Jedno pismo – e-mail koje sam primio 5. oktobra 2012. godine od profesora doktora, akademika, hadždži Sulejmana Redžića kao odgovor na moje pismo u kojem sam se zahvalio što je na Sesiji Kruga 99 kojom je predsjedavao pokrenuto pitanje obnove Tužbe na Svjetskom sudu protiv Srbije i Crne Gore za agresiju i genocid
Prof. Dr. Sulejman REDŽIĆ:
VRLO OZBILJNE PRIJETNJE STIŽU IZ NACIONALISTIČKIH KRUGOVA, NE SAMO IZ BEOGRADA, PODGORICE I GRUDA, VEĆ I IZ SARAJEVA!
Von: sulejman redzic
An: Ibrahim Halilovic
An: Ibrahim Halilovic
Gesendet: 19:12 Mittwoch, 5.Oktober 2011
Dragi G. Halilovic,
Zaista mi je drago da vas cujem, barem i na ovaj nacin.Nisam ljut, a nisam vas ni zapostavio, kao ni vrijednu Face druzinu.
Sticaj nekih okolnosti. Pomislim, da cu vam se javiti sa vise rijeci, pa me nesto potisne. Ima neke intuicije i telepatije.
Krug 99 i ja licno nastojimo biti na valovima BiH, one nekadasnje Bosne i Hercegovine. Medjutim, mnogi to sprijecavaju.
Prosla sesija je odjeknula kao “grom” i veoma prihvacena u najsirim narodnim masama, medjutim, mnogi nacionalisticki centri nisu odusevljeni. Iz mnogih cak dolaze i vrlo ozbiljne prijetnje. Ne cudi me inhibicija iz Srbije, Gruda itd, vec iz sarajeva!. Ali, mi necemo stati. Zajedno, mislim, da mozemo mnogo vise uraditi. Dosta je vrijeme sazrelo.
Ja vam zelim sve najbolje. Molim vas sirite nase pristupe po svijetu, medju nasim sjemenom.
Rado vas se sjecam i najtoplije pozdravljam.
Srdacno, Vas
Sulejman Redzic i Krug 99
* * *
Napomena čitateljima:
Zagonetan je nestanak , misteriozna je smrt uvaženog akademika, profesora doktora Sulejmana Redžića. Medicinski nalaz dr. Hamze Žuje o prirodnoj smrti Sulejmana Redžića na osnovu koje je nadležno Tužilaštvo donijelo odluku o nepokretanju istrage, uz razna nagađanja u medijima, doprinose zaključku kako tu nešto nije u redu, kako je istina daleko od onoga što se javnosti prezentira. Obitelj – a posebno Izet, brat r. Sulejmana Redžića, neće odustati od traganja za istinom. U toku je žalbeni postupak na odluku Tužilaštva o nepokretanju istrage o smrti r. Sulejmana Redžića.
Kako su se u javnosti pojavile i tvrdnje kako prof. dr. Sulejmanu Redžiću niko nije prijetio, evo (jednog) dokaza kako mu jeste prijećeno, i to i iz Sarajeva.
Taj dokaz je napisao i potpisao za života Sulejman Redžić, u pismu koje mi je poslao 5. oktobra 2012.
Smatram da je dužnost svih nas da se borimo za istinu uopće, pa tako i u ovom konkretnom slučaju. Uostalom, toje amanet koji nam je ostavio r. Sulejman Redžić.
Prof. dr. Sulejmana Redžića ne možemo – nažalost – vratiti iz mrtvih, ali svi smo dužni uraditi sve što je u našoj moći da se iznošenjem novih činjenica nadležno Tužilaštva donese novo rješenje o pokretanju stručne istrage o misterioznoj smrti prof. dr. Sulejmana Redžića.
U tom cilju, ovo pismo-lični dokaz r. Sulejmana Redžića da mu je prijećeno – podastirem na uvid javnosti i nadležnim organima.
***
Zvanični organi koji su trebali provesti istragu o stvarnom uroku smrti prof. Redžića su ustvrdili da profesoru nije prijećeno. To je laž! Sam prof. Redžić pismeno izjavio da jeste i to i iz Sarajeva.
Sa sadržajem gornjeg pisma upoznao sam prof. dr. Rifata Škrijelja, rektora Uvireziteta u Sarajevu, odmah nakon zagonetne smrti prof. Redžića.
Prof. Škrielj je gostovao u jednoj TV emsiji Duške Jurišić koja se bavila temom oko nestanka i smrti prof. Redžića.
Pošto smo stupili u kontakt razjneom e-mailova, prof. Škrijelj je izrazio znatiželju za prepisku između prof. Redžića i mene, posebno u vezi sa prijetnajma koje su iz Sarajeva upućene prof. Redžiću.
