Predsjedništvo RBiH je dodijelilo prof. Francisu A. Boyleu bosanski diplomatski pasoš kao priznanje za sve što je povjesno dobro besplatno učinio za RBiH.

Nekoliko puta građanin RBiH i nosilac njenog doplomatskog pasoša pokušao ga je obnoviti. Slao je dokumente na nekoliko konzularno-diplomatskih adresa, ali je uvijek naišao je na zid šutnje i ignoriranje zahtjeva. SDA posla. Jedno govoriš, drugo radiš: u ime države izdaš pasoš, pa ga drsko poništiš, bez stida i srama.

Nedavno se prof. Boyle žalio Uredu ombdusmana u Sarajevu. Upravo je dobio ponižavajući odgovor u kojem ga ombdusmeni obavještavaju kako ne postoji evedencija o tome da je prof. Boyle ikad bio bosanski građanin i da je tako stekao pravo na bosanski pasoš.

(Pof. Boyle: “They (ombdusmens) informed me that my Citizenship was not recorded.”)  Prijevod: Oni (ombdusmani) su me obaviejstili da ne postoji evidencij o mom bh-državljanstvu.

Kako je onda mogao posjedovati RBiH-diplomatski pasoš?! Prof. Boyle ima dokaz da je primljen u RBH-državljanstvo, displomatski pasoš sa serijskim brojem i potpisom ministra policiej Bakira Alispahića.

Shodno tome, umjesno je pitanje – ima li ova država ikavu evdenciju o tome kad je i kome i zašto, za koje zasluge izdala diplomatski pasoš.

Prof. Boyle nije tražio obnovu doplomatskog pasoša, putovnice koju država velikodušno dodjeljuje svojim najvećim dušmanima, i u ratu i u miru, ustašama i četnicima, balijama veliezdajnicima. Prof. Boyle, kojeg je A. Izetbegović ukivao u zvijezde za povjesne zasluge za našu državu, nije treažio diplomatski, nego obični pasoš.

Kakva je to država, koja nema evidenciju o pasošima koje izdaje svojim počasnim ili stalnim državljanima?! Ne, nije to ni “d” od države, to je monstrum i nakarada. U ovom slučaju, država se sveti svojim najlojalnijim građanima.

Da li će iko u toj nakaradnoj državi uvažiti činjenicu da prof. Boyle ima pravo na pasoš BIH?

Da li će država kazniti sve one koji su morali, na čalu sa ministrom policije koji je pasoš potpisao, učiniti sve da se taj pasoš sa svojim legalnim serijskim brojem kazne, pa najzad upiše u evedenciju izdatih pasoša i prof. Boylu vrati jedno od građanskih prava – pravo na pasoš BiH?

Ni insticijama države, ni ombdusmenima koji bi trebali da štite građane, lično ne vjerujem ni zahre.

Sve je to poklopila nacistička trojka SDA-SSND-HDZ.

Svi ti nacisti i njihove institucije imaju razloge da se na ovaj i sve druge načine, kao medijskom blokadom, svete najvećem pravnom borcu za RBiH.

Sramota!!!

Žalbena komisija Vijeća za štampu BiH konstatuje da je prekršen Kodeks za štampu i online medije BiH od strane portala glassrpske.com – zbog iznošenja velikog broja objeda i laži na račun članova Ekspertnog tima za RBiH – potpisnika pisma upućenog Sveučilištu Harward u kojeme su zahtijevali da se ova ugledna nastavno-naučna ustanova javno ogradi od svoga studenta Gerlada Isralea zbog negiranja genocida u RBiH.

Grupa patriota RBiH zahtijevala je nedavno od Uiverziteta Harward da se javno ogradi od istupa svoga profesora Gralda Izraela povodom njegovih izjava o negiranju genocida u Republici BiH.

https://bedrudingusic.wordpress.com/2019/04/13/zahtjev-sveucilistu-harvard-da-javno-osudi-i-ogradi-se-od-svog-bivseg-studenta-jareda-israela

Nakon što je pismo objavljeno u medijima, reagirao je “Glas Srpske” na svom web potalu braneći Izraela, te istresajući vreću laži i podvala na račun autora pisma Univezitetu Harward.

https://www.glassrpske.com/novosti/vijesti_dana/SKANDALOZAN-ZAHTJEV-Bosnjaci-traze-da-se-Harvard-odrekne-Izraela/lat/282508.html

Autori su se žalili Vijeću za štampu BiH i osporili laži portala “Gasa Srpske.”

https://bedrudingusic.wordpress.com/2019/05/08/zalba-regulatornoj-agenciji-za-komunikacije-bih/

Konaćno, Vijeće za štampu je donijelo odluku u kojoj navodi da je portal “Glasa Srpske” povrijedio novinarski kodeks za štampu i online medije i tako  daje za pravo autorima pisma upućenog Univerzitetu Harward u znak protesta što njihov profesor Izrael negira genocid.

Bez obzira što “Glas Srpske” za sada neće biti sankcioniran, taj je medij dobio snažan šamar od novinarskog esnafa, što ne znači, da će “Glas Srpske” taj šamar i doboljeti, jer obraz im je olmaz, a laži po dijagnozi Dobrice Ćosiča biće ponavljana kao na tekućoj traci. 

Slijedi tužba nadležnom sudu.

Ovo je velika satisfakcija za autore pisama koji su digli svoj glas protiv prof. Izraela za negiranje genocida, kao i zbog toga da im je Vijeće za štampu dalo za pravo. To je najviše što se u ovoj fazi moglo postići.

Ovdje je odluka Vijeća za štampu BiH u kojoj je potvrđeno kako je “Glas Srske” prekršio novinarski kodeks.

Odluka Žalbene komisije Vijeća za štampu u Bosni i Hercegovini: Žalbena komisija konstatuje da je prekršen Kodeks za štampu i online medije BiH od strane portala glassrpske.com

VIJEĆE ZA ŠTAMPU

u Bosni i Hercegovini samoregulacijsko tijelo za štampane i on-line medije http://www.yzs.ba info@vzs.ba 033 272 270 033 272 271

Broj Odluke: 216-02/19 Datum održavanje sjednice: 24.05.2019. Žalbenik: Ekspertni tim za BiH Medij: Portal glassrpske.com

Predmet žalbe: Žalba na objavljeni članak

Naslov članka: „SKANDALOZAN ZAHTJEV: Bošnjaci traže da se Harvard odrekne Izraela“Datum objave članka: 16.04.2019.g. Žalbeni osnov Žalbenika: Ekspertni tim za BiH tvrdi da članak objavljen 16.04.2019.g., između ostalog, sadrži niz neistina, podstiče produbljivanje mržnje prema Bošnjacima i sadrži i lično atakovanje na gospodina Bedrudina Gušića. Ishod: Žalba se prihvaća.

Odluka Žalbene komisije. 

Žalbena komisija konstatuje da je prekršen Kodeks za štampu i online medije BiH

Član 2 – Urednička odgovornost Član 5 – Tačnost i fer izvještavanje Član 7 – Mogućnost odgovora

Tekst kojeg je objavio portal glassrpske.com pod naslovom „SKANDALOZAN ZAHTJEV: Bošnjaci traže da se Harvard odrekne Izraela“ 16.04.2019.g. sadrži netačnu informaciju u samom naslovu, odnosno, informaciju koja nije sadržana u samom članku.

Naime, u naslovu članka kojeg je objavio portal glassrpske.com se imputira da su podnosioci Zahtjeva za isključenje Jareda Izraela sa Harvarda, po nacionalnosti Bošnjaci, iako, se u samom članku citira da je riječ o grupi građana Republike Bosne i Hercegovine, različitih zanimanja, etničkih pripadnosti i svjetonazora: „Desetak, kako sami sebe nazivaju ‘građana Republike BiH različitih zanimanja, etničkih pripadnosti i svjetonazora’, uputilo je otvoreno pismo prvom čovjeku prestižnog američkog Univerziteta Harvard Lorensu Bekou u kojem traže da se ogradi od svog diplomanta Džareda Izraela zbog njegovih stavova iznesenih 12. aprila u intervjuu datom “Glasu Srpske”.

