Fatima Dedić je umrla 5. februara, a 11. februara 2022. ukopana na Gradskom mezarju Vlakovo, nkako u vrijeme kada ispisujem ove retke sjećanja.
Rahmet plemenitoj duši Fatiminoj!
Vijest o preseljenju na Ahiret Fatime Dedić me je potresla i rastužila.
Poznavao sam r. Fatimu iz viđenja, kao dijete, dok je davnih godina živjela u Varcar Vakufu. Bila je uvijek fino i moderno odjevena, prava gradska dama iz ugledne obitelji. Bila je majstor – krojačica u ovdašnjoj Krojačkoj zadruzi, kasnije Preduzeću za izradu konfekcije “Mladost.” Sjećam se je kako je jutrom hitrim, sitnim koracima hitila prema “radnji” u kojoj je kao majstorica krojačkog zanata bila cijenjena i poštovana. Od Fatime su šegerti učili zanat koji je u našem gradu imao dugu tradiciju i bio na glasu. Od Fatime su učili čak imajstori jer je u svom krojačkom majstorluku bila savršena umjetnica i znalac. Rado je podučavala druge i na druge prenosila svoje zanatsko-umjetničko znanje.
Fatima potječe iz ugledne starogradske trgovačko-zanatske obitelji Dedića koja je imala svoje dućane u središtu grada, odmah ispod gradskog parka i nasuprot Pravoslavne crkve.
Kada je Fatima napustila naš grad i stigla u Bonn u Njemačkoj, otvoria radnju, ne znam. Znam da je među svojim novim mušterijama ubrzo stekla veliki ugled i poštovanje. Bila je zatrpana poslom. Uzimala je mjeru, krojila i šila, ali većinu radnog vremena provodila je prepravljajući mušterijama konfekcijsku odjeću. Stekla je lijep imetak, kupila stan, otišla na hadž.
Kada su nas četnici potjerali iz Varcara, dosta nas se skratilo u Njemačkoj gdje smo osnovali i svoje udruženje. Fatima Dedić je bila stub toga udruženja i u moalnom i financijskom pogledu. Ona je uz Mustafu Hrustanovića bila vrlo đometna darujući velike sume novca kao pomoć varcarskim izbjeglicama u Sanskom Mostu, Bugojnu, Zenici. Davala je šakom i kapom, s halalom. I danas čuvam priznanice za Fatimin uplaćeni novac kao pomoć za kupovinu kombija za izbjeglice u Kruharima. Odzvala se i akciji prikupljanja novca za operaciju očiju r. Ahmeda Bašića. Ni jedna solidarna akcija nije prošla bez Fatiminog halal-priloga.
Hajra, Alma Mirza i ja posjetili smo Fatimu u Bonnu u njenom stanu gdje smo lijepo dočekani i ugošćeni. Zajedno smo išli na koncert r. Safeta Isovića. Fatimina fotografija sa Safetom koju sam tada snimio, i danas se može vidjeti u dokumentarnom filmu o Safetu koji se ponekad vrti na bosanskoj televiziji. Fatima je bila i naš gost u Hanau, bila je i na Alminoj svadbi. Dolazila je redovito na sastanke našeg Udruženja. Vezu smo održavali i nakon našeg preseljenja u Canadu, ali je prekinuta nakon što se Fatima vratila u Sarajevo. Kod prijatelja sam se raspitivao o Fatimi i njenom zdravlju. Planirali smo da se sretnemo, ali nam se susret otperio.
Žao mi je!
Rastajemo se ovako na daljinu, ali daljina ne mere umanjiti bliskost i poštovanje koju smo ne samo ja, nego i moja familija dijeliti sa Fatimom koja u našem sjećanju ostaje kao fina osoba, dama, majstor-umjetnik svoga posla, plemenita duša đometne ruke.
Odlomi se još jedna biser grana varcarska i bosanska. Ostadoše za uspomenu i sjećanje biseri Fatime Dedić koje je svima nama koji smo je poznavali đometne ruke darivala uz osmjeh.
U Varcaru je malo onih koji se sjećaju Fatime Dedić, a nekada veliko imanje Dedića krini se, propada i nestaje.
Ibrahim Halilović 