Autor: Ibrahim HALILOVIĆ

Uz Dan pobjede nad fašizmom 9. maja antifašisti u Mrkonjić-Gradu polažu vijence i cvijeće pokraj biste Milje Đukanović i Pavla Dževera u Gradskom parku na Kolobari.

Pavle Džever je narodni heroj rodom iz Surjana.

Milja Đukanović je bila skojevka i antifašista iz okoline Mrkonjić-Grada/Varcar Vakufa.

Četnici su Milju Đukanović izdali Nijemcima i Nijemci su je javno objesili na Kolobari u Mrkonjić-Gradu kako bi zastrašili lokalno stanovništvo. U znak sjećanja na antifašistu Milju Đukanović, Dječiji vrtić u Mrkonjić-Gradu nosi njeno ime.

Četnici su iz zasjede na Jabuci ubili partizanskog bombaša Boška Buhu.

Načelnica Opštine i predsjedica lokalnog odbora Jezero, članica Glavnog odbora SNSD-Snžana Ružičić nedavno je izjavila, citat:

“Prvo, na mojoj glavi je šajkača kapa i obilježje mog naroda.

Drugo, na mojoj šajkači je grb Nemanjića, grb kraljeve vojske.”

Šajkača može biti obilježje i tradicija srpskog naroda, a kokarda na glavi koju nosi i načelnica Opštine Jezero, predsjednica lokalnog odbora i članica Glavnog odbora SNSD Snežana Ružićić je simbol zla i desetina hiljada ratnih zločina. Simbol je i suradnje četnika sa fašistima. Kraljeve vojske odrekao se i sam srpski kralj.

Na drugoj, pravoj svijetloj stranici povijesti u II svjetskom ratu u antifašističkim partizanskom Titovim jedinicima najbrojniji su bili Srbi. Od oko 1.200 narodnih heroja Jugoslavije, 400 je Srba, trećina, najviše od svih jugoslavenskih naroda. To je jasan pokazatelj šta je tradicija tog naroda, usprkos pokušaja rehabilitacije četništva, pa i u Jezeru.

Svako ima pravo izbora, ali “titovka” je simbol otpora fašizmu, a kokarda je simbol (i) fašizma. Kokarda se danas možda više isplati…

Snežana Ružičić se s tim znamenjem ponosi u Jezeru gdje je počinjen genocid. Za nju je to samo znamenje kraljevske vojske, ali ne i fašizma i ratnih zločina.

Nasuprot četnicima, koji su surađivali sa fašistima, prokazivali Nijemcima spske kćeri i sinove da bi ih Nijemci objesili, partizani sa petokrakma na “titovkama” su bili antifašisti.

Od preko 1.200 narodnih heroja Jugoslavije, oko 400 su bili Srbi, što je najveći doprinos od svih jugoslavenskih naroda.

Draža je bio ratni zločinac, kvisling, ubojica desetina hiljada civila drugih naroda, a ubijali su i Srbe ili ih prokazivali fašistima da bi ih oni ubili. Član MIhajloovićevog Nacionalnog komiteta bio je i Mustafa MULIĆ. Istako se u propagiranju četnika nakon četničkog pokolja u Istočnoj Bosni.

Vođa antifašističkog pokreta Josip Broz Tito bio je komandant partizana i jedna od najmarkatnijih ličnosti dvadesetig stoljeća. Churchill (Čerčil) je isprva bio naklonjen četnicima jer ga je četnička propaganda zavarala. Mislio da se bore protiv Nijemaca, ali kada je saznao ko su, obustavio im je pomoć i usmjerio je partizanima. Jednu od od Churchilovih vojnih misija pod vodstvom upućenih Titu i partizanima spustila se padobranom u blizini Mrkonjića.* (Pogledati fus notu ispod ovog teksta)

Povjesničar iz Zagreba Hrvoje Klasić u nedavnom interviewu “Slobodnoj Bosni” kaže:

Citat; “Nema sumnje da na samom početku rata, vjerojatno ta skupina oko Draže Mihailovića je mislila možda nastaviti borbu protiv okupatora. Međutim, nije prošlo ni nekoliko mjeseci, oni su od te borbe odustali i to će biti uskoro svima jasno i zbog toga Winston Churchill donosi odluku nakon 1943. godine posebno da se četnici više ne smatraju saveznicima, nego da su to jedino partizani i zato Churchill pritišće kralja, koji onda i sam poručuje svojim građanima Jugoslavije da ako su domoljubi i patrioti da se priključuju partizanskim jedinicama, a ne jedinicama Draže Mihailovića.” Kraj citata.

Srpski Kralj se odrekao svoje vojske u korist partizana antifašista u svom narodu, ali se u izbornoj godini računa na njihove glasove kao presudne u RS.

Četnici su dobro surađivali i sa ustašama, posebno u banjalučkom srezu. Pomogli su Nijemcima pri povlačenju iz Grčke, a rame uz rame sa ustašama nagarili pred partizanima prema Austriji.

Milorad Dodik se slika pokraj spomenika Draži Mihajloviću u Americi, a nakon toga, put pod noge pa u Moskvu na proslova Dana pobjede nad fašizmom. Kokarda i antifašizam ne idu zajedno, kao ni priče koje prosipa načelnica Jezera o suživotu,

Pa da se podsjetimo ko je bio Tito, na osnovu onoga šta su o njemu kazali istaknute svjetske ličnosti. Tito je nosio na svojoj kapi petokraku zvijezdu kao i toliki antifašisti Srbi.

Da li će nakon te lekcije načelnica Jezera shvatiti da nije važna šajkača, nego obilježje na njoj kao simbol fašizma ili antifašizma, a da je najbolje i najsvijetlije ono koje je nosio Tito. Ona se opredijelila ono koje ja na šajkači iamo komandant Kraljeve vojske Draža Mihajlović.

Dwight Eisenhower, američki predsjednik i general: „Maršal Tito je najveći heroj Drugog svjetskog rata.”

Winston Churchill, u kolovozu 1944. godine: „Razlog zašto smo prestali pomagati Dražu Mihailovića i njegove četnike je jednostavan. On se nije borio protiv Hitlera. Odlučno smo na strani Tita, zbog njegove velike i hrabre borbe protiv njemačke armije… Partizani su sada gospodari situacije i predstavljaju smrtnu opasnost za Nijemce …

Franklin D. Roosevelt, predsjednik SAD-a, 1944. godine: „Titova odluka da se bori protiv nacista prekretnica je u povijesti Drugog svjetskog rata…”

Rudolf Luetters, zapovjednik njemačkih trupa na Sutjesci, 1943. godine: „Tok borbe je pokazao da su partizanske snage pod Titovom komandom odlično organizirane, vješto vođene i da raspolažu borbenim moralom koji izaziva čuđenje… Njemački vojnik nije dorastao fanatično borbenim partizanima…”

Dean John, načelnik britanskog generalštaba, 1944. godine: „Od jeseni 1942. godine, Montgomery u Africi, Žukov u Rusiji i Tito u planinama Balkana, označili su početak sloma moći sila osovine i početak nezadrživog juriša na njemačku tvrđavu.”

Heinrich Himmler, jedan od najbližih Hitlerovih suradnika, 1944. godine: „Volio bih da vam navedem još jedan primjer upornosti – upornost maršala Tita. Moram reći da je on stari komunista, taj herr Josip Broz, da je vrlo čvrst čovjek. Nažalost on je naš protivnik. Taj zaista zaslužuje titulu maršala… On je naš neprijatelj, ali ja bih volio da imamo tucet Tita u Njemačkoj, ljudi koji bi bili vođe i koji bi imali takvu odlučnost i tako čvrste živce da se nikada ne predaju, iako su potpuno opkoljeni. Taj čovjek ne raspolaže ničim, apsolutno ničim. Uvijek je bio opkoljen, ali taj čovjek je uvijek našao način da se probije. Nikad nije kapitulirao. Mi znamo najbolje kakve nam nevolje zadaje na jugoslavenskom prostoru, zbog toga što se tako uporno bori

George Patton, američki general: „Maršal Tito i njegovi partizani imali su i političke i vojničke hrabrosti da se usred okupirane Europe, i kada naše stvari nisu išle dobro, late oružja i nanesu Hitleru neočekivan i težak moralni udarac. I ne samo moralni, nego i ozbiljan vojnički udarac, vezujući veliki broj njemačkih divizija za jugoslavenski front, koje su mu mnogo puta nedostajale na drugim ratištima, i na istoku i na zapadu Europe…”

Charles de Gaulle, francuski predsjednik: „Tito je borac koji je unatoč najtežim okolnostima iznio pobjedu. Tito je legendarni junak…

Jean Cassou, francuski književnik, 1949. godine: „Tito je jedan trenutak savjesti čovječanstva. Tako se osjeća svatko tko se jednom s njim sreo… Tito je povijesna ličnost u najplemenitijem i najvišem smislu te riječi, čovjek koji stvara povijest

Georgios Papandreu, grčki političar, 1964. godine: „Nedavno sam u grčkoj skupštini nazvao maršala Tita apostolom mira. Mogu zaista reći da sam uzbuđen i dirnut njegovom misijom u čovječanstvu – misijom slobode i mira. Sasvim je prirodno da, kada se jedna takva ličnost bori za mir u svijetu, bori se i za mir na Balkanu.”