Time je portal glassrpske.com prekršio član 2, član 5 i član 7 Kodeksa za štampu i online medije BiH.

Pojašnjenje: Dana 16.04.2019.g. portal glassrpske.com objavio je tekst pod naslovom „SKANDALOZAN ZAHTJEV: Bošnjaci traže da se Harvard odrekne Izraela“ kao reakciju na pismo pod naslovom ,,Zahtjev Sveučilištu Harvard da javno osudi i ogradi se od svog bivšeg studenta Jareda Israela“ koje je Ekspertni tim za BiH uputio predsjedniku Sveučilišta „Harvard“, g. Lawrence Bacow-u.

U objavljenom tekstu se, između ostalog, navodi sljedeće: „Desetak, kako sami sebe nazivaju ‘građana Republike BiH različitih zanimanja, etničkih pripadnosti i svjetonazora’, uputilo je otvoreno pismo prvom čovjeku prestižnog američkog Univerziteta Harvard Lorensu Bekou u kojem traže da se ogradi od svog diplomanta Džareda Izraela zbog njegovih stavova iznesenih 12. aprila u intervjuu datom ‘Glasu Srpske’. Grupa koju predvodi ‘slobodni banjalučki novinar i publicist u egzilu u Bostonu’ Bedrudin Gušić okupljena ‘oko zahtjeva za povratak u život Ustava Republike BiH’ u pismu navodi da je “užasnuta višegodišnjim sramnim angažmanom Džareda Izraela na strani zločina i optuženih ratnih zločinaca iz vremena agresije na Republiku BiH”.

– Pozivamo vas da u ime zaštite digniteta vaše visokoškolske ustanove i temeljnih principa koje ona treba da njeguje u edukaciji budućih akademskih građana, javno osudite Džareda Izraela i ogradite se od njegovih sramnih i nečasnih radnji i izjava – navedeno je u pismu.

U pismu stoji i da ‘posljednja u nizu nečasnih radnji koja je prelila čašu jeste njegova nedavna izjava za novine aparthejdskog i fašističkog režima, ‘Glas Srpske’ u kojoj je negirao presuđeni genocid u Srebrenici’.“

10.05.2019. g. Ekspertni tim za BiH je uputio svoju žalbu Vijeću za štampu i online medije u BiH povodom članka pod naslovom „SKANDALOZAN ZAHTJEV: Bošnjaci traže da se Harvard odrekne Izraela“, objavljenog na portalu glassrpske.com, 16.04.2019.g.

U skladu sa žalbenom procedurom, Ekspertni tim za BiH, dana 15.05.2019.g dostavio je Vijeću za štampu i online medije kopiju svog obraćanja uredništvu portala glassrpske.com povodom žalbe na objavljeni tekst.

Ekspertni tim za BiH je u svom reagiranju, između ostalog, demantirao navode iz objavljenog teksta: „Neistine iznesene u pismu teksta koji je predmet ove žalbe:

1. 1. Naslov teksta sadrži neistinu da je riječ o ‘zahtjevu Bošnjaka’. To potvrđujemo sljedećim činjenicama:
2. a) Kao što možete vidjeti iz našeg pisma, ono počinje rečenicom:

‘Mi, građani Republike Bosne i Hercegovine, različitih zanimanja, etničkih pripadnosti i svjetonazora...? 

Pošto se u njihovom naslovu tvrdi da ‘Bošnjaci traže”, gornju rečenicu iz našeg pisma portal ‘Glas srpske’ želi podmetnuti kao laž, tvrdeći da mi sami za sebe tvrdimo da smo frazličitih zanimanja, etničkih pripadnosti i svjetonazora…’, a da se zapravo radi samo o Bošnjacima’.

1. b) Među potpisnicima našeg pisma su, ne samo Bošnjaci već i Marjan Hajnal, Bosanac, (nije Bošnjak, izraelski je državljanin), Anto Tomić, Bosanac iz čestite katoličke porodice i Zoran Petrovski, bosanski pravoslavac.
2. c) I naše pismo, kao i njihov tekst koji je predmetom ove žalbe, jasno se pozivaju na grupu “Zahtjev za povratak u život Ustava RBiH”. Sam naziv grupe jasno govori da ona okuplja građane različitih etničkih pripadnosti, koji su za građansku državu i protiv etničkih podjela. Grupa broji skoro 60,000 takvih članova.
3. 2. Tvrdnju da se radi o ‘zahtjevu Bošnjaka’ portal ‘Glas srpske’ je iskoristio da iskrivi svoj cijeli tekst i brutalno verbalno napadne i osudi Bošnjake za inicijativu iza koje stoji multietnička grupa potpisnika, te da podstakne Jareda Izraela na govor mržnje protiv Bošnjaka koje uvrjedljivo svodi na etničku skupinu – Muslimana“

Vijeće za štampu i online medije u BiH obratilo se uredništvu portala glassrpske.com i zatražilo urednički stav povodom upućenog prigovora.

Uredništvo portala glassrpske.com se nije izjasnilo povodom žalbe.

Ishod: 

Žalbena komisija konstatuje da je prekršen Kodeks za štampu i online medije BiH

Član 2 – Urednička odgovornost 

„Najvažnija odgovornost novinara i urednika je osigurati da njihov rad bude usmjeren ka poštivanju istine, kao i prava javnosti da sazna istinu. Novinari će u svakom trenutku obavljati svoj posao u duhu pravednosti, istinitosti i pristojnosti pri sakupljanju informacija, izvještavanju i predstavljanju mišljenja. Plagijati, falsifikovanje, namjerno prikrivanje važnih činjenica, primanje mita ili usluga, koji bi uticali na rad novinara ili urednika, najteži su moralni prekršaji ove profesije.,,

Član 5 – Tačnost i fer izvještavanje 

„Novinari neće objavljivati netačne ili krivonavodeće materijale u vidu fotografija, tekstova ili drugih materijala. Fotografije i dokumenti ne smiju biti falsifikovani i/ili korišteni na krivonavodeći način. Novinari ne smiju prikrivati i/ili zadržavati važne informacije čije bi obznanjivanje moglo materijalno uticati na tumačenje objavljenog izvještaja i razumijevanje kod čitalačke publike. Novinari imaju profesionalnu obavezu blagovremeno ispraviti bilo koju objavljenu informaciju za koju se utvrdi da je netačna. Izvinjenje i/ili ispravka će biti objavljeni s dužnim isticanjem. Novinari će uvijek izvještavati istinito i tačno o ishodu radnje poduzete u vezi s klevetom u koju su bili uključeni. Novinari će izvještavati samo na osnovu činjenica čije je porijeklo novinaru poznato. Kod izvještavanja i komentara kontroverze, novinari će se potruditi da saslušaju i predstave sve strane u sporu. Ukoliko jedna strana u kontroverzi odbije da se stavi na raspolaganje novinaru,  publikacija može opravdano navesti ovo odbijanje u svom izvještaju.“ Član 7 – Mogućnost odgovora  „Pravo na odgovor će biti prošireno na relevantne osobe ukoliko urednik procijeni da takav korak doprinosi tačnosti i nepristranosti izvještavanja. Ukoliko je ikako moguće, na raspolaganje će biti stavljena mogućnost neposrednog odgovora u izdanju u kojem je objavljena optužba i/ili netačno navedene informacije, u dužini ne većoj od integralno objavljenog teksta.“

Žalbena komisija Vijeća za štampu i online medije u BiH preporučuje uredništvu portala glassrpske.com da objavi ovu Odluku. 

