Na margini posjete turskog predsjednika Erdogana Srbiji, neprihvatljivih izjava B. Izetbegovića da je njegov otac Alija ostavio Bosnu u amanet Turskoj, te naredbe Erdogana izrečene “da nema rušenja Republike Srpske”
NIJE BOSNA DIO TURSKOG CARSTVA, NITI NAM JE TURSKA MATI, A ERDOGAN ĆAĆA – A GENOCIDNU RS ĆEMO UKINUTI NA OSNOVU PRAVA
* Da li je vjekovna ljubav Srbije i Turske – zasnovana i na usluzi koju je Turskoj na zahtjev ili nagovor Erdogana učinio Bakir Izetbegović odustajenjem od Revizije spora za genocid na Svjetskom sudu pravde protiv Srbije i Crne Gore? *
To je zaista moguće.
Turska je počinila genocid nad Jermenima, pa se žestoko protivi priznavanju genocida nad Jermenima, isto kao što se Srbija protivi priznavanju genocida u Bosni. Obje države – i Turska i Srbija, grade odlične veze sa Rusijom koja je prije dvije godine spriječila usvajanje rezolucije u UN o genocidu u Srebrenici. I Rusija nosi teško povjesno breme genocida nad drugim narodima.
Sada sve tri države odlično surađuju idući uz nos Europi, a sve preko leđa Bosne.
Prilikom nedavne posjete Srbiji Erdogan je u Srbiju doveo čitav bataljon privrednika kako bi investirali u Srbiju. Rusija je ekonomski potpuno poklopila RS. Sve što je nešto vrijedilo, prodato je Rusima. Kao i Vučić, i Erdogan je samo slatkorječiv kada je u pitanju odnos prema Bosni, kao što je Vučić zlatoust prem EU kada je u pitanju integritet Bosne.
Erdogan investira u Srbiji, a B. Izetbegović mu otpisuje Bosnu u amanet kao da mu je ocevina ili Sebijin miraz. Mustafa Cerić, koji je svojevremeno izjavljivao kako nam je ‘Turska mati’ – u svom otvorenom pismu kritizira Erdogana zbog investiranja u Srbiji. Kritikuje tursku politiku koja je preko “Tike” investirala tolike pare u obnovu džamija, ali ne i u privredu. I sam Cerić je na taj način učestvovao u amnestiji urbicida u Bosni. I Cwrić i Erdogan, kao i B. Izetbegović, a i mnogi drugi – priznaju stanje na terenu posignuto genocidom i RS kao neupitnu, što je također neigiranje genocida.
Inače, iako kuka na Tursku kao okupatora, Srbija je vijekovima bila najposlušniji i najpouzdaniji vazal Porte, a njihove čete su bile presudne u nekim turskim pobjedama nad krstašima, kao što je ona velika kod Nikopolja, nekoliko godina poslije Kosovskog boja, od koje se zapadni saveznici nisu dugo oporavili i koja je otvorila put turskim osvajanjima u Europi i učvrstila savezništvo Srbije i Turske.
Dobri tursko-srbijanski odnosi su istorijska činjenica. Kada je Turska početkom devetnaestog stoljeća izgubila rat protiv Rusije, morala joj je činiti ustupke, a neke od njih i na čengrizanje Srbije. Tako je Porta na nagovor Rusije halalila Srbiji sedam nahija (sela) na desnoj obali Drine koje su Bošnjaci smatrali svojim legalno stečenim posjedima. Tu izdaju Bošnjaci nisu mogli oprostiti Turskoj. Husein-kapetan Gradaščević podigao je bunu. Baš onako kako se danas hvali sa trgovinskim ugovorom o isporuci Turskoj pet hiljada tona mesa, tako je Obrenovićeva Srbija pomogla tursku vojsku u odsudnoj bici sa pobunjenim Bošnjaima koju su Bosnjaci izgubili na Kosovu. Tada je Srbija turskoj ordiji isporučila tri hijade volova.
Turska je izdala Bosnu i na Berlinskom kongresu suglasivši se da je okupira Austro-ugraska monarhja.
Poslije gušenja Gradaščevićeve pobune za autonomiju Bosne , Porta je u Bosnu poslala zloglasnog Omer-pašu Latasa koji je posjekao sve što je od inteligencije vrijedjelo u Bosni, a pri tom je i doboro opljačkao. Od tada se Bosna nije podigla u duhovnom smislu, a njeni vlastodršci poput vladajuće dinastije Izetbegovića bi da nas Turci ponovo poklope jer im je Alja Izetbegović ostavio Bosnu u amanet.
Velika većina Bošnjaka je nekritički zapristala za Erdoganom: novi turkolozi zanemaruju činjenicu da je on diktator i da nije bosanski prijatelj već srpski i ruski, a upitno je koliko mu je drag i Bakir Izetbegović koji nas, zajedno sa Cerićem, isporučuje u turski vazaluk i ropstvo.
