Ivici Dačiću, ministru spoljnih poslova Republike Srbije, slijedom njegove iluzije o “narušavanju odnosa između naših dveju država..”, u slučaju zahtjeva BiH za reviziju presude kod Međunarodnog suda pravde: NE MOŽE SE NARUŠITI ONO ŠTO NE POSTOJI I ZAŠTO TOLIKA DREKA AKO NISTE KRIVI ?
Posted: 11. Februar 2017.
Ivice Dačiću!Povodom tvoje izjave da “ukoliko BiH pokrene reviziju tužbe protiv Srbije za genocid to će narušiti odnose dveju država…”, odlučili smo reagirati u ime naše grupe ‘Zahtjev za povratak u život Ustava RBiH’ koja broji skoro 65,000 članova- građana BiH različite etničke pripadnosti. U principu nećemo te persirati jer to treba zaslužiti.
Čini se da se nastojiš utrkivati sa pojedinim četničkim vojvodama na vlasti u Srbiji putem prijetnji našoj državi. Očito time želis dokazati da si veći Srbin od njih! I ne čudi nas to jer, kako je nadavno objavljeno, nosiš hipoteku činjenice da si zapravo Hrvat. Da podsjetimo (ili upoznamo) javnost:
‘Otac Desimir je Hrvat s Kosova, iz Janjeva. Tamo su rođeni Ivica i njegova sestra Evica. Desimir je radio kao milicioner, ali kad su počeli nemiri sa Šiptarima, pošto nije bio pouzdan, prebačen je u Žitorađu.’ Tako tvrdi Vučić kad te želi prizemljiti i pokazati ti da u toj nacionalističkoj utrci, ma kako se utrkivao, zbog svoje hipoteke etničkog porijekla nemaš šansu pobijediti!
Na osnovu nekih od tvojih izjava od kojih ćemo ovdje spomenuti samo nekoliko, mogli bismo dodati i to da očito boluješ od iluzija.
Za ‘Večernje novosti’ svojevremeno si izjavio sljedeće: “Ako do te tužbe, ipak, dođe, Srbija će upotrebiti sva pravna sredstva da i ovoga puta izađe kao pobednik”.
Nije jasno kako to misliš da će Srbija izaći kao ‘pobjednik’, pa uz to još ‘i ovog puta’?! Ali nam je jasno da po starom, oprobanom šablonu, ti i takvi kao ti obmanjujete vašu javnost o tome da ste izašli kao ‘pobjednici’ u presudi od 26. februara 2007.godine! Da te podsjetimo da je Srbija tom presudom PROGLAŠENA KRIVOM ZA NESPRJEČAVANJE GENOCIDA! A nesprječavati genocid isto je kao i činiti ga! Da podsjetimo šta u nekim od brojnih dijelova te presude o krivici Srbije piše:
‘’438…. Prеma tоmе, mоra sе zaključiti da оrgani Tužеnе stranе nisu uradili ništa da sе sprijеče masakri u Srеbrеnici, tvrdеći da su bili nеmоćni da tо učinе, štо sе tеškо uklapa u kоntеkst njihоvоg pоznatоg utjecaјa na VRS. Kaо štо је ranije u tеkstu navеdеnо, da bi sе nеka država smatrala оdgоvоrnоm za kršеnjе оbavеzе sprеčavanja, niје pоtrеbnо da sе dоkažе da је оdnоsna država nеsumnjivо imala mоć da sprijеči gеnоcid; dоvоljnо је da је imala srеdstva da reagira u tom smislu i da sе оna оčiglеdnо uzdržala da ih primijеni. To je slučaј u ovome sporu. S оbzirоm na naprijеd navеdеnо, Sud zaključuје da је Tužеna strana prеkršila оbavеzu sprеčavanja gеnоcida u Srеbrеnici i da tо pоvlači njеnu mеđunarоdnu оdgоvоrnоst.’’
:‘(5) s dvanaеst glasоva prеma tri, kоnstatira da je vezano za genocid izvršen u Srebrenici u julu 1995, Srbiјa prekršila obavezu sprečavanja genocida prеma Kоnvеnciјi о sprеčavanju i kažnjavanju zlоčina gеnоcida.’