Aldo Moro, predsjednik talijanske vlade, 1965. godine: „Predsjednik Tito je čovjek koji se u teškim i kritičnim događajima uzdigao do simbola smjelosti i odlučnosti u borbi za nezavisnost svoje zemlje, čovjek koji svojim međunarodnim angažmanom dokazuje da zna uskladiti snagu stavova, s mudrim smislom za stvarnost i koji se u svom državničkom radu neumorno zalagao i zalaže da osigura Jugoslaviji bolju i sretniju budućnost.”

Neal Armstrong, američki astronaut: „Predsjednik Tito je čovjek koji je razaranje i rat pretvorio u stvaranje i mir.”

Sergej Bondarcuk, ruski režiser i glumac, 1972. godine: „…Tito je ne samo veliki ratnik i revolucionar – mislilac. On je, rekao bih, velika stijena naše epohe.”

Willy Brandt, kancelar Njemačke, 1973. godine: „Za jugoslavenski narod je dar sudbine što je u godinama najvećih opasnosti imao takvog vođu. Ja predsjednika Tita vidim kao jednu od najmarkantnijih ličnosti našeg vremena. Posebno cijenim Titovu smjelost i državničku mudrost.”

Arthur Miller, američki književnik, 1973. godine: „…Kada smo čuli za silni otpor koji su Titovi partizani pružali njemačkim hordama i fašizmu, mi smo prvi put u toku Drugog svjetskog rata shvatili da Hitlerova Njemačka nije nepobjediva.”

Miroslav Krleža, književnik: „U ratu protiv Hitlera, goloruk, pa uspjeti! Staljinu reći: NE! Održati se! Još tisuće kasnijih uspjeha i pobjeda njegovih… Bio je sretan čovjek. Ni jednog trenutka nije sumnjao u svoje ideale, a ostvario ih je više od svega, o čemu su pokoljenja naših pjesnika, političara, vladara i vojskovođa maštala vjekovima.”

Ivan Meštrović, kipar: „Tito je, bez svake sumnje, najveći čovjek koga su u čitavoj svojoj povijesti imali jugoslavenski narodi.”

Richard Nixon, predsjednik SAD-a: „…Tito je lider koji ima svoje principe, smisao za humor, sjajno pamćenje, i on se nas Amerikanaca ne boji!”

Jimmy Carter, predsjednik SAD-a: „…U miru i ratu Tito je dio povijesti svijeta, u vrijeme sadašnje generacije i u vrijeme ranijih generacija. On je čovjek nepresušne snage, nepresušne mladosti, nepresušne borbenosti i nepresušne hrabrosti.”

Helmut Schmidt, njemački kancelar: „Malo je onih koji se cijeli svoj život uspijevaju, tako beskompromisno i bespoštedno prema samome sebi, staviti u službu vlastitog naroda i svjetske zajednice.” (Preneseno sa Facebook profila gospođe Nade Mladine)

Na kraju spomenimo da je Armija Republike Bosne i Hercegovine učestvovala na proslavi Dana pobjede nad fašizmom u Parizu 1925. Tamo su viđeni ljiljani, a ne kokarda.

Džaba je načelnici Jezera kritikovati boračke udruge koje su proistkle iz Armije Repubike BiH, kokarda na glavi je njeno obilježje, ali ne i čitavog srpskog naroda!

Suprotno od Dražinog znamenja na njenoj šajkači, Draži kao komandantu Kraljevske vojske, ratnom zločincu, Titovi partizani s petoktama na glavi, antifašisti ponikli iz svih naroda i vjera ostaju simbol sloboda i antifašizma!

Zastava Republike BiH, s ljiljanima (nije to ratna zastava) na vojnoj paradi 1995. u Parizu u povodu Dana pobjede nad fašizmom

***

• U kontekstu Drugog svjetskog rata, britanska vojna misija je spuštena padobranom u područje Mrkonjić Grada u zapadnoj Bosni. Riječ je o poznatoj misiji koju je predvodio brigadir Fitzroy Maclean. [1]
• Evo ključnih detalja:
• Misija i vodstvo: Brigadir Fitzroy Maclean spušten je padobranom sa svojom ekipom stručnjaka (članovi britanske tajne službe SOE – Special Operations Executive) u okolicu Mrkonjić Grada kako bi se povezali s Vrhovnim štabom NOV i POJ (partizanima).
• Cilj: Cilj misije bio je uspostavljanje izravne veze s Josipom Brozom Titom, procjena situacije na terenu te povećanje pomoći partizanskom pokretu u borbi protiv njemačkih snaga.
• Vrijeme: Ova misija se odvijala u sklopu jačanja britanske podrške partizanima nakon savezničke odluke da se Titove snage smatraju glavnim otporom na području Jugoslavije.

(Izvor AI)

• Jedan od novoizgrađenih mostova srušio se pod teretom kamiona “FAP” 4. jula 1973. godine. To bi moga biti pouka za vlast u Jezeru koje su bez ikakvih valjanih proračuna i mjerenja podigla nosivost mostova za prijašnjih 12 na sadašnjih 40 tona.
• Ofrlje podizanje tonaže načelnica pravda nekakvim vojnim standardima gradnje mostova koji su morali imati nosivost 60 tona. Potrebu utrostručenja nosivosti stavlja i kao potrebu u razvoju turizma – biva, mnogi grade vikendice na obalama Plive, moraju proveziti kamionima građevinski materijal, pa treba uvećati nosivost, bez obzira na njihovu starist, stanje, loše održavanje… Za naivne to može biti prihvatljivo, ali šta ako mostovi propadnu? A jedan je već propadao!

Širu javnost zanima na osnovu kojih proračuna, mjerenja izdržljivosti je utrostručena nosivost oba mosta na Plivi i to povezuju sa interesom koji vrh vlasti u Jezeru ima od “Lykosa” koji na širem području vrši geološka istraživanja kako bi preko tih mostova mogla prelaziti teška mehanizacija. Pitaju se spravom koja je cijena se plaća ili će biti plaćena u svemu tome.

Projekat i drugi papiri o izgradnji dva mosta preko Plive po svoj prilici ne postoje, ali postoje svjedoci koji se sjećaju ko je i kako izgradio oba mosta.

“Do negdje 1970. godine na oba plivska rukavcima Jezeru bile su drvene ćuprije. Novo vrijeme i sve gušći promet zatijevao je čvršće mostove. Inženjer Nusret Aganović iz Jezera bio je glavni organizator i realizaror te ideje uz podršku lokalnog stanovništva, jajačke Općine i privrede, u prvom redu “Elektrobosne.” Moguće je da su mostovi građeni po zamisli ing. Aganovića koji je i izvršio proračune i nacrte,” kaže jedan svjedok. Ali, nikakvi papiri dokazi ne postoje.

U akciji izgradnje mostova na Plivi u Jezeru učestvovali su brojni mještani koji su, među ostalim poslovima, miješali i beton za stope mostova u Plivi. Svjedok navodi imena Smaje Ribića, Kijada Hasića, Hajdera. Kaže da su od “Elektrobosne” dobili travrzne na koje je postavljena čelična armatura i izliven beton. Svjedok se sjeća i postavljanja limenih tabli na drvene oplate za šalovanje stopa u koritu Plive kako voda ne bi isparala beton.Inače, na željezne traverzne nije postavljan beton, nego su poredane deblje daske.

