KOLUMNE
Katilsko kraćenje
Hvala na objavljivanju teksta, ali bolje bi bilo da niste – jer se dugo kiselio. Ono što je još gore – uzeli ste sebi za pravo ne samo da mijenjate naslov, nego i da skratite tekst za dva zadnja – vrlo važna paragrafa.
Mogli ste me uputiti na novinarski popravni ispit pa da ispravim slovne greške i da skratim tekst, promijenim naslov, imali ste vremena. Tada ne bih reagirao. Moguće je da se niste bili ni rodili kada sam 1973. pa nadalje pisao autorske tekstove za Oslobođenje, ali tada ni mnogo veći urednici poput Kemala Kurspahića nisu kratili tako katilski moje tekstove kao vi.
Hajte, probajte tako što uraditi Gojku Beriću ili Muharemu Bazdulju! Stoga, najbolje je kraju lađu od dejtonskih medija i dejtonskog načina mišljenja i uređivanja novine.
Tu nema slobode, a fali i uredničkog znanja i poštivanja tuđeg mišljenja zasnovanog na činjenicama. Drugi put ću dobro razmisliti, ako se ikad i usudim pisati makar i pismo čitatelja Oslobođenju – koje je ujedno i autorski tekst, jer može biti osakaćen, a na osnovu objavljenog čitatelji steći sasvim pogrešan sud o autoru.
Želim vam svako dobro!
***
Odgovor glavne urednice Oslobođenja:
15.03.2016. | PIŠE: Redakcija
KOLUMNE
Dayton i hidžab
Poštovani gospodine Haliloviću,
žao mi je što ste toliko povrijeđeni zbog izbacivanja Vaša dva pasusa, no ja sam to uradila iz dva razloga: prvi i najvažniji jeste Vaša potpuno neutemeljena tvrdnja da postoje “presuda Svjetskog suda pravde” kojom je “ukinuta RS i ilegalni dejtonski sistem zasnovan na negiranju genocida”, a drugi je vrlo jednostavan: ako se već kao čitatelj javljate povodom hidžaba, smatrala sam da je višak Vaše promišljanje o presudama koje ne postoje.
S poštovanjem,
Vildana SELIMBEGOVIĆ, glavna i odgovorna urednica Oslobođenja
***
Odgovor
PRESUDA SVJETSKOG SUDA DAJE NAM ZA PRAVO UKIDANJA GENOCIDNE RS I USPOSTAVU RBIH
(Vildana Selibegović, „Dejton i hidžab,“ „Oslobođenje,“ 15. 3. 2015.)
Poštovana gospođo Selimbegović!
Molim vas da u skladu sa profesionalnim novinarskim normama, a u cilju prezeniranja istine cijenjenim čitateljima, objavite ovo reagiranje na Vaše za me neprihvatljivo objašnjenje zašto ste kratili moje pismo i prepravljali naslov.
Svoje pismo sam naslovio – „Priča o ženi pod hidžabom koja je oborila s vlasti canadske konzervativce.“ Vaše je j uređivačko pravo da mijenjate i naslov, ali u objavljenom dijelu pisma – nisam uspoređivao Canadu i Bosnu. („BiH se treba ugledati na Kanadu!“)
Naslov bi bio u redu, da niste kratili moj tekst. Naime – u izbačenom dijelu sam napisao:
„Tako je u Canadi još jednom u praksi dokazano da su ljudska prava, sud i običaji, jači od vlastodržaca.
U Bosni je obrnuto.
Tolika dreka oko hidžaba i paradžemata – kod toliko važnijih tema; muslimanima, kao i svim građanima – najpreči posao bi bio da na osnovu presude Svjetskog suda pravde ukinu RS i ilegalni dejtonski sistem zasnovan na negiranju genocida, uvažavanjem okupacije izvršene teškim zločinima i genocidom. te podjele zemlje na nacionalne torove. Ide 1. mart – Dan neovisnosti, pa je makar red podsjetiti na ta naša neotuđiva prava.“
Kao razlog izbacivanja toga dijela moga pisma naveli ste da ste to učinili zbog „potpuno neutemeljene tvrdnje da postoji “presuda Svjetskog suda pravde” kojom je “ukinut(a) RS i ilegalni dejtonski sistem zasnovan na negiranju genocida” „jer takva presuda ne postoji.“
Na Vašu žalost, Presuda Svjetskog suda postoji, ali ona nije izvršena – jer to zvanično niko ne zahtijeva. 