Jesi li svojoj javnosti rekao i to da ste VI svojevremeno pred Međunarodnim sudom pravde tražili reviziju presude koja se odnosi na postupak povodom presude o nadležnosti i prihvatljivosti od 11. jula 1996. u slučaju koji se tiče primjene Konvencije o sprečavanju i kažnjavanju zločina genocida (BiH v. Srbija i Crna Gora) i da vam je ista odbijena?! Dakle, vaša krivica izrečena u presudi od 26. februarua 2007., godine pred Međunarodnim sudom pravde je još jednom potvrđena!
Ali, znamo već odavno da je Srbiji i većini srpskog naroda (čast časnim izuzecima) svojstveno pretvaranje poraza u pobjede, kao i slavljenje izgubljenih bitaka. Zato i postoji tvornica laži i zločina zvana SANU, kao i teza “Oca nacije” Dobrice Ćosića da je “Srbe mnogo puta u istoriji spašavala laž…” Dakle, u moru takvih laži koje volite sami sebi pričati, a rado biste da u njih i drugi povjeruju, jeste i tvoja izjava da ste ‘’pobedili NATO 1999., godine’’ (Predrag Popović, beogradski publicista; citat iz knjige “Istina o Vučiću”). Laž za koju si i sam dokazao da u nju ne vjeruješ, te da dobro znaš da ste tada i zauvijek izgubili Kosovo, rekavši: ‘’…dosta je bilo politike da je Kosovo Srbija, a u realnom životu je Kosovo sve dalje od Srbije.’’ (Izvor BTV, 22. 12. 2012.).
Htjeli smo se samo kratko osvrnuti na to ko vodi Srbiju danas i to onim istim nezaustavljivim putem propasti i fašizma kojom je krenula kad je pripremala agresiju na našu zemlju i mirno gledali genocid nad našim narodom kao glavni instrument te agresije, još osamdesetih godina prošlog stoljeća. Ali ovdje više ne bismo da se bavimo tvojim likom i zlodjelom. Služeći se pouzdanim izvorima poput tvoga i Vučićevog prijatelja, Predraga Popovića, na tvoj lik i zlodjelo izvrsno se osvrnuo jedan od autora ovog pisma, uvaženi novinar i publicista, Ibrahim Halilović. Za slučaj da se ponovo malo duže želis gledati u ogledalu, preporučujemo ti link gdje to možeš učiniti: https://ihalilovic.wordpress.com/2017/02/10/ivica-dacic-zvani-prasko-debeljko-secerko-ratluk-ustasa-sa-cetnickom-subarom-na-glavi/
Kazao si da ‘’Srbija zaslužuje da uđe u Evropsku uniju, ali sa nacionalnim identitetom.’’ Do sad smo i mi i ostatak svijeta od tog ‘identiteta’ vidjeli samo agresiju, mirno gledanje genocida, etničko čišćenje, masovna silovanja i destrukcije naše države, poslije čega su došle brojne presude za genocide i najgore ratne zločine počinjene u Evropi od II svjetskog rata, a sve debelo potvrđene brojnim presudama za genocid, ratne zločine i zločine protiv čovječnosti- presudama izrečenim od strane Haškog tribunala kao i presudom Međunarodnog suda pravde od 26. februara 2007. godine. Obzirom da se Srbija od tog mračnog vremena fašizma i agresije na svoje susjede nije promijenila, da se, zapravo, nije odrekla te i takve politike i ideologije, odnosno da joj je zvanična politika sljedbenik zločinačke i genocidne četničke ideologije, realno je tvrditi da Srbija zaslužuje da postane članicom Evropske unije onoliko koliko bi realno bilo tvrditi da to jednako zaslužuju nacistička Njemačka ili fašistička Italija da su nastavile da kao takve postoje!
Nama je do odnosa sa takvom fašističkom državom, čija je politika, kako rekosmo, sljedbenik zločinačke četničke ideologije, stalo koliko bi Jevrejima bilo stalo do odnosa sa nacističkom Njemačkom da ona kao takva još postoji! Zato je tvoja priča o nekakvom ‘narušavanju odnosa’ između vaše i naše države utemeljena na iracionalnom i iluziornom umišljanju nečega što realno ne postoji niti je postojalo otkad ste na našu državu počinili agresiju 1991., mirno gledali genocide u njoj, etničko čišćenje, masovna silovanja i destrukcije.
