Zločin u Oborcima i dalje je nekažnjen. Zakletva o istrajavnaju na pravdi – pogažena…
Trinasetog septembra 1995. četnici su u Oborcima kod Donjeg Vakufa masakrirali 29 građana Mrkonjić-Grada – Varcar Vakufa – civila – muslimana i katolika.
Preživo je jedini Mehmed Heremić zahavaljujući bistrini svoga duha, svojoj hrabrosti i snalažljivosti.
Za razliku od svojih prijatelja i sugrađana, Meho je shvatio da će ih četnici strijeljati na pravdi Boga.
U zakrvavljenom, prijekom pogledu četnika koji je obilazio svoje žrtve pred masakr – ustaršene i nedužne ljude zbijene u potkrovlju stare Željezničke stanice u Oborcima – Meho je naslutio zločin, ali nije uspio nagovoriti nikoga da pokuša s njim bježati, čak ni onda kada su četnici počeli izvoditi ljude iz zgrade i kada su čuli rafale kojima su pokošeni u obližnjem školskom dvorištu; među masakriranim je i Mehin brat Adem.
Sve su to bili fini i pošteni građani, čestiti ljudi, dobri domaćini, uzoriti očevi, sinovi, braća.
Cijelo vrijeme agresije na RBiH i okupacije rodnoga grada, oni su kulučili SDS-ovskoj civilnoj, vojnoj i policijskoj vlasti; radili su najteže i najponižavajuće poslove na takozvanoj radnoj obavezi. Tretirani su kao roblje. Mogao ih je svako pljunuti, uvrijediti, opaliti šamar, ozlijediti, ubiti.
Krajem ljeta 1995. kopali su rovove za četnike na liniji prema Travniku. Isturali su ih na vatrenu liniju, kao i na Kupresu kada je stradao Dedo Dedić, ili prema Bugojnu.
Pred smaknuće, bili su zatočeni u potkrovlju zgrade bivše željezničke stanice u Oborcima nakon što bi pod stražom došli sa kuluka. Spavali su na podu, na prostrtom sijenu, u potpunom haosu i prljavštini, nemajući čestito ni vode, u uvjetima nedostinim ljudskog bića.
Prije smaknuća, tri dana nisu okusili ni kap vode ni mrvu hrane.
Kada su borci Armije RBiH pod komandom slavnog generala Mehmeda Alagića tog 13. septembra 1995. nezaustavivo napredovali sa Komara prema Oborcima i Donjem Vakufu, četnici su se na brzinu spremali za bježa niju – pokupili su oružje, hranu, opremu, pa nagarili prema Jajcu i Skender Vakufu, šumskim putevima. Za sobom su u hići ostavili i tenk, ali i dovoljno vemena odabranoj četničkoj bratiji za masakr nad svojim robljem.
Desetak-petnaest vojnih plicajaca iz Donjeg Vakufa na čelu sa Đorđem Tanasićem su sa velikim zadovoljstvom napravili pokolj nad nedužnim civilima. Zasladili su su na kraju s njima, “sa balijama i ustašama” – baš onako kako su to i obećavali! (Da su, pak, napustili svoj grad na vakat, da nisu vjerovali da im se ne može ništa loše dogoditi jer su nevini, možda bi ih danas poneko nazvao kukavicama, ali – bili bi živi!)
Kada su četnici pobili te nevine ljude, nestali su sa mjesta zločina ostvaljajući iza sebe stravičnu sliku, izamaskrirana i unakažena tijela rasuta po školskoj avliji, brda čahura okolo – očito ne žaleći municiju. Pravda ih još nije stigla, a kad će, Bog zna!
Preživio je jedino Mehmed Heremić koji o tome strašnom zločinu svjedočio samo mjesec dana nakon masakr, kada ga je ovaj novinar posjetio u Zenici. (Inače, od novinara su skrivani mnogi podaci o ovom zločinu, pod izgovorom da je to za sud, a ne za javnost. Ti dokazi nikada nisu stigli na sud!)
Ovo potresno svjedočenje postavljeno na internet – još je jedno podsjećanje je na taj strašni i nekažnjeni zločin. Ova priča je inzistiranje na pravdi čija ruka mora stići zločince kako se zločin ne bi ponovio.
U filmu se pojavljuje i Rasim Heganović, tadašnji bezbjednjak pri Armiji RBiH, snimljen također odmah nakon masakra u Oborcima.
Heganović je s gnušanjem verbalno osudio ovaj zločin. Zakleo se da će pravda kad tad stići ubojice, među koje je svrstao i „mrkonjićku četničku bratiju“, neke prozvao i poimenice.
Heganović je svoju zakletvu za izvršenje pravde pogazio. Stoga, ova je priča danas i ovdje da se to Hegenovićevo krivoktstvo pokaže i dokaže.
Heganović je svoju zakletvu za pravdu bacio u blato pod noge mrkonjićkim četnicima. S nekima od njih, poput Dimitrije Jaslara Cace, Heganović pije i to ponajčešće u birtiji Duške Penić na ćošku Ćorića mahale i Kujudžinice, na pola puta između Čaršije i Rike.
U društvu s Cacom, Heganović je bio i 13. augusta 2012. kada je pisac ovih redova i autor ove filmske reportaže, mirno prolazio u svoju rodnu Riku, stari dio Mrkonjić- Grada – Varcar Vakufa, na razvalinu svoje rodne kuće i svoga života.
Za kafanskim stolom, na terasi, sjedjeli su i pili zajedno Jaslar i Heganović i još jedna osoba.
Penićka je bila na terasi.
I do tada je Jaslar ovog novinara verbalno napadao i provocirao. Jednom ga je provocirao zato što je objavljivao snimke četničkog divljanja prilikom pravoslavnog Božića 1989. što je bio nagovještaj četničke pomame, pa tako i pokolja u Oborcima. Drugi put mu je “išaretio” da je budala, ali ovaj novinar nije reagirao. Ali, svako ima svoje limite u trpljenju i svako ima pravo na samoobranu. Nužna samobrana niej kažnjiva, čak ni po zakonima genocidne RS!
Povod za novo provociranje Jaslar je našao u činjenici da se ovaj novinar sa svojim prijateljem Marjanom Hajnalom slikao sa zastavom Republike Bosne i Hercegovine pred Muzejem ZAVNOBiH-a.
Nakon verbalnog, Caco je krenuo u fizički obračun, ali se nije usudio, zastao je na korak razdaljine jer njegova žrtva nije ustuknula jer ga se nije bojala. Potom je Caco zažalio što svoju žrtvu nije ubio 1992. Rečeno mu je da to može uraditi “sada i ovdje”, jer je Jaslar rastresao gaće nad nedužnim i nad nejači kada je 92.-ge nosio puščetinu po naselju Brkića bašta. (Btw: Tada su žena i djeca ovog novinara uz još devet civila, četnici držali kao taoce u novinarevom stanu u Mrkonjiću, čuvajući ih rarazmjenu za četnike koljače koji su jurišali na Jajce, pa zaglavili na Barevu. Prethodno ih je četnik tražio da ih pobije.)
Na mnoge uvrede i psovke, na potresanje mrtve glave, za što u Karajini glave frcaju, na uvrede među kojima je ona kako je novinar balija, Caci je najzad odgovreno da je on četnik – fašista.
Rečeno je tada: “Nije mi krivo što me četnik napada, ali mi je teško što šuti borac Armije Republike Bosne i Hercegovine.” Ali, reći nekome da je četnik, uvreda da je za Heganovića.
Heganović, koji je do tada šutke odobravao Cacine verbalne prijetnje i fizičke nasrtaje,njegove najgore psovke i uvrede, a na primejdbu zašto šuti, okrenuo se novinaru i doslovno rekao kako je ono slikanje sa zastavam pred ZAVNOBiH-om bilo “sranje” i provokacija.
Kao i pajdo mu Caco, on je ovog novinara nazvao kukavicom “jer je utekao iz Jajca; Caco s epohvalio kako bi novinara ubio da nije utekao, ali kada mu je rečeno da to uradi sada, popišmanio se. Heganović je zaboravio kako je i on utekao iz Bilajca 1992. Heganović je postao gazija, što nije sporno, a novinar – kukavica, što također nije sporno, za Cacu pajdu mu. Ali, gazija je izdao zastavu pod kojom se borio i od koje prima lijepu penziju, novinar nije i neće nikada! Hrabar je i četnik Jaslar, mada je dao vatru tabanima u jesen 1995.
Ovaj novinar je odmah prijavio slučaj u Miliciju.
Nije teretio Heganovića ni zašto, ali milicija je inzistirala da je Hegenović Jaslarev suučesnik, dakle okrivljeni što je uvdeno i u zapisnik.
I ovaj novinar je u SJB Mrkonjić tretiran kao oštećeni – svjedok.
Jaslar i Heganović su saslušani u birtiji Duške Penić. Nakon toga su se pohvalili riječima:
„Sredili smo Halilovića!“
Duška Penić im je rekla:
„Neka vas je stid i sram obojicu što napadate ni kriva ni dužna čovjeka.“
U svojoj izjavi koju je sinhronizirao sa Cacinom, Heganović je novinara, rođenog Varacarina, Ričanina, koji se nikada i ničim nije ogriješio o zakon, u Miliciji i na Sudu progalasio nepoželjenom osobom u rodnom gradu jer po njegovom nakaradnom i četnicima nakolnjenom mišljenju – kvari međunacionalne odnose. Širi mržnju! U zapisniku stoje ove Heganovićeve doslovno prepisane riječi: „… Mogu izjaviti da sve osobe a naročito osoba kako što je gospodin Halilović koje potpaljuju nacionalnu mržnju nisu poželjne u ovom gradu a sve radi bezbjednosti svih građana Mrkonjić- Grada. Ukoliko bih imao bilo kakvih problema sa Halilovićem u vezi ove izjave napominjem da ću se lično braniti bez obzira na posljedice.“
Potpaljivanje nacionalne mržnje je širok, u ovom slučaju nedokazana i izmišljena tvrdnja koja je najbolje oružje hulja.