Članovi/ce Žalbene komisije: Predsjedavajući, prof. dr Miodrag Živanović; sudinica Nada Arsenić; prof. dr Enes Osmančević, prof.dr. Zlatiborka Popov Momčinović; advokat Dražen Zubak, advokatica Nada Dalipagić; urednik Fuad Kovačević; urednik Milan Šutalo; novinarka Suzana Mijatović; novinar Muhamed Jusić.

Predsjedavajući

Žalbene komisije

Prof. dr. Miodrag Živanović

(originalan potpis i pečat vidljivi na originalu)

Vijesti.ba:

10.06.2019 / 22:06 Kultura – Dobitnik je mnogobrjnih nagrada

U Vijećnici održana promocija izabranih djela Dževada Karahasana

Mjesto promocije nije izabrano slučajno jer kao što je kazao uvodničar, prof.dr. Vahidin Preljević, Vijećnica nije samo jedan od motiva u djelu Dževada Karahasana, pisca, akademika i profesora, središnje ličnosti bosanskohercegovačke kulture.

Po riječima samog Karahasana, svaki ulazak u Vijećnicu je za njega svojevrsna emotivna arheologija. U njegovom životu, kao i životu Sarajeva i Bosne i Hercegovine, taj objekat ima posebno mjesto.

Vezu promocije izabranih djela Dževada Karahasana i objekta u kojem se desio ovaj događaj naglasio je i gradonačelnik Sarajeva Abdulah Skaka koji se također obratio zvanicama.

Promocija je protekla u formi razgovora pisca i Matije Bošnjaka, izvršnog urednika izdavačke kuće Connectum u čijoj ediciji su štampana izabrana djela.

Pisac je, osim njegove veze s Vijećnicom, odgovarao na Bošnjakova pitanja o književnosti kao faktoru koji može i mora razbijati ideološke floskule, zatim o Andriću kao jednom od Karahasanu najdražih pisaca od kojeg je učio i s kojim se „svađa“, Platonu kao još jednom od uzora i „prijatelja“, te o ljubavi kao jednoj od velikih tema u Karahasanovom opusu i istinskoj temeljnoj sili.

U izabranim djelima Dževada Karahasana koje je objavio Connectum su: „Šahrijarov prsten“, „Istočni diwan“, „Što pepeo priča“, „Sara i Serafina“, „Noćno vijeće“, „Knjiga vrtova/ O jeziku i strahu“, „Dnevnik selidbe“, „Kuća za umorne“, „Izvještaji iz tamnog vilajeta“ i „Kraljevske legende“.

Dževad Karahasan, u razgovoru s Matijom Bošnjakom, najavio je za ubuduće iz njegovog pera zbirku eseja „Knjiga o šutnji“ i roman koji će najvjerovatnije nositi naziv  „Uvod u lebdenje“.

Promocija Karahasanovih izabranih djela u deset knjiga održana je u prepunoj sali Vijećnice.

Dževad Karahasan rođen je u Duvnu 1953. godine. Studij komparativne književnosti i teatrologije sudbinski ga dovodi u Sarajevo, dok doktorsku disertaciju brani u Zagrebu.

Član je Akademije nauka Bosne i Hercegovine i Njemačke akademije za jezik i književnost.

U biografiji Dževada Karahasana, velikog ljubitelja i dramske književnosti, također je dugogodišnji rad u pozorištu.

Dobitnik je mnogobrjnih nagrada i priznanja u regioalnom i evropskom kulturnom prostoru.

Nominovan je dva puta za Nobelovu nagradu.

(Vijesti.ba)

Ovom prilikom upućujemo Hajra i ja srdačne čestitke prof. Dževadu Karahsanu za nastavak plodnog književnog stvaralaštva uz nadu da će uskor postati Nobelovac.

Ovdje je kratko sjećanje susrete sa Dževadom Karahasanom, te interview koji sam napravio s njim prije sedam godina, ali ne na književne, nego na tada i sada goruću političku temu.

U POVODU PRIKAZA SABRANIH DJELA DŽEVADA KRAHASANA, ČESTITKA UZ SJEĆANJE NA NAŠE SUSRETE

Sinoć je u Vijećnici u Sarjevu priređen prikaz sabranih djela književnika prof. dr. Dževada Karahasana.

Na N1 TV pred sinoć pred ponoć gledali smo interview s prof. Karahasanom, upriličen tim povodom.

Imalo se zaista šta čuti, i kao uvijek – učiti. Voditelj je postavljao umjesna i pametna pitanja, uslijedili su jedan za drugim filosofski odgovori Karahasana, OBJAŠNEJNJA svakom razumljiva. Karahasan je odličan sugovornik, nema teme o kojoj on ne može kao profesor, doktor, književnik i čovjek iz naroda govoriti. Nema sugovornika kojeg Karahasan ne poštuje.

Naša radost u povodu izlaska sabranih djela Dževada Krahasana je veća jer je prof. Karahasan i naš kućni prijatelj.

Poznajemo se dugo, od prije rata.

Dolazio je u Varcar sa književnikom Ivanom Lovrenovićem kada je Ličanin igrao Lovrenovićevu monodramu o fra Ivanu Frani Jukiću na pozornici tadašnjeg Spomen-doma ZAVNOBiH-a.

Poslije predstave, ostalo se do kasno uz ugodni razgovor i druženje u vrlo ugodnoj atmosferi, kojem smo prisustvovali Hajra i ja. U neko doba, zapjevalo se, pjevala je i Hajra, a Karahasan, kao i Lovrenović, sevdalije i meraklije, bili su oduševljeni Hajrinim sevdalinkama. Karahasan je tada rekao:

 

“Hajro, dođi u Sarajevo, pa ćemo od tebe napraviti opersku pjevačicu!”

Sjećam se dragocjene pomoći prof. Karahasana koju mi je pružio kao novinaru izbjeglici u Njemačkoj.

Kada sam pokrenuo tjednik “Eurobosnu” u Frankfurtu u proljeće 1993., Karahasan je postao jedan od najvažnijih suradnika, uz Ivana Lovrenovića, Midhata Ajanovića, Milu Stojića, Dubravka Lovrenovića, Stojana Cerovića, Mahira Sokoliju, Nasera Čustovića, Jelenu Lovrić, Marinka Čulića, Fahrudina Džapu, Nijaza Hamzu, Arifa Mesihovića, Tihomira Lozu, Širaza Muftića, Zekerijaha Smaijića, Budu Vukobrata, Draganu Tomašević…

Karahasan nikada nije tražio honorar.

Isto je bilo i kada sam izdavao moj vlastiti dvoheftani magazin na bosanskom jeziku “Most.”

U pripremi koncepcije “Mosta” učestvovali su Midhat Ajanović, Dževad Karahasan, Dragana Tomašević koje smo ugostii u našem stanu Hanau. Kad god bi se kasnije čuli i vidjeli, Karahasan je hvalio Hajrin burek…

Posljedni put smo se sreli u restoranu “Mlin” nadomak Bihaća kada je nastao ovaj interview. Bilo je to prije nepunih sedam godina.

 

Uz čestitke povodom izlaska sabranih djela ovog velikog, mnogi tvrde najvećeg živućeg BH-književnika i jednog od najvećih europskih pisca, nadajmo se i Nobelovca, uz želje za nastavkom plodnog književnog stvaralaštva prof. dr. Dževada Karahasna, objavljujem  i ovdje interview koji sam tom prilikom napravio sa prof. dr. Karahasanom.

Tokom susreta bilo je dotakli smo se mnogih tema, Karahasovih knjiga, ali interview nije na temu književnosti, već na – i tada i sada goruću političku i životnu temu.

