Poruka muteveliji Mrkonićkom, hodži-primitivcu, Medžlisu i onima koji ih podržavaju: PRIHVATAM SA ZADOVOLJSTVOM VAŠU ODLUKU DA MI NE KLANJATE DŽENNAZU!

U svom zadnjem Saopštenju/Saopćenju mutevelije/Medžlisa IZ Mrkonjić-Grad navodi se među ostalim potvorama kako nisam pomogao Islamskoj zajednici, i ova poruka, citat:

“IH gdje će ti duša, misliš li umirati. Ako odeš sa ovog svijeta prije mene neću ti ni dženaze klanjati. I da li će ti iko iz ovog grada doći na dženazu? Gdje ćeš se kopati? Misliš li o tome imalo. Unaprijed se ograđujem od svih neprimjerenih komentara. Hvala vam na razumjevanju.”

Kratko poručujem autorima Saopštenja/Saopćenja neka se ne brinu za moju dušu jer se za razliku od njih Boga bojim, a ljudi stidim. Ko će, a ko neće doći na moju dženazu oni niti odlučuju niti znaju; moj je amanet mojoj djeci i unucima da ću biti mrtav počašćen ako mi na džennazu ne dođu Mutevelija, hodža-primitivac-glavni imam i ostali duhovni ološ u oko i u IZ koji ih štite, unaprijeđuju i sokole u hajci na me!

Nakon što sam objavio pitanja muftiji Banjalučkom, poslao sam elektronskom poštom puni tekst i Muftiji i Reisu, kao i direktoru Vakufske direkcije. Odgovor nisam ni očekivao, a ni dobio na pitanja zbog čega je unaprijeđen lokalni hodža u Mrkonjić-Gradu u časno zvanje glavnog imama. Pravog odgovora i nejma.

Pismo nisam uputio na adresu ni Medžlisa, ni mutevelije Šaćira Spahića, ali sam očekivao reagiranje na “Pitanja muftiji Banjalučkom” jer su odgovori na pitanja zašto nije trebalo unaprijediti hodžu-primtivca u glavnog imama, nalaze u primjerima javašluka i nerada i njegovog i onih koji ga brane iz ličnog, a ne vjerskog interesa.

Oni kriju svoja loša, a hvale se tuđim dobrim djelima kao da su njihova.

Hitro je reagirao na svojoj – Medžlisovoj stranici – prvo Mutevelija, citat: “za sve laži o meni koje je izrekao na svom blogu Ibrahim Halilović dobiće epilog na sudu, inšallah. Udario je na moju čast, čast moje porodice i na čast Islamske zajednice.” Kraj citata.

Nije Mutevelija naveo koje su to “sve laži,” nije čak ni jednu, pa je ispalo da sam slagao sve. Nije objasnio kako i gdje sam, koliko jako, boli li ga plaho, udario na nj i na njegovu, porodičnu čast i ukaljao obraz Islamske zajednice.

To je klasičan primjer potvore koja je u islamu veliki grijeh.

Uslijediila je masovna, čoporativna podrška duhovne truhleži muteveliji Šaćiru Spahiću, Medžlisu i hodži psovaču. Salva vulgarnih uvreda, prijetnji i optužbi sručila se kao nabujala bujica na moje ime, mada je malo ko i znao o čemu se radi. Niko nije opovrgao ni jednu jedinu riječ iz moga teksta.

Spahić nije naveo ni jednu, a kamo li “sve laži” za koje će me tužiti, ni kad i gdje su izrečene. Kasnije je bez objašnjenja objavio link na tekst na tekst na mome Blogu, ali nije demantirao ništa ni on, niti čopor njihovih pristalica.