Očito je da je zastava sa ljilanima za Heganovića razlog za tešku optužbu. Jer, on je svoj rat s četnicima davno završio, pije s njima, pogazivši svoju zakletvu da će ih progoniti dok ih ne stigne ruka pravde.
Jaslar je izjavio u zapisinik: „Imam još izjaviti da Ibrahima Halilovića poznajem odavno i da je na početku rata djelovao nacionalistički i da je provocirao Srpski narod i pravio mržnju između Srba i Muslimana i po novinama pisao svašta o Srbima.“
Nema veze što za to četnik Jaslar nema ni jednog dokaza, ali njegove riječi kao Heganovićeve, bile su pravi mehlem i miliciji i sudiji. Mahinacijama milicije, Bog zna kakvim ružnim poslovima i trikovima, Heganović je od optuženog – postao svjedok. Novinar je od tužitelja-svjedoka-oštećenog – istim policijskim i sudskim postupkom proglešen optuženim (za remećenje javnog reda i mira). Zahvaljujući sudiji Safetu Šljivi, svjedoku Rasimu Heganoviću, sud je novinara – mirnog građanina – koji se najzad pokušao verbalno obraniti, kao žrtvu stavio u istu ravan sa napadačem. Još nije kraj sudskom procesu. Tek je prvo poluvrijeme.
U svojoj izjavi Miliciji i na sudu, Heganović je „zaboravio“ ono najvažnije – kako je novinar bezrazložno postao žrtva napadača, te da se samo u krajnjoj nuždi branio, što mu domaće i internacionalno pravo priznaje.
Hegenovićevo svjedočenje protiv pravde i istine, protiv ovog novinara, a na strani četnika kojim se on solidarzirao u Miliciji i na u Sudu je jedva dočekano za montažu procesa. Tamo se ne sudi po pravdi, nego po klišeu – ako su se dvojica potukla, obojica su kriva, ako su se obojica posvađali, obojica su kriva. Nije važno ko je uzrokovao belaj. Ista kazna i za žrtvu i za počinitelja! (Pričao mi čojek u Mrkonjiću nakon što sam mu ispričao događaj u vezi sa Caocom i Hegenovićem: „E moj Aliloviću, ovdje su u birtiji kod ZAVNOBiH-a devetorica pretukli momka koji je završio u hitnoj u Banjoj Luci. Sud je istom kaznom kaznio i momka koji je jedva preživio, kao i njegove napadače. Čuvaj se ovih sudova“, rekao mi je!)
Takvima sudijama ne treba paravni fakultet.
Niko bolji i poslušniji u izvršenju tog prljavog i urotničkog posla u montiranom procesu od svjedoka Bošnjaka – borca ARBiH, kao i predsjednika Osnovnog suda, Bošnjaka – sudije Safeta Šljive.
„Sredili smo Halilovića!“
Tako misle i zadovoljno svi trljaju ruke, dok četnik Caco i borac Armije RBiH nazdravljaju jedan drugome u birtiji. Viđeni su i nakon rasprave na sudu, kao i mnogo puta ranije!
Pravda je i u ovom slučaju spora, ali ipak dostižna.
Što je najvažnije, od pravde se neće odustati, kao što je Heganović i kao što su mnogi drugi odustali u slučaju nevino pobijenih u maskaru u Oborcima, iako bi po prirodi stvari trebali biti u prvim linijama borbe za pravdu. U suprtnom, masakr sličan onom u Oborcima će se ponoviti, a napad na mirnog prolaznika ulicom, postati mačiji kašalj, uobičajeni i svakodnevna nekažnjiva praksa.
Potpisnik ovih redova i autor reportaže nikada se nije mirio se nepravdom, niti se krivo kleo, niti je lagao.
Dokaz za to je i ovo inzistiranje na pravdi za zločince u Oborcima, ali i na ulicama Mrkonjića…
Bez izvršenja pravde, četnici će se još više osiliti nad mirnim građanima. Dodatan podstrek daju im i ovakve osobe kakvom se prikazao Rasim Heganović.
Svi moraju računati na to da se ovaj novinar neće ni prepasti ni ušutjeti i ustuknuti u borbi za pravdu – ni za hiljdu puta veću sumu od one šake maraka kojom su četničke vlasti kupile rodbinu ubijenih u Oborcima, a ni za piće, poput Rasima Heganovića.
Jednostavno, ovaj novinar nije na prodaju.
Najteža bitka za svijetle ideale – među njima i za državu RBiH, svoj grad i za Din – je ubiti četnika u vlastitoj glavi.
Nažalost, mnogi nisu svjesni ne samo četnika u svojoj glavii, nego četnika uopće – čak i onog s kojim sjede i piju za kafanskim stolom. Ako jesu, a rade to što rade, tim gore!
Ibrahim Halilović 
Dragi prijatelju i suborče gospodine Ibrahime,
pročitah, odgledah.
Kada bi u mene bilo suza tekle bi potocima,
zato mi je u srcu strašno, koje ionako preskače u posljednje vrijeme.
Zbog Heganovića i njemu sličnih nema još uvijek željenog povratka protjeranih, jer samo zahvaljujući “zaboravnima” krvnici slobodno hodaju i dalje prijete i zastrašuju.
Nemam više riječi za “pohvalu” dejtoncima. Sebe održavaju na vlasti tako što prikrivaju zlikovce. Vidjesmo li “zlatnog ljiljana” Komšića u Mrkonjiću za Dan državnosti RBiH? Ne krivim više njega već naše kratkovide naivce i još više svjesne oportuniste. Sve dok imamo iza leđa takve “patriote” ovo stanje će potrajati.
Staljin je prvo pobio sve svoje oficire da bi rat vodio sam. A mi u Vladi i Skupštini RBiH imamo desetak Staljina. Nas još nisu pobili, ali rade to na drugi način.
Hvala Vam na odlično pripremljenoj reportaži, iako jako tragičnog i obeshrabrujućeg sadržaja. No, što je najvažnije, ima svoju snažnu poruku i izazov za prave ljude i patriote. A takvih nas ima još uvijek dovoljno.
Sve najbolje našim junacima Halilovićima, seniorima i juniorima.
Hajnal Marjan
Gospodine Halilovic Ibrahime, kao sto rece vas prijatelj Hajlan Marjan: “PROCITAH I ODGLEDAH”. Tako i ja procita i odgleda i ostah bez rijeci. Novinarska reportaza i clanak kao i mnoge njima slicne , jedne su zanimljive , druge su poucne a neke su jako uvredljive. Ali sta ja mogu reci za ovu vasu reportazu ili clanak sto ste objavili je jako neprofesionalno uradena. Ovdje iznosite vise podataka i vise sudionika o mnogim dogadajima koji su se desavali i koji se desavaju u nasoj jednoj nam i jedinoj Republici Bosni i Hercegovini. Na pocetku je prikazan snimak gdje gospodin Mehmed Heremic iznosi jako potresnu pricu o nasim postenim i nevino nastradalim sugradanima, ovom covjeku i svak cast i jako mi je zao sto ae dogodilo nasim dobrim ljudima u Oborcima , koji izgubise glavu od strane zlikovaca i necovjeka. Na videu govori i RASIM HEGANOVIC, jedan veliki gospodin, patriota, veliki covjek i prije svega pravednik a us to i borac ARMIJE RBIH. Tu se Rasim zaklinje na pravdu i stoji iza svojih rijeci, a pravda kao pravda tesko dolazi. Poslije vrijedate Rasima kroz neki drugi dogadaj odnosno znamo svi o cemu se radi. Kroz postavljanje i nosanje nase zastave sa LJILJANIMA u Mrkonjic Gradu privukli ste paznju javnosti. Poslije se desio dogadaj koji se i desio , icindent u kafani itd. Sto hocu reci i sto zelim da kazem , jako ste me uvrijedili kroz uvrede i neistine koje pisete o Raimu Heganovicu, covjeku koji je od prvog pa do zadnjeg dana rata bio uz svoj narod i svoje borce, koji ga mnogi I dan danas spominju i cijene. Onako nesto pisati je sramota a da bi se nesto drugo dokazalo. Iskreno da vam kazem ono sa LJILJANIMA nije uopste bio lijep gest, jer kroz sam taj cin ugrozili ste bezbjednost nasih sugradana koji tamo zive. Lijepo je nama otici kao turisti ili kao tzv, dijaspora, malo pronosamo ljljane, uslikamo se i odosmo oppet vani. To sto Rasim sjedi sa svojim prijateljima i kfani j enjegovo licno pravo. Sigurno nece sjediti sa zlikovcima. Kao sto vidim i vi imate prijatelj Marjana , pa vas niko zbog toga ne vrijeda. Rasim je zastavu sa ljiljanima nosao kad je trebalo i to sa puskom u ruci i zajedno sa nasim hrabrim momcima stvarao ono sto danas imamo. Jos jednom vam kazem da nemate ni vi ni bilo ko drugi pisati bilo kakve bljuvotine i vrijedati neduzne ljude. Ne znam jeste li se vi i vas prijatelj zapitali kako se osjecao nas narod ljetos u Mrkonjicu. A vi Marjane nemate pojma sta pisete, ne znam uopste da li i znate koje Rasim Heganovic. Molim vas da dalje ne pisete i ne vrijedate nase hrabrei postene borce, licno znam kroz sta je Rasim prolazio. O RASIMU mozemo reci samo najbolje jer on to i zasluzuje. Camka
Gospođo Čamka,
Moguće je da ste pročitali i odgladali moj prilog, ali ništa niste razumjeli.