Dozvolite mi citirati slijedeće:
„27. februara 2007. Svjetski sud pravde je svojom pravosnažnom presudom u slučaju Bosna i Hercegovina protiv Srbije i Crne Gore presudio: „Da je Srbija prekršila obavezu da spriječi genocid na što je bila obavezna na osnovu Konvencije o sprečavanju i kažnjavanju zločina genocida, koji se odnosi na genocid počinjen u Srebrenici u julu 1995. godine.”
Sud je utvrdio da su genocid počinile vlasti i institucije „Republike Srpske,” posebno Vojska (VRS) i Policija (MUP) „Republike Srpske” i da je Srbija imala obavezu da sprijeci genocid.
Podnošenje tužbe za genocid 1993. godine prethodi svim naknadnim ustavnim i pravnim aranzmanima za državu Bosnu i Hercegovinu. Presuda Svjetskog suda pravde je nadređena svim ustavnim aranžmanima koji se danas nude žrtvama agresije i genocida ukljucujuci i Aneks IV
Dejtonskog sporazuma.
Stoga,pozivajući se na pravosnažnu presudu Svjetskog suda pravde, građani RBIH imaju zakonito pravo na “restitutio integrum” (vraćanje u originalno stanje, to jeste – ustvani poredak RBiH). To pravo je utemeljeno na imperativnim normama Internacionalnog prava “jus cogens.”
Ovo je pravno mišljenje prof. međunarodnog prava Francisa A. Boyla, koje sam imao na umu pišući paragraf koji ste izbacili, a potom krivo naveli šta sam napisao.
„Jus cogens” norma uključuje zabrana upotrebe sile, genocida, rasne diskriminacije, zločine protiv čovječnosti, trgovinu robljem ili trgovinu ljudima.“
Sve što je postignuto genocidom, ne može se legalizirati. Jedina prava presuda počiniteljima genocida na čelu sa Karadžićem bi bilo ukidanje genocdne RS i uspostava RBiH, na što polažemo pravo. (Tada ne bi bilo četničkih divljanja ni po Višegradu, na mjestu njihova zločina u oba rata, a ni u Bosni, niti podjele Mostara, Travnika…)
U prilog mojoj tvrdnji kako imamo pravo na ukidanje RS i ilegalnog daytonskog sistema ide i Bečka (UN-ova) konvencija o međunarodnim ugovorima u kojoj se ističe da su ništavni oni međunarodni ugovori koji su sklopljeni prinudom države (njenog vladara, zastupnika) koja je pod prijetnjom sile ili nad kojom je upotrebljena sila, to jeste kršenje načela međunarodnog prava sadržanih u Povelji Ujedinjenih nacija .
I po jedino važećem Ustavu RBiH niko nema pravo potpisati okupaciju ili kapitulaciju zemlje. (Članovi 154. I 155., a građani imaju neotuđivo pravo na obranu svoje Republike.)
Ustav RBiH je potvrđen na referendumu kao najvišem demokratskom stepenu odlučivanja. Na osnuvu tog referndumskog da, RBiH je primljena u UN. Dokumenti o prijemu glase na ime RBiH. Stoga imamo pravo na ukidanje i genocidne RS i ilegalnog dejtonskog sistema.
To – kao važniju temu od hidžaba i paradžemata, neveo sam u dijelu teksta kojeg ste izbacili.
Zašto?
Dio odgovora se nalazi u mom reagiranju „Katilksko kraćenje.“
Ibrahim HALILOVIĆ
Ibrahim Halilović 