Nekoliko godina mostovi su se dobro držali.

Ali, o Danu borca 4. jula 1973. dogodla se nezgoda. Izgleda kako je neki vozač “FAP”- a pokušao za praznik “baciti” jednu šverz turu. Preduzeće ne radi zbog praznika, nema nadzora poslovođe, živa zgoda koristiti državni kamion, a novac saviti u svoj džep.

Kada je kamionom natovarenim pijeskom (pržinom?) nagazio na prvi most na Plivi, konstrukcija nije izdržala pod teretom. Most se provalio i “FAP” se svalio u korito. U zraku se nagnuo, zadnja stranica karoserije naglo se otvrila i pijesak se sručio u Plivu. Bio je to nezaboravan prizor; digao se ogroman bijeli oblak. Sve je izgledalo nestvrano, strašno, kao iz nekog ružnog sna. Srećom, vozaču nije ništa bilo, niko od žiteja nije se tada našao na mostu. Narod se iznenadio i prepao… Vozač pogotovo.

Kamion su kasnije izvukli iz korita Plive uz pomoć nekih dizalica i čekrka,” sjeća se drugi svjedok i gradnje i propadanja jezerskog mosta. Most je ubrzo popravljen, opet akcijama mješana. Iz “Elektrobosne” i “Energoinvesta” dovezene su i ugrađene jače željezne traverzne, beton ojačan armaturom.

Most je zadnjih godina slabo održavan. Mještani su sami krpili isprovaljivane rupe na mostu kod Žerića kafane.

Propadanje mosta na Plivi 1973. godine je haman zaboravljeno, ali su sjećanja osvježena nakon promjene tabli nosivosti mostova sa 12 na 40 tona.

I prije promjene tonaže, načelnica Jezera je izdala dozvolu Željku Cukutu za prelaz teških kamiona i građevinske mehanizacije preko tih mostova.

Da li je načelnica Jezera svjesna kako je trostruko uvećanje nosivosti mostova rizik po sigurnost saobraćaja i živote ljudi? Da li su pohlepa za novcem od Lykosa važniji od sigurnosti i ljudskih života, pitanje je na koje pravi odgovor mora dati baš ona i istražni organi koji se za sada prave gluhi slijepi?

Hoće li ta i takva vlast, oličena u svemogućoj Snežani Ružičić – ako se ne daj Bože šta loše dogodi zbog opterećenja mostova u Jezeru postupiti isto kao i Nihad Uk, premijer Kantona Sarajevo nakon tramvajske nesreće:

Dati ostavku, ali ostati u fotelji bz ikakve odgovornosti i nastaviti primati platu!?

Načelnica Jezera ne može oprostiti novinarki FTV koja je u “sred emsije” o ekološkim ispitivanjima u Jezeru objavila njenu fotografiju na kojoj se ukazuje sa kokardom na šajkači, kokardom koja neodoljivo podsjeća na onu koju je nosio pogubljeni ratni zločinac Draža Mihajlović.

Načelnica ne može zaključiti kako je pokazivanje njene fotografije s kokardom na glavi dobro smišljeni potez novinarke kojim je informirala javnost o kakvoj osobi radi, o onoj koja progoni ekološke aktiviste, novinare, povratnike, kao i sve one koji ne misle kako ona. A ta slika govori više od hiljadu riječi.

Nakon emsije “Mreža” FTV sa video-uratkom snimljenim u vožnji, načelnica Jezera se ponovno ukazala kao mlin koji puno melje, a malo mliva daje.

Pokušala osporiti dio emisije koja se bavila ekološkim problemima u Jezeru, ali je taj pokušaj završio u još dubljem njenom kalu. Nikako shvatiti kako je ona svoj najveći neprijatej i da se samo uporno bruka i provaljuje skačući sebi i stomak, smišljajući nove obmane po sistemu “Drž'te lopova!”

Pravdala se kako da je nošenje kokarde na glavi normalna, ni malo uvrijedljiva stvar, niti izazivanje nacionalne i vjerske mržnje. Da pače, to je stvar tradicije njenog naroda. Ona s kokardom nije opasna po okolinu. Po njenom nakatdonom zaključivanju, opasni su oni koji tu njenu sliku objavljuju.

Uvaljujući se dublje u svoje blato, ona tvrdi, citat:

“Jedna strašna stvar, da oni, zamislite, ljudi se bave temom geološka istraživanja u opštini Jezero, u po te teme, znači u po teme, oni ubacuju mene sa šajkačom. Prvo, na mojoj glavi je šajkača kapa i obilježje mog naroda. Drugo, na mojoj šajkači je grb Nemanjića, grb kraljeve vojske. Tako da, ne možete, znači, da rušite koliko mi možemo da dižemo. Sramota je to za jedno novinarstvo.” Kraj citata!

Znači, sramota je novinara koji objavljuju njenu fotografiju sa kokarodom na gavi, a ne njena sramota koja je ponosno nosi na šajkači. Nije je stid niti joj je zehru žao tolikih žrtava koje su pobijene pod istim znamenjem koje ona nosi, a koje je nosio Draža Mihajlović, bilo u Istočnoj Bosni, bilo u samom Jezeru kojim ona upravlja!

Ona nejma obraza i srama, ne zna se stidjeti niti ima empatije. Ta i takva osoba s kokardom na glavi, progoni svoje neistomišljenike, a posebno ekološke aktiviste. Prikazivanje te slike u “sred emisije” koja se bavi ekologijom, potpuno je ispravno i utemeljeno s jasnom porukom. “Evo, dragi gledatelji, s kakvom osobom mi deveramo izloženi njenoj zloupotrebi položaja, napadima i primitivizmu njenih pristalica i botova, zagađivanjem okoliša i medijskog prostora…

Kokarda koju na svojoj šajkači nosi načelnica i predsjednica OO SNSD Jezero neodoljivo podsjeća na kokardu koju je nosio na svojoj šajkači Draža Mihajlović.

Ona to bez stida i potvrđuje tvrdjom da je kokarda “grb kraljeve vojske” čiji je komandant bio baš Draža Mihajlović, strijaljni ratni zločinac i fašistički suradnik.

Wikipedija piše o Draži Mihajloviću i ovo:

Citat:

“Dragoljub Mihailović, poznat i kao Draža ili Čiča (Ivanjica, 26. travnja 1893. – Beograd, 17. srpnja 1946.) bio je zapovjednik kraljevske Jugoslovenske vojske u otadžbini tijekom Drugoga svjetskog rata, osuđen je i strijeljan 1946. godine zbog ratnih zločina i suradnje s okupacijskim vlastima. Smatra se kako je odgovoran za smrt za više od 50 000 ljudi, uglavnom političkih protivnika.^[1]“Program etničkog čišćenja i stvaranja Velike Srbije

Već u rujnu 1941. godine Mihailović je izbjegličkoj vladi u Londonu dostavio program četničkog pokreta tijekom i po završetku Drugoga svjetskog rata. U njemu, između ostalog stoji:

• “b) omeđiti de facto srpske zemlje i učiniti da u njima ostane samo srpski živalj.”
• “d) u srpskoj jedinici kao naročito težak problem uzeti pitanje muslimana i po mogućnosti rešiti ga u ovoj fazi…”
• “g) izraditi plan za čišćenje ili pomeranje seoskog stanovništva sa ciljem homogenosti srpske državne zajednice.”
• “v) posebno imati u vidu brzo i radikalno čišćenje gradova i njihovo popunjenje svežim srpskim elementom.”^[2]
• Nakon toga, 20. prosinca 1941. godine Draža Mihailović je podređenim zapovjednicima dao tzv. “Instrukcije” u kojima jasno iznosi plan stvaranja Velike Srbije zasnovane na ubijanju i protjerivanju nesrpskog stanovništva, naročito Hrvata i Muslimana. U Instrukcijama nalaže:
• “… Stvoriti veliku Jugoslaviju i u njoj veliku Srbiju, etnički čistu i u granicama predratne Srbije, Crne Gore, Bosne i Hercegovine, Srema, Banata i Bačke…”
• “… Čišćenje državne teritorije od svih narodnih manjina i nacionalnih elemenata…”
• “… Stvoriti neposredno zajedničke granice između Srbije i Crne Gore, kao i između Srbije i Slovenačke, čišćenjem Sandžaka od muslimanskog življa, a Bosne i Hercegovine od muslimanskog i katoličkog življa…”
• Dalje se kao cilj navodi kažnjavanje svih ustaša i muslimana koji su krivci za “srpsku aprilsku katastrofu” (misli se na osnivanje NDH) te naseljavanje Crnogoraca na očišćene teritorije.^[2]
• Točan broj Muslimana, Hrvata i drugih nesrpskih žrtava koje su tijekom rata pogubili četnici nikad nije službeno utvrđen. Bosanskohercegovački povjesničar Šemso Tucaković je u svojoj knjizi Crimes Against Bosnian Muslims 1941–1945 procijenio da su od ukupnih oko 150 000 Muslimana pogubljenih tijekom rata njih oko 100 000 ubili četnici, pri čemu navodi imena oko 50 000 Muslimana za koje se pouzdano zna da su žrtve četnika.
• Vladimir Žerjavić je 1998. godine iznio približnu brojku od oko 29 000 muslimanskih i oko 15 000 hrvatskih žrtava,^[3] odnosno 32 000 Hrvata i 33 000 Muslimana.^[2] Zdravko Dizdar na temelju novih podataka, ali i uračunavajući još neistražene žrtve, navodi čak 200 000 Hrvata te 100 000 Muslimana koje su ubili četnici.^[2]
• Neki od najtežih četničkih zločina u provođenju genocida nad Hrvatima i Muslimanima tijekom Drugog svjetskog rata su:^{[4][5][6][7][8]}
• srpanj 1941., Bileća i Stolac – oko 1150 Hrvata i Muslimana
• pokolj kod Drvara 27. srpnja 1941. – 568 poimenice imenovanih žrtava i neodređen broj neidentificiranih Hrvata
• pokolj u Bosanskom Grahovu 27. srpnja 1941. – 62 hrvatske žrtve
• Pokolj u Krnjeuši 9. i 10. kolovoza 1941. g. – oko 240 pobijenih Hrvata
• kolovoz 1941. g., Brkovci (istočna Hercegovina) – oko 300 Muslimana
• kolovoz i rujan 1941. g., Boričevac (Lika) i Kulen Vakuf (Zapadna Bosna) – oko 2500 Hrvata i Muslimana
• studeni 1941. g., kraj Donjeg Lapca – 44 Hrvata
• prosinac 1941. i siječanj 1942. g., istočna Bosna: Foča i Goražde – oko 2050 odnosno 5000 uglavnom Muslimana, Srebrenica oko 1000, Vlasenica 2000 – 3000, Rogatica i Višegrad po oko 1000 Muslimana
• kolovoz 1942. g., istočna Bosna i dio Sandžaka (uglavnom oko Foče) – oko 1000 Muslimana
• kolovoz 1942. g., istočna Bosna (Ustikolina, Jahorina) – oko 2500 uglavnom Muslimana
• rujan 1942. g., Foča – oko 2200 Muslimana
• rujan 1942. g., Zabiokovlje – oko 160 Hrvata
• listopad 1942. g., Mostar – oko 200 Hrvata i Muslimana
• listopad 1942. g., Hercegovina (Prozor-Rama) – oko 1250 Hrvata i Muslimana
• listopad 1942. g., Zagora – oko 240 Hrvata
• veljača 1943. g., istočna Bosna i dio Sandžaka (Foča, Čajniče, Pljevlja) – oko 9200 Muslimana
• siječanj i veljača 1943. g., Zagora (Kijevo, Vrlika, Otavice, Imotski) – 140 Hrvata
• lipanj 1943. g., središnja Bosna – 42 Muslimana
• veljača 1944. g., Zagora – 67 Hrvata
• svibanj 1944. g., Goražde – oko 50 Muslimana
• do lipnja 1944. g., u okolici Rogatice – 4635 uglavnom Muslimana
• listopad 1944. g., sjeveroistočna Bosna – 25 Hrvata
• prosinac 1944. g., Vinodol (Bribir, Grižane, Tribalj) – 32 Hrvata
• siječanj 1945. g., Bosna (Kladari, Carevac) – 27 Hrvatica ” Kraj citata iz Wikipedije.

Eto, pod tim znamenjem pod kojim su pobijdni toliki ljudi, koje ponosno nosi na svojoj šajkači, načelnica Jezera poručuje kako u tome ne vidi ništa sporno te da ona voli svaku kapu, pogotivo onu s kokardom. Voli ona i fes, ne smeta joj valjda ni šahovnica jer ona rado ide na Jadransko more u Hrvatskoj. I tako glupost do gluposti, mrak dubok i sve dublji. Ali, lažna ljubav i kokarda ne idu zajedno.

Da ima na umu šta su četnici uradili u Jezeru 1992. i da joj je žao nevinih komšija, ne bi nikad stavila to četničko znamenje na glavu.

Četnici su u Jezeru ubili 57 Bošnjaka muslimana svih uzrasta, sve redom civile. Ko je ispio, pobjegao je, ostavljajući sve iza sebe. Kuće im spaljene, imovina oduzeta, povratak spriječavan od 1995. do dan danas. To osjećam na vlastitoj koži gotovo na dnevnoj bazi, a izlagala se i u spomenutoj emsiji o meni i gradnji kuće moje djece u Jezeru.

Da ima imalo stida i ljudskog obraza ne bi svaljivala na novinare svoje grijehe pokazivanja u javnosti simbol zla na glavi i ne bi ih optuživala za svoju sramotu.

Da je kokarda simbol zla, da onaj ko je nosi svjesno izaziva nacionalnu i vjersku mržnju, prepoznala je i Centralna izborna komisija BiH koja je uputila krivičnu prijavu protiv načelnice Jezera Snežane Ružičić baš zbog isticanja kokarde na svojoj šajkači.

Poruka novinarke glasi; Ta i takva osoba s kokardom na glavi, koja podsjeća na onu kakvu je nosio Draža Mihajlović, progoni novinare i ekološke aktiviste, kao i sve neistomišljenike, a pri tome zloupotrebljava službeni položaj i ovlasti.

Stoga, dobro je da je dio javnosti informiran s kakvom kontraverznom osobom imamo posla.

Umjesto u središtu Jezera kako je bilo planirano, protest protiv geoloških istraživanja, rudarenja i uništenja životne sredine biće održan pokraj tamošnje škole.

Dobro informirani tvrde da je to odluka svemoguće jezerske načenice, a pravnici kažu da je odluka nelegalna.

Sveštenici sa Ozrena, gdje je Dodikov presuđeni ministar za energetiku i rudarstvo Petar Đokić nameračio nastaviti geološka istraživanja kako bi sutra bio otvoren rudnik, stali su uz svoje stado, svoj narod.

Dodikov vječiti ministar  Petar Dokić, dozvoljava prekopavanje Hotomalja i Sinjakova kako bi bili otvoreni rudnici teških metala, čime bi bila uništena Pliva i šira životna sredina.

Jezerska primadona stala je uz Lykos.

To potvrđuje povećanje nosivosti tonaže mostova na Plivi sa 12 na 40 tona. To se dokazuje činjenicom da je Lykosu izdala prostorije u zgradi Opštine Jezero.  Kao Bog maglu, progoni i vrijeđa ekološke aktiviste, rado bi ih tužila i oglobila zbog njihovog protivljenja uništenju ćovjekove okoline. Ismijava ih i vrijeđa.  

Dobro upućeni u ovaj skandal tvrde da se na poziv za večeru s Lykosovim direktorom SIM Metalsa Lujića na večeru na Balukhani sa zadovoljstvom odazvala načelnica Jezera, ruku pod ruku sa jezerskim parohom.

Za razliku od njih, poziv na večeru je odbio načelnik Opštine Mrkonjić-Grad i komandir Stanice milicije u Jezeru.

Da li je direktoru SIM Metalsa Lujiću, načelnici i jezerskom popu prisjela večera zbog tog sikterisanja, oni znaju.

Lykos je navodno tutnuo 3.000 KM svećeniku iz Majdana “kao dar za župu,” ali novac je odmah vraćen darodavcu s gnušanjem.  Ni Majdanci, ni župa nisu na prodaju i podvalu kojom bi bili uništeni.

Šta bi bilo da su te pare darivali Medžlisu IZ Jajce!