Umjesto da osporite bilo što što sam iznio, snimio ili napisao, Vi osporavate mene kao osobu koja iznosi na vidijelo istinu koja Vam uopće ne godi, kao ni Vašeme klijentu. To je vaš problem.
Niste kvalificirani da iznosite sud o mojoj (ne)profesionalnosti; niko Vam ne može zabraniti ni da pišete nesitine, kao što ni meni niko ne može zabranitii da Vas hvatam u lažima. Laž je da je moja reportaža uvredljiva!
Vas istina boli, pa zato smatrate da Vas reportaža vrijeđa.
Šta je to uvredljivo?
Za sve žrtve uvredljiva je istina kako nije ništa poduzeto da se krvnici iz Oboraca najzad privedu pravdi.
Svi moramo biti uvrijeđeni zbog toga i živjeti u strahu da se nekažnjeni zločin ne ponovi!
Vas očito vrijeđa što se usuđujemo reći nekome da se zaklinjao u pravdu da će stići zlikovce, pa to porekao. Od zločina do danas, od izricanja zakletve o kažnjavanju krvnika, prošlo je 17 godina. Zakletva nije ispunjena.
Vidite, gospođo Čamka, ne kletem se, ali radim sve što je u mojoj moći da ruka pravde stigne sve one koji su okrvavili ruke nad našim sugrađanima. Ne bih rekao da se baš rodbina satire oko toga, a ni građani, a pogotovo oni poput Vas, a oni najbolje znaju zbog čega; to ne rade ni oni koji se zaklinju u pravdu! Neka šute vječno, ali ja ću inzistirati na kažnjavanju zločinaca – kako naredbodavaca, tako i izvršitelja, bez obzira da li vi moje reportaže nazivali uvredljivim.
Vašu tvrdnju kako sam uvrijedio Heganovića kojemu ste (samozvani?) advokat, je obična izmišljotina, da ne kažem laž!
Jer, ni jednu čenjenicu o ljetošnjem događaju o kojem je riječ – niste opovrgli – kako je Rasim Heganović sjedio za kafanskim stolom kada sam grubo napadnut, a kada se on solidarizirao s četnikom. Čak ste ste se stavili na stranu one iste kafanske barabe na čiju se stranu stavio i Heganović. Kako? Pa tako što smatrate da nije trebalo isticati zastavu države Republike Bosne i Hercegovine u mjestu njena rođenja. Ta zastava je bila povod napada Cace Jaslara na me dok sam mirno prolazio ulicom, to mu je bio razlog da fizički nasrne na me, pokuša izvrijeđati psovanjem mrtve majke, zabranom da dolazim u svoj rodni grad, da me naziva balijom, kukavicom; sve to može stati u obraz jednom pjani i fašisti, ali nisam očekivao, ustvari šokirao sam se činjenicom – da sve to odobrava Rasim Heganović, kako šutnjom, tako i glasnim istupom na licu mjesta, osudom mene – a ne napadača, te prešućivajem istine u SJB i na Sudu, i k tomu progalašava me nepoželjnom osobom u mome rodnom gradu – jer širim “međunacionalnu mržnju!”
Šta je to međunacionalna mržnja, gospođo?
Je li mržnja istaknuti legalnu zastavu legalne države RBiH!
Šta je tu nezakonito?
Na osnovu kojih mjerila su samozvane sudije – četnik Caco i borac ARBiH Rasim donijli presudu kako mrzim nekoga, čitav narod dakle, da zavađam narode, pa da sam nepoželjan!
Za jednog pripitog primitivca kakav je Caco ta je zastava sigurno crvena krpa, ali tu mu ne mogu pomoći; ali Rasim Heganović prima penziju zato što se borio pod tom zastavom kako kaže “kad je trebalo”. Kao da sada ne treba!
Nije me iznenadio Caco.
Njemu nije prvi put da me provocira, ali nisam do tada bio ni mukajet.
Mene je iznanedio Rasim Heganović kojega sam javno dizao u nebesa kao hrabrog borca Armije RBiH. Nikada nisam umanjio njegove zasluge, a ni sada ih ne umanjujem. Ali sam se šokirao da Rasim za kafanskim stolom gazi po idealima za koje je bio spreman dati svoj život, da isticanje tih simbola naziva “sranjem” i da takva jedna osoba – gazija – dopušta da jedan pijanac vrijeđa i prijeti jednom mirnom građaninu, povratniku, žrtvi onih protiv kojih se i sam Hegenović borio, zaklinjući se da će ih pravda stići!
Eto, to me je gospođo Čamka šokiralo i zato sam reagirao tada i rekao da mi nije toliko krivo da me napada jedan četnik, ali mi teško pada što se s njim solidarizira borac Armije RBIH. Što šuti. Tek tada se Rasim okrenuo i progovorio, do tada Caco me je mogao prebiti ko mačku – ali nije rekao ni jednu protv napadača, nego protiv isticanja državnelegalne zastave i protiv protiv mene – napadnutog njenog građanina!
Slažem s Vama kako Rasim može sjedjeti u birtiji s kim hoće.
Ali, svaki čovjek, pa i Rasim, tim prije što je borac ARBiH koji je štitio nadeužni narod i državu RBiH, mora ustati uvijek i na svakom mjestu u obranu napadnute nevine žrtve, ma ko ona bila – Mujo, Stevo ili Stipo! Ne može se vjećno živjeti na lovorikama.
Njegova zakletva o pravdi nije ispinjena kada su Oborci u pitanju, pa kako mogu očekivati da mene takva pravda stigne u Varcaru, u “mirno doba”!
Da li biste Vi odšutjeli ako bi neko u Vašem prisustvu bez razloga i povoda provocirao, vrijeđao, nasrtao na nekoga!
Ja ne bih odšutio, a ako treba i za gušu bih ga uhvatio, da bih odbranio nevinog. Čitav moj život protječe u toj i takvoj bici, i to na javnom polju, svi to osim onih koji su ćoravi kod očiju ne vide. To za njih nije bitka. Bitka je samo s ona puškom, a ta je bitka za njih završena!
Da, ta moja bitka nije bitka “s puškom u ruci”, ali se ponekad mora biti mnogo, mnogo odvažniji i hrabriji i u mrino doba – nego u vrijeme kada su se stvari rješavale s puškom u ruci i kad si imao jednu takvu. Ako nije hrabrost usprotviti se samo riječima, onda u konkretnom slučaju Rasim nije ni trebao biti hrabar, jer po Vama – riječi, pogotovo javno izgovorne nisu neka hrabrost.
Da je Heganović obijelio zube i makar upozorio Cacu da se ne ponaša tako, da je samo malo povišenijim glasom izgovorio njegovo ime u znak prijekora, da je makar demonstrativno ustao iza stola – ispunio bi svoju ljudsku i svaku drugu zadaću, potvrdio bi da je gazija i u miru. Tada bi sačuvao obraz i sliku istinskog borca, kao nekada s puškom, sada bez puške, baš onakvog kakvog sam ga i sam cijenio.
Gospođo Čamka, ja nisam ničiji rob, pa ni Cacin ni Rasimov.
To košta, među ostalim i trošenja vremena na objašnjenja koja Vi niti možete niti hoćete shvatiti. Nažalost, niste sami. Ovaj novinar bi, po uzdanju rodbine oboračkih država – kako je krenulo, mogao biti jedini kažnjen u slučaju masakra u Oboracima!!!
Vi zamjenjujete teze; Vi tvrdite kako je slikanje sa zastavam sa ljiljanima ugrozilo živote onih koji žive u Varcaru.
Opet ste samozvani advokat i opet ste u krivu.
Ko Vas je ovlastio za branitelja? Jeste li razgovarali s tim ljudima u Varcaru oko toga događaja? (Gdje Vi uopće živite? Da li ste i Vi turista u Varcaru pa se bojite za se, a svoj strah opravdavate brigom za druge. I, kome je to dlaka s glave falila zbog mene?)
Neinzistiranje na RBiH, na njenim legalnim znamenjima, davanje pola države genocidnim nacistima, odustajanje od ZAVNOBiH-a – to ugrožava živote ljudi koji su se vratili u Varcar, a i svih građana RBiH.
Posebno ih ugrožava činjenica da ih niko, ama baš niko, pa ni takav nesporno slavni borac Armije RBiH neće zaštiti čak ni verbalno od onakvih kakav je Caco i da će u tome imati podršku samozvanih advokata poput Vas, pa logički i zvaničnog suda u kojem se ne poštuju ni zakoni po kojima se sudi.
Izetbegović je otpisao taj varcarski narod. Njegov predstavnik je švercovao oružjem i doveo taj narod u smrtnu opasnost, strpao pare u svoj džep, pa utekao, ostavivši goloruk narod zlikavcima, koji su se “zasladili” u Oborcima.
Da li se je taj i takav zapitao nije li i on sam zehru odgovoran za sve to, za Oborce, za odvođenje na logor, za teror? Ma bio ne bio odgvoran, strašne stvari su se mogle dogoditi i onako i ovako, a i dogodile su se – ali četnici uvijek traže opravdanje za njih da bi nam došli galve. Tako je i Caco našao opravdanje za napad na me u Rasimovom ponašanju. I Sud je! Ali, zašto Vi, Čamka, pokušavate pravdavati četnike kad napadaju nedužne građane uzmajući u obranu onoga ko se s četnikom solidarizira?
Vi živite životom roba, pa i mislite robovski.
Gospođo, istine radi, Vi možda jeste turista u svom Varcaru, ali ja sigurno nisam, niti ću ikada biti. I to je jedan od razloga za isticanje zastave sa ljiljanima i razlog što nisam odšutio četniku Caci. Nisma ni Karadžiću, a ni Aliji, pa evo me još! Na žalost mnogih.