U međuvremenu su zloupotrijebili Medžlis kao isntituciju. Članovi Medžlisa, produžili su jednoglasno i bez zamjerki ko zna koji po redu mandat Muteveliji, hametice dali nesebičnu podršku hodži-psovaču, a mene optužili za insinuacije i kaljanje ugleda i rečenih i nerečenih, kao i Islamske zajednice i, kao mezarje u Starom Selu, ogradili se bodjikavom žicom, misle nedodirljivi su. Ko dokaz, priložili su svoju sliku, malobrojniji su, ali gori od nekadašnjeg Komieteta Saveza kominista!

Pet dana nakon početka linča nadamnom, i oglašavanja Medžlisa, Muvelija Mrkonjićki izdaje novo saopćenj. Citiram to “to mutevelijino/Medžlisovo” Saopštenje/Saopćenje uzimajući sebi za pravo da odmah odgovorim.

“Saopštemje/ Saopćenje: Pošto mnogi neznaju o čemu se zapravo radi da pojasnim ukratko. Sve informacije koje sam znao u vezi vakufske šume, harema u Starom Selu i turbeta u Gerzovu dao sam IH što usmeno što pismeno što slikovno. Mislio sam da nam dotični IH može pomoći na neki način. Međutim ispalo je gore da ne može gore. Počeo me je kritikovati i na svaki način omalovažavati. Ni jednom riječju nisam mu dao povoda za to. Na kraju sam IH kaže citiram: “da je nemoguća misija pokušati vratiti u posjed u vakuf otetu imovinu ili naplatiti ratnu odštetu.” IH gdje će ti duša, misliš li umirati. Ako odeš sa ovog svijeta prije mene neću ti ni dženaze klanjati. I da li će ti iko iz ovog grada doći na dženazu? Gdje ćeš se kopati? Misliš li o tome imalo. Unaprijed se ograđujem od svih neprimjerenih komentara. Hvala vam na razumjevanju.” Kraj citata!

Odgovor, ad hoc:

Pitanje: Da li je to Saopštenje/Saopćenje lični stav Šaćira Spahića, ili stav Mutevelije i Medžlisa kao institucije iza koje on i istomišljenici zaklanjaju? Da li je to, ako je lični ili kolektivni stav zloupoztreba institucije Medžlisa? Kako god, loše po njih! Jer, ni jedan moj navod nije osporen, a potvora je da ni na koji način nisam pomogao IZ.

Dokaz su desetine mojih tekstova – od objavljivanja Vakufname Mustafa-agine, Odluke Doma za ljudska prava i Komisije za nacionalne spomenike o tome da srpske vlasti moraju omogućiti muslimanima Mrkonjić-Grada slobodno ispovijedanje vjere, namirivanja štete, isplate u dvije tranše za početak po 20 i 50 hiljada KM, pa do uzurpacije i otimačine mezarja u Starom Selu, pa do zadnjih tekstova u kojima argumentirano javno postavljam pitanja vodstvu IZ zašto je unaprijeđen primitivac nazovi hodža Huskić.

Kada sam ljetos na čaršiji slučajno sreo muteveliju Šaćira Spahića, molio sam ga za neka objašnjanja i informacije o otimačini vakufske šume u Lisini, a saznao od njega da su spor izgubili na porvostepenom sudu. Odmah sam tražio da mi pošalje kopiju presude kako bih znao o čemu se radi i objavio i svoj kritički stav u vezi s tom otimačinom, upozorio javnost na pokušaj otimanja vakufskog. Mutevelija nije ispunio obećanje, pa ni danas nemam uvid u tu presudu. Poslao mi je kopije uplatnica i dokaza da IZ plaća porez na vakufsku šumu, ali je izbjegao dogovoreni sastanak kako bih snimio dokumentaciju. Na ponovljeno pitanje da li im je u tom sporu pomogao Rijeset, nisam ni do danas dobio odgovor. On zna zbog čega nije ispunio obećanja i zbog koga je izbjegao sastanak sa mnom.