Jer, kada su u pitanju hodže, priča je drugačija.

Nisu baš hodže glasne u protivljenju geološkim instraživanjima i eventualnom uništenju čovjekove sredine.

Medžlis IZ Jajce (čast izuzecima!) se priklonio uz skute načelnice Jezera. Prodali su svoj obraz za šaku maraka. Ako su uz načelnicu, onda su i za uništenje životne sredine, trovanje Plive koju piju i tom vodom se abdeste.

Ka Ako su uz načelnicu, ne smeta im ni kokarda na njenoj glavi, niti što ona naziva muslimane balijama. Oni su tamo gdje je novac, a čast izuzecima!

Kada bi se jajačke i jezerska hodže ugledale na ozrenske pravosvne sveštenike, stale uz svoje džemate, jasno i glasno se oglasile protiv uništenja životne sredine, pa došle i na protest u Jezeru, taj gest bi značio stubokom promjenu njihovog odnosa prema životnoj sredinu, ali i mnogih pogleda na život. To bi sigurno, bio i znak potpune predaje vjeri i pravdi Dragoga Boga. Ali, tada bi veza s načelnicom koja nisi kokardu na glavi morala biti raskinuta.

I da li treba reći da je jedna od organizatorki protesta u Jezeru baš Suzana Rajković koja je u svoje, u ime Mirele i Miše, položila cvijeće u Plivu i tako ljetos odala poštu nevino pobijenim žrtvama genocida u Jezeru.

Mirela Hajder je specijalno doputovala iz Njemačke da bi prisusustvovala ovom protestu.

Načelnica Jezera Snežana Ružičić poslala nam je inspekciju na dan pred Bajram da “provjere” njene laži oko “ilegalne” igradnje kuće moje djece u Jeze ru.

Na prvi dan Bajrama uputila mi je drsku, bezobraznu, nekulturnu i uvrijedljivu “čestitku” iz svog Facebok brloga OO SNSD i lažnog profila.

I lani me je na dan uoči Bajrama bihuzurila, a budući da je svoju nekulturu ponovila, nije teško zaključiti kako je ova neotesana seljančica, koja je iz opanaka uskočila u štikle, pa tako obuvena vozi traktor, zlobna osoba. Javno se ponosi svojim kućnim neodgojem, nekulturom i neznanjem, kakardom na glavi, srednjim prstom, pa namjerno, pakosno i zlobno – iz godine u godinu – nastoji mi pokvariti prazničnu radost.

To je nemoguća misija! (The mission imposible!)

To je samo još jedan u nizu dokaza njene nemoći i očaja izgrađenog na prozreni lažima i obmanama, zloupotrebom položaja i ovlasti.

Ona je potpuno nebitna osoba u mome životu.

Ali, na svaku njenu laž ću odgovoriti kad stignem i da bih se zaštitio, i da bih javnosti pokazao kakvu, opaku vlast u Jezeru imamo.

Odgovoriti joj na gadosti, nije spuštanje na njen prizemni seljački nekulturni nivo, nego ošinuti je sa istinom, mada svjestan da joj je obraz đon. Debelokožac. Tvrđa je na ušima od duvara. Obloporna je na Božje zapovijedi. Osoba je bez vaspitnih, kulturnih i obrazovnih vrijednosti, što potvrđuje “čestitkom” i ovog Bajrama. Ona je na vlasti kako bi pokazala kakva vlast ne bi smjela biti.

U svom zadnjem uratku na Facebook stranici OO SNSD na prvi dan ovogodišnjeg Ramazanskog Bajrama dala je ispisati svoju mizernu poruku koju je naškrabala na banneru i začinila “komentarem” na jednom od lažnih fecebook profila.

Piše:

Ona reciklira svoje stare i bajate laži o krivičnim djelima koje mi za sada nekažnjeno pripisuje.

U zloj namjeri pokušava me ocrniti u javnosti.

Prosipa svoju zloću kako bi mi pokvarila i bajramsku radost. U tome koristi i svoj lažni profi “Furka” u kojem poziva građane da se udruže i tuže me jer ih godinama maltretiram. (Nedavno je ih pozivala da me progone sbog snimanja dronom!)

Bujrum, ali neka ti njeni građani znaju da će im se sve izjaloviti i kao i njoj, o glavu obiti.. I, za početak, neka “Furka” zna da ću je ponovo tužiti.

Ovih 13 složnih ruku na koje se poziva, odbornici su njene vlasti i njene “opozicije” jednoglasno sredinim prošle godine podigli ruke za laž koju im je predočila usmeno, tražeći od odbornika da me ispituje Vlada I MUP RS. Slagala je da zastrašujem njene službenice (sic!) Zatim je zaklanjajući se kukavički iza svih tih 13 ruku, tu svoju laž pretvorila u opsežan službeni akt SO-e Jezero. U tom lažnjaku optužila me za najteža krivična djela kao što je terorizam, vjerska i nacionalna mržnja, ratno huškanje. Sve je to ovjerila svojim potpisom, pečatom Opštine Jezero i titulom “dipl. pravnik.” I, to joj se izjalovilo! Niko je nije uzeo ozbljno u njenim falsifikatima.

Na veliko razočarenje i žalost načalnice SO-e i predsjednice OO SNSD Jezero, I ove godine doživio sam bajramsku radost na najljepši mogući način nakon Ramazanskog posta.

Duša mi je okrijepljena i ispunjena mirom i radošću.

Rahat sam sam sa sobom i svime što me okružuje.

U miru sam s Dragim Bogom!

Osjećam to decenijama, a sada posebno; Dragi Bog me milo gleda i svijetli mi pute. Zahvalan sam Mu za život koji mi je pružio, obitelj koju mi je dodijelio, zdravlje i berićet kojim nam je ispunjen život. Zahvalan sam što mi je ispunio želju da radim ono što volim.

Zadovoljan sam sa svojim prijateljima koje mi je Dragi Bog poslao kako bi mi obogatili život.

Na desetine dobrih prijatelja, a i nepoznatih ljudi sa svih strana svijeta čestitali su mi Bajram,.

Posjetio me Željko, Jusuf i Suzana, što doživljavam kao da mi je na bajramluk došao čitav pošteni i bogobojazni svijet predstavljen tom reprezentacijom Bosne!

Umjesto da načelnica uputi iskrenu čestitku svima muslimanima, posebno Bošnjacima i baška u Jezeru, među njima i meni, ona prostački i reciklažom laži pokušava pokvatiti mi blagdansko raspoleženje.

Postigla je suprotan efekat, još jednom se sama potvrdila kakva je zlobna i neotesana osoba.

Na Facebok stranici “Narodnog frnta Jezero” može se pročitati izvještaj sa posljednje sjednice Skupštine opštine Jezero na kojoj je, pod tačkom razno, usmeno, Snežana Ružičić, načelnica i predsjednica OO SNSD Jezerro tražila od odbornika usvajanje zaključka po kojem bi je ovlastili da u ime SO-e (i odbornika) tužuje ekološke aktiviste koji su, po njenoj (pr)ocjeni oskrnavili (amblem/grb) “znamenja Jezera.”

U saopćenju Narodnog Fronta Jezero, čitamo, citat:

“Nismo podržali ni prijedlog načelnika da se donese zaključak i DA ovlaštenje načelniku da podnosi tužbe protiv svojih neistomišljenika koje javno blati i proziva po društvenim mrežama kako na privatnom tako i na profilu SNSD-a opštine Jezero, koji je postao trač stranica i plato za laži i blaćenje svih onih koji ne podržavaju Snežanu Ružičić uz podršku lažnih profila za koje mislimo da vodi ista.

Nase mišljenje je da ona kao načelnik ima dovoljno ovlasti i sve institucije na raspolaganju i nema potrebe da se krije iza SKUPŠTINSKE VEĆINE kako bi mogla da pravno “goni”sve one za koje smatra da su prekršili zakon.” Kraj citata.

Donošenju zaključka uspritivila se jedino odbornik Radica Milanović.

Deder, pogledajmo ko zaista skrnavi znamenja Jezera danas, a ko ih je skrnavio u prošlosti!

Čast amblemu – znamenju – Jezera, ali ovo što su napravili aktivisti djeluje tako da nema blage veze sa zvaničnim amblemom rađenim prije nekoliko godina koji je uprošćeno idealiziran. Ti simboli, poput vode, ribe…, nisu osknavljeni od strane ekoloških aktivista, nego baš od “Lykosa” i buduće tužiteljice.