Vi ste se sami potrudili za veoma lošu sliku o sebi, a posebno advokatiranjem u kojem ste se olidarizirali s Cacom!
To dodatno potvrđuje i činjenica da Vi drsko i bezobrazno uspoređujete jednoga iskrenog i dokazanog patriotu i znanstvenika, magistra nauka, Marjana Hajnala sa nekim primitivcem kakav je Caco, koji jeste četnik i kojemu je to čast. Kako se usuđujete suditi o čovjeku kojeg ne zante i koji Vam može držati katedru u mnogim stvarima, a posbeno iz domoljublja, hrabrosti? Ni Marjan Hajnal nije ni turista ni gost ni u Bosni ni u Varcaru, nego svoj na svome!
Očito je cast i Rasimu sjedjeti baš s takvim Cacom jer to mu i Vi i mnogi drugi dajete za pravo. Ni meni, biva, Vi ne zamjerite s kim god se družim, dakle odobravate mi druženje s Marjanom Hajnalom. Ko Vas pita za dozvolu i kako vas nije stid porediti moje i Rasimovo društvo!
Vi ste tu pobrkali ljudske, znanstvene i patriotske vrijednosti, sa četništvom, doveli u istu ravan sa pripitim pritivcem Cacom; što je najgore po Vas, pokazali ste se i kao jedan prikriveni rasista, sve da bi – kao samozvani advokat – pokušali obraniti Heganovića od onoga od čega ga ne može obraniti niko na kugli.
Gospođo Čamka, budući da se sasvim nepotrebno uvredljivo i potcjenjivački pozivate na moje ime (prezime ste pogrešno napisali kao Hajlan, umjesto Hajnal), moram Vam odgovoriti da strašno griješite prema gospodinu Haliloviću, a ponajviše prema istini i pravdi. Nas dvojica smo se pojavili sa zastavom RBiH da ne biste živjeli kao robovi u tuđini u svom rodnom gradu. Ako i Vi to smatrate provokacijom to znači da se kao i Rasim Heganović posipate pepelom i zaboravljate zločin nad nedužnim sugrađanima. Prema usvojenoj definiciji u UN svako nasilno premještanje stanovništva predstavlja genocid. Svaka čas Rasimu Heganoviću što je bio borac Armije RBiH, ali bio je i više očigledno nije. Zašto je svoje bitke izgubio u miru? Zašto je kapitulirao i sjedi sa predstavnikom genocidnog neprijatelja? Od koga je dobio mandat da “zaboravi” sve i da se okrene protiv Ibrahima Halilovića koji ne dopušta da se zaboravi što niko civiliziran ne bi smio zaboraviti? I šta Vam to uopće znači da ja nemam pojma o čemu pišem? Ne bih zaista imao pojma da se pita Vas i Heganovića, ali postoje ljudi od pera, profesionalci koji znaju napraviti jednu pismenu i apsolutno tačnu reportažu, argumentiranu, koju ne mogu poreći ni koji su učestvovali u njoj, ako bi čak to i htjeli. Nije sramota plakati iskrenim suzama bola pred kamerom, sramota je tih suza odricati se zarad dominacije zlikovaca. Imate li Vi časti i obraza uopće kao osoba?
Da li i Vi pripadate ešalonu pete kolone o kojoj je upravo danas objavljen tekst:
http://www.portaloko.hr/clanak/bosnjaci-s-kokardama-na-glavama-hajrudin-musanovic-srpski-vojnik-iz-skendervakufa/0/39036/
Gospodine Halilovicu
Slucajno sam nasla ovaj vas clanak i reagovala momentalno, bez odgovarajuce pripreme i istrazivanja. Rasim Heganovic nije uopste moj klijent jer po struci nisam advokat. Rasim i ne zna za ovaj moj dopis. I dalje stojim iza svojih rijeci. Cijenim vasu borbu u miru, cijenim i to sto se sjetite dogadaja u Oborcima, jer zlocin je zaboraviti zlocin, ovo su rijeci rahmetli generala Mehmeda Alagica. Necu da komentarisem puno ovaj vas novi tekst, pravo da vam kazem ne mogu se zamarati sa glupostima. Ne zelim vise nova dopisivanja i vrijedanja. Nisam ni od koga ovlastena da vam pisem, pisem u svoje vlastito ime. Ima vasih divnih reportaza koje ste pravili i koje sam sa zadovoljstvom gledala ali ono sa zastavom u Mrkonjic Gradu je cista provokacija. Ja se ne razumijem u novinarski posao pa i ne mogu reci sta ste sa onim gestom htjeli postici; pa ja sada moram oko toga da polemisem. Ali meni i kao svakom drugom laiku lici na provokaciju. Mi znamo sta znaci zastava sa ljiljanima i koji je njen simbol, to je za nas bosnjake svetinja, naglasavam samo za nas bosnjake, Kad ste se vec slikali trebali ste koristiti novu zastavu i novi grb. Sadasnji grb Bosne i Hercegovine je usvojen 20 maja 1998 godine. Grb cini zasiljeni plavi stit , u cijem se gornjem desnom uglu nalazi zlatni trougao, a paralelno lijevoj strani (hipotenuza) trougla, od od gornjeg do donjeg ruba, proteze sedam srebrenih izlazecih zvijezdica. E sad da vi meni ne bi objasnjavali Grbove i zastave Bosne kroz Istoriju, reci cu vam i to da su ljiljani bili grb Republike BiH zvanicno je usvojen 4, maja 1992, do 1998. godine. Zasnovan je na grbu prvog bosanskog kralja Tvrtka I Kotromanica. Sto znaci ovaj grb je za nas bosnjake svetinja, opet naglasavam samo bosnjake, cast izuzetcima od drugih nacionalnosti ali takvih je malo. Jer nasi borci, borci Armije BiH su se borili pod tim grbom, sto znaci da za ostale ne bosnjacke narode u Mrkonjic Gradu predstavlja ,,,,,,,,,,,,,,,,:ne znam ni ja sta ali ne sigurno dobro.
Jos cu gospodinu Hajnalu napisati par rijeci, vrijedate me ne bi li me isprovocirali , vjerujte mi niste uspjeli. Molicu lijepo da mi se vise ne obracate pogotovo vi Hajnalu
Gospođo Čamka,
Vi ste ustvrdili kako se za prvo javljanje niste pripremili, znači banasali ste i lupetali, ali ipak uvredom smatrate činjenice koje dokazuju – baš to da ste potpuno nespremni istračai na teren, a sada bi i da prekinete utakmicu.
Niste se pripremili za ono što ste pisali u zadnjem obraćanju. Niste spremni izišli ni u svom zadnjem istupu. Niste uopće odgovorili na nekolko jednostvanih pitanja koja su Vam postavljena, ali uzimate sebi pravo dijeljenja lekcija kojima bi đačićima (meni i g. Hajnalu) objasnili neke stvari o kojima pojma nemate, čime dokazujete ne samo da se niste pripemili, nego da se osoba kao Vi i ne može pripremiti, jer ne želi, pa na osnovu pogrešnih činjenica izvodi pogrešne zaključke. Vi ste se tako potpno deklasirali. Vama ne treba pridavati nikakav značaj jer ste Vi rob i mali miš, ali kako je takvih mnogo u beskrajnoj koloni, to ne smatrajte da se obraćam samo Vama.
Iako negirate, Vi jeste sebi javno priskrbili ulogu advokata Rasima Heganovića, a time i Cace Jaslara, a i drugih njima sličnih, a da ih niste morali ni pitati, niti da oni moraju znati za vaše advokatiranje. Vi ste dobrovoljno pristali na javnu blamažu pokušajem obrane neobranjivog.
Vi ste se predstavili drvenim advokatom svih onih koji smatraju da je isticanje zvaničnih simbola Republike Bosne i Hercegovine provokacija, kažnjivo djelo jer Vi odobravate sve naprijatnosti koje su mi se nakon toga dogodile i događaju.
Vi niste čak ni načisto da li je pokazivanje zastave države RBiH “čista provokacija” ili to samo “liči na provokaciju”, ali znate kako to „sigurno nije dobro.”
Uzmimo, međutim, da je to isticanje zastave države RBiH čista provokacija za četnike. Ali, zašto je to provokacija za Vas i zašto to „sigurno nije dobro.“ Zašto se solidarizirate sa Cacom, ako i njegovim kafanskim pajdom?
Morate znati: niko nije imao pravo pogaziti Ustav RBiH i otpisati pola države na račun agresora – i to nakon počinjenog genocida (a i onog zločina u Oborcima koji je genocide, također) kao i preseljavanja naroda, pa varcarskih muslimana i katolika; moj prijatelj, g. Hajnal, je već objasnio kako se to zove genocid i kako se pravnoj teminologiju podudara sa kvalifiakcijom onoga što se dogodilo u Srebrenici, što je i sudski dokazano.
Ako želite makar i jedno slovo napisati u javnosti, a da pri tome ne ispadnete neinformirani, neobrazovani – da ne kažem neku težu riječ koju Vi olahko koristite, morali biste znati kako je tzv. Annex IV koji se smatra ustavom BiH nelegalan – nevažeći – jer nikada nije prošao parlamentarnu procedure – nije usvojen u Skupštini, ni RBiH ni u ovoj nelagalnoj daytonskoj. Pa i da jeste, opet ne važi jer je proizvod genocida!
Čitav Sporazum je bio je zagubljen deceniju i pol. Nije bio zvanično ni preveden! Dakle, taj daytonski ustav ne važi, nelegalan je! Legalan je i važeći jedino Ustav RBiH, pa tako i sva njena znamanja – zastava i grb RBiH.