Dačiću, da se mi ne zavaravamo, valjda toliko znaš da iz svega zaključiš da se ne može pokvariti odnos koji niti je od tada postojao niti danas postoji, a niti će postojati sve dok Srbijom vladaju takvi kao ti, četnički vojvoda poput Nikolića ili nekadašnji Šešeljev šegrt Vučić, kao i svi oni koji zastupaju genocidnu četničku ideologiju, negiraju genocid i nastavljaju agresiju na našu zemlju u namjeri da, kao najgora i najniža vrsta lopova i drumskih razbojnika, otmu i prisvoje dio naše zemlje koja u svojoj hiljadugodišnjoj historiji NIKAD nije bila vaša, odnosno nikad dio Srbije!
Ovdje ćemo, bez izvinjenja i sa punim pravom kao pripadnici naroda nad kojim ste počinili agresiju i mirno gledali genocide u njoj, biti toliko okrutni da i tebi i svima takvima razbijemo iluzije o postojanju nekakvih ‘odnosa’ između naših zemalja, pa ćemo vam reći sljedeće:
Da bi se počelo i govoriti o uspostavljanju minimalnih odnosa između naše države i Srbije, potrebno je da Srbija ispuni minimum pred-uvjeta:
-
Odreći se četničke ideologije kao formalne politike koju vodi, te osuditi istu i ograditi se od nje;
-
Prekuniti agresiju koju i danas, nekim drugim sredstvima, vrši na našu državu;
-
Priznati genocid i agresiju, izvinuti se žrtvama i bošnjačkom narodu nad kojim je pocinjen genocid, a vi ga niste, a mogli i morali ste, spriječili, te zatražiti oprost;
-
Odreći se genocidne tvorevine koja se nalazi na okupiranom dijelu naše države;
-
Na djelu poštovati suverenitet i teritorijalni integritet naše države, te poštovati Odluke Ustavnog suda BiH kao i svih ostalih sudskih instanci;
-
Platiti ratnu reparaciju žrtvama genocida te državi BiH (koja je daleko veća od one koju već dugujete po presudi Hrvatskoj!)
Bez tih uvjeta nema naprijed, niti ima dalje! Između vas i nas do tad će postojati samo šutnja. Bez istine i pravde nema pomirenja. A, kako znamo da ste daleko da ispunite i dio od nabrojanog, nema ništa nužnije za nas od podnošenja zahtjeva za reviziju presude od 26. februara 2007., po tužbi BiH protiv Srbije i C. Gore.
Ponavljamo: počinili ste agresiju na našu zemlju, ubijali nas, palili, vršili masovna silovanja, progone, uništavanja naše zemlje! Sad još očekujete da vas pitamo hoćemo li tražiti da se izvrši revizija presude po kojoj tražimo da vas osude za direktno učešće u genocidu!
Zbog čega prijetnje i strah od našeg zahtjeva za reviziju presude, ako niste krivi?! Svojim postupcima i nama i cijeloj međunarodnoj javnosti samo potvrđujete vašu krivicu! Ali, u strahu su velike oči, pa to izgleda niko od vas shvatio nije!
U ime Facebook grupe “Zahtjev za povratak u život Ustava RBiH”:
- mr sci. Dženana DELIĆ, profesor Poslovnih studija i prava (u penziji) izbjeglica iz Travnika, živi u Velikoj Britaniji
- dipl. oec. Bedrudin GUŠIĆ, slobodni novinar i publicist, prognanik iz Banja Luke, Boston, USA
- Ibrahim Halilović, slobodni novinar i publicist iz Varcar Vakufa/Mrkonjić Grada, trenutno živi u Winsdoru, Kanada
- Anto TOMIĆ direktor NVO Građanski monitoring, preživio logore Keraterm, Omarska i Trnopolje,(rođen Banja Luci, živio u Ljubiji, radio u rudniku Omarska, sada u Hamburgu, Njemačka
- dipl. iur. Nihad FILIPOVIĆ, slobodni novinar i publicist, Bosanac, Krajišnik, oćeran…(naš Nihad je insistirao da ga se ovako predstavi)
Ivica Dačić zvani Prasko, Debeljko, Šećerko, Ratluk…
Pogledajmo kako Dačića, osobu čije protivljenje reviziji Presude EU uvažava – o kakvom se kriminalu, lopovu, prevarantu, političkoj prilivodi i kameleona – Miloševićevog slugu i šegrta – opisuju oni koji ga pobliže znaju – u samoj Srbiji.
I Dačić i Vučić uz Nikolića i bratiju igraju svoju kriminalnu ratno-huškačku i zločinačku politiku za sve vrijeme srbijanske i petokolonaške agresije na RBiH i genocida – u ratu i miru. Iza sebe imaju EU čak i u opstruiranju pravde, na što dužnosnici EU u svojim zemljama ne bi smjeli ni u snu pomisliti.