Poslije sastanka sa Vučićem, Erdogan je pozvao hitno B. Izetbegoviča na raport te mu kao strogi učitelj prvačiću naredio šta će i kako raditi. Umislivši sebi da nam je Turska mati – kako nam je lagao Cerić – a da nam je Erdogan otac kao njemu, Bakiru, Erdogan biće vidi Bosnu kao dio Turske, te smatra da bosanski millet mora biti pokoran njemu. Tražio je od Bakira da ublaži retoriku prema RS i priprijetio da nema ukidanja RS. Vrlo znakovito, zar ne? Pa Bakir Izetbegović je zadnja osoba na svijetu koja bi ukinula RS.
Da li je B. Izetbegović sabotirao obnavljanje procesa na Svjetskom sudu pravde protiv Srbije za genocid u Bosni sam, ili ga je na tu sabotažu pravde nagovorio “babo” Erdogan?
Velika je vjerovatnoca da su domaći turkolozi na čelu sa Bakirom Izetbegovićem, izvršili najveću pravnu prevaru i sabotažu u našoj povjesti pa, da bi sačuvali svoje veze i prijateljstvo sa Turskom, poslušali Erdogana u uništenju mogućnosti sudskog dokazivanja umješanosti Srbije u genocid u Bosni. Time su vrata suradnji dviju drzava povjesno odgovornih za genocid, sada – kao i kroz povijest – širom otvorena. A ceh će platiti Bosna i Bošnjaci, ne dozovu li se pameti!
Alija Izetbegović nije ni u snu smio izjaviti da Bosnu ostavlja Turskoj u amanet, niti njegov sin podsjetiti nas na to za svaku drzavu pravno i politicki, krajnje neprihvatljivo zavještanje i nas i naše države našim dušmanima.
I iz te nedopustive izjave, Srbija će izvući korist, a nama je šteta od Turske, Turaka i naših turkologa već stoljećima na grbači. U svojoj prljavoj politickoj igri u kojoj zeli istisnuti NATO i EU iz nase zemlje, Turska je zasigurno pristala na podjelu ‘tala’ (‘interesnih sfera’) sa Rusijom koja je vec ‘okupirala’ manji entitet, a sto Turskoj nece smetati jer će veći entitet pasti pod njenu ‘kontrolu’, izbacujuci tako NATO i EU iz ‘igre’.
To bi značlo trajnu podjelu zemlje, a na duže staze i njen nestanak. Vjetrovi ‘vojne neutralnosti’ iz ‘ruske kuhinje’ preko ‘turskog čadora’ razapetog i neki dan u Srbiji, već su ekspresno zapuhali manjim entitetom u kojem se o tome ‘glasalo’ po hitnom postupku. Ako se u ovu jednačinu doda i činjenica da je, nakon nedavne turske posjete Srbiji, Bakir Izetbegovic bio hitno pozvan kod Edrogana na ‘instrukcije’ razloga za brigu imamo zaista na pretek. Može se i pretpostaviti da su te instrukcije bile o tome kako ‘Srbe niko ne sme da dira,‘ pa je za očekivati da se iz naftalina opet izvuče ona proslogodišnja poruka reisa Kavazovića o ‘historijskom pomirenju Bosnjaka i Srba’ koja je kao ideja tada doživjela javni linč.
Umjesto da oštro osude nedopustive izjave Bakira Izetbegovića o tome da je njegov otac Alija zavještao Bosnu Turcima i odlučno se suprostave Erdoganu u miješanju u unutrašnje poslove naše države, SDA zavjernički šuti, pa Bosnu brani Dragan Mektić, SDS-ov ministar unutrašnjih poslova u Vijeću ministara BiH. Naravno, Mektić se ne osvrće na lekciju koju je Erdogan očitao B. Izetbegoviću o čuvanju genocidne RS. A i što bi! Ta nije li i on ratovao za RS!
Porucujemo Bakiru Izetbegoviču; nismo mi Munira Subašić, Jasmin Mešković i njima slični uhljebi u takozvanim nevladinim udruzenjima kojima manipulira SDA, pa da iziđemo na ulice i slavimo neuspjeli puč na Erdogana, ili se – poput Munire Subašić i njoj sličnih – okupimo na noćno bdijenje na Baščaršiji kao znak podrške diktatoru Erdoganu i njegovoj “demokraiji!”
Ko imalo drži do sebe, kome je stalo do države Bosne, ne mora izlaziti ni na kakav miting protiv Bakira i Tajipa. Dovoljno će biti da na naredinim izborima skine sa vlasti SDA i Izetbegovića dinastiju, te tako otvori put ka ostvarenju naših prava na Repubiku Bosnu i Hercegovinu. Tada će i Erdogan i Vučić, i Putin i Dodik morati dići ruke od nas i naše države. Naša sudbina je u našim rukama!
Ibrahim Halilović 