Prema tome, svako – ko imalo ima patriotske svijesti i osjećaja za pravdu, ko je legalista, ko se ne miri sa legaliziranjem rezultata genocida i zataškavanje istine – oko najvećih zločina – treba imati to na umu i uvijek to isticati i boriti se za pravdu. To nije provokacija! Provokacija je pristajanje na RS i rezultate genocida – ne samo Bošnjacima, nego i civilizaciji uopće, zdravom razumu. To je suučestvivanje.
Zastava sa ljiljanima nije zastava niti je svetinja samo i jedino bošnjačkog naroda kako Vi potpuno pogrešno tvrdite.
Državu RBiH, pa tako i njena znamenja prihvatla je većina građana RBiH na referndumu, a prilikom pružanja otpora agresoru, oko oko 32 posto Hrvata i Srba prihvatili su i RBiH i njena znamenja kao i njenu nešto modificiranu zastavu kao zastavu ARBiH i borili se pod tom zasatavom. Bilo bi ih još, da ih nije rastjerao Izetbegović kako bi prokrčio put “muslimanskoj vojsci” i podjeli Bosne u Daytonu; na čerječenje Bosne na konjske repove koje je u završnoj fazi, takvi kao Vi gledaju s odobravanjem jer prihvataju nekritički nelegalni daytonski sistem i sve nelegalnosti koje on sadrži i koje vode nestanku Bosne i njena najbrojnjeg naroda. Bošnjaka!
Zastava sa ljiljanima je zvanična zastava svih građana i naroda RBiH, a što se je neko odriče, pa to je razlog više da tu zastavu ističemo, a prvenstveno u rodonom mjestu naše države.
Ta zastava mora biti podsticaj patriotima jer ona simbolizira legalnu državu RBiH, pravo i pravdu, jednakost… Zato je ta i takva zastava s ljiljanima (s cvijećem) provokacija fašistima neprijateljima, među njima i onim nekažnjenim krvnicima iz Srebrenice, Oboraca, Manjače, Prijedora, Foče, Sarajeva – kao i onima koji s njima piju po birtijama i onima koji po intenetu advokatiraju za njih.
Pitam Vas: Kako možete ustvrditi da je zastava sa ljiljanima “bošnjačka svetinja”, a isticanje te zastave od strane jednoga Bošnjaka i jednoga Jevreja – obojice građanina RBiH – smatrate provokacijom svih, pa tako i provoakcijom Bošnjaka!
Ako je ta zastava provokacija za Cacu i četnike, ustaše, i sve ostale neprijatelje RBiH, pa ako je za Bošnjake svetinja kako kažete, onda bi tu zastavu trebali i doživljavati – svetinjom. Ta zastava ne može biti i provikacija i svetinja u isto vrijeme ni za istinske patriote, Hrvate, Srbe, Jevreje, pa ne bi smjela biti ni za osobe poput Vas i Rasima! Bošnjakinju i Bošnjaka!
Tvrdite kako je za Vas zvanična zastava ona sa trokutom i zvijezdama.
Time ste potvrdili, kako, iako se bavite javnom advokaturom i predavanjem lekcija – pojma nemate o onome o čemu javno govoritite. Vi dokazujete kako prihvatate nelegalni daytonski sistem – među ostalim i zločinačku RS i vladavinu najvećih dušmana svih nas, ali ne samo u Banjoj Luci, nego i u Sarajevu i Mostaru. Svugdje! Vi prihvatate nestanak i Bošnjaka, i njihovih svetinja – RBiH i njenih znamenja. Reći da je zastava sa ljiljanima samo simbol Bošnjaka, da je njeno isticanje provokacija, znači govoriti Cacinim ustima, a Boga mi i Dodikovim, razlike nema! Takvi se ne bore za prvdu uopće, ni za pravdu države RBiH, niti za pravdu nevino pobijenih.
Kratko rečeno, nelegalni daytonski system koji ste Vi prigrlili (priznajući i njegove simbole i rezultate, što je još gore) je negacija RBiH, a afirmacija RS i četništva i ustaštva, trećeg entiteta i male fildžan države Muslimanije.
Isticanje legalne zastave RBIH je veliki izazov takvima!
Takvi kao Vi liju krokodilske suze i za Srebrenicom i za Oborcima, ali čuvaju kao zjenicu oka svoga daytonski system koji je nagradio krvnike sa pola države, koji do danas ne kažnjava ubojice nevnih.
Taj veleizdajnički posao započela je peta četnička kolona na čelu sa Izetbegovićem, ali posao još nije završen – prvenstveno zahvaljujući svjesnim građanima RBiH. Ko god podržava taj nelegalni Sporazum, nevažeći Ustav i nevažeće državne simbole, može i sam zaključiti u koju se i kakvu kolonu svrstao.
I takvi dolaze na mezare o godišnjicama maskra, kako u Srebrenici, tako i u Oborcima i liju krokodilske suze za pobijenim, ali ne daju Dayton, grle daytonska znamenja – poput Vas. Provociraju ih legalne zastave sa ljiljanima.
To je dosipanje soli na ljute rane!
Od takvih ćeš rijetko čuti da spominju pravdu, a kamo li da se bore za nju.
Pravda znači – Republika BiH bez genocidene RS, a i bez Federacije i trećeg netiteta – jer suprotno – to je pobjeda fašizima nad svima nama i našom Bosnom. Naš jedno važeći Ustav RBiH daje nam pravo da branimo svoju domovinu, i puškom i svim drugim sredstvima, pa i isticanjem njenih simbola, pogotovo na privremeno okupiranoj teritoriji.
Presude pojedincima za genocid na Tribunalu, kao i presuda koju je RBiH dobila na Svjetskom sudu pravde u kojoj stoji da je RS odgovorna za genicid, daju nam za pravo da se svim mogućim sredstvima borimo za RBiH. Kakva korist od presuda – izrečenih i genocidnim zlikovcama i genocodnoj RS, ako njhovo djelo opstaje i ako i u našem rodnom gradu moramo hodati pognute glave kao robovi.
Kakva korist od pravde ako se solidariziramo sa četnicima!!!
Vi ste upravo javno glasali za takav svoj robovski položaj, bili povratnik, bili tek povermeni turista u Varcaru na sahat dva – dok ne izganjate neko ćage. Ja Vas ne znam lično, gospođo, a znam svakog Varcarina u glavu – ali sam evo upoznao Vaš nakaradni robovski način mišljenja, ma ko bili i ma gdje živjeli.
Ivan Lovrenović, veliki mudrac i znalac, naš sugrađanin, rekao mi je davne 1992. godine u Frankfurtu:
“Da bi se dobila bitka za Republiku Bosnu i Hercegovinu, mora se prvo ubiti četnik u vlastitoj glavi, a to je najteža bitka!“
Razmislite o ovoj izjavi jer ona odražava suštinu naše tragedije kao naroda. Tu bitku još nismo dobili. Mi smo naučili misliti kao Srbi – oni koji nas kolju – govoriti isti jezik bez “h”, primili smo njihove običaje, prigrabili muzički šund, a odbacili sevdalinku, psovali istim psovkama, nadjevali djeci svakakva, ali ne naša tradicionalna imena, da bi sakrili svoje narodnosne korjene. Pa ako je to nekada i moralo biti tako, zašto se danas srbuje, nakon Srebrenice i Oboraca?
U zadnjem ratu u ime Bošnjaka počinjeni su teški zločini, a pljačka započeta u ratu – nastavljena je i danas.
Ne buniti se protv toga – znači pristajati na sve to!
RBiH je utemeljena na antifašizmu i slobodi u duhu ZAVNOBiH-a, koji sadrži jedinu pravu formulu za suživot i prosperitet svih državljana RBiH. Tu smo formula ponovili g. Hajnal i ja pred Muzejem ZAVNOBiH-a, a vi kao adavokat ispomošljenika, Rasima i Cace, ponavlajte kao papagaj kako je to provokacija. Koga? Dušmana? Vas? Bošnjaka? Istnskih građana RBiH?
Ne, nemojte misliti, draga gospođo Čamka da se obraćam Vama, da želim polemzirati s Vama o kako Vi kažete o „glupostima“.
Vi ne zaslužujete čak ni prezir, a kamo li argumentirano i kulturno obraćanje u javnosti.
Niko Vas nije prisiljavao na ovu diskusiju, niti Vam iko može zabraniti da se prestavljate i kao drveni advokat, i kao haza neznalica. Konačnu odluku kada je dosta raspravljanja o Vašim glupostima – donisim ja!
Nemojte sebi pridavati toliki značaj – jer ovo moje pisanje ne donosi se samo na Vas. Niste vi jedini koji niste ni svjesni postojanja četnika u svojoj glavi, a kamo li da se borite da ga se oslobodite.
Neće vam biti lahko ako ikad i pokušate – jer ta se bitka ne dobija samo i jedino “s puškom u ruci.” – već temeljnim prosvjećivanjem duha.
Vi ste ovdje dokazali, gopođo Čamka, kako morate učenjem tih lekcija početi od početka, i to sad – mada se bojim da ste propustili sve vozove.
Svako dobro!
