Dragoljub TODOROVIĆ
Dragi moj Ibrahime,
Bedrudin GUŠIĆ: Ma koliko bio nekakav čovjek od pera, priznajem da mi nije lahko sa ovih nekoliko redova i približno dočarati osjećaje koji su u meni nakon vijesti da je u njegovom rodnom Varcar Vakufu/Mrkonjić Gradu, brutalno fizički napadnut moj prijatelj i kolega, naš nepokolebljivi borac za Istinu, Pravdu i Republiku Bosnu i Hercegovinu – Ibrahim Halilović. Vijest me je zatekla “u trku”, na putu prema Zagrebu, a doživio sam je sa zaprepašćenjem i nevjericom, zapravo kao da se meni lično to desilo. U nekom prenesenom smislu tako treba i tumačiti, jer napad na Ibrahima, kojemu je taj bijedni četnički kabadahija pokušao davljenjem oduzeti život, jeste istovremeno napad i na mene…, Marjana…, Fatmira…, Dženanu…, Antu…, Nihada…, Selmu…, Kadru…, odnosno na svih preko 65,000 sljedbenika Zahtjeva za povratak u život Ustava RBiH, odnosno na sve one građane BiH koji ljube Istinu, Pravdu i Bosnu. Napad na Ibrahima je jedna od cijena koja se plaća u ovakvim vremenima, na teritoriju genocidne RS i za izrečenu riječ, stav…Ne, tamo sloboda bilo čega, posebno javne riječi, ne stanuje. Tamo stanuju najcrnji fašizam i aparthejd. Pred licem “slobodarske” i “antifašističke” Evrope i pred licem tzv. službenog Sarajeva. To su samo obične farse. Da je kojim slučajem negdje u Federaciji BiH napadnut novinar srpske nacionalnosti, ne samo da bi se digli Vučić, Dačić, Vulin i ostala post i promiloševićka kalakotra, nego bi se digao i Bakir i slični njemu u Sarajevu u odbranu slobode javne riječi. Ovoga puta svi takvi šute kao zaliveni na napad na dugogodišnjeg novinara TV SA i sada slobodnog novinara. Ibrahim jeste slobodan jer se sam, skupa sa svojim istomišljenicima, izborio i bori za tu slobodu, ali i plaća visoku cijenu toga. Cijene ne bi bilo, ili bi bila zanemarljiva, da djeluje u nekoj slobodnoj demokratskoj sredini. Svi znamo u kakvoj sredini, odnosno mraku, djeluje i obitava naš Ibrahim.
Sefer Halilović Zato, dajući mu punu podršku na njegovom dugogodišnjem javnom angažmanu, suosjećam u potpunosti s njim i njegovom životnom dramom kroz koju trenutno prolazi, te pozivam sve slobodoljubive građane BiH, javne djelatnike bilo koje provenijencije, baštinike Istine i Pravde, sve patriote R BiH, da svi do jednoga, bez obzira na eventualne ideološke i svjetonazorske razlike, stanemo iza našeg Ibrahima jer napad na njega jeste napad i na sve nas. BUDIMO SVI – IBRAHIM HALILOVIĆ!
Dragi Ibrahime Haliloviću, stid me tvoje samoće!
Kad bi Bakir Izetbegović bio tzv. lider u Bošnjaka
a ne šonjara
kad bi razni drugi tzv. lideri, tipa Kavazovića, Cerića, Lavića, itd.
bili na nivou povijesnog zadatka,
namjesto što filozofiraju po kabinetima i hladovinama,
kad bi tzv. Koordinacija bošnjačkih nevladinih organizacija
bila uz svoj narod, namjesto što brine turske brige,
oni bi otišli da posjete legendu bh. novinarstva
odvažnog patriotu Ibrahima Halilovića,
da stajanjem uz njega stanu uz svakog ugroženog Bošnjaka!
Dragi Ibrahim Halilovic, stid me tvoje samoće!

Uskogrudni partijski interesi i idolopoklonstvo prema pojedincima, NIJE patriotizam, ne smatra se ” odbranom i zaštitom RBiH. Naprotiv!
Odbrana i zaštita,stupanj solidarnosti svakog pojedinca, individue,slobodarskog čovjeka za naše protjerane gradjane, Bosnjake i druge iz okupiranog, a zatim prodanog dijela Bosne, je moralna obaveza i dužnost svakog od nas. Ko to ne učini i ignorira ovaj pokusaj ubistva nad Ibrahimom Halilovicem, taj je saucesnik/ komplice u izdaji drzave i legalizuje genocid i ubistva naseg naroda!
