Primjeri suživota i međureligijske suradnje susjeda Liskovice (općina Mrkonjić-Grad, tzv. RS) i Vlasinja (Općina Jajce, tzv. Federacija BH)
KATOLICI POMOGLI IZGRADNJI DŽAMIJE, MUSLIMANI POMAŽU OBNOVU CRKVE
Liskovica – katoličko selo u općini Varcar Vakuf – Mrkonjić-Grad
Vlasinje, muslimansko Vlasnje u općini Jajce.
Danas ih ne razdvaja ni takozvana entiteska linija, jer ih stoljećima veže dostluk, uzajmno poštovanje i uvažavanje. Tako će i ostati. Jedni pored drugih, za gladnih godina priskakali su jedni drugima, pa ni susjedi ni komšije nisu nikad gladovali, kao ni njihove ovce, konji, krave…
U prošlom ratu, i Liskovičani i Vlasinjci su preživjeli istu sudbinu; pred rušaličkom ubojitom srpskom mlicijom morali su napustiti svoja vjekovna ognjišta i rasuti se po svijetu.
Nikada nisu odustali od povratka.
Vlasinjci su se odmah poslije rata vratili na zagrišta i u cjelosti obnovili svoje selo. Zahvaljujući natalitetu, povratak je sto dest posto, kažu.
Uz pomoć Vlade Hrvatske, obnovlja se i Liskovica upornošću biskupa Banjalučkog Franje Komarice.
Biskup Banjalučki Franjo Komarica moli se Bogu u banjalučkoj Ferhadiji džamiji: primjer međureligijske i međuetničke solidarnosti i poštivanja kakvo se u Liskovici i Vlasinju njeguje stoljećima
Kada su Vlasinjci obnavljali svoju spaljenu Džamiju, katolici iz Liskovice su ih novčano pomogli.
Iz pepela izrasta i Katolička crkva u Liskovici.
Vlasinjci ne ostaju dužni. Upravo su svojim susjedima dobro vratili dobrim; poklonili su im još jedan novčani prilog, ovog puta 2.000 maraka za obnovu crkve.
Važnije od milijuna je uzajmno poštivanje ljudi različtih vjera koji se međusobno uažavaju, ispomažu i dijele dobro i zlo.
Liskovčani su Vlasinjcima ustupili svoju zemlju da je orađuju bez nadoknade dok se oni ne vrate.
VlASINJE DANAS: Vrijednim rukama mještana koji su se u svoje porušeno i popaljeno selo vratili odmah poslije genocidnog rata, obnovili su sve i jednu kuću, izradli nove, podigli lijepu džamiju čiju obnovu su pomogli i katolici susjedne Liskovice; danas, kao i uvijek do sada, dobro se dobrim vraća…
Bila mi je čast da sam snimajući ovaj prilog ubrzao upoznavanje dvojice vjerskih službenika – velečasnog Darka Anušića, župnika varcarskog i uravitelja župe Liskovica koji se brine za obnovu crkve i Ahmeda ef. Hadžića, imama vlasinjskog koji je među svojim džematlijama pokranuo akciju prikupljanja priloga.
Prijatelji iz Liskovice u posjeti prijatelima u Vlasinju, poslije srpske agresije, ubijstava, paljevina, rušenja, progona: autor ovog priloga među prijateljima
Posebno mi je drago što sam kao učitelj prije pedesetak godina proveo mnogo lijepih i nezaboravnoh trenutaka u Liskovici i Vlasinju u koje se sa pomiješanim osjećajima tuge i radosti rado i često zavraćam.
Tuga je bila vidjeti pusta, popaljena sela Vlasinje i Liskovicu nekoliko dana nakon srpskih barzabrzama; lijepo je danas vidjeti da se je Vlasinje danas kao grad blještavo, lijepo i svijetlo, puno života, a da se i Liskovica vraća kući.
***
Kompletan video prilog na donjem linku:
Ibrahim Halilović 
Bio sam prije par godina u Vlasinju, u toj džamiji, gdje me odveo upravo autor ovog priloga: moj prijatelji i kolega Ibrahim Halilović. Uvjerio sam se na licu mjesta u upornost, patriotizam i spremnost na suživot Bošnjaka Vlasinja. Nažalost, nisam pohodio Liskovicu ali i iz ranijih kazivanja i ovoga priloga našeg Ibrahima, kao i na osnovu onoga što mi je često govorio biskup Komarica, radi se o ljudima-katolicima koji jesu upravo takvi – da vole svoj zavičaj, čak i njegova žgarišta, da poštuju svoje komšije i kao istinski vjernici, njihove bogomolje. Eto, spremni su bili pomoći obnovu džamije u Vlasinju i pomogli su. Eh, sada, mene je jednako impresionirao gest Vlasinjana koji su pomogli obnovu crkve u Liskovici. Ne, uopće nije bitan iznos donacije, bitan je gest. On je, kao i prethodni od strane katolika iz Liskovice, zalog za sadašnjost i budućnost, pa makar tog mikroprostora, A mikroprostor može biti emrion za neki veći prostor veličine Bosne, naprimjer. Ovakvih primjera nam treba kao žednom vode u pustinji i oni jesu naprosto obrazac ne samo međuetničkog uvažavanja i suživota, nego i praktičan primjer ekomenizma o kojem neki vjerski velikodostojnici u BiH samo populistički pričaju, a ne rade ništa na terenu da ovakvih primjera u našoj domovini bude puno više. I da se isti ti, koji pričaju o ekumenizmu, odmaknu od ove ili one politike, a da budu samo ono što im je zadaća: da služe Bogu Svevišnjem i narodu, ne zaboravljajući nikada da su nam i vjerski kojeni – isti. Ozaren ovim primjerom, jedva čekam da čim prije pohodim i Vlasinje (ponovo) i Liskovicu (po prvi put) i sretnem te čovjekoljubive i bogobojazne ljude, te njihove vjerske predvodnike.