Gospođo Čamka, ja ne vidim čak niti Vaše puno ime. Krijete se iza nadimka. Budući da ne želite ni da Vam se obratim, u redu, obraćam se osobi pod vjerovatno skraćenim imenom Čamka. To može biti bilo koja osoba, bilo kojeg pola, bilo odakle. Po načinu kako ste nastupili Vi ste ta koja vrijeđa. Vrijeđate gospodina Halilovića, vrijeđate mene, vrijeđate i omalovažavate poginule ljude. Znate li Vi da je prikrivanje zločina po zakonu kažnjivo? Prikrivanje zlodjela je kao i učestvovanje u njemu. Imate li Vi ogledalao koje Vam odražava Vaš realan lik? Očigledno imate ogledalo koje Vas Vama samima uvećava bar sedam puta, a sa druge strane je ono u kom vidite ljude koji se bore za Istinu, umanjenih likova bar sedam puta. Znate li Vi što o Istini? Mislite li je da je ona za jednokratnu upotrebu, za jedan dan, ili jednu sezonu, za samo jedan dio nedovršenog rata? Neko ko se bori za Istinu bori se za nju dok je živ, bez obzira na prethodne zasluge. Nismo li i pali u okrvavljeno blato zbog onih koji su od ratnog klanja iz Drugog svjetskog rata pedeset godina živjeli na lovorikama tog njihovog klanja? Sada se sve to ponovilo, tačnije, nastavilo se, i trebamo reći da se neko hrabro borio, a onda može sjediti u kafani sa onima koji su klali i protjerivali. Hteli biste da se ja ne miješam u cijeli ovaj slučaj čiji sam i sudionik. Hjeli biste izolirati gospodina Halilovića da nema prijatelja i podršku, da ostane usamljen i bez solidarnosti? E, pa vidite sad i sami koliko ste se prevarili i da ste upali u mrežu vlastitog prljavog i podlog lukavstva. Ja nisam lažni prijatelj, poput onog „heroja“ koji ne samo da ne pomaže svom prijatelju kad je napadnut, nego se još pridružuje napadaču. A osim mene uz gospodina Halilovića stoji još 75.000 potpisnika, plus tri-četiri puta još toliko njihovih članova porodica. Znate li Vi računati koliko je to približno? Napadate lidera naše Grupe koja se bori za povratak legitimnog Ustava RBiH i povratak legitimne zastave koja simbolizira ZAVNOBiH i tekovine NOR-a. Napadajući to, uz koga ste? Recite otvoreno da svi znaju. Imate li vi trunke savjesti i ponosa? Umjesto da podržite i pozdravite naš gest, što čine svi prijatelji Bosne, Vi ste sebi dali za pravo da na blogu gospodina Halilovića držite njemu slovo o pravima i redu, u njegovoj rubrici koja je isto što i njegova kuća. Nekulturno i drsko ga napadate u njegovoj kući. Podsjećate pri tome na one koji su njegovu porodicu držali mjesecima u kućnom pritvoru u njihovom stanu, prijeteći, odnoseći, lomeći namještaj. Pogledajte samo šta ste rekli gospodinu Haliloviću. Pominjete „bljuvotine“. Pa zar nije za povraćanje da Vi uopće govorite o dejtonskoj zastavi? Detaljno je opisujete, a nećete da vidite da je to simbol izdaje cjelovite RBiH, da su taj simbol-nakaradu, koju zovu još i „krpenjača“, uveli skupa sa neligitimnim dejtonskim ustavom kojim su izdajnici-potpisnici te sramne veleizdaje zapečatili genocid, pa i Vašu sudbinu. Ili, Vi možda i ne pripadate Bosni koju predstavljaju ljiljani? Govorite da su ljiljani svetinja samo Bošnjacima i „čast izuzecima“. Ne vidite li kontradikciju, jer ja sam taj „Izuzetak“, a želite da me nema, da zaboravim i prijatelja Ibrahima i Bosnu i ljiljane i da se nikada ne vratimo ja i moja porodica i sve slične protjerane porodice, a izginulima, da se skupa sa odbačenim ljiljanima i svima nama, zatre svaki trag. Tako jedna izvorna i istinska Bosanka ne razmišlja i ne govori. Ne obraća se tako muškarcu. Vaš govor je govor neprijatelja i Bosne i tradicionalne bosanske kulture. Nemam više šta da dodam, ovo više i nije riječ upućena Vama kao nedostojnoj i nečasnoj i nekulturnoj osobi koja prikriva zločin nad vlastitim narodom, nad vlastitom zemljom. Ovo su riječi upućeni onim mračnim nevidljivim silama koje Vam aplaudiraju. Mak Dizdar se zbog takvih „Bosanaca“ u grobu svom sigurno i mrtav jadan prevrće. Ali, znajte dobro i jasno: Bosni će se svanuti i bez takvih koji napadaju prave patriote. Nije mi drago što smo se upoznali, ali dobro je da smo se vidjeli, s druge strane ogledalca.
Ne bih ovome ništa ni oduzeo ni dodao.
Zaključio bih raspravu sa gospođom Čamkom na ovu temu.
Edine Deliću,
Ovaj Vaš komentar je od prve do zadnje riječi obično podmetanje, vreća objeda i laži.
Vaš “komentar” je smeće koje smrdi hiljade kilometara ukrug, ali ga objavljujem – da bi čitatelji vidjeli kakvim se sve huljama čovjek može sresti, ni krv ni dužan.
Naka vide kako postoji i osoba koja se odaziva na ime Edin Delić, a koja svu zapuštenost svoga uma i solidarnost sa četnicima pokušava potrpati “borbom s puškom u ruci”. Ta osoba pokušava ukaljauti borbu istinskih boraca za Bosnu, ma ko bili i ma gdje živjeli i postojali.
Vi ste Edine, očit dokaz “borca s puškom” koji nije, niti će ikad uspjeti ubiti četnika u svojoj glavi jer ga niste ni svjesni.
Vaš drsko negativan, antipatriotski i antibosanski stav ne samo u vezi sa isticanjem zastave s ljiljanima u Varcaru – je više nego dokaz za to; Vi ste tu svoju sramotu i mentalnu bijedu muhurlejsali svojim bljuvotinama i na FB i ovdje.
Vi ste ustvari i dezerter i peta kolona; ostavivši pušku, Vi smatrate kako je bitka za Bosnu zavšena, jer vas “niko ne dira”, samo vam rahatluk remeti jedan Halilović i jedan Hajnal i to podsjećanjem na znamenje pod kojim ste se s puškom borili. Ali, na Vašu žalost, takvih kakvi smo nas dvojica ima na stotine hiljada.
Vi se mirite sa veleizdajom države, davanjem pola njene teritorije četnicima – uz Varcar pride.
Vi se slažete sa rezultatima genocida jer se ne bunite protiv ilegalnog sistema, već se bunite protiv legalnih znamenja države za koju ste se “borili s puškom”. Nikada se nisam borio s puškom, ali se nisam nikada prestao biriti na RBiH i pravdu, kako sam najbolje znao i umio, ma gdje bio.
Vi ste, Edine, u miru izdali državu za koju ste se borili s puškom u ruci, ja nisam, ni prije, ni poslije, ni za vrijeme rata, niti danas.
To što sam se našao van Bosne, zaslužni su i takvi kao Vi, a ne četničke granate u Jajcu, niti teror nad svim Halilovićima. Bitka za Bosnu se ne može dobiti sa takvima ko što ste Vi Edine! Dokaz: naša stvarnost.
Bez nas Halilovća, govorili su takvi “Bošnjaci” poput Vas 1992. – bilo be sve dobro, oni bi sa svojim komšijama Srbima fino živjeli! To potvrđuje i Vaš klijent danas, crno na bijelo, što je četnicima jako po volji: “Osobe poput Halilovića šire nacionalnu mržnju i nisu dobrodošle!” govori Rasim Heganović, a Vi mu odobravate, a mnogi aplaudiraju obojici, dok četnici kidišu!
Vaši javni istupi potvrđuju kako i Vi Edine žalite što nas prognanike (dezertere, sic!) četnici nisu pobili.
Da jesu, tada biste rahat sjedjeli s njima po birtijama, to je inače moda danas, i ne bi Vas imao ko buhuzuriti i prvocirati znamanjem države za koju ste se borili s puškom, pa je izdali u miru.
Navedite tačno – ns osnovu kojieg zakona, kojeg paragrafa – ste izrekli kako sam, kao i toliki prognanici – svi mi – “dezeretri koji smo se svrtali u petu kolonu”, kako ste tvrdili i na FB! Baz tih dokaza, smatraću Vas običnim lažovom i klevetnikom.
Navedite tačno mjesto i vrijeme kada sam i gdje, pred kime rekao, ili gdje sam to napisao kako sam ja patriota!
Moja djela govore umjesto mene što sam i ko sam!
Nema tog Edina koji ih može pobrisati, makar se koristio i najtežim aresnalom laži i podmetanja.
Gospodin Ribić ima pravo misliti kako sam vliki patriota, i on sigurno neće ostati dužan dokaza za to, bude li trebalo. Ti dokazi će samo uvećati Vaše boli, ali za njih hećima nema!
Sa kavim se glupostima služite, neka posluži i ova Vaša rečinica: “U vasem jednom postu vas g.Ibrahime Nedzad Ribic oslovljava kao “Najveci patrioto Bosne i Hercegovine””
Na stranu Vaša totalna nepismnenost i zbrka u pisanju, ali kako me g. Ribić može oslovljavati u MOME postu, kojeg nisam nikad ni napisao?”
Glupo, nelogično, zar ne, ali dolično jednoj hulji!
Nije uopće važno hoće li mene neko nazvati patriotom, u stvarnom ili virtulanom životu, nego su važna moja djela, među njima i ono isticanje zastave s ljiljanima u okupirnom Mrkonjiću. Hajde, uradite Vi takvo što. Nećete, sigurno, jer to smatrate provokacijom, a ne patruotskim djelom!
Vi se protivite takvim iskazima patriotizma, kako u stvarnom životu, tako i u onom virtulanom – čime dokazujete kao ste se sami uvalili u vlastiti kal.
Da li ste Vi član naše virtulane grupe koja nosi naziv “Zahtjev za povrtak u život Ustava RBiH?”
Bolje da niste! Ali, na osnovu kojih naučnih metoda, mjerenja, istraživanja, proučavanja…, ste ustanovili kako je u toj grupi samo 5 posto patriota i da su većinu od 80.000 članova dodali njihovi prijatelji, a da nisu to dodani ni znali.