Prof. dr. Dževad KARAHASAN, književnik

DAYTON JE PODVALA I ZLOČIN

https://www.youtube.com/watch?v=4scOP2Cz090

Tako godinama. Kad god stigni u Bosnu, pa iz Cazina nagni ka Varcaru, pa projdi  Mjestašce na cesti Pokoj, s desne strne ceste je slastčarna. Malo je izmaknuta od prometnice, pa moraš na vakat početi kriviti vrat i pogledati na desno, ako hoćeš da se slasti po izboru kolačima. Jedini koji nam nisu po volji su čupavci. Podsjećaju nas na Ruse i znate već na koga.

U ovoj slastičarnici, ko god te služi, srdačan je i zahvalan, posluga je poslovna, ispunjava svaku želju mušteriji. Ako se mušterija voli i našaliti, šala se prima bez hatora.

Hurmašice su predzadnje u našim željama, a na kraju – bosanske gurabije, ko biber po pilavu. Ne mere proći bez njih.

Dok ljubazna vlasnica slastičarne pažljivo reda slastice u kutiju (moraš odmah na početku reći koliko kolača želiš, kako bi prodavačica odabrala kutiju po mjeri..) Hajra i ja prlazimo očima po izooženim kolačima.

U kraju izloga ugledah gurabije, na starom mjestu.

..Ove nisu ni nalik onim ričkim, pogovo onoj što bi je pripremala đahkad moja rahmetli Bebe. Ove su žute i mehke, više liče na kukuruzu, i bojom i veličinom, ali nisu tako tvrde, nećeš puno mašiti, ako kažeš da liče na lutmu.

U Rici je običaj ispći gurabiju i odnijeti je na babine, na sunetluk, a baška su sprmane za regrute koji su odlazili u vojsku, u neki dalek kraj. Bosanske gurabije su moreš reći bile trajni kolač. Mogla je gurbija koja je darivana porodilji, dočekati i sunetluk njenog dječačića kurlehana, a da se ne obatali, ako je već nije  “odnila” nekome. Mogla je gurabija dočekati i odluženje po vojničkog roka, a da se ne užegne kada je već stari vojnik (kvrga) dohavati sa dna onog svog drvenog vojničkog sanduka kojeg je prtio još u Rici pri polasku u Armiju.

Moj izbjeglički život liči na bosansku gurabiju. Ne po slatkoći, ni po užeglosti, neg, nako, između. Ta ne obigram li ja haman pola dunjajluka, pa se vratim tamo odakle sam pošo, a ne znam jesam li pošo il sam došo.

Bosanske gurabije su obično bile obično mahalski putnici, u Rici su skuhane i spečene, mogle su obigrati i Gornju i Donju Mahalu, otići Uspolje, ili Uzriku, stići čak u Zavakuf, biti darivane za nekoliko radosnih prilika, od kuće do kuće, iz ruke u ruku, pa se vratiti u Riku baš onoj żeni koja ih je ispekla i nekom poklonila, a gurabija, kao draga i jedina hedija, obigrala tolike kuće, obveselila toliku čeljad, pa se nepojedena vratila odkle je i krenula. Tako smo se šalili o gurabijama hodalicama, ponekd bi ih i jeli. Tvrde ko kamen, ali drage i ukusne, topile bi se u ustima.

Danas je takvih grabija malo.

Rika je postala Rijeka,  Ričanini se rasuli ko rakova djeca, postali Amerikanci, Nijemci, Šveđani… Kome do Rike, kome do gurabija u ovom modernom vremenu. I, ko bi se još zahmetio oko gurabija, kad ih ionako nemaš kome poniti kad mu pojdeš u pohode. Kome, kad je Rika pusta!

Iako znam, vidim ih očima, eno ih đe i uvijek, na mjestu u ćošku izloga, eno se žute, mame, da gurabija ima u slastičarnici u kojoj se namirujemo, pitam ljubaznu prodavačicu, ima li gurabija, a gledam u njih.

“Ima!” Pkaže,  a Bog zna da mi se u sebi podsmihava, biva, ćorav kod očiju, tolke godine na plećima a ne zna kako izglidaju gurabije. Al, ne ibreti se, nije to njen poslovni stil.

“Evo, ovo su. Koliko će te?”

I gurabije su po marku, kao osali kolači.

Dok mi prodavačica dodaje gurabiju, da je vidim i opipam, rekoh joj uz osmjeh, da ne bi hatorila:

“Bogme, reko bi insan da je to kukuruza, ili lutma . Hem žuta, hem mehka ko duša! Deder, zamotaj nam tri četiri, plaho su fine.”

Dok ona smireno i uz osmjeh (ne hatori mi) reda trokutaste komade gurabije u našu kutiju, ne dade mi đavo odšutjeti:

“Moliću lijpo, kakva je to bosanska gurabija kad s njom ne mereš nekom razbiti glavu!”

Nasmijasmo se, platismo, i uz ono “Dođite nam opet!” na vrat. Rastadosmo se. Vlasnica slastičerne, otkuca nešto na onoj mašinici za račune, strpa pare u ladicu, zavrnu rukave i ode u kuhinju. Manjka joj, zar, gurabija u prodavnnici… ( i ove su ipak nalik bosanskim, dugovječne su, dureće, ne moraš hititi pojesti ih…)

Mi put pod noge. Safet, Zajim, Meho, Zehra, pjevaju nam iz dženeta dok mi jezdimo pokraj Une, uz Ripač, priko Mednog Polja, Bravska, popjevajucći uz dženetske pivače. Njzad, ukaza se Varcar, Baklava i khva kod zeta Jusufa, dobrodošlica, eglen o zdravlju, svemu i svačemu.

Tu me zateče vijest kako je moj brat, ne pitajući nikog, pa ni mene, posjekao staru krušku jeribasmu koja je sto godina rasla, u vrh bašče cvala, beharala i rađala na didovini. Mašio se sikire, pa  ne pitajući nikog, pa ni mene, sada najstarijeg Halilovića, ko ni do sad, posjeko krušku kao što je već posjeko sve što mu je pod sikiru  došlo.

Brat ko brat, zaslužio je gurabiju, al ne ovakvu kakvu kupih nadomak Bihaća, mekahnu ko lutma,  nego onu starinsku, ričku, kojom se glava može razbiti.

Dragi profesore Boyle, 

Hvala vam mnogo za primjerak Vaše knjige. Knjiga sigurno predstavlja pravni i politički presedan koji ste u svojstvu zastupnika naše države postigli na Svjetskom sudu pravde u Haagu kao vrlo važan dio borbe bosanskog naroda za slobodu.

Posljednja izjava Suda je dokazala ono što smo mi znali od samog početka da je Jugoslavija suučesnik zločina genocida.

Želio bih izraziti moju zahvalnost za Vaš veličanstveni napor koji ste uložili u sveopću borbu za pravdu u ovom svijetu i garantiram Vam da ćemo, ja osobno, kao i bosanski narod, uvijek poštovati sve što ste učinili i još uvijek činite za nas.

Vrlo sam zadovoljan da mogu čuti da mi uvijek možemo računati na Vašu dobru volju i visoko cijenjene sposobnosti.

Molim Vas primite izraze moga visokog uvažavanja.

Sarajevo, 16. Juna 1996.           Iskreno, Alija Izetbegović s.r.

U praksi, ni traga iskrenosti, poštovnju, priznanju velikom borcu za slobodu Bosanaca i Bosne, Francisu A. Boyleu jer je i Alija Izetbegović jedno mislio drugo govorio, a treće – sasvim suprotno radio. Takav licemjerni pogani posao nastavili su Sulejman Tihić, Bakir Izetbegović i SDA bratija uz pomoć hodža i hodžusija, mislitelja iz akademske zajednice, korumpiranih medija i bez protivljenja javnosti. 