Kada sam muteveliji Šaćiru Spahiću rekao da postoji Odluka Doma za ljudska prava i Komisije za očuvanje i zaštitu nacionalnih spomenika o nadoknadi štete za porušenu Kizlar-aginu džamiju, Mutevelija je bio iznenađen rekavši da on ne zna za to postoji.

Odmah sam mu poslao moje tekstove sa Bloga o tome i link na Odluku. Za dvadesetak godina ne znam da je li je prevedena ta Odluku jer je na interenetu bila samo engleska verzija, pa sam sam prevodio i dva puta objavio njene dijelove, a oni u IZ i ne znaju za nju, čak ni kada je objavim.

Kako bih mogao drugačije pomoći, rizikujući i da zbog toga fasujem od četnika istresanje vreće izmeta na moj auto, te poruku “Nož, žica, Srebrenica” na poštanskom sandučiću na ulazu u našu zgradu u Mrkonjiću. Kako sam mogao očekivati išta drugo nego da me četnici i zbog toga batinaju, a “džematlije” osuđuju, a Mutevelija javno poručuje da mi neće klanjati džennazu, pitajući se ko će mi uopće na džennazu doći. Nije li ovo strašna nepravda prema meni, potvora, licemjerje, rekao bi neko. Nije li to protiv vjere muslimana? Nije, za njih, a za mene je to priznanje za moj javni rad sve dok taj rad neko argumentirano ne ospori. Šta bih da me takvi hvale!

Evo i dokaza, moje ljetošnje prepiske sa Šaćirom Spahićem, potvrde da nisam ni slovo pogrešno napisao, a pogotvo izrekao laž, pa neka me tuži, Bog će ipak suditi na kraju.

U vezi sa otimačinom vakufske šume, Šaćir Spahić mi piše, citat; “Ne sporimo se mi sa opcinom vec sa RS njih smo tuzili i spor izgibili zbog navodnog ne obiljezavanja parcele pri avionskom snimanju 1979. I ima jos neki podatak a vezan je za 2009 godinu ali se ne mogu sjetiti sta je.”

Odmah sam Šaćiru Spahiću poslao i link na Odluku Doma za ljudska prava i Komisije za zaštitu spomenika, evo dokaza.

11. 7. 2022. 03:45 You sent (Ibrahim Halilović)

MUSLIMANIMA (Varcar Vakufa) JE UKRAĆENO PRAVO NA VJERU I MIRNO UŽIVANJE SVOG POSJEDA Uskoro: KOMLETAN PREVOD ODLUKE DOMA ZA LJUDSKA PRAVA U VEZI SA OTMAČINOM I POKUŠAJEM TRAJNOG PRISVAJANJA VAKUFSKOG ZEMLJIŠTA NA MJESTU PORUŠENE MUSTAFA-AGINE..

❤️

Dom za ljudska prava BiH: REPUBLIKA SRPSKA JE USKRATILA ISLAMSKOJ ZAJEDNICI SLOBODU RELIGIJE I OTELA JOJ IMOVINU

You sent

hrc.ustavnisud.ba

You sent (Ibrahim Halilović, poslao)

“Ovo zadnje na egleskom je najvažnije. Moj prijevod nije kompletan niti sam na veliki znalac. IZ je u interesu da ovo prevede zvanični prevodilac. Ova presuda obara sve presude sudova RS Možete je koristitii na engleskom.”

11. 7. 2022. 07:54 Šaćir

Šaćir Spahić

Hvala ti velika.

I, nakon te zahvale, mutevelija skače sebi u stomak, potvorom, pa izdaje Saopćenje (Medžlisa) u kojem tvrdi da nisam ničim pomogao. To jednostvano nije istina! Na toj neistinotoj tvrdnji, on lično i institucionalno nastavlja sa iskrivljavanjem činjenica, to jeste čini grijeg potvore na me na bigajri hak.