Vi ste pravi majstor podvala i podmetanja kako bi omalovažili našu bitku za pravdu i RBiH, što Vam ne može poći za rukom.
Niko nikoga ne moože natjerati nazor ni u kakvo društvo, ni ono za RBiH, a ni u kafansko, četničko…, ako to on neće, pa tako ni u našu virtulanu grupu; ako neko nekoga i ubaci, taj “ubačeni” odmah vidi gdje se i s kim našao u društvu jer FB ga u hiljaditom dijelu sekunde obavijesti ko ga je i gdje ubacio, pa taj i takav ima na FB alate i pomagala da sam odmah napusti to društvo. Nažalost, osobe poput Vas nemaju sluha za napuštanje društva istomišljenika koji smatraju da je isticanje državnih simbola provokacija, a da je svako društvo sa četnicima opravdano i poželjno, pa i ono kada četnik bez razloga napada svoju žrtvu!
Patrioti obično na svojim FB profilima ističu zastavu s ljiljanima, što je za Vas provokacija. Stoga, ste Vi iazbrali simbol koji Vam zbilja i dolikuje – TIKVU! Dali ste se fotografirati kako na suhom u jednoj velikoj tikvi. Ali nije to i jedina tikva na Vašem profilu, i Vi to ovdje i ne krijete. Tikva je i na Vašim ramenima, sudeći po ovim Vašim istupima. Stoga se svugdje osjećete kao na slici na svoe profilu; pokušavate veslati na suhom!
Vi niste član naše grupe, jer joj mentalno ne pripadate. Sami ste odabrali društvo braneći svoga klijenta.
O tome iznosite sepet dokaza; ne može biti član nikakve patriotske grupe – a posebeno naše – osoba poput Vas koja laže i podomeće i kojoj smetaju simboli pod kojima se naša grupa okuplja.
Mi uvijek ističemo: Kliko nas je, toliko nas je,
Bolje jedan svjestan borac, nego hiljadu nesvjesnih (veslača na suhom – u tikvi) i kukavica, petokolonaša kojima smeta baš to znamenje.
Nije li stvaranje umjetnog jaza između prognanika i vas stamo u Bosni – šejtanski je posao, voda na mlin četnicima, ne samo srpskim, nego i onim mentalnim koji nose slična imena Vašim! Takvi kao Vi nastavljaju taj prljavi četnički posao u miru – pokušajem oduzimanja državljnstva, izostavljenjem iz popisa stanovništva, ali svima su drage pare dezertera. Ni okopali, ni zagrnuli!.
Svakom četniku je po volji i da mi proganjci nismo poželjni u Bosni ni Bošnjacima jer znaju – dok smo mi “vamo” – a takvi kao Vi tamo – nema Bosne, ima RS! Četnički posao za njih radi neko drugi.
Zato vam svima smetamo i Marjan Hajnal ha u Varcaru ha u Grupi Zahtjev za povratak u život Ustava RBiH!
Ali takvi nam neće nikad izdavati svjedodžbe o domoljublju, niti potvrde i našem pravu na Bosnu, niti jesmo li patrioti ili izdajnici – jer takvi kao Vi imaju prečeg posla – na izadavanju tapija Republici četničkoj.
Svojim izjavama ste se solidarizirali sa onima koji su nam htjeli, a nisu uspjeli dohakati, na njihovu i Vašu žalost! Dok god nas ima, makar jedan, smatrajte da nije ni Bosna izgubljena! Bez takvih poput Vas, bitka za Bosnu je izglednija. Dans nam ne trebaju puške, ali trebaju svjesni borci za pravdu.
Zastave sa ljiljanima u privremeno okupiranom Varcaru, ljiljani u Sarajevu u kojem vlada Dodikova poslušna klika, 300.000 patriota u Pokretu za RBiH – ohrabrenje je za tvdrdnju da niko ne može ubiti Bosnu, kako onu u njenim zemljišnim granicama, tako i u našim dušama!
Napomena:
Ni Vaše, kao ni sv neutemljene “komentare” slične sadržine – neću objavljivati!
Gospodine Edine Delić, pravne i sociopolitičke kategorije kao bijeg ili ostanak, prinudni odlazak ili nemogućnost povlačenja, dezerterstvo ili samosvjeni izbor, kukavičluk ili patriotizam, nisu u nadležnosti nijednog bosanskohercegovačkog čovjeka ako se stavio u službu dejtonskog priznanja podjele Bosne. Bez obzira gdje on proveo rat, u rovu ili u podrumu, bio on heroj ili slučajni smutljivac, onog momenta kad je priznao dejtonski ustav i dejtonsku zastavu on je postao izdajnik i dezerter. Konstruišete činjenice, izmišljate, nisko vrijeđate, jer ste još možda i pod interesnim uticajem okoline. Nije junaštvo čak ni pucati iz puške ako ne znate na koga pucate. Jače je i neuporedivo presudnije pucanje riječima, jer mnoge vojskovođe nisu lično ni metka opalile. Na koga je pucao Tuđman? Na koga su metak opalili Milošević ili Izetbegović? A toliki ljudi su pobijeni. Govorite netačno, kao i podatak mog odlaska s položaja. Dok se nisam bio prinuđen povući nemate ni približnu predstavu ta sam preživio i prepatio, sto puta stavljajući glavu u smrtnu opasnost. I nikada nisam pred nacistima kapitulirao niti ću, niti su me uspjeli uplašiti. Ja sam se u domenu politike borio protiv neprijatelja Bosne još 1985, pa sve intenzivnije i zagazio u rat izgubivši doslovne sve osim ličnog života. Nisam otišao da bih spasio ni taj vlastiti život, već da bih jednog dana pisao knjige o veleizdaji. U Izraelu sam ne od 1992, već od polovine 1993. kad mi je već bilo sasvim jasno da će političko i vojno rukovodstvo RBiH izdati i narod i zemlju. Tačno sam ZNAO šta će se dogoditi. Tada se više nisam mogao boriti ni puškom ni riječima. A nisam imao ni za koga, jer oni koji su se borili za svoju avliju a ne za povijesni i međunarodno priznati identitet RBiH nisu zasluživali da im vjerujem i nisam mogao biti sa njima rame uz rame ni u rovu ni za predavačkom katedrom. Neko je već u maju 1992. dezertirao i smišljao nagodbe o izdaji, ali to nisam bio ja, a nije ni gospodin Halilović. Ne zamjenjujte teze, radije se otrijeznite i pogledajte sebe da li ste uistinu patriot danas i da li ste to bili i kada ste samo formalno držali pušku ne znajući da li ste je uperili protiv četnika, ustaše, ili nekog djeteta. Nisu svi veterani rata heroji, naprotiv, heroji su samo oni koji nisu živi, a na preživjelima je obaveza da ratuju doživotno. Kao da ne znate šta je centralna maksima ravnogorskog četničkog pokreta? Ista ona njegoševska kojom se i danas nadahnjuju i služe progonitelji bošnjaštva: “Neka bude borba neprestana!” Oni tako vaspitavaju djecu, tako su vaspitavali i nas, ali su prešućivali jedanaest genocida nad Bošnjacima. Oni se bore neprestano, a Vi ste Vašu pušku bacili u trnje da zahrđa, ne znate ni gdje je. Dodik zagovara ideju razoružanja. Znate li zašto? Ne morate Vi pucati po četničkim bunkerima, ali Vas ništa ne priječi da pucate po četničkoj ideologiji. Budući ne činite ni jedno ni drugo, pustite nas koji smo “pobjegli” da Vas i Vaše istomišljenike probudimo i podsjetimo da se i sa bosanske strane mora voditi borba neprestana. Možete zastati, možete klonuti duhom, ali nemojte lagati ni sebe ni druge, niti nas pokušavati ubijediti da je ovakvo stanje dobro i da smo mi ti koji nismo patrioti. Da se Vas pitalo Bosna bi pala šaptom, bila bi podijeljena nožem. Nije gospodin Ibrahim Halilović podbunjivao narod već ga je budio pred početak mrkle noći da ne prođu svi kao Jevreji 1941. i poput Vaših mrkonjićkih sugrađana o kojima govori reportaža.
Ibrahime zao mi je samo sto nisam kopirao onaj post gdje Vas Nedzad oslovljava sa najvecim patriotom to sam neki dan procitao na Vasoj stranici a danas ga vise nema samo da vide ovi Vasi virtualni patrioti koji Ste licemjer,pobrisali Ste ga.Kao i sve dokaze koje unistavate i poricete o sebi.Moje su rijeci istinite nisu bljuvotine i nisu lazne jer sve sto sam napisao istina je.U toku cijelog teksta me nazivate lazovom,a sta sam ja to slagao.
Da ste pobjegli iz Bosne kad ste joj bili potrebni.
Sta ste uradili za Bosnu ovih 20 godina.Gdje je rezultat ?
Pobrisali ste Nedzadov post gdje vas naziva najvecim patriotom (to Vam Hallalim)
tu izjavu nemogu dokazati zato sto je izbrisana,time ste pokazali pravo lice Ibrahima Halilovica.
Bio sam clan Vase grupe zato sto me neko uclanio bio sam clan nekoliko sedmica i za to vrijeme sam vidio nekoliko “Patriota” kako dobijaju ZLATNE ZNACKE valjda patriote koji su uclanili stotinu drugih.Znaci ako uclanis stotinu drugih okitis se zlatnom znackom za veliko pozrtvovanje i patriotizam,tako da je moja racunica necu reci tacna ali tu je negdje.
Operatori PATRIOTI poznajem ih nekoliko,i oni su 90-tih pobjegli za Vama doduse ima i onih koji cu cijelo vrijeme bili sa cetnicima u B Luci itd..
