Jutros rano u Bihaću
RAZBOJNIŠTVO NAD SABAHUDINOM ŠEHOVIĆEM
* Šehović zadobio lakše ozljede. Policija brzo ušla u trag provalnicima – napadačima, jednog uhvatila, a drugi je u bijegu i tako haman okončala ovaj slučaj koji, kako policija tvrdi, nema nikakve veze sa knjigom Sabahudina Šehovića
Jutros oko pola tri Sabahudina Šehovića iz prvog sna probudio je lavež njegove pudlice Bele. Začuo je buku. Mislio je da je u pitanju belaj u obližnjem ugostiteljskom objektu. Međutim, buka je dolazila od kućnih ulaznih vrata, zatim se čula u hodniku i dnevnoj sobi. Pokušao je izaći iz spavaće sobe i vidjeti o čemu se radi, ali nije mogao otvoriti vrata.
Brzo je otvorio prozor spavaće sobe i vičući kroz prozor zvao upomoć.
Uspio je nakako izići iz spavaće sobe jdok su razbojnici bili u hići i zaposleni krađom. Na svoje zaprepaštenje vidio jednog od provalnika sa čarapom na glavi u dnevnoj sobi. Ščepao ga je za gušu i taj bi se loše proveo, ali drugi napadač je s leđa udario Dudina i oborio ga na pod. Šehović je zadobio lakše tjelesne povrede. Supruga Hasnija nije bila u kući. Ona je već duže vremena u Bolnici u Bihaću.
Prilikom toga razbojništva razbojnici-provalnici su ukrali laptop i mobitel i pobjegli preko bašće. Prilikom bijega ispao im je mobitel i kabal od laptopa.
Policija je brzo intervenirala i uhapsila jednog od razbojnika, a drugi je u bijegu. Policija zna njegov identitet i smatra ovaj slučaj rješenim.
Obojica razbojnika su stariji maloljetnici.
Razbojništvo je šokiralo ionako slabog zdravlja Sabahudina Šehovića. On ima ugrađen by-pass i dva stenta. Bole ga uboji koje je fasovao na Manjači. Ne vidi dobro, uz to i Hasnijina bolest.
Brzo su stigla kola hitne pomoći i doktor je pregledao Šehovića, a u dva navrata primio je injekcije za smirenje.
U kući su razbacane i ošetećena stvari. Ulazna vrata su neupotrebljiva.
– Policija je još u kući i u bašti. Kola hitne pomoći su pred avlijom. U šoku sam. Ali, dobro se ipak sve završilo, jer su me mogli su ubiti. Mogao sma i ja udaviti onog napadača. Moglo mi je i srce otkazati. Doktor me pregledao, bolničari mi daju injekcije za smirenje. Došao je stolar, naručio sam vrata i to će me koštati 600 KM. Taman sam skupio nešto para za lijekove, ali nećeš… Sretne ti ja glave -kaže ironično u svom stilu Dudin – pljačkali me anamo oni njihovi, sad me pljačkaju i anamo ovi – “naši.” Baš sam sretan. Glava je još na ramenu… –
Razgovarao sam telefonom sa Admirom Midžićem iz Policijske stanice u Bihaću koji se zatekao u na uviđaju u kući Sabahudina Šehovića:
– Ovaj slučaj razbojništva smatramo riješenim. Radi se o djeci od oko 17 godina starosti. Jednog smo priveli, drugi je u bijegu, ali znamo mu identitet i on će brzo biti uhapšen – rekao je Midžić.
Pitao sam Midžića ono što ga je pitao i Sabahudin Šehović – da li to razbojništvo ima ikakve veze sa Šehovićevom knjigom, a policijski službenik je odgovorio.
– Nema ni jedan promil.
Čestitao sam bihaćkoj Policiji na profesionalno i brzo urađenom poslu.
Nadam se da će se Sabahudin Dudin Šehović brzo opraviti od ovog, jednog u nizu šokova i povreda.
Šokirala me je ova vijest. Još uvijek u glavi premotavam film njegove knjige koju sam pročitao, odnosno knjige o mučenjima kroz koja su prošli on i ostali Varcarani-Bošnjaci i Hrvati, kad eto ti i ovakve vijesti. Čovjek je očigledno deverli glave! Razbojnici ne pripadaju nijednoj religiji, etničkoj ili rasnoj skupini…oni su svi, zapravo samo – razbojnici. Suosjećam sa Sabahudinom u njegovoj najnovijoj muci i želim mu da se čim prije oporavi od duševnih i tjelesnih povreda koje su mu ti mladi razbojnici nanijeli.