Grb ekoloških aktivista je ozbiljno upozorenje na ugroženo Jezero koje je “Lykos” ruku pod ruku sa načelnicom Ružičić namjerio pretvoriti u sumornu zagađenu stvarnost bez ljudi, životinja i bilja, punom otrova. Nema tu nikakvog skrnavlejnja znamenja Jezera od strane boraca za zdravu prirodnu sredinu , nego jedno realno viđenje kakvo bi oskrnavljeno Jezero moglo izgledati u budućnosti. To nije skrnavljenje, to je opomena onima koji svojim rabotama zaista skrnave Jezero i okolinu atakirajući na životnu srednu. Za takvu sumornu sliku odgovorna će bitii načelnica i njeni opštinski klimoglavci/kukavice, ne samo “Lykos” i već i oni koji su kukavički na sve to šutjeli.

Helem, načelnica se ovog puta ne obraća Policiji da bi je pritiskala da radi potiv zakona. Obraća se u svoju mirnu luku, odbornicima kako bi joj ponovo, na lijepe oči, čitaj obmane i potvare, odriješile ruke kako bi ona tuživala autore “skrnavljenja znamenja Jazera” očekujući da neki ustrašeni partijski sud osudi ekološke aktiviste, ako ne na vješanjem, ili strijeljanjem, ili makar samo na doživotnu robiju. Ona će po već uhodanoj praksi taj usmeni zaključak pretvoriti u opasan općinski akt, kako je to već radila kada je lagala na moju malenkost. To joj se izjalovilo, izjaloviće se i svako drugo skrnavljenje i lažne prijave. Policija joj okreće leđa, a CIK je podnio Tužilaštvu BiH krivičnu prijavu protiv nje.

Stoga, pokušaj obračuna sa nesitomišljenicima uz pomoć dijela odbornika, nije ništa drugo nego pokušaj samovoljnog skrnavljenja zakona, ljudskih sloboda, slobodnog izbora mjesta boravka građana, sve potvarom, zloupotrebom službenog položaja i ovlasti, manipulacijom sa poslušnim odbornicima, jalovim pozivom grđanima Jezera da se udruže protiv istine, te da sami sebi stave omču oko vrata pristankom na skrnavljenje i trovanje životne okoline.

Eh, da sad vidimo ko je zaista osknavio Jezero, koje je do proljeća 1992. mirno, u ljepoti Plive i sjeni Hotomalja, bilo idilično mjesto suživota. (Možemo pitati i Naidu Ribić, ona je dobar i pouzdan svjedok hroničar. Odlično pamćenje služi i druge, pa tako i Mirelu Hajder.)

Negdje u proljeće 1992. spodobe sa znamenjima koje na šajkači nosi dotična Ružičić, zločinci i barbari sa ideologijom ubojica, popalili su Jezero, poklali i pobili što im se nije izmaklo od Bošnjaka, oteli im imanja i priječili povratak na zgarišta. I danas je dotična protiv obnove, prijeti rušenjem kuća koje su potpuno legalno i svojim parama izgradili povratnici. Samo bi ostavila ono što je njeno i njenih darodavaca…

Ubijeno je, rasuto po grobnicama, 57 mještana Bošnjaka (balija, muslimančina!) svih uzrasta, a za osmnaestoro se ne zna ni danas gdje su im kosti.

To je skrnavljenje Jezera, tim gore ako dodamo protjerivanje, rušenje džamije Sultan Bajazita, prisvajanje imovine, protivljenje povratku.

Na TV Jajce smo objavili snimke Mumina Keljalića koji je objelodanio paljenje bošnjakih kuća, urbicid.

Zar to nije najgore skrnavljenje Jezera, ne njegovog zaštitnog znaka, nego života, suživota, kuća i imetka?! Mnogi su utekli, pa ih danas Snežana Ružičić u ime partije na vlasti, u ime i sa svojim četničkih botova željnih krvi, kao “balije” progoni po svijetu prijete i ismijavaju ih, ispitujući ilegalno kako su stekli socijale i penzije, nastojeći im oteti nafaku, zagorčati život, proglasiti ih kriminalcima, sve svjesno i sračunato ali udaraja na bedem civiliziranih zemalja koje opsatju na zakonu ipravu. Kad su već preživjeli bježeći na vakat od četničkog noža od onih čije znamenja ona nosi na svojoj bašuni, treba iim uskrtiti nafaku, pa neka crknu.

Pri tome ona zaboravlja kako je ostvarila penziju za svoga oca koji nije pao u borbi protiv “balija.” Podsjetićemo i nju, a i organe gonjenja na to. Umijemo i na njemačkom, engleskom…, jeziku pisati ambasadama, što ćemo i dokazati. Pokazaćemo i kako je izazvala diplomatski skandal pišući ambasdorima moleći ih da joj spase Didika od krivičnog gonjenja. Sve se to izajlovilo. Pisaćemo i kineskoj, japanskoj i svakoj drugoj ambasadi o koje se pokušava očešati.

Snežana Ružičić, umišljena i neobuzdana vlasnica Jezera, posebno se žestoko okomila na Suzanu Rajković, upornog ekolopkog aktivistu, što je “bacala” ruže u Plivu u spomen za pobijene Bošnjake u Jezeru i okolini, jer joj se to ne uklapa u njenu ideologiju koju ispoljava znamenjem na svojoj šajkači, obloporna na empatiju i ljudskost. Ona time pokušava ne samo oskrnaviti lik i djelo Suzane Rajković kao moralnu, obrazovanu i čestitu osobu, borca za spas životne sredine, nego je opanjkati kod četnika, zastrašiti i ušutkati, u ovom slučaju i lažno optužiti.

Svojim slizanjem sa “Lykosom” Snežana Ružičić pokušava oskrnaviti vodu, zrak, zemlju, što su lahko prepoznali akološki aktivisti, pa i karkaturom (amblemom) u kojem su slikovito pokazali na što bi Jezero ličnilo ako joj se snovi ostvare. Zato bi ih ona tužila zbog svog ličnog interesa i hajrovanja od “Lykosa,” zar ne!? Ona zna da je kukavica, da ne može sama, pa se uzda u zaštitu poslušnih odbornika iza kojih se kao miš (mekinjaš) krije.

Briga nje što se iako osoba bez dobrog poznavnja prava lažno formalno predstavlja kao “dipl. pravnik,” ali u pitanju je pravničko znanje. Ono se ne može steći nedolaskom na predavanja, neizlaskom na ispite… S tim znanjem ne može se položiti teški državni sudački ispit niti postati sudac.

Misli da je normalno skrnaviti obrazovni sistem i još sa diplomom privatnog fakulteta može upisati magisterij. Formalno moguće, ali po znanju – ne.

Ona je čak oskrnavila i akedmsku zajednicu, fakultet, pravnu nauku, zvanje, zanimanje. Može tuživati, ali ne može zaustaviti ekološke aktiviste u sada u udruženoj borbni mnogih ekoloških udruženja na zaštiti životne sredine, ne može sakriti istinu o otporu ugrožavanja ljudi, biljaka i životinja.

Da li je plaćena za to? Da li svu silnu imovinu baš zbog toga mora pripisiati sinu Slavenu koji još nije počeo primati punu platu, kako znalci tvrde. Njen sin, kao i mnogi “nadri-ekolozi” i ne živi trenutno u Jezeru, btw. Zašto se kao kukavica zaklanja i iza svog sina i obitelji, zašto to radi, ona najbolje zna.

Mene je puno kritikovala na osnovu da sam plac i kuću u Jezeru pripisao na svoju djecu, mada to nema veze sa istinom, a da ima, nije protuzakonito za nju, pa zašto bi bilo za mene!? Eto, ona prenosi i pripisuje, a moje je samo pitati zašto uzvrašati joj na osnovu istine. Čak je prisvojeno i državno zemljište, putni pojas, a hudžare, kafanice sa par stolova, sada je to ugostiteljski objekat koji se neprestano širi. ABBA.

U svom jednom od posljednih video nastupa (izvan automobila u vožnji) snimljenog na pustoj jezerskoj ulici u rano jutro, dotična se dala izvijestiti pučanstvo kako će ih uskoro obveseliti novim trotoarima u Jezeru za koje već po starom običaju prosi novac (aplicira!).