U emisiji RFE, Nataša Kondić kaže: “Meni se čini da se u priči o Miloševićevoj nevinosti ne radi o istrčavanju, da nije reč o tome da se je ministar Dačić oduševio, čim je saznao za taj paragraf u presudi Karadžiću, i odmah krenuo u javnost. Mislim da je to deo nekog plana. To mi tako deluje. Podsetila bih da je pre nekoliko nedelja Dačić izašao u javnost s porukom da je sazrelo vreme da se postavi pitanje odgovornosti za NATO bombardovanje. A takve stvari imaju odjeka u javnosti, to se prima. Mislim da je Dačićev cilj da se otvori politička debata, u kojoj će da se pokaže regionu da Srbija nema veze sa ratnim zločinima i da optužbe za agresiju padaju u vodu. Do pre nekoliko godina Dačiću nije padalo na pamet da se povezuje sa Miloševićevim nasleđem. Naprotiv, bilo mu je vrlo stalo da se udalji od Miloševića i da sačuva partiju pod geslom da to nije ona ista partija koja je devedesetih godina dovela do ratova. Sada se on opet vraća Miloševiću, kao da je ocenio da je trenutak za “istorijske izmene“. To bi se, verovatno, i nastavilo da nije došlo do posete američkog potpredsednika Srbiji, pa su dvojica ministara spustila loptu.”
U istoj emisiji RFE, Mirko Klarin kaže: “Mene jedino čudi zašto je Dačiću i Vulinu bio potreban Tribunal da se uvere u Miloševićevu nevinost. Zar oni nisu od početka verovali da Milošević nije kriv, da ga treba rehabilitovati i podići mu spomenik? Nego im sada Tribunal – kojeg oni potcenjuju i nipodaštavaju – odjednom postaje uporište za tvrdnju da je Milošević nevin. Zaista koješta. Ja mislim da bi Dačić i Miloševićevi advokati morali prvo da saopšte ko je doturio Miloševiću u pritvorsku jedinicu lek rifampicin, koji se koristi za lečenje gube i koji poništava dejstvo lekova koji snižavaju krvni pritisak. Milošević je uzimao taj lek i onda se žalio na visoki krvni pritisak. Tvrdio je da holandski lekari nisu u stanju da mu ga smanje i da zato treba da ide u Moskvu. On je u stvari hteo u Moskvu da bi se video sa suprugom Mirom Marković, jer je ona prestala da ga posećuje u Hagu, otkako je bila optužena u Srbiji. On to više nije mogao da podnese. Uzimao je rifampicin da bi mu dozvolili da ode u Moskvu. Milošević je pokrenuo sile u svom organizmu koje su mu izmakle kontroli i na kraju ga ubile na isti način na koji je pokrenuo sile koje više nije mogao da kontroliše i koje su rasturile Jugoslaviju i uvele je u rat.”
“Tadić je znao za kontakte Dačića sa Šarićevim narko-klanom Bivši predsednik Srbije Boris Tadić izjavio da je, kao predsednik Republike i Saveta za nacionalnu bezbednost, znao za kontakte premijera Ivice Dačića sa predstavnicima narko-klana Darka Šarića, ali da nikada nije dobio informacije da je Dačić “pod krivičnim gonjenjem.” (Portal “Na dlanu”) Inače, Tadić je najavljivao tužbu protiv Dačića zbog nekih izbornih maliverzacija.
Kad se kaže slučajno SPS, misli se na Ivicu, onaj drugi ogranak se negde pogubio po rupama auto-puta koji je vredno zidao. Koridor 10% mu je skratio krila za 80%, sad se čovek samo izvinjava i krka u pauzama od lupanja drugih po ramenima.
Amir Bislimi, nekadašnji direktor DS Srbije o Dačiću:
Veliki poglavica u Vašingtonu ponudio je kupiti našu zemlju. On nas također uvjerava o svojim iskrenim osjećajima. To je ljubazno od njega, jer znamo da mu naše prijateljstvo nije potrebno. Mi ćemo razmisliti o njegovoj ponudi. Jer znamo da ako je ne prihvatimo, doći će bijeli čovjek sa oružjem i uzeti našu zemlju. Veliki bijeli poglavica u Washingtonu može vjerovati onome što poglavica Seattle kaže, isto kao što naša bijela braća mogu vjerovati promjeni godišnjih doba. Moje riječi su kao zvijezde – ne blijede.
