KOME VAZIŠ, MUFTIJA!

 

Pred zakazano suđenje Sejfudinu Tokiću zbog isticanja državne zastave s ljiljanima i dejtonske zastave u Banjoj Luci

Kome vaziš, Muftija

MUFTIJA BANJALUČKI JE MORAO ODLUČNO OSUDITI HAPŠENJE SVOGA NEVINOG DŽEMATLIJE I TRAŽITI OBUSTAVU NJEGOVA SUDSKOG PROGONA – ALI NIJE

*Muftija Banjalučki, dr. Osman ef. KOZLIĆ se kukavički udaljio hiljadu svjetlosnih godina od onih banjalučkih prvaka i uleme – koji su rizkirali svoje živote i imetak i od Pavelića zatražili da ustaške vlasti odmah prekinu sa terorom nad Srbima i Jevrejima. Za takvo što se glava gubila, ali se čeuvao obraz, dostojanstvo i Din, vršila ljudska, građanska i vjerska komšijska dužnost, pa šta košta, neka košta.

Današnji banjalučki Muftija se ne brine o nevinom Tokiću, već o dobrim odnosima sa okupacionim vlastima *

Na vijest o neztakonitom hapšenju Sejfudina Tokića, izjavu TV N1 dao je i muftija Banjalučki Osman ef. Kozlić. Doslovno, rekao je ovo:

„U Islamskoj zajednici, konkretno, ovdje u Banjaluci, nastojimo, da tako kažem, da smirivamo situaciju, da živimo mirno, da nas ne opterećuje, neki, neka, neki neka pitanja jer imamo i važnijih pitanja i njima se bavimo.Onda kad se ovo nešto desi, onda, onda, nas to opterećuje, eee, zamara nas i moramo se njima baviti. U svakom slučaju, nadam se da će se to sve dobro završiti i da to nije neki veliki incident.“

Da nisam unaprijed naveo čija je ovo izjava, kojim povodom je data, ne biste znali o kakvom je incidentu riječ, niti ko ga je – po Muftijinom ubjeđenju – izazvao.

Umjesto da u ime muftijstva Banjalućkog i u svoje ime, pa u ime Banjalučana, mrtvih i živih, prognanih, pa u i džemata – čiji je i Tokić član, ustane hrabro, jasno i glasno i nedvosmisleno osudi hapšenje nedužna čovjeka, građanina i vjernika i da odmah i neizostavno tražni njegovo oslobađanje, ef. Kozlić daje izjavu okruglu pa na ćoše – da se Vlasi ne dodjeti o čemu i o kome on govori. Da se, ne daj Bože. zamjeri sa lokalnim četničkim vlastima i kabadahijom Miloradom Dodikom koji je i naredio hapšenje Tokića zbog zastava – i one s ljiljanima koja jedino važi, i one krpenjače – koja je ilegalna i koja simbolizira genocid i urbicid.

Ef. Kozlić je vrdao i mucao, zastajkivao i tražio najpogodnije rijeći, ne da bi obranio svoga džematliju i borca za ljudska prava, u prvom redu bošnjačka – muslimanska.

Muftija Tokićevo ime ne smije čak ni me spomenuti, a kamo li obraniti ga, znajući da je nevin.

Ako je to i od jednog notornog Dodikovog ulizice, mnogo je i puno je degutantno.

O drugim postupcima – Muftijinim – koji su takožer za svaku osudu, a vezani su za hapšenje Tokića, nekom drugom prilikom.

Kukavni i malehni hodža – Muftija – zaboravio je na dužnost svakog slobodoumnog građanina – a još i ako je taj vjernik – musliman – da ustane u obranu nevinih ljudi – a jedan od takvih je Sejfudin Tokić koji se zamjerio dejtonskim vlastima, Dosiku, a dejtonska IZ i dejtonski Muftija ga pustili niz vodu.

I, ne samo Sejfudina Tokića. Muftija je Izdao i sve nas i Din sam.

Kako sam reče, Islamska zajednica Banje Luke ima velikih problema, pa još i ovaj – sa Tokićem – za njega je dodatna glavobolja, a ne dužnost da odlučno zaštiti nevina čovjeka.

Umjesto da ne vrda i muca, tuc-muc, morao je obijeliti zube i jasno reći kako su Dodik i njegova okupaciona vlast izazvali ovaj incident, te da – u ime svoje i vjernika koje predvodi, zatraži da Tokića ne maltretiraju, krivo optužuju i – da ga odmah i neizostavno puste na slobodu.

Ima se Muftija i zaista za koga i založiti, sačuvao bi obraz, zaštitio nevina čovjeka, svoga džematliju, borca za vjerska i građanska prava. Postupio bi u skladu sa Islamskim normama i principima građanskih prava i sloboda koje su podudarne sa Dinom.

Tokić je pokušao u sred Banje Luke javno i hrabro, a i na četnikoj Dodikovoj TV, više puta ukazati na teško i nedopustvo ponižavajuće stanje u kojem se nalaze muslimani Banje Luke i RS, tačno imenujući desetine problema. Piše knjige, drži tribine, vodi okrugle stolove, putuje po džematima i udruženjima prognanika, otvara svima oči.

Ali, Muftijine su oči pod tškim kapcima…

Otvoriti i Muftiji oči kao i svima koji kod očiju ne vide, Tokić je – riskirajući život pokušao uraditi i sa zastavama u Banjoj Luci – pa privući pažnju šire javnosti na stvarne probleme – to jeste gubitak građanskih prava i sloboda. pa i vjerskih sloboda – u okupiranom dijelu RBiH gdje vjernici sa strahom odlaze u džamije – izloženi čestim četničkim nasrtajima i na njih i na njihove bogomolje.

Muftija Kozlić ne vidi baš te probleme-

Ne bi mu smjelo biti išta preče od zahtjeva za oslobađanje uhapšenog nedužna čovjeka. Očito jest, ali nije rekao koji su to problemi, valjda da ne bi nasikirao Dodika.

Umjesto da obrani nevina čovjeka, on ustvari brani kabadahiju Dodika.

Sa Tokičem i njegovom suprugom i djetetom u Banjoj Luci – također u velikoj opasnosti – kako bude, briga Muftije, on ima većih problema. Neka njemu slučajno ne dolaza ne džamijski prag da ih on rješava!

Eto na što smo spali.

Kakav Muftija, takvi i mnogi vjernici.

Da je imalo hrabrosti i istinske vjere pri Muftiji, morao je prilikom nedavnog susreta sa Dodikom javno zatražiti prekid svakog krivičnog postupka premaTokiću – ne zbog toga što je Tokić vjernik i građanin – nego što je nevin insan. Umjesto toga, on je pozivao Dodika na otvor Ferhadije, prosio sadaku za troškove dvrčanosti…

Tako se Muftija udaljio hiljadu svjetlosnih godina od onih banjalučkih prvaka i uleme i čestitih građana muslimana koji su rizkirali svoje živote i imetak i od Pavelića zatražili da ustaške vlasti odmah prekinu sa terorom nad Srbima i Jevrejima. Za takvo što se glava gubila, ali se čeuvao obraz, dostojanstvo i Din, vršila ljudska, građanska i vjerska komšijska dužnost, pa šta košta, neka košta.

Ovaj i ovakva ulema brinu se kako se dodovriti sadašnjim okupacionim vlastima i nije ih briga ni za muslimanima, džematlijama poput nevina Tokića kojeg hapse i krivično gone, Muftija ni mukajet.

O čemu oni uopće vaze?