SDA je prigrabila kao svoje najbolje i najpouzdanije partnere i koalicione saveznike najveće dušmane države Republike Bosne i Hercegovine i njenih građana i naroda, a najveće njene borce, među njima američko-bosanskog državljnina, prof. dr. Francisa A. Boylea. Profesora Boylea je Predsjedništvo RBiH ovlastilo da argumentira i podnese Tužbu protiv Srbije i Crne Gore za agresiju i genocid i po toj Tužbi zastupa RBiH na Svjetskom sudu pravde. Prof. Boyle je taj povijesno važan pravni posao kao svjetski stručnjak međunarodnog prava obavio briljanto. Isposlovao je dva sudska naloga kojim se izričito zahtjev od Srbije i Crne Gore da odmah obustave sve genocidne radnje prema džavljanima Republike Bosne i Hercegovine. Ti nalozi su bili pravna osnova za Presudu Svjetskog suda pravde iz 2007. po kojoj je RS proglašena krivom za genocid, a Srbija odgovornom što ga nije spriječila.

Za nagradu za svoj pravnički posao koji je radio besplatno, kao važan borac u borbi za slobodu bosanskog naroda, prof. Francis A. Boyle proglašen je bosanskim državljaninom. Pasoš Republike Bosne i Hercegovine uručen mu je na svečanosti u Predsjedništvu.  Kao savjetnik bosanske Vlade, prof. Boyle je učestvovao u svim važnim pregovorima o budućnosti naše države i nas samih. Dao je ogroman doprinos u sprečavanju podjele zemlje na tri državice po Vence-Owenovom planu i Owen-Stoltenbergovom planu iza kojih je stajala Amerika Odvraćao je, ali nije mogao odvratiti Aliji Izetbegovića od potpisivanja daytonskog Mirovnog sporazuma. Bio je žestoki protivnik usvajanju Haysovih “reformi” ilegalnog dajtonskog ustava poznatom pod nazivom “Aprilski paket” koji je predviđao cimentiranje genocidne RS i otvarao mogućnost njenoga osamostaljenja i pripajanja Srbiji. Doduše, Dodik se ponaša kao da je taj plan usvojen. On je postao gospodar daytonske BiH i naših sudbina. Svaki dan izjavljuje da je RS država. Na mitingu podrške Vučiću izjavio je da će zaustaviti put BiH u NATO, kao što je spriječio priznanje Kosova od strane BiH. SSND je rukom Nebojše Radmanovića potpisao doumkente kojim se otvara put kao NATO-u, ali Dodik je osokoljenim upsjehom koji je postigao uz pomoć Harisa Siljadžića na sprečavanju reforme policije BiH po europskim stadardima, mada je stavio svoj potpis pristanka na tu reformu. Od tada je Dodik naouružava svoju miliciju, a u toku je naouružavanje i rezervnog sastava. Prijeti izlaskom na entitesku granicu RS, uvježbava kako. Ništa od toga ne bi bio da se slušalo prof. Bolyea.

“Na konferenciji za novinare u Ženevi javno sam izjavio da je plan Owen-Stoltenberga bio gori od Hitlerovog münchenskog pakta iz 1938. godine. Nemački mediji su tada zatražili od njemačkog Ministarstva vanjskih poslova odgovor na moj komentar. Njemačko ministarstvo vanjskih poslova saopćilo je da se slažu sa mnom. Ekipa Nemačke TV stanice me je onda pitala kakav je bio moj odgovor na Komentar nemačkog ministarstva vanjskih poslova koji se slaže sa mnom da je Owen-Stoltenberg Plan bio gori od Hitlerovog Münchenskog pakta iz 1938. Rekao sam im: „Trebali bi znati. Oni su stručnjaci! ”  (Münchenski sporazum je ugovor s kojim je riješena Sudetska kriza u korist Hitlera. Ugovor je potpisan u Münchenu 30. septembra 1938. između zapadnih sila i Njemačke. Hitler je okupirao Austriju, a zatim pokušao na isti način aneksirati i češke Sudete, pod izgovorom da i tamo žive Nijemci i da ih dijeli vještačka granica. Češka je bila spremna oružano braniti svoju teritoriju, ali su je izdale svjetske sile Engleska i Francuska koje su sporazumom Münchenu priznale Njemačkoj pravo na Sudete.)

HTIO SAM U IME RBIH TUŽITI SVJETSKOM SUDU VELIKU BRIZNAJU I  ZA GENOCID, ALI NIJE MI DOZVOLJENO

Francis A. Boyle: “Bosnians should know that the Lawyer for U.S. President John F. Kennedy agreed to go into the World Court with me to  argue our Genocide Case against Britain free of charge. The story is in my book. RIP. Fab.”

(Prijevod: Bosanci bi trebali znati da se advokat američkog predsjednika Johna F. Kennedya složio da ide sa mnom na Svjetski sud besplatno u našem slučaju optužbe za genocid protiv Britanije. Priča o tome je u mojoj knjizi. POČIVAJ U MIRU! Fab.)

Prof Boyle: I could have lifted the Arms Embargo at the World Court in the lawsuit against Britain. That is why Izetbegovic gave me the authority to sue Britain at my request. My World Court Papers against Britain are in my new book for everyone to read.

Prijevod: “Da, mogao sam da podignem Embargo oružja na Svjetskom sudu Tužbom protiv Britanije. Zato mi je na moj zahtjev Izetbegović dao ovlasti da tužim Britaniju na Svjetskom sudu pravde.  Dokumenti protiv Britanije koje sam predao Svjetskom sudu nalaze se u mojoj novoj knjizi za svakoga.”

Britanci su nakon objave o Tužbi, pritisnuli i ucijenili Izetbegovića isporukom humanitarne pomoći; prof. Boyla su pokušali diskreditirati optužnom da je Irac, pa je Izetbegović podlegao ucjenama, što je također jedan oblik genocida. Inače, u izgladnjivanju drugih, potčinjenih, Englezi su se izvježbali. Počinili su genocid u Irskoj od 1845. do 1849. kada je od gladi umrlo oko 750.000 stanovnika zbog neravnomjerne raspodjele krompira od strane engleskih zemljopsjednika, kao osnovne prehrambene namirnice  stanovništva Irske. 

SVJETSKE SILE OD POČETKA SU SABOTIRALE NAŠU TUŽBU JER SU ZNALE DA BIH JE DOBIO, DA NIKAD NE BIH PRISTAO NA PODJELU DRŽAVE…  CARLA DEL PONTE ME JE IPAK POSLUŠAA I OPTUŽILA MILOŠEVIĆA ZA GENOCID

Prof. Boyle: “I have been saying this all along for many years the Great Powers sabotaged the World Court lawsuit for genocide against both Serbia and Montenegro. That is why I was fired. They knew full well I would have won those cases for RBIH.  They also knew that so long as I was the Lawyer for RBIH, I would never let them carve up RBIH. So I was fired. Even the Americans demanded I be fired, and at that point, RBIH complied. The rest has just been a long history of cover-ups and a whitewash and sabotage at both the World Court and the ICTY by almost everyone involved. And that is exactly why they fired me. They knew full well I would have won our case for genocide against Serbia and Montenegro. Ditto if they had let me sue Croatia.” 

Despite my repeated requests, I never got authority from the RBIH Government to sue Croatia at the World Court for genocide. Though I did stop Tudjman from carving us up at Owen-Stoltenberg and stealing Neum from us and rendering us landlocked. He even publicly attacked me personally there. Proud of that! Got his attention!

But in fairness, at my request, Carla Del Ponte did indict Milosevic for every crime in the ICTY Statute, including two counts of genocide: one count for Bosnia in general and the second count for Srebrenica in particular.

The whole rotten story is documented in my new book. At least we need to establish the historical record here about what happened so that people can understand it.fab.