Ocito iz nacionalne mrznje, ne odustaj s tuzbom Ibrahime

Fašizam je surov, ako je jači, i kukavan ako ima pravog takmaca na suprotnoj strani. Tebe, ni druge Bošnjake, u tkz. RS nema ko da štiti. Četnici to razumiju i zato se razmeću, zato te presreću i napadaju. Ti si hrabar i dostojanstven čovjek i bodeš ih u oči svojim radom. Teške bitke tek dolaze za konačno oslobođenje zemlje od fašizma. Stoga, oprez! Najveće ubice su, kroz historiju, bili redovno najveći životni gubitnici i ljudske fukare. A toga u šumskoj na izvoz!

Nihad Filipović
Kao znak solidarnosti i poštovanja za dugogodišnju borbu, osobnu žrtvu i odricanje na putu Istine, prenosim ovu objavu cijenjenog Ibrahima Halilovića, sa reagiranjem par bosanskih patriota, na sramni napad Mrkonjićkih ĐIKANA, kojima je ovaj naš poznati žurnalista, tv. reporter i uporan borac za građansku bosansku republiku, bio nedavno izložen u svom rodnom Varcar Vakufu.
Istina ima cijenu. Što veća istina, to veća cijena. Zato prosječni nisu u stanju istrajati na putevima traganja za istinom. Ibrahim je onaj iznad i izvan tog prosjeka.
Pratim njegov bosanski patriotski angažman već godinama. Sve što mogu reći ovom prilikom kao podrška Ibrahimu, čini se najbolje sažima onaj Humin stih iz njegove pjesme “Hanarin pogled”:
I znaj Amra, oni što idu putevima utrtim,
ne pale svjetla onima što dolaze.
Ibrahim već dugo pali svjetla, pogašena još tamo davno neđe u bespućima tragične bosanske povijesti.
Pali svjetla Ibrahim, ne samo u svom rodnom Varcaru, nego i diljem Bosne.
Ibrahim pali, a ĐIKANI gasnu. A ne znajući hudnjaci da sa svakim svjetlom ugašenim i sami gasnu i nestaju u mraku sopstvenog đikanskog smrada.

Rekose: Za trijumf zla dovoljno je da dobar čovek ne uradi ništa…
Krajnja mjera čovjeka nije gdje on stoji u trenucima udobnost, nego gdje on stoji u trenucima izazova, trenucima velike nepravde.
Zaista jedan insan ne može promijeniti svijet, ali može prenijeti poruku koja može promijeniti situaciju.
Postovani Ibrahime,
Veoma mi je zao sto si iskusio sasvim neprijatan dogadjaj pri kojem te je bezobrazni “siledzija” (mozda i nagovoren) skoro ubio zbog mrznje prema Bosnjacima ili neceg slicnog. Izostalo je postovanje prema starijim osobama?
S druge strane drago mi je da si prezivio, a kako vidim, vec si opet na pravom putu kad su u pitanju patriotska sloboda objektivne stampe, nasa licna sloboda i ljudska prava. Gdje su sada zvanicne organizacije Bosnjaka iz Kanade, ambasada Kanade u Sarajevu, ali i B-H drzavne agencije? Treba i njih da cujemo.
Dokaz neoboriv da zlocin nije kaznjen da oni koji su haracili palili klali i druga zla radili slobodno setaju i napadaju ljude druge nacije. Evo, Ibrahme, prvo da te pitam kako si i jesi li se ista oporavio od napada. Bio sam ti na blogu imas dosta podrske imas i moju komsija i imaces uvik dok sam ziv. Mi komsija nesmimo NIKADA da zaboravimo zlocin koji smo osjetili na svojoj kozi. nikada da zaboravimo zlocin u Oborcima ZLOCIN MANJACE tisi izgubio svoga brata u naj ljepsim godinama zivota a moga velikoga i nikada neprezaljenoga JARANA I PRIJATELJA HARU NEKA MUJE VJECNI RAHMET komsija nesmimo zaboraviti ni nase SPANCA SUCETA BAJU Znam dasu oni poludili jer vide da dolazi vrijeme kadacese znati njihova imena za pocinjeni gnusni i katilski zlocin Nista na ovome svijetu ne moze ostati tajna ona ce kada tada izici na svjetlo dana i svicd znati o tome Kada su senlucili ubijali i pravili zlocin nisu nikada se zapitali dali ce jednoga dana se znati ime onoga ko radi ova nedjela Nisu se pitali a sto Jednostavan odgovor komsija mislili su dace to zlo vrijeme potrajati beskonacno i jos su mislili da ce sve to biti njihovo njihova vlast i nece morati nikome da odgovaraju za zlocin. PONOSE time taj hostapler sto je tebe napo da ima pravde sjedio bi u istraznome zatvoru jer je napao covjeka u namjeri da ga ubije i to je kaznjivo dijelo pokusaj ubistva. Taj nas jadni grad posta varos umrije carsija nasta prcija, puna smradova i olosa. Grad bez duse grad, tuge i muke grad, koji umire ma koliko se oni trudili da ga prikazu kao lijep, ne vrijedi im nista, ubili su dusu toga grada. GRAD BEZ DUSE JE AVETINJA narocito po noci se to osjeti. Nema nas komsija, nema duse nase carsije. Di dodje OPANAK nema tu srece. Pozdrav komso i da se oporavis sto prije. Budi oprezniji jer si u VUCIJEM LEGLU.
