Univerzalna poruka iz Baljvina
ŽIVJETI LJUDSKI
(video na linku ispod teksta)
Univerzalna poruka iz Baljvina
ŽIVJETI LJUDSKI
General JNA prilikom posjete Baljivinama 1992.
“NITI STE VI PRAVI SRBI, NITI SU ONI PRAVI MUSLIMANI…”
Baljvanci: MI SMO LJUDI
Baljvine su visoko na desnoj obali Vrbasa, sada umjetnog jezera Bočac, pod Čemernicom ugnijezidile su se Donje i Gornje Baljvine u općini Varcar Vakuf – Mrkonjić-Grad.
U Donjim žive muslimani, u Gornjim pravoslavci, spaja ih ne tako veliko plodno, zajedničko polje, ali imnogo važnije – ljudstvo i uzajamno vjekovno poštovanje i oslanjanje jednih na druge.
Kad se na putu Banja Luka Jajce prođe raskrsnica u Crnoj Rici, pa novi motel, most, kilometer dalje prema Jajcu – putokaz upućuje u Baljvine, Uzastrane. Put je asfaltn, ali plaho je nadase. Za desetak minuta vožnje ukaže visoravan, uskoro ste među prvim kućama i domaćinima.
Višestoljetni zajednički život Baljvanaca postao je poslovičan, primjer kakvog bi u Bosni, a i na čitavom dunjajluku trebalo slijediti.
Kada su muslimani podizali džamiju tada se sve moralo iznijeti na leđima ili na samaricama. Pomooše pravoslavci…
Kada su pravoslavci podizali crkvu, prsikočili muslimani…
I u ovom ratu protiv RBiH nisu se dali zavaditi. I jedni i drugi su morali napustiti svoja ognjišta, ali su se vratiili.
U Baljvinama je ostala jedina nesrušena džamija u tzv. Republici Srpskoj. Topdžije HVO su gađale, ali ni jedan geler nije pogodio crkvu.
Baljvanci su fini, dureći ljudi, navikli živjeti na škrtoj, bezvodnoj krševitoj zemlji, piti kišinicu… Oslanjati se jedni na druge, sve Boga moleći.
Osim što im je međusobno uvažavanje na glasu, njihova vrata su za musafira širom otvorena; nećeš ni danas proći kroz Baljvine a da te neko ne svrati na kafu, pozove na ručak, ili uputi toplu ljudsku riječ, priupita za zdravlje.
Takvi su Baljvanci od vakta kada su kovači klesali stećke pod Čemericom, ogromne divovske… Baljvanci su baška ljudi, pa su im stećki baška. Rasuti su po polju, šumovitim obroncima Čemernice u Tešenovića krčevini. To su biljezi Dobrih Bošnjana čije plemenite osobine baštine Baljvanci, prenoseći ih u amanet s koljena na koljeno…
Prije pedesetak godina počeli su odlaziti na rad u Austriju i druge zemlje pa je selo živnulo, ali zadržalo svoj starinski način života i suživota… Baljvanac je ostao Baljvanac. Po dobru!
Kršni su to i ponosni ljudi.
Imaju i na što biti ponosni – na ono što nama danas ponajviše fali – a to je ljudstvo.
Dostluk…
Svi mi Bosanci – baštinici zemlje Dobrih Bošnjana, morali bi bi biti čičci kada je u pitanju obrana Bosna – ubosti, svakoga ko nahrne, obraniti Bosnu bez milosti prema dušmanima.
(Najgori su oni „s našim imenima“)
Ibrahim Halilović 