Prijevod:  Već dugo govorim da su velike sile sabotirale Tužbu (RBiH) na  Svjetskom sudu pravde za genocid protiv Srbije i Crne Gore. Zato sam i dobio otkaz. Sasvim su dobro znale da bih dobio te slučajeve za RBIH. Takođe su znale da dok god sam ja advokat za RBiH, nikada im ne bih dozvolio da podijele RBIH. Zato sam dobio otkaz. Čak su i Amerikanci tražili da budem otpušten, i u tom trenutku RBiH je to prihvatila. Ostatak priče je – samo duga povijest zataškavanja i sabotaže i na Svjetskom sudu i na MKSJ-u od strane gotovo svih uključenih. Isto bi se dogdilo da mi je dopušteno da tužim Hrvatsku.

Uprkos mojim ponovljenim zahtjevima, nikada nisam dobio ovlaštenje od Vlade RBiH da tužim Hrvatsku pred Svjetskim sudom za genocid. Iako sam zaustavio Tuđmana da nas raskomada sa Owen-Stoltenbergvim planom, ukrade nam Neum  učini da nas nema. On me je čak i javno napao. Ponosan sam na to! Privukao sam njegovu pažnju!

Ali, pošteno govoreći, Carla Del Ponte je na moj zahtjev optužila Miloševića za sve zločine navedene u Statuta MKSJ-a, uključujući i dvije tačke za genocid: jedna se odnosi na Bosnu uopće, a druga na Srebrenicu.

Cijela ta truhla priča je dokumentovana u mojoj novoj knjizi. Mi barem trebamo napraviti historijski zapis o tome šta se dodogdilo tako da ljudi mogu da shvate.

Prof. Boyle je više puta ustvrdio da udaljen sa Svjetskog suda na izričit zahtjev Amerikanaca.

U konkurenciji sa književnikom Orhanom Pamukom i drugima visokim ličnostima, TV “Hayat” proglasio je prof. Boylea za ličnost godine. Ali, budući da SDA nikada nije odustala od svojih tajnih namjera podjele države, nagrađivanja četnika državom RS nakon genocida, pristajanjem na postojanje zločinačke Herceg Bosne, te kako je svim silama radila na umajivanju značaja spora RBiH protiv SCG na Svjetskom sudu, pa kako je svim raspoloživim sredstvima radila na nestanku naše države, a čemu se protivio prof. Boyle, SDA ga je izbacila iz sudskog procesa na Svjetskom sudu. Pritisci velikih sila su dobro došli kao izgovor za to. Mada je radio besplatno (pro bono, mukte) SDA ga je opanjkala da je zloupotrijebio džavni novac RBiH (sic!) pa se prof. Boyle mora pravdati. Njegovo mjesto preuzeli su Muhamed Šaćirbegović, Kasim Trnka, Van Biessen, i konačno Sakib Softić, koji će u povijesti države Bosne i Hercegovine i svjetske pravne prakse ostati zapisan kao osoba pogodna manipuliranju, pravnik sa oskudnim pravničkim znanjem i iskustvom i, konačno, veliki saboter prava i pravde i to za veliki novac.

Na svakom sudu u svijetu svjedočenje se tretira kao ključni dokaz za svaku tačku optužbe ili obrane. Sakib Softić je po naredbi vrha SDA uskratio pravo pojavljivanja svjedocima genocida na Svjteskog sudu pravde. Nije isto pokazati neki papir sudijama, ili sud suočiti sa svjedočenjem preživjele žrtve četničke agresije i genocida. Uzaludna su bila pravna objašnjenja prof. Boylea da se ni po koju cijenu ne usvaja Daytonski sporazum koji znači disoluciju i nestanak države RBiH. Objašnjavao je Aliji Izetbegoviću da se tim Sporazumom ukida Republika Bosna i Hercegovina i to već u prvom paragrafu, a ustupa mjesto Republici Srpskoj. Protivio se kapitulaciji RBiH u Daytonu jer Armija RBiH nije bila poražena. Držala je 30 posto državne teritorije i bila dovoljno jaka da oslobodi čitavu zemlju. Ukazivao je na činjenicu da daytonski Sporazum tretira oba entieteta kao zasbne suverene države: “RBiH nije moguće naći nigdje u ovom Sporazumu,” upozoravao je prof, Boyle “kolegu” pravnika Aliju Izetbegovića, ali džaba. “RS über alles!”

CLINTON ŽRTVUJE SREBRENICU, ŽEPU I GORAŽDE, A SDA MU LIŽE – ČIZME

Isječak iz jednog e-maila koji mi je poslao prof. Byle: “Holbrooke has publicly stated that he was instructed by his Boss Clinton to sacrifice Zepa and Srebrenica and Gorazde— It is in his Memoirs too. This is a total disgrace. Obviously, SDA has decided to bootlick Clinton. Yes, I argued to the World Court that Bosnian Croats and Bosnian Jews were also victims of the Serb Genocide. The new SDA lawyers dropped those two arguments, among many others. Fab  

Prijevod: Holbrooke je javno obznanio da je bio instruiran od svog šefa Billa Clintona da žrtvuje Žepu, Srebrenicu i Goražde. To je također zapisano u njegovim memoarima.  To je potpuna sramota.  Očigledno, SDA je odlučila lizati Clintonove čizme. Da, trvrdio sam na Svjetskom sudu pravde da su bosanski Hrvati i Jevreji žrtve srpskog genocida. Novi SDA advokati odbacili su, među ostalim, i ta dva argumenta. Fab”  * Iz Tužbe je izbačena tačka o planskom, genocidnom silovanju 40.000 žena, zatim dio optužnice za agresiju, izuzeta je Crna Gora iz Tužbe, kasnije nagrađena Sutorinom za svoje učešće u genocidu!

(Više o svemu ovom i još mnogo čemu drugom manje poznatom o veleizdaji generiranoj u vrhovima SDA-IZ, odobrenoju UN, EU, USA i krvavo sprovedenoj na terenu…, u knjizi prof. Boylea koja uskoro izlazi iz tiska u Bosni na engleskom jeziku. Da bi knjiga ugledala svjetlo dana, sadaku za njeno štampanje sakupljali su bosanski patrioti na čelu sa ing. Tarikom Delićem. SDA-IZ u međuvremenu zatupljuju Bošnjake po džamijama, na velikim džennazama, skupnim masovnim iftarima, oprostom genocida i urbicida, ratne odštete…)

Cinton je počasni i uzvišeni gost na komemoracijama u Srebrenici. Za desetu godišnjicu žrtvovanja Srebrenice i Žepe, on osobno i uz illakanje Mustafe Cerića koji inače poriče genocid i to baš nad kaburima i Clintonvih žrtava i “Elham” Alije Izetbegovića, otvara Memorijalni centar u Potočarima. O dvadesetoj godišnjci lije lažne krokodilske suze i biva (ponovo) zakićen Cvijetom Srebrenice, kao i četnički vojvoda Vučić. Dvojac SDA-IZ manipulira javnošću, obmanjuje je i laže. Ponižava mrtve i žive žrtve agresije i genocida UZP-ova, pa žrtve mire sa genocidnom RS, nestankom svoje države (samo da ne bude rata!) i poslušno kite svoje najveće dušmane najvećim priznanjem Srebrenice  

Prof Boyle: Bolesno je i ludo odati počast Clintonu nakon onoga što je učinio u Srebrenici. Ali svi ti koji to čine su svi u svakom slučaju iz SDA. (This is sick and demented honoring Clinton after what he did at Srebrenica. But these people are all SDA anyway.)

Uzgred, Slobodna Bosna objavljuje jedan tekst 24. aprila 2019. koji je zasnovan na svjedočenju jendog američkog diplomate koji tvrdi da je Karadžić bio spreman da se preda Tribunalu još 1995. U tom svjedočenju je stoji i ovaj vrlo zanimljiv pasus.

William Steubner: Clintonova administracija izvršila izbornu prevaru u BiH

“Ta se izborna prevara temelji na insistiranju Washingtona da se izbori u BiH održe prerano, piše Steubner, do septembra 1996. Motiv je bio ispunjenje Clintonovog obećanja američkim glasačima da će vratiti 20 hiljada američkih vojnika koji su u tu zemlju poslati kako bi osigurali implementaciju Daytonskog sporazuma koji su godinu ranije potpisali Slobodan Milošević, Franjo Tuđman i Alija Izetbegović.” 

