Safeta Obhodžaš se obrušila na moje pismo – kolumnu koje objavljuje “Oslobođenje” pod naslovom “BIH SE TERBA UGLEDATI NA CANADU” To je uradila u svom oprobanom stilu podvala i skretanja s teme. Njeno ničim izazvano reagiranje objavljeno je 15. marta 2016. pod naslovom “U VRZINOM KOLU PRAVA I PRISILE,” a može se pročitati na ovom linku:
http://www.oslobodjenje.ba/kolumne/u-vrzinom-kolu-prava-i-prisile
****
Reagiranja
BOSNA SE ZAISTA TREBA UGLEDATI NA CANADU
(Sa feta Obhodžaš: „U vrzinom kolu prava i prisile” – “Oslobođenje” (15. 3. 2016.)
U svom pismu objavljenom u „Oslobođenju“ pod naslovom „BiH se treba ugledati na Canadu“ a o temi nošenja hidžaba, na koje reagira gospođa Safeta Obhodžaš, postupio sam po profesionalnim novinarskim normama i odgovorio na pet obaveznih pitanja – ko, što, gdje, kako i zašto. Urednica je promijenila naslov i skratila tekst, ali i takav potpisujem.Dotična osoba Obhodžaš nije imala ni jedan valjani razlog za takvu reakciju, u kojoj, uostalom nije osporila ni jedan moj navod.
U hujli reagiranju na moje Pismo u vezi sa primjerom poštivanja prava na nošenje hidžaba u Canadi, gospođa Safeta Obhodžaš nije osporila ni jednu činjenicu koju sam naveo. Kako to nije bila u stanju, okomila se na me, a primjeri koje je navela – nemaju veze sa mojim tekstom niti stavovima.
Ustvrdila je kako je u Canadi „jedna nositeljka takvog pokrivala izborila pravo da u tim haljinama polaže zakletvu za kanadsko državljanstvo i da se slika sa predsjednicima.“
Sudskom odlukom koja se tiče gospođe Ishaq – ona se izborila na pravo nošenja hidžaba za svaku ženu u Canadi, naravno ako to one hoće. .
U nas se sudskom odlukom takvo što zabranjuje. Ishaq se nije slikala sa Predsjednicima, ali je premijeru Trudeaou pomogla osvojiti vlast, a on se sa zadovoljstvom, slikao sa mnogim ženama pod hidžabom.
I truban je „pokrivalo“ što bi rekla gospođa Ophodžaš. Za turban na glavi izborili su se pripadnici Sika – pa ga nose u državnnim službama kao policajaci i carinici. Turban nosi i ministar sigunosti Harjit Sajjan. Da bude postavljen na tu poziciju, pomogla mu je i „žena pod hidžabom“ o kojoj sam pisao.
Potom gospođa Obhodžaš iznosi primjere tretmana arapskih žena prije pedeset godina do danas, poredi sa bosanskim ženama, što nema veze s mojim pismom.
Gospođa Ishaq o kojoj sam pisao je Pakistanka koja se izborila sa prava svih žena u Canadi pa i Arapkinja koje bježe iz svojih zemalja – baš zbog uskraćivanja ljudskih prava, koje navodi i Obhodžaš (sic!).
U pismu sam naveo kokretan slučaj imenom i prezimenom, a Obhodžaš – očekuje da joj vjerujem(o) na njenu riječ.
Ona navodi i primjer uništavanja fetusa, biva u islamskim zemljama, jer žene su dužne rađati samo sinove. To se u Bosni nije radilo ni u srednjem vrijeku! U Canadi se svakodnevno organiziraju protesti protiv abortusa.
Također, navodi sa žaljenjem primjer kako u školskim hodnicma susreće djevojčice „pod teškim maramama.“ Dakle, i te i takve djevojčice pod maramama se obrazuju i u Bosni – od prvog razreda do doktorske titule, pa gospođa Obhodžaš sama sebi skače u usta.
I u Canada se krše ljudska prava, ali canadsko Poglavlje o ljudskim pravima i slobodama bi trebalo prepisati i koristiti ga (i) u Bosni tim više što se Canada možda ugledala na nekadašnju Bosnu i postala „jedinstvena u različitostima…“
Kršenje ljudskih prava i sloboda je strogo kažnjivo, za razliku od Bosne danas.
Obhodžaš je ustvrdila kako su muslimani u Canadi egzotična skupina. Tačno je, međutim, da u Canadi po popisu stanvništva 2011. živi oko milijun i pedest hiljada muslimana. To nije egzotika, niti statistički ukras, već stvarnost. Za dva mjeseca – u januaru i februaru ove godine Canada je primila i 25.000 izbjeglica iz Sirije.
Dalje, gospođa Obhodžaš iznosi nasrtljivost „političkog islama“, manipulacije sa mladim djevojkama koje se u Bosni pokrivaju – što je, po mom sudu, još jedan dokaz kako se Bosna treba ugledati na Canadu gdje su ljudska prava i slobode, zakoni i običaji, važniji od svakoga pojedinca, partije, pa i kompletne državne vlasti.
Obhodžaš pita – „…Ko je toj gospođi u Kanadi plaćao njenu borbu da se prilikom toga svečanog čina zakletve pojavi kao predstavnica… čega… svog prava ili ko zna kakvih islamističkih strujanja i manipulacija.”
Za razliku od Bosne, u Canadi se ide u zatvor za korupciju. Pred zakonom su svi jednaki – i useljenica Ishaq i premijer Harper – pa se i po tome Bosna treba ugledati na Canadu. Umjesnije bi bilo da je Obhodžaš javno pitala ko je zloupotrijebio milijarde za obranu RBiH, ko je opljačkao ekonommiju, građane, a ne da potara ni krivu jednu cadadsku građanku, borca za ljudska prava.
U Canadi se zna koliko su poreski obveznici platili neuspješnu pravnu bitku konzervativaca i islamofobista za zabranu hidžaba koju je oborio Savezni apelacioni sud: 421.840 canadskih dolara, ili oko pola milijuna maraka!
Na kraju, gospođa Obhodžaš, dodaje biber po pilavu: „Predlažem gospodinu Haliloviću da ženama u Bosni pošalje presade prave kanadske demokratije, a ne takve primjere žena amputiranog mozga i pokrivene glave.“
Ne treba slati nikakve presade – potrebna su samo dva tri clicka, i evo ga! Stvar je u tome, ne ko će poslati nego – ko će takvo što primijeniti.
Gospođa Ishak koja se izborila za pravo nošenja hidžaba, imala je temljit i strog pregled konzilijumal liječnika specijalista prije dolaska u Canadu. Uz to, morala je imati i čvrste dokaze o gaženju njenih ljudskih prava u Pakistanu da bi imigrirala. Položila je i vrlo rigorozan test o pozanavanju državnog uređenja, povijesti, geografije, ljudskih prava, a i zakonodavstva Canade; prema tome, službeno je dokazala da je i psihički i fizički u redu.
Boreći se sama protiv moćne vlasti, praktički je dokazala pravilo – po kojem nije važno što je glavi, nego ono što je u glavi.
Ibrahim HALILOVIĆ
Ibrahim Halilović 