Ibrahim Halilovic je covjek koi se bori da istina izadje na svjetlo dana da se zna koje sta radio od njegovih Varcarana, ko je stradao od katilske ruke. On nikada nece od svoga nauma odustati. Zato mu svi MORAMO dati punu podrsku u ovome nastojanju da istina o nedjelima i zlocinima izadje na svjetlo dana.
Narod, nacija koji se ne distanciraju od svojih zlocinaca ne mogu nikada ići dalje jer to proklestvo im ne da da idu naprijed. Ako netko ne zeli da to jednom rijesi kao vrlo veliki problem, to postaje lavirint u kojem sa stalno boris da nadjes izlaz ali izlaza nema. Mojim tekstom kojim pisem ovu poruku ne vrijedjam nikoga ni jednu naciju ma koka to bila. Opominjem svaku naciju da se distancira od zlocinaca jer ako to ne uradi nikada nece imati prosperiteta niti napretka u zivotu. Svi koi su radili zlocine, moraju znati da je to nehumano dijelo i treba biti osudjeno po ljudskim humanim normama. Ako se zlocin ne kazni, on ostaje i dobiva sve veci mah na kraju postane ekstreman i nekontrolisan. Bitno – oni koi su radili SATANSKI posao ne zavdse dobro obicno prave samoubistva jer kada li tada li pocne ih savjest grizti za poocinjela dijela Pomama i mrznja prema drugome covjeku druge nacije je SOTONIZAM mrznja nije nista drugo nego ludilo koje od covjeka napravi mahnitu zvjer koja u krajnjem slucaju sluzi samo za zlocin. Niko ne moze da zlocin pravda i ne moze da ga pravda ljudi koi su zarazeni nacionalizmom plod su mrznje prema drugoj naciji. Znam jednoga covjeka, nekada je bio dobar moj prijatelj. U ratnome vihoru jedne prilike sreli smo se. Na prvi mah nisam ga mogao poznati bio je zabradatio i jako mrsav. On je mene prvi poznao, prisao mi pruzio mi ruku. Ja sam je prihvatio. Gledao me par sekundi pravo u oci i rece mi: “Vidis nasto licim,” oslovi me sa imenom. Ja mu odgovorim: “Vidim!” A on mi rece: “Ne mogu da spavam! Ne mogu da jedem! Nista. Nemam mira, samo pusim. Moram da nesto uradim sa sobom.” Gledao sam ga i reko mu: “Koji imas problem prijatelju?” a on mi rece: “Meni niko nemože pomoć. Napravio sam sranje u zivotu. Pobio sam nekoliko civila, nevine ljude, i najgore sta sam uradio – ubio sam jednu curicu, nije imala ni 12 godina.”
Gledao sam ga i nisam znao sta da mu kazem.
On tada rece: “Ne mogu vise ovako! Moram da ovo rijesim!”
Jos jednom mi pruzi ruku i rece mi: “MOZDA SE VISE NIKADA NECEMO VIDITI” i ode.
Nakon par dana cuo sam vijest koja je kruzila gradom dase taj i taj objesio, našli ga u stali na konopcu.
Zasto navodim ovo?
Ovo je istina. Licno sam toga covjeka poznavao i bio je u mirno doba jako dobar prijatelj i moj drugar. Hocu da kazem to da je nacionalizam otrovao toga covjeka napravio od njega zvijer i na kraju mu dosao glave. Niko nije zavrsio dobro ko je pravio zlocin. Za nijedno ubistvo nema pravdanja to neka svi znaju! u drugoj Bozjoj zapovjesti fino pise NE UBIJ to je zapovjest koju niko od ljudskih stvorova ne moze opovrci. Nema oprosta za to i nema pravdanja za ubistvo. Ljudi ne shvataju mnoge stvari u tome je problem. Sve je prolazno i nista ne mozemo poniti sa sobom niko nije ostao, svi cemo jednoga dana odgovarati pred Onim sto je stvorio nebesa i zamlju za svoj zivot i dijela. Pred njim se niko nije mogao opravdati i nece moci opravdati. DOBICES NAGRADU ZA SVOJA DIJELA DOBRO SE PLACA DOBRIM ZLO SE PLACA ZLIM! RAZUMITE MOJU PORUKU! Mojom porukom – ne mrzim ni jednu naciju. Mrznja i osveta dolaze iz pakla i Sotone ko njega sljedi ide u vjecnu propast.