Izbori nisu mogli biti održani prije povratka svoh na svoje, kako je bilo dogovoreno. Anenx VII o povratku izbjeglica svih na svoje ni do danas nije, niti će ikad biti proveden, što je olakšalo put  cimentiranja RS, odnosno statusa quo nakon genocida. Stanje je danas još gore jer se mnogi povratnici iseljavaju RS, a i ostalih dijelova zemlje zbog mizernih živonih uvjeta i beznađa, nesigurne budućnosti. Zato treba ponovno zakititi Clintona, uz Cvijet Srebrenice, treba mu na junačke grudi zakačiti i državni orden.

MOLIO SAM VIŠE PUTA SDA DA MI DOPUSTI DA NA SVJETSKOM SUDU PRAVDE POKUŠAM SPRIJEČITI MASAKR U SREBRENICI, ALI UZALUD… ČETIRI MUSLISMANSKE VLADE U SVIJETU SU TAKOĐER OSTALE GLUHE NA TE ZAHJEVE

Prof. Boyle: Uskoro istina o izdaji RBiH, Srebrenice i svih građana u knjizi koja izazi uskoro u Bosni

Prof Boyle, u jednom e-mailu 2. aprila 2016. tvrdi:  “Imao sam već pripremljene dokumente da se vratim u Svjetski sud i pokušam spriječiti masakr u Srebrenici. Neprestano sam ih molio (SDA vodstvo, op. I.H.) da mi to dopuste. Oni su ignorisali moje molbe. Kada sam shvatio da su moje molbe beznadežne, kontaktirao sam četiri muslimanske vlade u svijetu s kojima sam u prošlosti radio, tražeći da mi dopuste da na Svjetskom sudu spriječim masakr u Srebrenici. Ni oni nisu odgovorili. Masakr se dogodio. Fab.”

“I had the papers allready drafted to go back to the World Court to try to prevent the Srebrenica Massacre. I repeatedly pleaded with them to let me do it. They ignored my pleas. When I realized they were hopeless, I then contacted four  Muslim governments that I had worked with in the past asking them to let me go to the World Court to prevent the Srebrenica Massacre. They did not respond either. The Massacre happened. Fab.”

Clinton i Izetbegović uz osmjehe zajedničkom zločinačkim dodogovorom o žrtvovanju Srebrenice; prof. Boyle nije mogao odvratiti Izetbegovića od tog krvavog posla. Kada je prof. Boyle informiran da su žrtve genocida zakitile Vučića u Srebrenici, nije mogao doći sebi. Bio je bijesan kao ris!

U Daytonu je Alija Izetbegović utabao put nestanku RBiH. Po svjedočenju tadašnjeg člana Predsjedništva RBiH Stjepana Kljujića, A. Izetbegović nije predstavljao državu RBiH jer mu je bio davno istekao mandat u Predsjedništvu, niti je kao običan građanin smio pogaziti Ustav RBiH i priznati okupaciju čak i jednog kvadratnog centimetra njene teritorije. Zato je valjda slavaljen kao Mesija, iako lažni musliman, munafik i pučista u u Islamskoj zajednici i državi. Tuđman i Milošević su trebali baš takvog kako bi s njim raskomadali Bosnu.

Veleizdajničkim stopama nastavio je prvo Sulejman Tihić koji nije dozvolio prof. Boyleu da na Svjetskom sudu ukine genocidnu RS. Tihić je od prof. Boylea prvo tražio, pa prihvatio, a onda odbacio savjet da ni pokoju cijenu ne usvaja Aprilski paket ustavnih promjena. Džaba je bilo što su prof. Boyela podržali Šaćirbegović i još neki visoki dužnosnici SDA.  Prof.  Boyle je savjetovao Tihića da SDA ne prihvata Aprilski  paket Haystovih “ustavnih reformi” jer su one utemeljene na politici USA State departmenta na jačanju RS kako bi se jednoga dana osmostalila i pripojila Srbiji, na čemu Dodik neometano radi dugo godina, a danas bez ikakvog uvijanja. Tihić je odbacio pravne savjete prof. Boylea, Aprilski paket je propao, ali njegov nasljednik Bakir Izetbegović upravo izjavljuje kako je sazrelo vrijeme da taj paket usvoji. Koliko je Americi stalo do tih “reformi” – vidi se i po tome što je nakon fijaska Aprilskog paketa u Paralamntu, američki Ambasador  javno izjavio da se taj Paket mora usvojiti. (Ko se sjeća McEllahnya! Ambasadori dolaze i prolaze, SDA ih sluša bez pogovora, a RS sve jača i sve bliža samostalnosti.) Dodik se našao na crnoj američkoj listi. Međutim, sama činjenica da je on na vlast došao baš zahvaljujući Americi, te da se uz američku, SDA i HDZ pomoć popeo na najvišu funkciju države koju ne prizna, te da svakodnevno govori o otcjepljenju, zvecka oružjem, ne poštuje i krši daytonski ilegalni ustav, slobodno putuje po Europi, ide kod Pape. Sve to govori o tome da je stavljanje Dodika na američku crnu listu samo kamuflaža za konačni nestanak naše države kako bi se, po davnom predviđanju prof. Boyla, RS pripojila Srbiji i namirila za gubitak Kosova. To je cilj američke politike s kojom je suglasna EU. On je ojačao, naoružao i opremio genocidnu miliciju RS, sada djeli oružje rezervnom sastavu milicije, što je opasno zveckanje oružjem na putu osamostaljenja RS. Uostalom, i bez oružja poslije rata, Dodik je ostvario sve svoje ciljeve. On traži nemoguće, a dobije ono što mu treba. Ucjenjuje i prijeti. SDA ga ne želi zaustaviti, opozicija se bori samo za vlast, svi bi je rado podijeli sa Dodikom kao i B. Izetbegović.

Prof. Boyle i NKRBiH su pripremili deklaraciju o izdvjanju Srebrenice iz genocidne RS. Odluka o izdvajanju bi bila usvojena, da taj legalni akt nisu spriječili najviši predstavnici dvojca IZ-SDA.  Danas je načelnik Srebrenice četnik, pa sada nema ni govora o izdvajanju. Dodik poriče državu BiH kojoj je peredsjednik, poriče genocid, a s njim i svi koji priznaju opstanak genocidne RS. Na njihovom čelu su USA, EU, UN,  SDA, IZ, akademska zajednica, novinari, ceribaša Valentin Inzko, visoki predstavnik i izvršitelj plana nestanka RBiH koji se pravi blesav, pa ne zna zbog čega Dodik formira i naoružava zločnačku genocidnu miliciju.

“Četiri sahata su vozili od Sarajeva do Srebrenice da bi odbornike odvratili od izdvajanja Srebrenice iz genocidne RS” kaže prof. Boyle za one SA-IZ kadrove koji su zaustvili izdvajanje Srebrenice iz RS. Nema te naše žrtve koju SDA-IZ neće dati za RS i Srbiju, Herceg Bosnu i Hrvatsku.

Prof Boyle smatra da ne osnovu persude za genocoid Karadžiću, imamo pravo ukidanja genocidne RS, ako nikako drugačije, onda općinu po općinu, mjesnu zajednicu po mjesnu zajednicu… Ali takvo što Bakiru Izetbegoviću ne pada na pamet. Ta Boyle-ova izjava je dospjela čak i u daytonske medije, ali je uskoro potrpana izjavama mislitelja, prodanih SDA duša i čankoliza.