Evo kopije toga e-maila:
Poštovani g. prof. dr. Škrielj!
Hvala Vam za brzo reagiranje na moju ponudu koja je uslijedila nakon što sam Vas gledao u emisiji “Pošteno” i to tek jučer, posredstvom You Tube…
Žao mi je što Vas je gospođa Jurišić prekidala (…”manje detalja, više konkretnih stvari,…” sic!) baš kada ste trebali reći bitne činjenice, ali mi je drago da je pokrenula pitanje prerane i zagonetne smrti r. prof. dr. Sulejmana Redžića…
Od prvog dana po saznanju za nestanak r. Redžića, bio sam ne samo šokiran, nego i duboko razočaran nizom neprihvatljivih objašnjenja i postupaka mnogih osoba, psanja u medijima (posebno u Aavazu!) a vrlo teško me pogodila vijest o obustavljanju istrage…
Stoga, pokušavam koliko mogu pomoći da se na taj slučaj baci makar malo dodatnog svjetla.
Ovdje je dio prepiske sa r. Sulejmanom Redžićem.
Sve je autentično!
Proslijeđujem Vam tu prepisku nekopiranu, originalnu, kako je vođena, bez ikakvih korekcija ili kraćenja.
Molim Vas, počnite čitati tu prepisku sa dna ovog pisma, jer su e-mailovi tako poredani u arhivi moga e-mail accounta.
Nakon što je dobio moju kompletnu prepisku sa r. prof. Redžićem, prof. Škrielj nije našao za shodno da bilo šta poduzeme. Nije odgovorio ni na upit da li je moj mail dobio, a jeste.
***
Preko jajačkog prijatelja Ismeta Baširevića dobio sam telefonski broj Ismeta Redžića, brata r. prof. Sulejmana Redžića. Pozvao sam ga iz Canade i ispričao istu priču oko prijetnji koej su iz Sarajeva upućene njegovom bratu Sulejmanu.
O tome telefonskom razgovoru sam ovako izvijestio prijatelja Ismeta Beširevića:
Ismete, pozdrav! Evo, ja sam upravo razgovarao sa Izetom Redžićem koji je trenutno u Vincu na broju 070 225… Objasnio sam mu sve o dopisivanju sa njegovoim r. bratom Sulejmanom, te da raspolažemo sa dokazom koji je napisao za života Sulejman, kako mu je ozbiljno prijećeno i iz Sarajeva.
Rekao sam mu i da sam sve to poslao i dekanu Škrielju u petak, a i Tebi…
Rekao sam mu i da mi se dr Škrielj nije javljao poslije slanja tog e-maila, kao ni nakon upita da li ga je primio, te da kopiju ima kod Tebe.
Izet kaže da ga dekan nije obavijestio ni o čemu. Ismet Tebe poznaje.
Da li će Te kontktirati ne znam. Zahvalan je što sam mu se javio, ali ništa nije rekao da li će tu prepisku koristiti ili ne, ili hoće li Te kontaktirati. Vrlo je šutljiv.. Nisam ga pitao da li su podnijeli žalbeni zahtjev za pokretanje istrage. Izet kaže da me poznaje.
***
Koliko sam bio u stanju u vrlo limitiranim uvjetima, pokušao sam baciti makar malo svjetla na zagonetnu i neobjašnjivu iznenadnu smrt velikog naučnika i patriote r. prof. dr. Sulejmana Redžića.
Ibrahim Halilović 
Da nije bilo “čudnih okolnosti” ponašanja Bošnjačkih političara u vezi presude protiv Srbije i Crne Gore, sama presuda bi, sasvim sigurno, drugačije “izgledala”. To, i još mnogo čudnih poteza, i prije, i poslije, navodi u sumnju iskrenost tih ljudi. Kada se sve uzme u obzir…predratno stanje, rat, “čudna” događanja, pljačka, Dayton, (VELE)izdaja…i ono POSLIJE, pa se pogleda, sabere i oduzme, pogotovo sa ovako duge vremenske distance, neminovan je zaključak – rat nije mor'o biti, ali se dogodio da bi “hajvančad” ostavila traga… Žali bože žrtava – zato, krivce kazniti treba ovozemaljskom kaznom…a o onoj drugoj, ahiretskoj, neka dragi Bog odluči…! Ed, da je prav(n)a država…!
Ima vise dokaza dasmo bili napadani iod srbije i hrvaske vojske, netrebase predavati nase sitne duse u Sarajevu zbog svoje stolice, uradilibi sve.Sramota da nemoze biti veca.Zidovi isada doijaju ostete od svaba.