SLUČAJ PATOLOŠKOG LAŽOVA SLAVOLJUBA KOVAČEVIĆA; OPTUŽUJE ME DA SAM SA HRVATSKIM SNAGAMA, A ZATIM SA ARMIJOM BIH NA TENKU UNIŠAO U MRKONJIĆ, DA SAM SAUČESNIK ZLOČINA, KOJEG SAM SNIMIO I DA ZNAM IMENA ZLOČNACA!

Neki Slavoljub iz Beograda poslao mi nedavno “komentar” na dio jednog od nastavaka ratnih dnevničkih zapisa rahmetli Suada LEPIRA u okuiranon Mrkonjiću. Slavoljub utjerava i mene i Lepira u laž ispravkom imena jedne žrtve sa Zborišta, Nije Deura, nego Batinica. Optužuje mene drsko i bezobrazno za laž u vezi s tim imenom, mada nemam nikakve veze s tim…

Citat Slavoljubovog “komentara:”
“Jedno pitanje al da budeš iskren Ibrahime. Pošto si ti usao sa kamerom u Mrkonjić Grad i sve snimio 95 godine sa hrvatskom vojskom. Zašto neobjavis snimak masakra srba i zakopavanje na groblje u masovnu grobnicu. A ti si zivi svjedok tog čina. Zašto ne kažeš ko su ti ljudi počinioci tog zločina.”

Haj neka je Slavoljub nepismen, ali otkud toliki četnik-lažov kojem bih se trebao pravdati i polagati račun za neđto što ni u snu ne bih pomislio! Zar kao urednik svoga Bloga nemam diskreciono pravo objaviti šta hoću, a šta neću,  pod uvjetom da znam ko piše komentar i a je istina, a ne gnusna laž. Nisam objavio taj komentar, pa se Slavoljub ponvno javlja:
Citat:  “Kad stignes smisliti opet neku laz. Neznam razlig zasto brises moje komentare tj. Demante na tvoje besumicne lazi. Ako si toliko pravedan i nemas cega da se plasis zasto mi pises licno na mail zasto javno neodgovoris na moja pitanja. Djecak koji je poginuo na Zboristu nepreziva se Deura nego Batinica. Poznavao sam sve te ljude ziveo sam na zboristu. A neodgovori mi na pitanje. Ti si sa vojskom ARmije BIH usao prvi na tenku sa kemerom imas sve zabiljezeno ti znas ko je izvrsio genocid na srbima koji su se zatekli u Mrkonjic Gradu tada. Vjerovatno imas i snimljeno kad su ih mucili ubijali zakivali im eksere u lobanju. Tako da tebe smatram za saucesnika u tim zlodjelima. Svi ti srbi su nadjeni u masovnoj gtobnici. Pa reci nam ko su ti lijepi posteni sto masakriraju a ti si bio svjedok svega toga ili mozda cak i ucesnik…. Nemas potrebe da brises moje komentare ako nisi uprljao ruke. I javno mi odgovori za sve sto sam te pitao. Nemas potrebe da mi licno pises.”
Za nekoliko dana između ta dva e-maila, Slavoljub je sam sebe uhvatuo u laži. Prvo je tvrdio da sam unišao u gad sa “hrvatskom vojskom i sve snimio,” a drugom tvrdi da sam unišao na “tenku sa Armijom BiH.” Potom niže laži kojih se ne bi postidio ni Srbin najveći svjetski lažov. Najgora optužba je da sam saučesnik u zločinu.

Tražio sam puno ime i prezme i obećao monstrumu da ću objaviti njegove “komentare.” On najzad jutros šalje svoje ime i prezime i prijeti mi tužbom.
Zove se Slavoljub Kovačević. Napravio je novu e-mail adresu, a Bog zna je li to prava osoba koja se krije iza imena Slavoljub Kovačević. Piše:

“Za ove uvrede cu da te tuzim. A postaracu se da ti posaljem dokaze ti si svjedok desavanja po ulasku ARBIH u Mrkonjc Grad. Zasto nekazes istinu sta se tih dana desavalo sa srbima koji su se zatekli u Mrkonjic Gradu? Nijedan ziv nije izasao svi su nadjeni u masovnoj grobnici izmasakrirani. Moje ime i prezime znas pise ti na mailu.”

Šta reći ovom monstrumu lažovu?

Dobrica Ćosić, književnik, član SANU, bivši predsjednik države, „otac srpske nacije“, napisao je sljedeće o Srbima, citat:

„Mi lažemo da bismo obmanuli sebe, da utešimo drugoga; lažemo iz samilosti, lažemo iz stida, da ohrabrimo, da sakrijemo svoju bedu, lažemo zbog poštenja. Lažemo zbog slobode. Laž je vid srpskog patriotizma i potvrda naše urođene inteligencije. Lažemo stvaralački, maštovito, inventivno.“
Izvor: Dobrica Ćosić “Deobe”, 1961. NIN-ova nagrada.

U ovaj opis Dobrice Ćosića ne uklapa i Slavoljub Kovačević iz Beograda, jer je patološki lažov. Ćosić piše:

“Dva veka mi imamo jedan isti cilj, a to je borba za oslobođenje i ujedinjenje srpskog naroda. Ovo je sedmi rat koji se vodi za ostvarenje tog cilja.” (Izvor: Dobrica Ćosić: “Bosanski rat,” strana 138.)
Svih sedam ratova Srbi su zasnovali na lažima. U tim ratovima počinili su 12 genocida i neće se okaniti od Bosne dok ne iskorijene Bošnjake i ujedine ih sa Srbijom. Zbog toga su izazvali i Prvi svjetski rat u kojem je bilo oko 50 miljuna žrtava.
Patološki lažov Slavoljub Kovačević je nadratstao sve Srbe lažove na koje je mislio Dobrica Ćosić.
Tužiće me, prijeti mi, na osnovu svojih laži.
Najbolje bi bilo da me ispruči u Haag kad već Prliću, Ćoriću i ekipi nisu prišili zločin nad civilima Mrkonjića, zločin koji Slavoljub Kovačević pripisuje meni. Umjesto da goni zločince, on goni mene. Dodik bi ga prije na kolac nabio, nego da dirne u stvarne zločince. Možda bi me taj lažov dobio u Sudu u Mrkonjiću ako bi sudio Safet Šljivo, koji četnicima gleda kroz prste.
Za patološke lažove sam ustaša, eto Slavoljub Kovačević ide dalje i tvrdi da sam saučesnik zločina u Mrkonjiću i to prvo u okviru hrvatskih snaga, a potom Armije RBiH, iako Armija RBIH nije nikad unišla u taj grad, niti ima ikakve veze sa zločinom.
Imena počinitelja zločina se mogu naći na internetu, ali niti ih ko traži, niti zločince progoni da ne bi kvarili ustaško-četnički savez još iz II svjetskog rata do današnjih dana. Saveznici se međusobno ne optužuju, povlače međusobne tužbe na Svjetskom sudu pravde, ali putem patološkog lažova monstruma, izroda, optužuju mene ni kriva ni dužna…
Na bih se osvrtao ni na ovu Slavoljubovu hrpu laži jer što god da napišem ispašće da se pravdam, mnoge moje riječi će biti izvrnute u njihovu suprotnost, a Slavoljubove uzete novo za gotovo. Ddegutantno je i kontraproduktvno spuštti se na njegov nivo. Međutim, pošto Slavoljuba ima za izvoz, to ću istine radi napisati slijedeće. Mada sam svjestan da nema načina da će moje pisanje imati ikavog utjecaja na četničku propagandu i laži, ali moram to učiniti jer stotinu puta ponovljena laž po Ćosićevoj recepeturi može postati istina.

Postoji umnožena kaaseta o mom ulasku u okupirani Mrkonjić, od prve do zadnje minute moga kratkog, ni dva sahata dugog boravka.

U Šipovu, gdje smo tražili dozvole za posjet gradu i gađanima, dozapovjednik one ustaške vlasti, četničkih saveznika, možda i počinitelja zločina u Mrkonjiću, prvo nije hto ni čuti o mojoj namjeri posjete rodnom gradu 23. oktobra 1995. Popustio je tek na zahtjev katoličkog župnika koji se iz Ključa zaputio sa mnom mojim autom u naš grad, a kojem u je dozapovjednik rekao da će mu dati dozvolu, ali meni, novinaru ne. Zašto, pa valjda ne bih snimio nešto od zločina kje su ostavili iza sebe, razoreni grad, humku masovne grobnice, pljačku….
Svećenik Franjo Krešić se habro i ljudski suprostavio dozapovjedniku rekavši odlučno: 
“Ako ide Halilović, ne idem ni ja!”

 
Dozapovjednik je pospusti. Ali, strogo je zaprijetio hapšenjem ako pokušam  bilo šta snimiti u gradu.
Po cijenu hapšenja, snimio sam ono što je svako mogao vidjeti.
Dok sam boravio u Rici, poneki katolik iz grada i Majdana bavio se pljačkom, a čujem da su se i msulimanni namirivali po srpskim kućama u kojoma je bilo dosta opljačkanog – i od mslimana i od katolika. U to vrijeme ustaše su vodile precizan dnevnik o svmu u gradu, paljevinama, pljački, ali nikoga nisu otkrili. Imena brigada koje su zauzele grad i počinile zločin bile su ispisane po zidovima zaposjednutih kuća. Zločin se ispostvalja meni!

U masovnoj grobnici na Pravoslavnom groblju o kojoj mi naravno niko ni riječi nije rekao, truhnuli  već dvije sedmice pobijeni civili Srbi.
O tome, kao i o teroru nad muslimanima – čuo sam tek ponešto kasnije.
Šta vrijedi, Slavoljub Kovačević i njemu slični lažovi su davno zamijenili istinu lažima. Na tome su vrsni umjetnici, na lažima su uemeljeili svoj genocidni projekat koji, nadam se neće dugo potrajati.

** Ono najvažnije u cijelojovoj priči; u vrijeme zločina za koji me optužuje Slavoljub Kovačević nalazio sam se u Njemačkoj.