Mahanje sa Drzavnom zastavom, ja pozdravljam taj cin kamo srece da se ona zavihorila ‘92 dali je to provokacija ili ne to nije moje da se mijesam,ali dali ste se pitali dali sa tim vasim aktom ugrozavate zivote nasih povratnika u gradu?
Vi niste nacionalista ja znam da Vi kao ni ja ni mnogi drugi nemozemo zamisliti Bosnu bez svih njenih naroda koji su zivjeli i koji zive u njoj.Ja kao i mnogi branili smo zemlju puskom nisam je izdao ,borim se za nju i danas samo sto ja za svoja dobra djela koja ucinim za zemlju ne trcimo da objavim na fb da to vide svi.
Gospodine Ibrahime ovo moje pismo ako smatrate neutemeljenim nemorate objaviti.
PS.Gospodinu Marijanu Hajnalu ja nisam nista rekao.
Edine DELIĆU!
Pošto se u Vašim istupima zloće, gluposti i srbovanja radi o odgvorima na Blogu WordPress-a, to se oni autmatski, pojavluju na ovoj stranici, pa se – ne mojom voljom ta Vaša bljuvtina našla na ovoj stranici. Ali, neću je izbrsati, ne da bih izbjegao etiketu “licemjer” kakvu ćete mi prišiti, nego da bi svi oni koji ovje navraćaju vidijeli kakva ste izopačena osoba, pokvarenjak i nitkov.
Vi niste osporili ništa od napisanog i snimljenog. Kako ne možete osporiti činjenice, udarili ste na onoga ko ih iznosi – te se solidarizirali sa četnikom i njgovim birtijaškim pajdom. Obraz – đon!
Bez ijednog dokaza ste prvo tvrdili da je “Nedžad Ribić u jednom MOME postu” Tvrdio da sam ja najveći patriota. Onda ste slagali kako sam ja to tvrdio.
Nedžad je to mogao Tvrditi u nekom SVOME postu u kojem je mogao napisati šta god želi, kao i Vi što pišete, a pitanje je šta je istina. Da g. Ribić tvrdio da sam izdajnik, petoklonaš, ne bih opet izbrsao, iz prostog razloga što ništa od tih komentara na temu isticanja zastave s ljiljanimama,i Cace, Heganovića, slučaja Oboraca i Heganovića NISAM BRISAO. Ne pada džabe snijeg…
Zašto bih izbrsao post u kojem jedan od rijetkih sugrađana brani ISTNIU, a tako i mene od bijesnih pasa, mentalnih četnika koji na nedužna insana nasrući nagorim optužbama i lažima? Njima je žao što me četnik ne ubi prije, za vrijeme rata, a i skoro pred Duškinom birtijom. Kad god su četnici kidisali na me, takvi kao Vi, Edine, su šutjeli – što je odobravanje – ili ih javno podržavali, kao Tvoj suborac.
Kada su prvi puta kamenovali moju imovnu, četnici su optužile mene, jer su kukavice, a još veće kukavice mislimani su se solidarizirali s njima. O tome postoje TV-snimci – kao o slučaju divljanja na pravoslavni Božić nekliko godina prije rata – kada su “muslimani” slagali javno kako s eništa nije dogodilo, i kako sam ja svojim prilogom obmanuo javnost…
Zašto nisam izbisao Vaše komentare u kojima neosnovano – kao najveći dušmanin tvrdite – izazavni zastavom s ljiljnaima (sic!) obranom četničkog pajede…- kako sam ja dezerter koji se svrstao u petu kolonu. Možda će ovo biti ljuta trava na Vaše ljute rane – ali srpske vlasti u okpiranom Mrkonjiću, gdje je moja evidencija, ne terete me niti progone za – dezertersvo. U Jajcu, gdje sam pobjegao nakon hapšenja u Majdanu od strane četnika, i gdje sam se dva i pol mjeseca stavio u obranu grada i RBiH, ne postoji nikakav trag u Vojnom odsijeku da sam i bio u Jajcu, a kamo li učestvovao u obrani? Kako onda mogu biti dezerter? I, gdje mene naže, kod milijuna drugih!!!
Sve Vaše uvrede su tamo, ali na FB Vam nisam bio ni mukajet, pa vas je ta ignorancija zaboljela, pa ste se otisnuli u onoj lađi tikvi ovamo, ali ste ostali i dalje i u tikvi i tikvan. Ali, niste prestali lajati ni na FB i Grupu koja zahtijeva povratak u život Ustava RBH, kao i “komentarima” koje mi i dalje šaljete na Blog. Napravili ste svoje “analize” koje su ništa drugo nego – smućaj pa proli, ali daleko od normalna svijeta, da neko ne nagrajiše!
Kada je u pitanju obrana RBiH, sva sredstva su dozvoljena, pa i intelektualna – kao i sve vrste propagande i podstreka te borbe, bez obzira gdje ko živio; tako je i sa virtualnim značkama koje dodijeljujemo u našem virtualnom svijetu. Radije bih s eoslonio na taj virtualni svijet na FB, nego na takvog heroja obrane kakvi ste Vi i Vaš suborac pajdo koji se solidarizira sa četnikom.
Ni četniku Caci nisam pridavao pažnju decenijama, a stalno me je provocirao. Ni Vama nisam pridavao pažnju, pa ste nastavili sa provokacijom i lažima, kao i Caco, a kako svako ima limite u trpljenju, a i pravo na samobobranu, to sam se i ja oglasio i pred Duškinom birtjom, a i ovdje pred svijetom. Drugima – to nije nivo, čime brane svoj kukavičlu.
Nije uopće iznenađenje da me napada jedan četnik, ali samo budala kao ja može pomisliti da bi ga – radi svoga obraza – stajući u zaštitu istine – obraniti takvi kao Vi i Vaš pajdo.
Četnik Caco se stalno pokazuje u istom izdanju i on nije licemjer.
Vi i Vaš klijent, onaj za Cacinim hastalom, jeste dvoličnjaci, munafici: u jednoj ruci vam je puška kojom biva ratujete protiv Cace i njegovuh, a u droj ruci, iza leđa – nož koji muklo zakrhavate žrtvi.
Caco je sačuvoje četničko lice, a vi ste pokazali svoje licemjerje i beozobrazluk. Nema vode koja može oprati vaše obraze!
Smeta Caci, što je normalno, država RBiH i njeno znamenje. To je normalno, je li, jer s eboji da bi mogao manje srbovati. Ali, što smeta vama – Heganoviću i Deliću – koji ste se junački borili za tu državu baš pod tim znamenjem. Niste li i tada bili licemjeri? Kako to da se nigdje ne oglašavate kada četnici zapjevaju “Spremte se spremte, četnici!” i kada razvuju svoje crne zastave sa mrtvačkim glavama, danas – u Bosni. Ne smetaju vam te zastave koljača, ali vas provocira zastava pod kojom ste se borili – baš protiv četnika! Nije li to apsurd!
Sada su mi još jasnije stvari koje su mi bile davno jasne!
Vi niste ubili četnika u toj vašoj tikvi. Niste ga ni svjesni, ali evo ukazujem Vam na tu činjneicu da on postoji,
Samo četnik i osoba pomračenog uma može tako lagati i izmišljati i potvarati druge osobe.
Pripazite na svoj riječnik Edine!
Žao mi je što nisam trenutno u Bosni – opet na Vašu radost – jer bih za Vaše laži potražio satisfakciju tamo gdje treba. I od Vas samih, lic u lice! Valjda ćemo se sresti i pogledati u oči!
Pravi borci Armije RBiH su govorili kako će nakon zauzimanja Vlašića udariti na Zenicu.
Možda su prije trebali udariti na Zenicu, ako je Zenici bio makar jedan postotak takvih kao Vi.
Prije juriša na Banju Luku i Mostar, patrioti RBiH trebaju prvo razbiti četničku petu kolonu i od nje otetit Sarajevo!
I nemoj lagati, Deliću, da nisi ništa rekao Marjanu Hajnalu. Rekao si mu da ne živi u Bosni, a to u Vašem žargonu znači da je peta kolonu, dezerterter!
I da ga nisi spomenuo, nasrnuli ste i na g. Hajnala jurišajući i u tikvovoj lađi na suhom na njegovog suborca Ibrahima kojeg g. Hajnal, za razliku od boraca s puškom, nikad neće napustiti – kako pred Muzejem ZAVNOBiH-a, tako ni u ovom virtulanom svijetu.
Ni g. Hajnal ni ja nećemo napustiti ni one u Oborcima za kojima lijete krokodilske suze, a ni one žive u Varcaru za čiju sigurnost strahujete, a sve sa pristojne daljine, u tikvovoj lađi nasukanoj na suhom, sve odobravajući četniku koji baš napada svoje žrtve i braneći njegova pajdu koji se solidarzira sa tim napadačem. Haloo!!!
Kada biste imali pušku – Vi biste presudili nama “dezerterima” po kratkom postupku.
Riječi su Vam pogane, ali ne ubojita; srbovati možete sa Cacom za kafanskim stolom, u svojoj – ali ne i u mojoj avliji!
gospodine Haliloviću svaka Vam čast na svemu ovome napisanom…. najgore je kad naš narod počne zaboravljati šta se dešavalo ili šta je još gore praviti se kao da nije bilo rata, žrtava, zločina…. ja s takvima ne bih sigurno pio jer da se opet zarati prvi bi me on ubio! Imao bi štošta napisati ali neka….. bolje i sam nego sa svakim…. pametnom dosta.POZDRAV
Poštovani čitatelji!
Informiran sam kako pojedinci – telefonom nazivaju Mehmeda Heremića i traže od njega mišljenje o ovom prilogu.
Molim sve one koji to namjeravaju da to ne čine.
Sve što ih zanima ko prlloga – neka pitaju – ili neka ovdje iznesu svoje poglede na ovaj prilog!
Hvala!
http://www.bim.ba/bh/311/10/34600/