Ona se raduje i zato što je po Jezeru manje ruševina. Ljudi ih uklanjaju, ali ipak ima ruševina koje su iza sebe ostavili oni čije znamenje nosi na svojoj šajkači čak i kad se ide u šumu usjeći badnjak. A ruševine su joj trn u oku. Ona bi da vlasnici uklone te ruševine, da li zbog narušavanje ljepote Jezera, Jezera koje niko ne može više voljeti od nje, ili podsjećanja na skrnavljenje ljudi, kuća, Jezera u cjelosti? Ne znam, znam da nosi šajkaču sa kokardom.

Ili, možda samo želi napraviti Potenkinovo selo o trošku nas poreskih obveznika ili stranih ambasada, kako bi se digla u nebesa za svoje zasluge!

Da li ona u posljednje vrijeme javno skrnavi Jezero svojim glupostima, izazivanjem nacionalne i vjerske mržnje, govorom mržnje, neutemeljenim optužbama, nekulturom, neznanjem, lažnom diplomom, potvarama, slizanjem sa “Lyokosima,” pritiskom na Policiju- neka se upita sama, a neka sude i drugi!

Da je pravde, skrnavljenje Jezera kao i mjesta u kojem žive Bošnjaci (balije, muslimančine) bilo bi sankcionirano brojnijim sudskim presudama za genocid i urbicid. Trebalo je naplatiti svaku kap krvi, razbijeni crijep, obnovu ćumeza, platiti za izbjegličke suze i muke i to sve ugravirati u “novo znamenje Jezera” kao podsjećanje na zločin koji se ne smije ponoviti.

Ovako, načelnica Jezera kolo vodi, ojka i stavlja šajkaču na glavu, pa drska, nekulturna i bezobrazna pokušava tužiti građane kojima po znanju, moralu, ljudskosti, kulturi, titulama i zvanjima, nije ni do koljena.

Ohrabrujući je i znak da to neće još dugo potrajati jer je CIK poslao krivičnu prijavu protiv Suzane Ružičić zbog kokarde na glavi.

P.S. Mediji su puni karikatura, kojima smiješno ili gorko ismijavaju Dodikove, pa tako i automatski njene uzore koji su izvršili brutalnu agresiju na Iran i koji ubijaju nedužni svijet i sravnjuju zemlju.

Svaka slučajnost sa našom prošlošću i skranvaljenjem Bošnjaka i Bosne i slučajna je.

Jedna od novijih je i ova.

• Za tu na zakonu utemeljenu odbijenicu načelnici i opštinskim službama Jezera, skidam kapu i ohrabrujem Policiju da nastavi hrabro i odlučno poštivati zakone i odnositi se jednako prema svim građanima
• Policija bi morala uhapsiti mene zbog krivičnih prijava koje podnosi načelnica Jezera Snežana Ružičić za terorizam, širnje nacionalne i vjerske mržnje…, ili uhapsiti i krivično goniti načelnicu koja te lažne prijave podnosi

Evo me u Jezeru već dvije hefte, a samo mi je jedno pismo upućeno iz Opštine Jezero.

Odbio sam ga primiti, ne zato što je načelnica Jezera isto postupala sa mojim preporučenim pismima, e-melovima ili zabanjivala prijem dokumentacije na Pisarnici, nego zato što sadržaj toga pisma nema nikakvog uporišta u zakonu.

Riječ je o pokušaju uklanjanja bannera koje je grupa aktivista iz Jezera postavila na svojim kućama ili privatnim imanjima. Načelnica Opštine i predsjednica lokalnog SNSD u tim nepotpisanim i više puta poslanim pismima, zahtijeva da isticanje bannera traži dozvola od Opštine i da se nakon dobijanja plaća komunalne taksa. Time bi se udovoljilo “Yugo Metalsima” koji se uz blagonaklonost načelnice obavljaju geositražiačke radove u ovom kraju.

“Yugo Metals Go Home” (odazite!) – poruka je koja je ispisana na tim bannrima. To nije reklama, kao u slučaju načelnice Jezera kada reklamira Autocamp Mars z na javnim mjestima za što bi moraka plaćati takse.

Poruke “Nećete kopati!” i “Odlazite!” pogodile su i bolno ranile ne samo bušače “Yugo Metalsa,” nego i načelnicu Opštine Snežanu Ružičić. Oboje strane znaju zbog kojeg, kakvog i kolikog zajedničkoh hajrovanja.

Snežana Ružičić se kao prepala da bi budžet opštine mogao biti “umanjen” ako bi “Yugo Metals” tužio Opštinu zbog tih bannera, pa je načelnica odlučila slati pisma svima koji su istakli bannere, ha bili u Jezeru, ha odsutni, pogotovo nima za koje je znala su u inizemstvu kako bi ih ismijavala. Ona tvrdi da tako štiti interese Opštine, “Yugo Metalsa,” a da li i svoje, ona to najbolje zna! Njena odlučna upornost na inzistiranju oko komunalne takse, ali i druge pogodnosti za “Lyikos” – od trostrukog povećanja tonaže mostova, do izdavanja u zakup kancelarije u zgradi Opštine, može se čitati na mnogo načina…

Pošto su je ekološki aktivisti i građani ignorirali i ukazali joj na nezakontost plaćanja takse na bannere, načelnica Jezera i predsjednica lokalnog odbora SNSD obratila Policiji u Jezeru na čije djelatnike inače vrši stalan pritisak kako bi ih održala pod svojom kontrolom.

Ali, načelnica je naišla na otpor Policije Jezera koja je odbila naređivati skidanje bannera i pisanje kazni gražanima koji su ih istakli na svojim kućama ili imanjima.

Ona samo zna kako je to policijsko “Ne!” doživjela jer je navikla da je svi bespogovorno slušaju, ili će doživjeti progon, javni linč, probleme, kazne, ostati bez posla…, a život im se pretvoriti u džehenem na zemlji.

Policija joj je učtivo objasnila kako njen zahtjev nema nikakvog uporišta u zakonu i da neće ništa učiniti po pitanju bannera.

Bravo za Paliciju!

Nije lahko nikom u srazu sa načelnicom, ali zakon je na strani onih koje ona pokušava progoniti i držati u šaci. Ona je zakonski potučena do nogu po pitanju bannera. Ona je tabula raza što se tiče poznavanja zakona. Nije li baš zbog tog policijskog “ne” odustala od zahtjeva da policija progoni one koji su, biva, po njenoj “pravničkoj znanstvenoj procjeni,” “oskrnavili znamenja Jezera,” pa je ponovo zloupotrijebila odbornike SO-e koji su usvojili njen usmeni zahtjev da bi ona, načelnica, zaklonjena odbornicima, tuživala one koje bez razloga progoni. Pa i tu je naišla na otpor, makar i jednog odbornika, Radice Milanović u ime stranke Narodnog fronta.

Očito, Policija poznaje mnogo bolje zakone nego načelnica sa lažnom diplomom dipl. pravnika kako se lažno predstavlja. Jer, ne može se dobiti zvanje i diploma dipl. pravnika za par mjeseci plaćenog kursa! Lažno predstavljanje je kažnjivo po zakonu kao krivično djelo.

Zbog te obmane, Snežanu Ružičić bi trebalo bi krivično goniti. I to će doći na red, jer Policija odbija poslušnost bezakonju. Njen opoziv uporno moraju tražiti ne samo ekološki aktivisti na koje se okomila, nego svi koji trpe njeno bezakonje. Istražni organi bi morali ispitati njen odnos sa “Lyikosom” i porijeklo imovine koja se stalno uvećava. U siromašnoj općini, načelnica se silno bogati!

I ovom prilikom želim javno pohvaliti Policiju Jezera koja je odmah, ili vrlo brzo, reagirala na moje prijave u vezi sa narušavanjem javnog reda i mira u Jezeru, na čemu sam se i pismeno zahvalio.

I po prijavama načelnice Jezera Snežane Ružičić, Policija je također brzo reagirala i profesionalno postupala prema meni. Nakon što bi brzo ustanovila kako su te optužbe lažne, tu se za sada sve završavalo, umjesto da načelnica bude gonjena za krivična djela lažnih optužbi i zloupotrebe položaja.