Argumentirano sam i na osnovu njegovih izjava, fotografija i dokumenata koje mi je ustupio kao i onog što vidim svojim očima, dokazao da se borim za pravo Islamske zajednice u cjelini, a posebno na lokalnom nivou, te sam naveo konkretne primjere zbog kojih nije trebalo unaprijediti u zvanje glavnog imama hodžu koji prostački psuje na gradilištu obnove Kizlar-agine džamije.

Pet dana nakon prijetnji sudom, bljuvanja po meni njegovih i hodžinih pristalica, Šaćir Spahić se na kraju ograđuje od neprimjernih komentara, ali ne keže kojih. “Merhaba čaršijo na sve četiri strane!”

Ni sada, nakon toliko godina on se ne ograđuje od prostačkog ponašanja Mufida Huskića koje je glavni “predmet spora” i njegovog unapređenja u glavnog imama. Mutevelija koristi članove Medžlisa i neinformirane zaslijepljene “komentatore” da bi zaštitio toga i takvog hodžu kojeg štite i unaprijeđuju i bivši i sadašnji muftija Banjalučki, i Reis, iako govore da je to neprimjerno ponašanje.

Moguće je da je za Muteveliju, vulgaran komentar gospođe Selme Ganić koja tvrdi da jedem izmet neorimjeran, ali on dotičnu ne proziva, ne reagira imenom i prezimenom na nj, ne zbog mene, nego vulgarizma na stranici Medžlisa. Ne ograđuje se isto kao što se nije ogradio od vulgarnih psovki Mufida Huskića, pa je on danas glavni imam, a Spahić mutevelija u još jednom mandatu. Međutim, čim se pojave njemu po volji komentari odmah udara “like” ne samo na one idolopokloničke, nego i na one koje koje mu upućuju djeca nekih četnika obrijanih brada. Nije li to licemjere, vrlo strogo kažnjivo po islamskim propisima!?

Ni danas, nakon toliko godina Šaćir Spahić se ne ograđuje od vulgarnog ispada hodže Mufida Haskića, jer on i Huskić funkcioniraju po sistemu spojenih posuda. Jedan izgovara, drugi uz vrh IZ odobrava psovke na gradilištu Božje kuće! Jedan drugog brane i štite zbog ličnih, a ne džematskih interesa. S kim si – takav si!

Oni se ne stide koristiti i Medžlis u privatne svrhe za obranu primitivizma, lažnih vrijednosti, otimačine mezarja u Starom Selu, šume u Lisini, vakufskog.

Gaze po živim, a baška po mrtvim. Oni se ne bune protiv toga, nego sudjeluju i hvale dokazima o uništavaju naših matičnih knjige, mezarja, dokaza o našem postojanju, kako šutnjom i nereagiranjem, tako i slikama “uređivanjem okoliša” pokraj obnovljene Kizlar-agine džamije. Zato je priča o otimačini i povtratku u posjed otetog vakufa, mezarja, vakufske šume sa takvim dvojcem i takvom IZ koja je halalila pola države nakon genocida, urbicid i UZP, “mission impossible” što javno tvrdim i dalje, iako mi Mutevelija-Medžlis to zamjeraju, ali ne mogu osporiti. Riječ je o klasičnoj izdaji vjere, države i naroda. I njih dvojica i svi koji se tome ne protive, ili na bilo koji način sudjeluju, dio su te izdaje, velikog grijeha po Islamu, a po zakonu teškog krivičnog djela.

U Saopćenju/Saopštenju Mutevelije ili Medžlisa IZ Mrkonjić-Grad stoji, citiram: “IH gdje će ti duša, misliš li umirati. Ako odeš sa ovog svijeta prije mene neću ti ni dženaze klanjati. I da li će ti iko iz ovog grada doći na dženazu? Gdje ćeš se kopati? Misliš li o tome imalo.” Kraj citata.

Poručujem muteveliji Šaćiru Spahiću i Medžlisu, svima onima koji su isti kao i oni i taj hodža prostak, da znaju, takvi mi ne trebaju na dženazi, ma kad i ma gdje bila.

