Vakif Mustafaaga Kizlaraga, utemeljitelj našega grada Varcar Vakufa prokleo je one koji iz njegove džamije ukradu – odnesu – unište svijećnjak (šamadan)
NEKA IM SE NA GLAVU SRUČE SVE NESREĆE OVOGA SVIJETA
Kada su u kasnu jesen 1992. naredbom srpskih vlasti, srpski mineri sušili najstariji i najvažniji objekat u Varcar Vakufu – Mustafa-aginu (Kizlar-aginu) džamju – jednu od najljepših džamija u Bosni i Hercegovini, na njih je palo vakifovo prokletsvo.
U prahu i pepelu nestale su kopole i trijem džamije koja je bila pod zaštitom države. Ostao je samo minaret, koji je kao ispružen prst prema nebesima, proklinjao rušitelje, bezbožnike, barbare.
Uz objašnjenje srpskih vlasti kako je opasan za prolaznike, minaret je naknadno (bezbijedno i stručno) srušen, na veliko zadovoljstvo srpskih rušitelja, publike i vlasti.
Muslimani su toga dana plakali.
Velika praznina se ukazala izemeđu zgrade Opštine i Horugle, još veća u dušama varcarskih muslimana.
Ne zna se da li je iz džamije prije miniranja šta odneseno i gdje je završilo, ili je sve ostalo u ruševinama i prašini…
Zna se da su ostaci lijepe džamije stare 400 godina odvezeni na gradsku deponiju smeća u Grabežu, tamo iza Podova.
Nestala su bez traga i dva džamijska šamadana (svijećnjaka iz Mustafagine džamije; jedan od njih je napravljen godine 1592-3, za vrijeme podizanja Mustafina vakufa.
Na tom šamadanu, bio je ovaj zapis:
„Prosvijetljenom srcu Bogu pokornih ljudi neka je jasno i bjelodano da je ovaj šamadan uvakufio aga carskog dvora (doslovno dvora sreće – deraussade agasi) hadži Mustafa-aga koji je podigao džamiju u Novom Jajcu (Yenice-i Yaytse) – neka svjetiljka njegova srca trajno sija i neka je temelj njegove veličine dugovječan – za ljubav Allaha koji nam svjetlost daje, tražeći zadovoljstvo Gospoda koji svim upravlja i sve može, izreče ovu odredbu: Onima koji ga otuđe iz spomenute džamije i pokažu inad i prkos vakifovoj odredbi, neka se na njihove glave (vratove) sruče sve nesreće ovoga svijeta.”
Godine 1001. (1492-3.)“
(Na moju molbu, istog dana je faksimil napisa o varcarskim šamadanima i prijevoda teksta na šamadanu profesora Saliha Trake, načinio i poslao mi moj sarajevski prijatelj dr. Semir Vranić kojemu se ovom prigodom od srca zahvaljujem)
Ibrahim Halilović 
Poštovani gospodine Halilović, čestitam na tek tvorenom blogu i zahvaljujem Vam se u ime svih čestitih ljudi kakav je nesumnjivo bio i Mustafa-aga. Nikada se nikome nije posrećilo uništavanje bogomolja, pa neće ni onima koji u srcu Bosne prizivaju okupatore i tuđu vlast.
Imena graditelja su zapisana na nebu, a zapisano je i prokletstvo onih koji ruše i otimaju tuđe.
Dragi Ibrahime,
Cestitam na blogu, od srca! Zasluzio si prije mnogih od nas da ga imas. Jer, covjek si od pedigrea a toliko toga si objavio i objavljujes a sto je zlata vrijedno i treba da je na jednom mjestu. Zasluzili smo i mi, postovatelji Tvoga lika i djela te pisane rijeci da mnoge od Tvojih tekstova nalazimo koncentrirane na jednoj “lokaciji”. Tvoj blog je vrijedan i zbog generacija koje dolaze da se nadahnjuju patriotizmom, humanoscu, plemenitoscu, istinom, pravdom i covjekoljubljem.
Aferm, jos jednom, dragi Prijatelju i neka je hairli!
Dragi moj Ahbabu Bedrudine,
Čast mi je pročitati Tvoje gornje retke u kojem si me osokolio za ovaj, za mene veliki podhvat, ali obavezao na ozbiljan i temeljit rad na predstavljanju moje bogate riznice – sehare – kako bi Ti rekao.
Uz Tebe, kao i ostale znane i neznane poklonike Dobra i Istine, biće mi lakše.Hvala!
Hvala dragi i poštovani prijatelju Hajnal!
Nadam se kako ćemo i na ovom mjestu njegovati kulturu dijaloga za koju se Vi toliko zalažaete.