Smatram da Policija mora nekoga uhapsiti – ili mene zbog javnih i kroz opštinski akt obmanom i lažima odbornika “legaliziranih” optužbi načelnice Snežane Ružičić za terorizam, šovinizam, ratno huškanje, širenje nacionalne i vjerske mržnje, lažno predstavljanje, ili moraju uhapsiti načelnicu Jezera za čije se krivične prijave protiv mene ispostavilo da su lažne i, uprkos njenih “službenih” zahtjeva – istrage obustavljene. Te njene lažne prijave su kažnjive po zakonu, kao i davanje lažnog iskaza.

Mogu i razumijeti Policiju, ali i ne podržati u tome, jer iz iskustva sa načalnicom Jezera pretpostavljam šta sve trpe i podnose, ali oni su ipak Policija, čuvari zakona i građana!!!

Ohrabren sam odlučnim i hrabrim odbijanjem Policije da uprkos pritisku načelnice, odbiju izvršiti njene nezakonite zahtjeve za kažnjavanjem ekoloških aktivista. Policija je plaćena da čuva javni red i mir, sprečava sve oblike nezakonitosti, kriminala, te da u svom djelovanju isto postupa sa svim građanima. Znam da ima iskrenu podršku i od ostalih ekoloških aktivista i mnogih građana koji učekuju da budu zaštićeni od hirovite i samovoljne načelnice.

Posao za koji su plaćeni policijski dužnosnici i djelatnici, ne može im oteteti načelnica ako se, za razliku od nje – drže zakona kao u slučaju bannera.

***

• VAŽNA NAPOMENA: INCIDENt O KOJEM JE OVDJE RIJEČ NIJE SE DOGODIO NA PRIVATNOM POSJEDU NAPADAČA

Nakon šest mjeseci kada sam pokušao provjeriti ispravnost moga drona, nisam ga mogao ni uključiti, a kamo li koristiti dok nije napravljen automatski “up date” njegova čvrstog diska. Radilo se o zadanim automatskim ogranićenjima korištenja u BiH.

U petak 6. marta htio sam provjeriti na otvorenom prostoru hoće li “slušati” moje komende, letjeti na visini i duljini koju je odrežena, hoće li se spustiti na mjesto polijetanje (Home point) ili će se oteti komandi i letjeti po “svojoj volji.” i spustiti gdje ne želim. Poligon je bio neograđena livada iznad Đola – podalje od Plive. Livada je neograđena bez ikakvog napisa da je pristup na nju zabranjen.

Dron je bio na zemlji.

Odjednom se pojavilo taxi-vozilo koje se van utabanog puta, livadom, približavalo prema meni. Vozač taksija je namjerno nagazio na moj dron na zamlji, a zatim se udaljio preko livade, izišao na asfaltni put i nestao u pravcu mosta u Čerkazovićima. Točak njegova auta je odbacio dron u stranu, presavio jedan od četiri nosača propelera… Nije mu se skroz posrećila namjera da mi uništi skupcjeni dron.

Malo kasnije taksi-vozilo se vratio – izvan utabanog puta, preko livade, prema mjestu gdje sam stajao. Dok je prolazio pokraj mene, uspostavili smo očni kontakt, to jeste jasno smo vidjeli jedan drugog, Davao sam vozaču znak da stane, čak i dok se udaljavao. Vidio je moj znakove, ali nije stao…

Stotinjak metara dalje od mjesta incidenta, parkirao je taxi-vozllo, na mjestu do kojeg sa asfaltnog puta vodi utabani put, očito nedavno napravljen. Sjeo sam u svoj automobil, uputio se ka tom parkngu u namjeri obavijestiti taksistu o tome šta mi je uradio.

Registarske oznake njegova taxija su:

T8-K-162

Nisam zatekao vozača u njegovu vozilu, a kada se pojavio na parkingu, uljudno sam ga pozdravio nekoliko puta sa “zdravo” kroz otvorena vrata moga auta, ne izlazeći iz vozila. Uporno sam ponavljao, insistirao da mi odpozdravi, pa da smireno, ljudski, porazgovaramo o onom šta je uradio. Naizad se udobrovoljio i “pozdravio” on mene sa;

“Pomoz’ Bog!”

Odgovorio sam na taj pozdrav sa:

“Bog Ti pomogao!”odgovorio sam mu.

(To vrstu pozdrava sam davno naučio od rahmetli Dida koji je tako odpozdravljao pravoslavcima.)

Vozač taksija je odmah tražio da se udaljim sa njegovog posjeda.

Posjed nije ograđen.

Nigdje nema znaka da je to privatni posjed.

Nigdje nema upozorenja da je to privatni parking. Nikad ne bih ni došao tu da mi nije pokušao zgaziti dron. Taj privatni parking, put, imanje ako je sve to i njegovo, nemaju niti ogradu niti upozorenje o privatnom vlasništvu niti da im je zabranjen pristup.

Umjesto da porazgovara sa mnom i eventualno se makar formalno izvine za namjerni pokušaj uništenja moje vrijedne imovine, da obeća namiriti štetu, vozač taksija pozvao mobitelom je policiju koja se na licu mjesta stvorila za nekoliko minuta. Vjerovatno me optužio da ometam njegov privatni posjed. Doksam se udaljavao, taksista je uporno fotografirao i mene i moje vozilo i tražio da se udaljim i sa privatnog puta i za vrijeme uviđaja gdje me zatekla policija.

Policija je uradila svoj posao.

Jedan policijac je nazvao momitelom nekoga. Taj se preko policijca s mobitelom zanimao o težini moga drona, pa zatražio da razgovara sa mnom. Policajac mi je dodao svoj mobitel. Sugovornik se predstavio imenom i prezimenom kao komandir Stanice policije u Jezeru Veći dio ragovora razgovora odnsio se temu o tome kolika je težina drona, koja su ograničenja, od koga treba tražiti dozvolu za pilotiranje… Rekao je da i on ima don manje teđine za koji ne treba dozvola, pa mi savjetovao da prijavim dron BiHANSU.

Za vrijeme i poslije policijskog uviđaja, vozač taksija koji je namjerio zgaziti autom moj dron, uporno je ponavljao:

“Mislio sam da je žaba!”

Rekao sam mu:

“Pa i da je bila žaba umjesto drona, Vi ste namjerno skrenli s puta da je zgazite. Ja ne bih nikad žabu zgazio!”

Na te moje riječi, vozač taxija je rekao:

“Vi ste brižni!”

Da!

Eto, vozaču taksija se moj dron učinio kao žaba i to van njegovog privatnog imanja, van puta, na livadi, pa je namjerio da je pregazi. Za njega žaba nije dragocjeno Božje stvorenje, niti on zna šta je grijeh kod Boga i kod ljudi.

Vidjećemo da li se policiji svidjelo to “objašnjenje” o žabi, hoće li podnijeti krivičnu prijavu.

Znaćemo uskoro, nadam se, da li taj taxista ima oko sokolovo pa da se sa prilično velike dal ugleda žabu baš na livadi koja nije njegova, van puta, baš tamo tamo gdje se ukazuje moja sijeda glava, pa kad se uvjerio ko sam, ugledao dron-žabu na zemlji, brzo je odlučio pregaziti ih i uništiti.

Uzgred, životom potvrđujem da sam zbilja brižan prema svakom živom biću, bilo da je insan, životinja ili biljka, ssve što postoji u prirodnoj sredini.

Baš zbog toga, u Jezeru najviši vrh vlasti ne podnosi me i baš toga dana načelnica je na sjediniciSO-e Jezero slagala odbornike kako mi je oduzeta novinarska licenca..

Umjsto da taksistu koji, je svojim vozilom namjerio uništiti moju skupocjenu imovinu, prijavim policiji, on je prijavio mene. Jezerska, tipična zamjena teza!

Da li je svjestan da mi tom prijavom je načinio uslugu, da je prijavio sam sebe – ne znam, ali znam da mu zamjena drona za žabu, bar što se mene tiče, neće piti vode.

Namjera mu je očita, a materijalni dokazi su u mom posjedu.

Policija je na potezu!

LIVADA NA KOJOJ JE VOZAČ TAKSIJA

T8-K-162

POKUŠAO UNIŠTITI MOJ DRON – NIJE NJEGOV POSJED!

(Editirano 7. marta 2025.)