Nasljednik svoga oca Alije, sljedbenik Sulejmana Tihića na najvišem položaju u SDA i dejtonskoj državi, Bakir Izetbegović, nastavio je prljavi munafički posao prema državi i Bosancima također govoreći jedno, a radeći suprotno, gazeći sve norme domaćeg i međunadonog prava kako bi spasio Srbiju i Crnu Gru da ne budu osuđene za genocid, te kako bi sačuvao genocidnu RS za sva vremena. Zajedno sa Softićem, zatim agentom na Tribunalu Amirom Ahmićem, ta trojka je deset godina sabotirala pravni proces na prikupljanju dokaza o krivici Srbije i Crne Gore za genocid u Republici BiH.

Tvrdili su da postoje dokazi, zatim da je Softić legalan zastupnik na Svjetskom sudu u nastavku procesa po Tužbi RBiH protv Srbije i Crne Gore za agresiju i genocid. Obojica su znali da je tadašnji član Predsjedništva Mladen Ivanić pisao pismo Svjetskom sudu u kojem je  osporio Softićevu valjanost zastupanja naše države na tom Sudu. To pismo ne bi imalo nikakav značaj jer ga nije potpisalo tročlano Predsedništvo  nego samo jedan i to srpski član. Izetbegović je to znao, ali je lagao javnost.

Prof. Boyle je na vrijeme upozorio javnost da se radi o planskoj sabotaži dvojca Izetbegović-Softić. Sve do zadnjeg ternutka, nudio je svoju besplatnu pravnu pomoć kako bi Srbija i Crna Gora bile progla-šene krivom za agresiju i genocid, kako bi i dalje opstala genocidna RS i kako ne bi bila naplaćena velika suma ratne odštete.

Ali, Bakir Izetbegović nije ni tu stao. On nastavlja svoj prljavi posao na uništenju naše države. On je zabranio svaki kontakt bilo kojeg zvaničnika SDA sa prof. Boyleom tako da njegovi pravni savjeti ne bi mogli nauditi munafičkoj, drskoj i bezobraznoj upornosti Bakira Izetbegovića i SDA na uništenju naše države na račun velikosrpskog i velikohrvatskog projekta. Zadnji primjer je dogovoreni i zakazan interview novinara NAP Patrie Seada Omeragića sa prof. Boyleom.Prof. Boyle je grubo odbijen i tako je propuštena šansa da pravda bude zadovoljena i žrtve obeštećene. (Patriu uređuje Edina Latif, sad Radončićev, sad Izetbegovićev igrač, zavisno ko bolje plati. 

Ponudu prof. Boylea da besplatno savjetuje Komšića o tome kako spasiti državu, hinjski je prešutio, pa nakon četiri mjeseca čekanja, prof. Boyle nije dobio odgovor, osim što je išaretom poručio da mu je drađi i bolji Čeda Jovanović. U međuvremenu, i Komšić je postao jedan od trabanata B. Izetbegovića u koalicionom partnerstvu SDA-DF, pa tako i HDZ-SSND ne odričući se svog munafikluka, proturanje lažnih ideja o cjelovitoj državi, a radeći na stvaranju fildžan države na teritoriji od Stupa do Kozje ćuprije. Sabotiranjem pravnih savjeta prof. Boylea, SDA je potpuno ugrozila opstanak države načine uvijek lažući i obmanjujući javnost.

Profesora Boyla su ponizili i uvrijedili ne samo kao pravnog stručnjaka svjetskog glasa, nego kao i državljanina RBiH kojeg su počastili diplomatskim pasošem, kojeg je zaslužio, pa ga odbili produžiti. Boyleov diplomatski pasoš potpisao je lično Bakir Alispahić, a uručio mu ga Alija Izetbegović na svečanosti u Predsjedništvu.

“Pokušavao sam na sve moguće načine produžiti moj, makar i bio daytonski bosanski pasoš. Nakon višestrukih pokušaja i uporne šutnje bosanskih vlasti, nije mi preostalo ništa drugo nego da se predam,” kaže prof. Boyle.

Lično sam pozivao prof. Boyle u goste, u Varcar Vakuf. One se, međutim, zarekao da neće nogom kročiti u genocidnu  RS.

“Rado bih došao s bosanskim pasošem u Bosnu, u Sarajevo… Volio bih zaplivati u Jadranskom moru u Neumu,” kaže prof. Boyle.

Prof. Boyle je savjetom, kao i protivjnjem patriota na Bošnjalkom saboru, spriječio je usvajanje Owen-Stoltenbergov plana i spasio Neum od Tuđmanove  otimačine na koju je pristao Alija Izetbegović.

Valjda mu je baš zato kao i zbog svih  zasluga na spašavanju naše države – uskraćen i pasoš i ostala, ndajmo se za sada, neispunjena želja da zapliva u Jadranu, baš u Neumu.

Neum nije formalno, ali realno jeste hrvatski posjed, kao i Hercegovina, kao što je 49 posto državne teritorije u posjedu Srbije.

Da se slušalo prof. Franciska A. Boylea, ne bi tako bilo, imali bi Republiku BiH, snažnu Armiju RBIH, građansku vlast, ne bi nam Dodik bio predsjednik i ne bi je mogao rasturati u savezu sa SDA i HDZ uz pomoć Amerike, EU, Rusije…

Pa ipak, prof Boyle ne odustaje od borbe za, kako kaže, našu državu RBiH. U tome ga ne može obeshrabriti niko, ni USA, ni Rusija, ni EU, a pogotovo saboter Bakir Izetbegović. Ne mogu ga obeshrabriti ni korumpirani daytonski mediji, intele-ktualci koji ga nazivaju šarlatanom i jezuitom (sic!). Makar i bez bosanskog pasoša, prof. Francis A. Boyle smatra RBiH svojom domovinom; pravno je zastupao ne samo Muslimane – Bošnjake, nego i ugružene Srbe, Hrvate, Jevreje, građane… RBiH će postojati sve dok postoji njena stolica u UN-u tvrdi ugledni profesor doktor međunarodnog prava, veliki borac za Bosnu i slobodu Bosanaca. 

Prof. Boyle: JA SAM BOSANSKI GRAĐANIN, ALI MI JE USKRAĆENO PRAVO NA BOSANSKI PASOŠ

„Popunio sam sve bosansko-hercegovačke dokumente potrebne za sticanje državljanstva.  Dodkumenti su predati predsjedniku Aliji Izetbegoviću. On mi je dodijelio državljanstvo i uručio putovnicu u Predsjedništvu u Sarajevu.

Dvije godine sam posjedovao diplomatski pasoš RBIH koji jasno potvrđuje da sam građanin BiH.   

Pokušao sam obnoviti taj pasoš nakon isteka 1999. godine, ali SDA  mi je to pravo uskratila. Obnovio bih svoj RBIH pasoš makar bio i daytonski. Ah, dobro, šta mogu… Ali, oni odbijaju da mi daju novi pasoš. Pokušao sam mnogo puta i odustao sam. Poslaću vam dokumenta koja dokazuju da sam građanin BiH.”

Da se na kraju poslužim riječima Alije Izetbegovića upućenih prof. dr. Francisu A. Boyleu. Te mufaičke, lažne riječi, i sva sramota nanesena prof. Boyelu su i naša sramota jer je takav i naš odnos prema velikim našem prijatelju i borcu za pravo i pravdu i nas i naše države RBiH. 

Alija IZETBEGOVIĆ: “Želio bih izraziti moju zahvalnost za Vaš veličanstveni napor koji ste uložili u sveopću borbu u svijetu i garantiram Vam da ja osobno kao i bosanski narod ćemo uvijek poštovati sve što ste učinili i još uvijek činite za nas,” pisao je Alija Izetbegović profesoru Boyleu, a te Alijine riječi se savršeno uklapaju u ovu izreku velikoga Rumija:

Hazreti Džemalludin Rumi Masnevija

https://bs.wikipedia.org/wiki/D%C5%BEelaludin_Rumi