Žuborenje vode glas je oca moga oca. Rijeke su naše sestre, one gase našu žeđ. Rijeke nose naše kanue i hrane našu djecu. Ako vam prodamo našu zemlju, morate se sjetiti to isto naučiti svoju djecu, da su rijeke naše sestre – i vaše. I od sada rijekama morate pružiti njegu kakvu biste pružili vlastitoj sestri, bratu. Crveni čovjek se uvijek povlačio kada se bijeli čovjek približavao, kao što se jutarnja magla povlači od jutarnjeg sunca. Ali za nas je pepeo naših predaka svet, i njihova grobnica posvećeno mjesto. Mi znamo da bijeli čovjek ne razumije naše običaje. Za njega je svaki komad zemlje isti, jer on je stranac koji dolazi noću i pljačka zemlju. Ona nije njegova sestra, već njegov neprijatelj, i kada je pokori on odlazi dalje. On ostavlja iza sebe grobnice svojih predaka, ali to ne grize njegovu savjest. On otima zemlju od svoje djece i ne brine se. Grobovi njegovih otaca i zemlja što mu djecu rađa zaboravljeni su. Ponaša se prema svojoj majci-zemlji, i prema bratu-nebu, kao prema stvarima što se mogu kupiti, opljačkati, prodati kao stado ili sjajan nakit. Njegova pohlepa će jednog dana prožderati zemlju i ostaviti samo pustoš.
Ne znam! Naši običaji su drugačiji od vaših. Izgled vaših gradova bolan je očima crvenog čovjeka. Ali možda zato jer je crveni čovjek divljak koji ne razumije ništa? Nema mirnog mjesta u gradovima bijelog čovjeka. Nema mjesta gdje se može čuti otvaranje lišća u proljeće, ili drhtaj krilca mušice. A možda zato jer sam divlji i ne razumijem. Buka u gradovima je uvreda mojim ušima. Što vrijedi ljudski život ako čovjek ne može čuti usamljeni krik kozoroga ili noćnu prepirku žaba u bari? Ja sam crveni čovjek i ne razumijem. Indijanac više voli blago šaputanje povjetarca kad se poigrava licem močvare kao i sam miris vjetra pročišćenog podnevnom kišom i mirisom borovine. Zrak je dragocjen crvenom čovjeku, jer sve što je živo dijeli isti dah – životinje, drveće, ljudi. Izgleda da bijeli čovjek ne opaža zrak koji udiše. Kao čovjek koji umire mnogo dana on je otupio na smrad.
Ali ako vam ustupimo svoju zemlju, morate se sjetiti da je zrak za nas drag prijatelj, da zrak dijeli svoj duh sa svim životom koji podržava. Vjetar koji je našim precima dao prvi udisaj, također će prihvatiti i njihov posljednji izdisaj. Vjetar će i našoj djeci uliti duh života. I ako vam prodamo našu zemlju morate je čuvati kao svetinju, kao mjesto na kojem će i bijeli čovjek moći udahnuti vjetar zaslađen mirisom poljskog cvijeća. Tako ćemo razmatrati vašu ponudu o kupnji naše zemlje. Ako je odlučimo prihvatiti, postavit ću jedan uvjet: bijeli čovjek se mora odnositi prema životinjama ove zemlje kao prema svojoj braći. Ja sam divlji čovjek i ne razumijem neki drugi način. Vidio sam tisuće bizona kako trunu po preriji, napušteni od bijelog čovjeka koji ih je ubijao sa vlaka. Ja sam divlji čovjek i ne mogu razumjeti kako željezni konj koji dimi može biti vredniji od bizona, kojeg mi Indijanci ubijamo samo da bi se održali u životu. Što je čovjek bez životinja? Ako sve životinje odu, čovjek će umrijeti od velike usamljenosti duha, jer sve što se događa životinjama ubrzo će se dogoditi i čovjeku. Sve stvari su povezane. Sve što pogađa zemlju, pogađa i zemljine sinove.
Morate naučiti svoju djecu da je zemlja pod vašim stopalima pepeo vaših djedova. Da bi vaša djeca poštivala zemlju, moraju znati da je zemlja ispunjena dušama predaka, da je zemlja s nama u srodstvu.