Pa zar niko od njih nije saznao da smo na moj zahtjev svi u familiji nismo dozvolili Mufidu Haskiću zbog primitivizma predvoditi džennazu mojoj rahmetli sestri Ismeti Dubici. Tebe smo izuzeli, ali sada je stop i za te Šaćire Spahiću meni klanjati, jer si isti kao i taj hodža prostak. Da imalo znaš o islamskim propisima, tako nešto nikad ne bi ni pomislio, a kamo li javno izrekao.

Ko će prije, ne znam, samo Svevišnji Sudija zna! Meni se ne hiti na onaj svijet, a kome se hiti neka ide! Ako odem prije tebe amanet je mojoj djeci da ti ispune želju, pa da mi ne klanjaš džennazu. Hvala za tu počast koju ćeš mi ukazati! Razloge za to sam pobrojao.

A to gdje će me ukopati, odrediću ja i to će biti amanet mojima da ga izvrše.

Ne pitaj, naravno da razmišljam o smrti, gdje će me pokopati. Pitam se, da li pokraj svojih časnih predaka i Dida istinskog muslimana, učenog mujezina, da li u Rici na pramdidovini…, ili – pokraj Majčinog mezara u Bukvama poviše Viteza. To ne odlučuje ni mutevelija, ni Medžlis ni IZ.

Predaka se neću odreći ako odlučim da mi moj mezar ne uriniraju četnici u Rici, ili pjevaju nekažnjeno četničke pjesme nad njim kao o badnje veče pred džamojim u Rici, ili na njemu prave deponiju smeća, ili pak – poravnavaju i zasipaju kao Islamska zajednica i vi u njoj toj i takvoj, kako je urađeno sa mezarjem na Mečetu gdje je podignut Dom Zavnobiha i spomenik četniku.

Neće to biti ni u mezarju koje je postalo jedan kroz jedan vlasništvo srpske općine, i vašom zaslugom, ograđeno i bodljikavom žicom i nenamjenskim parama u Starom Selu, i kad bi se kopalo tamo! Ako mi ne bude mjesta nigdje, neka me spale, a pepeo u vjetar sa Lisine!

To neće biti mjesto kod džamije Kizlar-agine jer tamo je mjesto ulemi poput hodže Huskića kad na njega dojde red, ili Muteveliji, a Bog samo zna da li im je mjesto tamo i hoće li ga biti. Jer to mezarje odavno je devastirano, oteto, a da kosti predaka nisu ekshumirane i propisno pokopane na drugim mjestu. Sada, uz ono što je od mezarja ostalo uz džamiju-spomenik, i uz vašu pomoć i javnu samohvalu, to mezarje nestaje.

Foto Šaćir Spahić

Islamska zajednica i vi s njom uređujete okoliš oko oko džamije nesikopavši i ne pokopavši kosti naših predaka koji leže tamo. Upravo ravnate, pa zatrpavate debelim slojem zemlje i prekrivate betonskim pločama kosti naših predaka, što sam vidio i sam, a Mutevelija dokazuje svojim fotografojama i javno se hvali. Uskoro ćemo po uređenom okolišu oko džamije gaziti kosti predaka.

Prosudite da li nalikujete onima što su na tom mezarju deponiju i parkin napravili, ugrozili slobodu vjeroispovijesti, ili ste nalik i vehabijama koji su htjeli porušiti sve sva turbeta i sve nišane- pa ih je hfz Ismet ef poistovjetio da ako to hoće da su kao i četnici i ustaše koji hoće da izbrišu trag Islama i muslimana- Bošnjska!”

Došao ko ne došao na moju džennazu, o tome vi ne odlučujete. Vama dvojici i vama sličnim je zabranjeno!

Foto Šaćir Spahić – Zatrpavanje mezarja oko džamije uređenjem okoliša

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava /  Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava /  Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava /  Promijeni )

Povezivanje na %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.

%d blogeri kao ovaj: