U poplavi reagiranja, komentara i izjava svake vrste u povodu presude za genocid Ratku Mladiću, oglasio se i veliki intelektualac, akademik ANUBiH, profesor doktor znanosti Esad DURAKOVIĆ. U njegovom osvrtu na presudu, koji sam pročitao na portalu “Slobodna Bosna” zapazio sam ovaj pasus, citiram:
“Prvo, ova presuda je očekivana i ona je pozitivna u datim okolnostima, bez obzira na nezadovoljstvo nekih subjekata. Ona je, na najvišem nivou, svjedočenje i dokaz o karakteru RS. No, RS je realnost koju se mora prihvatiti kao entitet BiH i zato je potrebno zaputiti se – radi budućnosti sljedećih naraštaja – u pravcu ostvarivanja zajedničkih pozitivnih interesa, za sve narode i za oba entiteta. Ostrašćeno politiziranje nedavne mračne prošlosti može voditi samo ka stagnaciji, čak nazadovanju i pripremi terena za naredne besmislene destrukcije!” Kraj citata.
Budući da moj odgovor ne bi ovjavio ni jedan dejtonski medij, te da sam imao e-mail prof. Durakovića, poslao sam mu pismo u kojem sam pokušao logički i na osnovu pravnih činjenica osporiti tu njegovu javno iznesenu neprihvatljivu tvrdnju.
Uslijedio je odgovor prof. Durakoviča u roku od samo nekoliko sahata. Odgovor je prof. Duraković sam podijelio u nekoliko tačaka, pa sam mu i odgovorio na svaku. Akademik Duraković se nakon ovog mog odgovora koji vam je na raspolaganju, ušutio. Da li pred činjenicama, ili što je naviknut da bude hvaljen, šef katedre kojem ne smije niko pisnuti.
Nisam, međutim, ni student prof. Durakovića, niti neko iz daytonske javnosti, onoj kojoj se na taj način može obratiti; naučna oblast g. Durakovića nije predmet razgovora, pokušaj osporavanja neprihvatljive javno iznesene tvrdnju o RS kao našoj realnosti, i moje odgovore kao slobodmislećeg građanina.
Umjesto da svi skočimo na noge i na osnovu i te Presude Mladiću, kao i ranijih presuda za genocid i na Tribunalu i na ICJ, trežimo ukidanje RS kao genocidne tvorevine, profesor Duraković “umiruje” javnost kako nam je sudbina zapečaćena sa gencidnom RS, što je za mene neprihvatljiv, a nadam se i za većinu onih koji će ovo čitati.
„Poštovani gospodine Haliloviću,
Iznenadilo me reagiranje na moj tekst povodom presude Mladiću. Iznenadilo me zato što uopće niste shvatili moj tekst, što mi UČITAVATE neke stavove, implikacije i sl i što je Vaš tekst, zapravo, vrlo afektivno napisan a što svjedoči da moj tekst niste ni pročitali pažljivo, niste ga pročitali tačno.
Ja sam za taj tekst dobio mnoštvo pohvala – od novinara, direktora TV i novinskih agencija, inteletualaca od BiH do SAD, pa je čak i iz Haaga Amir Ahmić napisao da je tekst fantastičan i da mi čestita…“
Odgovor: Odlično sam shvatio Vaš tekst, pohvalio dobra mjesta u njemu, a logički osporio glavnu konstataciju da je genocidna RS realno stanje kojim moramo u budućnost.
Riječ kojom ste okvalificirali moj tekst kao „afektivno napisan“ ispravljam. Vašu riječ „afektivno“ zamjenjujem riječju „efektno“ jer niste osporili ni jedan moj navod, niti iznesene dokaze. Vaš tekst sam u njegovom najvažnijem dijelu, glavnoj poruci, pročitao tačno, citirao ga u cjelosti, i to Vašu neprimjernu tvrdnju (o realnosti postojanja i opstanka gencidne RS oborio logičkim i pravinim činjenicama.
To što ste za tekst dobili mnoštvo pohvala, uopće ne znači da je on dobar u cjelini, ponajviše zbog spornog dijela, jer ga ruši navod da je RS kao genocidna tvorevina – neupitna. To slušamo i od političara i od uleme. Intelektualci šute, a to je znak odobravanja. Kad progovore, kao Vi, mora se reagirati, jer govore isto kao i političari i ulema.
To što Vas je pohvalio i Amir Ahmić, dokaz je njegove površnosti kao agenta na ITCY ili nerada, ili bolje reći nerazumijevanja ni onoga što nam se dogodilo, niti kakve pravne mogućnosti imamo da bi pravno pomeli genocidnu tvorevinu, a ne mirili se s njneim osptankom. Nije se pretrgao oko pravne kvalifikacije genocida i neprihvatljvosti realnog stanja na terenu, niti je šta dokazivao na ITCY ili ICJ, a lijepe je pare svaio Naše. U informiranom i objektivnom svijetu vlada mišljenje da je bosanska strana u ITCY bila lijena, da su naš posao radili stranci, a da su predstavnici udruženja žrtava izmanipulirane od strane SDA i IZ. Posao na ICJ su sabotirali, o čemu sam Vam pisao, a ta materija Vam je poznata i bez toga. Da nije bilo nerada i sabotaže, sada bi ne samo pozdravili bi presudu Mladiću, nego bi već odavno tražili ukidanje i moguće ukinuli RS jer za to postoje pravni argumenti, presude svjetskih najvećih sudova. Ali, kako ćemo, kad to ne traži ni (Bakir (saboter pravde) a ni Husein Kavazović, koji je šipka uz bubanj; oni me ne iznenađuju.. Pitam se da li me treba iznenađivati i opći stav intelektualne elite koja ne želi slobodno misliti, logički zaključivati na osnovu pravnih akata, niti talasati zbog komoditeta, sve pravdajući odlukama međunarodne zajednice…
Gospodine Durakoviću, svoj sam komdited odavno zaboravio. Još u ljeto 1993. Objavio sma u “Eurobosni” koju sam uređivao u Frankfurtu tekstove r. Dubravka Lovrenoviča “Odlazi Alija, ne treba nam avlija”, “Suveren ukida suverenost države “ Svena Rustempašića, sve o nedopustvoj veleizdaji I podjeli države. Kada je Tunjo doveo u Redakciju “zdrave Alijine snage” napustio sam taj moj projekat i od tada nisam zaradio ni jednu marku u novinarstvu. I tekst koji će izaći o Danu državnosti u “Stavu” napisao sam mukte. Ali, Dragi Bog me milo gleda, a nafake ne fali… Ne daj Bože da me Bakir Izetbegović hvali!
To što ste dobili čestike “od novinara, direktora TV i novinskih agencija“ smatram lošim znakom jer Vas cijeni dejtonska Bastilja. Ona Vam neće ukazati na ono na što Vam ja ukazujem, jer je Batilji to po volji, volji onih koji vladaju njome.
Kada ta Bastilja padne, pasti će i Dayton, ali kako će pasti kad Vam novinari i kako kažete intelektualci čestitaju na obrani realnog ilegalnog stanja, Daytona bez kojeg nema genocidne RS.
Nnaveli ste, citat:
“U svome tekstu, u njegovoj okosnici, naveo sam mnoštvo činjenica koje dokazuju (presudama i izjavama čelnika RS) da je RS UTEMELJEN NA GENOCIDU I NA ZLOČINIMA. Zar o niste zapazili?! Kako bih ja kao inteletualac mogao govoriti pozitivno o RS nakon takve moje konstatacije izvedene iz niza presuda i fakata?! Moj cilj je bio da dokažem kako je presudjivano INSTITUCIJAMA RS čime se nepobitno dokazuje da je RS utemeljen na zločinima, genocidu, masovnim grobnicama.“Kraj ctata.
Moj odgovor prof. Durakoviću: Sve što ste naveli, naveli ste i to je uglavnom dobro. Zapazio sam sve, ali Vaša tvrdnja o “realnosti RS” iako utemeljenoj na genocidu bode oči kao glavno u tom tekstu. Vaša konstatacija da je pored svega navedenog, RS – realnost, poništava, ili baca u sjenu, sve ostalo rečeno. To se inače prosto zove skakanje samom sebi u stomak. Umjesto da na osnovu svega što ste rekli, presuda Mladiću, ICJ-a RS i Srbiji, jasno i glasno javno tražite ukidanje genocidnog poretka, Vi ga proglašavate realnim stanjem za budućnost.
Ali, Vi ne uočavate svoju pogrešku, pa mi ponovno držite lekciju o realnosti. Dragi profesore, nisam ni Vaš student, ni član daytonske javnosti, nego slobodnomisleći insan, poklonik istine u kojoj nam je jedini spas.
Navod iz Vašeg odgovora na moje reagiranje:
“Uprkos tome, dragi gospodine – i to je ono što Vama smeta – Republika Srpska JEST REALNOST jer ona postoji kao takva, napravila ju je medjunarodna zajednica i ne dopušta de se ona demontira. Zar nije realnost?! To ne znači da je pozitivna! Ima mnogo stvari u svijetu koje nam se ne dopadaju (ratovi, nastajanje novih država, državni udari i sl.), ali TAKVU REALNOST KREIRA MEĐUNARODNA ZAJEDNICA. Realnost nije uvijek pravična, i između pravičnosti i realnosti nema uvijek znaka jednakosti. Kako to ne shvaćate?!” Kraj navoda iz Vašeg odgvora.
Moj odgovor: RS će biti realnost samo dok je političara, uleme i intelektualaca poput Vas koje narod sluša jer Vas citiraju, slikaju, objavljuju Vaše kolumne, kojima informativna daytonska Bastilja ispira mozak na javnim tv-servisima i po džamijama, čak i u Potočarima.
Realnost postignutu presuđenim genocidom, za razliku od Vas, neću nikad prihvatiti. Nama ne treba novi rat da bi porazili fašizam i otklonili genocidnu RS jer imamo najjače oružje na svijetu – a ono se zove pravo, dragi i poštovani gospodine. Samo, mi to oružje koje nam je Dragi Bog preko sudova poklonio, ne uzimamo u ruke. Ne može nama međunarodna zajednica krojiti našu sudbinu, nismo mi ničiji vazali, mi smo suverena država, međunarodno priznata, utemeljena na plebiscitu građana (nema većeg stepena demokracije!), međunarodno prizata u njenim međunarodno utvrđenim granicama (Izvještaj Bedinterove komisije). U suprotnom smo poslušno roblje, mazlumi bez svijesti…
Već sam vam citirao Mandelu. Mi niti imamo kapetana našeg broda, niti smo uzeli svoju sudbinu u svoje ruke, niti znamo jesmo li pošli ili došli, pa Vas molim razmislite da li i sami doprinosite takvom stanju ustajale smrdljive baruštine u kojoj se nalazi naša svijest. Odlično shvaćam, ono što mi prebacujete, “kako često ne postoji znak jednakosti između pravde i realnosti,” ali ponovo se upitajte da li je to zbog takvih kao što ste Vi, ili takvih kao što sam ja. Pravda mora biti jača od realnosti postignute desetinama hiljada nevino pobijenih u sudski dokazanom genocidu.
Međunarodna zajednica još nije čula naš odlučan glas za provođenje u život presuda za genocoid. Da li i zbog Vas. Da! Lamentira se nad žrtvama, liju krokodilske suze, ubijaju jeftini poeni u javnosti, pa se sve svaljuje na međunarodnu zajednicu.
Kako bi se Clinton ponašao da je imao takav zahtjev, da ste mu makar Vi sami poslali pismo i podsjetili ga na ono što i sam zna, ali poštuje našu nakaradnu volju, koja se temelji na genocidnoj realnosti RS – što Vi javno tvrdite i pokušavate opravdati nenučnim, nego političkim metodama, a o pravu – kao o lanjskom snijegu. Nota bene, povod Vašoj kolumni je jedan pravni akt kojeg vi ne koritite kao takav, nego nam prodajete maglu o RS kao “realnosti,” nakon i te presude za genocid Mladiću.
Clinton (koga prof. Boyle smatra ratnim zločincem) nije odustao od javnog obećanja kako USA neće ništa učiniti čime se ne slažu bosanski Muslimani. A oni su u ljeto prvi priznali Plan kontakt grupe i prihvatili podjelu zemlje, mimo ovlaštenja. Šta je Clintonu ostalo nego da udovolji toj volji, da podsjeti Aliju na potpis na podjelu zemlje, pa i bombardiranjem ako treba. Mi smo krivi za tu “realnost zvana RS,” jer su je priznali “naši” Alija i co.
Ni tada, nije se smjelo pristati na realno stanje. Niko nama nije mogao zabraniti oslobađanje države. Nije li Clinton (na lobiranje Boba Doylea) bio spreman ukinuti embargo na oružje Armiji RBiH, ali Alija ne dade, on je želio „nepravedni mir“ umjesto oslobođenja zemlje u vrijeme kada je ARBiH dnevno oslobađala po jedan naš grad. Čak je i moj rodni Varcar Vakuf vraćen Srbima u Daytonu. Dakle, nije kriva međunarodna zajednica, nego mi sami. Alija Izetbegović je pogazio Ustav RBiH, Referendum, naša je ulema, naši su intelektualci spašavali RS, a danas nas ubjeđuju kako je ona realnost, a Vi kao akademik udrate muhur na tu realnost. To je neprihvatljivo!
U RS postoji registriran Ravnogorski pokret sa 30.000 hiljada uknjiženih članova koji ne priznaju ni dajtonsku, a kamo li RBiH, ne priznaju granicu na Drini, izlaze na javnu scemu čak i na mjestima genocida kao u Višegradu ili Manjači, dok srpski narod bira crnokošuljašku vlast, a Vi nama o katarzi, o budućnosti. To je realnost dragi gospodine, ali, ni one poruke na duvarevima zgrade na stočnoj pijaci u Mrkonjiću, Vam ništa ne kazuju – one o klanju turske stoke. Uskoro če u Varcaru nestati „stoke.“ Mislite li da neće doći na red Sarajevo, nastaviti tamo gdje se stalo devedeset pete. Da li ste ikad razmišljali o Vijetamu? O Palestini? Kosovu? Da li ste javno predložili da USA, Rusija, EU, Francuska usvoje dajtonsiki ustav kao svoj temeljni pravni akt umjsto što su nas njime usrećili.
Napisali ste, a ja citiram: „Vaša temeljna metodloška greška je to što istrgivate jedan citat i čitav svoj tekst temeljite na njemu, ali nikada se – u valjanom prosudjivanju – ne sudi na osnovu DIJELA TEKSTA već je on uvijek DIO KONTEKSTA. Osim toga, Vi te u snažnom afektu (imam razumijevanja za Vašuu tešku poziciju!) pa zbog toga uzimate dijelove teksta i učitavate mi stvari koje nisam ni kazao niti mislio. POŠTO JE RS REALNOST UTEMELJENA VOLJOM MEĐUNARODNE ZAJEDNICE UTEMELJENA NA GENOCIDU I NA GROBNICAMA, mi je sada ne možemo dekonstruirati, ali zato je jedino moguće da tražimo zajedničke ekonomske interese da bi naša djeca mogla ikoliko ljudski živjeti.” Kraj citata.
Moj odgovor:
Moj metodološki pristup je potpuno ispravan i logičan. Je li Vas ikad zabolio zub, ili mali prst? Sve dobro, bubrezi, srce, džigere, ali boli zub. Idete zubaru, on kucka po zdravim, dok ne jauknete, pa usredsređuje pažnju na rješenje bolnog problema. . Osvrnuti se logički i pravno na Vašu neprihvatljivu javnu tvrdnju o RS kao realnosti, kao najvažniji dio Vašeg teksta, nije trganje tog stava iz konteksta, jer čitav tekst i kontekst podržavju tu tezu, ili su u suprotnosti s njom (sic!) Teza o “realnosti genocidne RS” je glavni dio teksta, ostalo znaju i ptice na grani, pa ne hatorite za ovu napomenu!
Znaju tu tezu, usuđaju nam je kao realnost i političari i ulema, i duhovna i svjetovna poput Vas, pa smo tu gdje smo. Loš, ilegalni “ustav” sklepan mimo domaćeg i međunarodnog prava, nakon počinjenig genocida kojeg u Daytonu niko od “naših” nije ni spomenuo – ne sklapa se, a ako ga neko nezakonito sklopi, imamo pravo raskinuti ga, a pogotovo poslije presuda za genocid, pa i ove presude Mladiću na koju se krezubo osvrćete… 
To naše stanje duha zatucane džamijske skupine koja slijepo slijedi zločinački režimski dvojac SDA-IZ nije volja međunarodne zajednice, to je naše djelo, djelo intelektualaca poput Vas. Međunarodna zajednica je postupala po našoj volji koja je i njoj, međunarodnoj zajednici, bila po volji! Mora da su svjetski moćnici, bili jako zbunjeni kada su uvidjeli da nam tolika skalamerija JNA uz podršku ogromne većine srpskog naroda, a i svjetskih moćnika, islamofoba, ipak nije mogla dohakati, pa su htjeli najzad pomoći nam da sami sebi dohakamo priznajući RS nakon genocida…, Drage volje su poslušali ono šta hoće Alija Izetbegović i njegovi koji su mu u Dayonu sjedjeli uz kljeno, a u Bosni aplaudirali… Da su se dosjetili i makar riječi “gencid” i međunarodne pravne norme ius cogens, ne bi bilo tog realnog stanja o kojem pišete.
Kada je Christopher referirao Clintonu po povarku iz Sarajeva pred Dayton, iznenadio ga je ovako: „Nisam siguran da bosanski Muslimani žele cjelovitu Bosnu.“ Zaboga, profesore, zar Alija nije 17 puta djelio Bosnu, zar nije i Sabor zavao da bi halalio i Srebrenicu i nas i državu! Da li ste bili na tom Saboru! Pa mi smo Srebrenicu prepustili četnicima. Nama je Srebrenica bila veliki business za kriminal. NKRBiH je pokrenuo inicijativu za izdvajanje RS iz genocidne tvorevine, prof. Boyle je u Deklaraciju o tome uložio sve svoje znanje pravnog ekspreta, ali ne dadoše Tihić, Cerić. Umjesto slobode, obećali su Srebreničanima Didkove marke. Sada ni slobode, a marke su u džepovima onih koji su im selametili o slobodi u genocidnoj RS. To je realno stanje, dragi profesore! Mi smo svoji najveći dušmani. Vi se apologeta toga realnog stanja koje se zove genocidna RS.
Naveli ste dalje, citat: „Što se tiče političara, pa zar ne vidite da ja cijelo vrijeme govorim O SRPSKIM POLITIČARIMA KOJI BI MORALI PRIZNATI ZLOČINAČKI KARAKTER RS KAKO BI NA TAJ NAČIN DOVELI SVOJ NAROD DO KATARZE KAO ŠTO SU TO URADILI NIJEMCI?!” Kraj citata.
Odgovor: Bolje bi bilo da ne govorite srpskim duvarevima na taj način, nego pravnim sredstvima na koje Vam ukazujem. Mene ne brinu toliko četnici, nego naši političari i ulema koji podržavaju četnčki projekat, pa ne potpmažu ničijoj katarzi, već velikoj Srbiji i svom džepu. Ne da Bakir na RS jer se boji psovaće ga EU, USA. Boji se da će ostati bez vlasti i para. Kod ovakvog naroda ispranog mozga, ostaće na vlasti do kijametske ikindije. Neće biti katarze srpskog naroda sve dok mu se isplati realno stanje na terenu to jeste dok postoji RS. Kakva ironija, licemjerje, nelogičnost: Karadžić i Mladić u zatvoru, ali u stvarnosti heroji i sveci, jer njihovo genocidno zlodjelo ostaje netaknuto. Stoga, molim Vas, ako se odlučite na odgovor, nemojte mi više spominjati realnsot genocidnog poretka, nego pokušajte nači pravi način da se kurtališemo svega ovoga u što smo se i svojim sevepom uvalili. Podsjetiću Vas na izjavu Dževada Karahasana u jednom mome interviewu koji se može naći na You Tube: „Priznati genocidnu RS, ilegalni Daytonski sistem, ne boriti se za RBiH, tumačim ovako; uhvatili lopova koji je orobio banku. Strpali ga malo u zatvor (poslije odlsluženja dvije trećine minimalne kazne, dočekali ga, pa mu dali dobro radno mjesto, (kako je običaj u Bosni presuđenim haaškim kapitalcima) pa obijaču banke rekli, pare – neka zadrži.”
Naveli ste i ovo, citat:
“Posebno je afektivan Vaš PS. Ne znam kada i gdje sam Vas citirao, ne sjećam se kada sam proslijedio Vaše pismo drugima. Možda jesam, i ako jesam – onda je to bilo s najboljim namjerama, s razumijevanjem za Vašu tešku poziciju. Vaš cijeli PS – kojim poentirate svoje ljutito pismo – u cijelosti je potpuno neprimjeren. Ne pristajem na takvu komunikaciju!
Zašto mi toliko prigovarate?! Kakva je to tolika ljutnja?! Ljubazno Vas molim da me poštedite takvih stvari!
Esad Durakovič” – kaj citata
Umjesto odgovora, poslaću Vam taj mail baška, a u atachmanetu je slika vaših mailova. Sporni mail je došao pod Vašim imenom i prezimenom, logoom, a možeda ga Vi i niste poslali. Tu ste citirali jedan moj tekst i ocjenili ga kao dobar, ali ste mi pogrešno napisali prezime, što nije neki jazuk.
Ne ljutim se na Vas, samo pokušavam objasniti svoje stajalište. Osporavam stavove o “realnosti RS” koje javno zastupate; to činim logičkim zaključcima na osnovu činjenica. To radim na osnovu peresuda najviših svjetskih sudova za genocid, RS, Srbiji, pojedincima poput Mladića. To što radim je i za moje i za dobro svih nas.
Pozdrav uz svako dobro,
Ibrahim Halilović
P.S. Ne znam baš u kojem smislu kristite velika slova u pismu, umjesto boje ili podebljenja. Mi, koji imamo na raspolaganju samo interent, smatramo da su velika slova u javnim istupima izraz afekta, deranja i psovke.
Iako se prof. Duraković ne javlja već dva dana, smatrao sam se slobodnim da mu uputim i pismo ovog sadržaja pod naslovom Predavanje prof. Suada KURTĆEHAJIĆA NA TVSA
Ibrahim Halilović 
Ova prijepiska između jednog našeg poznatog i priznatog intelektualca – akademika Esada Durakovića te jednog slobodnog i nezavisnog novinara dokazuje mnogo toga. Između ostalog, dokazuje pravu krvnu sliku tzv. bh. akademske zajednice, s jedne strane, te dosljednost jednog slobodnomislećeg novinara koji godinama donkihotski, ali s jakim logičkim i pravnim argumentima, ukazuje na suštinu problema. Iskreno, do sada sam smatrao da je akademik Duraković u svim svojim javnim istupima dosljedan, principjelan i da je jedan od rijetkih naših intelektualaca koji hoće javno načiniti razliku između legitimnog i nelegitimnog. legalnog i nelegalnog, ali sada se okliznuo na prvoj okuci. Šta znači pojam “realnost” posebno u kontekstu okolnosti pod kakvim je ona nastala – a nastala je na genocidu i najtežim ratnim zločinima! Zar je akademski reći: “RS je realnost koju se mora prihvatiti kao entitet BiH i zato je potrebno zaputiti se – radi budućnosti sljedećih naraštaja – u pravcu ostvarivanja zajedničkih pozitivnih interesa, za sve narode i za oba entiteta. Ostrašćeno politiziranje nedavne mračne prošlosti može voditi samo ka stagnaciji, čak nazadovanju i pripremi terena za naredne besmislene destrukcije…” Kakva, bolan, budućnost za bilo koga, posebno za opstojnost BiH, sa takvom Rs-om? Nema budućnosti, a ako je i ima, ona je više nego crna! Zar akademiku Durakoviću ne znači ništa odnos Palestinaca prema njihovoj realnosti s kojom se nikad nisu pomirili niti će to učiniti dok ne dođu do svoga cilja!? Ali, oni imaju intelektualnu elitu koja pokazuje put kojim treba ići, makar se njime išlo hiljadu godina! Dalje, zaista je ispod akademskog nivoa braniti svoje stavove pohvalama od nekih medija, Amira Ahmića i drugih kojima je Dejton Sveto pismo! Zar je to neko mjerilo? Također je sipmtomatično da novinar koji je imao prijepisku sa akademikom Durakovićem nije mogao koristiti medij u kojem je izvorno objavljen taj intervju u svrhu replike? To ne govori o Haliloviću, nego o SB i velikoj većini zavisnih medija u našoj zemlji. Dakle, sve je u dejtonskoj zoni sumraka umreženo: i političari, i mediji i inetelktualci i, nažalost, veći dio javnosti koji se drže devize “ne talasaj, prihvati realno stanje na terenu i hajdemo u budućnost…”! Ali, kao što god ima intelektualaca od kojih ima koristi i država i društvo, posebno znanstvena istina, ima i novinara koji imaju svoj stav i koji ga u svim situacijama javno iskazuju, dopadalo se to nekome ili ne. Zato, aferim Ibrahime Haliloviću na principjelnosti i odličnom držanju u ovoj prijepisci! Nisi pokleknuo ni ovaj puta na braniku istine, pravde i prava, bez obzira na to ko Ti je kao oponent bio s druge strane!
PODRŠKA STAVOVIMA IBRAHIMA HALILOVIĆA !!!