Ali zašto da žalim za nesretnom sudbinom svoga naroda? Pleme slijedi pleme, i nacija zamjenjuje naciju, kao valovi na vodi. Bog vam je dao vlast nad životinjama, šumama i crvenim čovjekom – zbog razloga nama nepoznatim. Možda bi razumjeli, kad bi poznavali snove bijelog čovjeka, kada bi znali koju nadu on ulijeva svojoj djeci u dugim zimskim noćima, koje buduće vizije ispunjavaju njihovu svijest oblikujući njihove sutrašnje želje. Ali mi smo divlji ljudi. Snovi bijelog čovjeka su nama skriveni. I zbog toga što su skriveni, moramo odabrati svoj vlastiti put. Mi cijenimo pravo svakoga čovjeka da živi onako kako hoće. Ali kada zadnji crveni čovjek nestane, i kada sjećanje na njega bude kao sjena oblaka koji plovi prerijom, još uvijek će duh moga naroda živjeti u ovim šumama. Jer mi volimo zemlju kao što novorođenče voli svaki otkucaj majčina srca. Ako prodamo svoju zemlju, onda je volite kao što smo je i mi voljeli, štitite je kao što smo je i mi štitili. Nemojte nikada zaboraviti u kakvom je stanju bila kada ste je preuzeli. I svom svojom snagom, moćima i srcem – sačuvajte je za svoju djecu i volite je kao što bog voli sve nas. Jednu stvar znamo, koju će možda i bijeli čovjek jednom spoznati – naš bog je isti Bog. 
Vi sada mislite da ga možete posjedovati kao što želite posjedovati našu zemlju. Ali to ne možete. On je Bog čovjeka. I njegovo srce isto kuca za crvenoga kao i za bijelog čovjeka. Ta zemlja je draga Njemu i vrijeđanje zemlje je preziranje boga. Tvoj pad je možda daleko, ali će sigurno doći. Jer čak i bijeli čovjek, pa kad bi se i sa samim Bogom družio i razgovarao kao sa prijateljem, ne može izbjeći zajedničku sudbinu. Bijeli će također otići, možda i brže nego sva druga plemena. Nakon svega, možda možemo postati braća. Vidjet ćemo…
Orginalna fotografija Indijanca koju čuvam u svome domu.
U tom smislu on je više puta ponovio tvrdnju kako je RS neupitna, i – iako nema mandata za takvu izjavu – osmjelio se reći kako “ni jedan pametan Bošnjak neće ukinuti RS.”
O kakvom se timu američkih pravnika radi, to zna najbolje sam Bakir. Po svoj prilici radi se o bivšim pravnicima američkog State Departmenta koje je taj isti State Department preporučio Bakiru. To znači – čista namještaljka kako bi pravnici koje mu je dodijelio State Department zajedno s Bakirom odigrali lažiranu pravnu utakmicu u korist RS i Daytona, Bakira – srbofila, uhljupa i lažova, sve u korist RS, Velike Srbije i USA.
Hoće li Boyle biti u našem timu, ne zavisi više ni od nas slabo ili nikako zainteresiranih koji nismo u stanju prikupiti 1.500 potpisa u peticiji kojom se traži njegov povratak u tim. Potpisi se prikupljaju od kraja marta prošle godine. Da Ceca gostuje u Sarajevu, bilo bi makar pedeset puta više posjetilaca sa plaćenim ulaznicama. Potpis na peticiju za spas države je besplatan.
Trump je opasan po čitav svijet, a na prvom mjestu po Ameriku. U takvog Trumpa dobrog četnicima, neka se ne uzdaju bosanski patrioti da će im Trump spasiti državu. Oni moraju l svoju sudbinu uzeti u svoje ruke, jer Trumpova ruka svrab ne češe, osim možda četnički.
Od prve rečenice, u Trupovom govoru sve je bilo u neskladu. “To je sigurno najbeskompromisniji, oštrar i gorak, optužujući inauguralni govor u američkoj historiji…” Tu je katalog neprijatelja koji su izdali Ameriku – kao što je “mala grupa insajdera u glavnom gradu” koja se se obogatila na račun narodnih para, političari koji su branili tuđe, a odbili braniti američke granice.” Optužio je strance koji koji su proizvodili američke produkte, krali američke kompanije i unuštavali američka radna mjesta.”
Molim Dragog Boga neka ispuni Dubravkove želje i neka mu podari najljepše mjestu u raju, na obali Plive da mu vjećno žubori na uho. Amin!
Фрагмент написа изнад улазних врата срушене Ферхадије – већи дио срушене џамије завршио је на сметљишту
Ibrahim Halilović 