“MASOVNO SILOVANJE BOSANSKIH ŽENA JE ZLOČIN GENOCIDA”
Izalagnje professor Francis A. Boylea
University of Illinois College of Law
Na simpozijumu “Pravo žena”
March 9, 2016.“
MASOVNO SILOVANJE BOSANSKIH ŽENA JE GENOCID
- Prof Boyle u ovom predvanju izlaže istorijat njegove pravne i humane borbe da bi na Svjetskom sudu dokazao da je masovno silovaje žena u Bosni, uglavom Bošnjakinja, bio zločin genocida. Taj z zločin je činio jedan od glavnih dijelova njegove Tužbe na UN-ovom Svjetskom pravde. Bio je pripremio svjedokinje kako bi uz pomoć kojih bi dokazao da je masovno silovanje žena u Bosni bio genocid. Kada je prof. Boyle izbačen iza nešeg advokatskog tima 1994., iz Tužbe je izbačena i dokumentacija o silovanim ženama, a svjedokinje nisu nikad pozvane na sud, pa je taj dio Tužbe otpao. To je, u najmanju ruku namjerno opstruanje pravde, ili bolje rečeno silovaje pravde kao novi zločin prema silovanim ženama kojih po procjeni UN-a bilo oko 40.000 hiljada. Taj postupak advokata Tužbe po naredbi bosanske Vlade je izdaja silovanih žena o kojima se danas uglavnom samo sporadično govori u javnosti.
Autor ovog predavanja je nadmoćno pobijedio sa dvije naredbe Međunarodnog suda pravde u korist Republike Bosne i Hercegovine protiv Jugoslavije da odmah prestane i odustane od činjenja svih akata genocida i kršenja UN-ove Konvencije iz 1948. o sprečavanja i kažnjavanju genocida, 8. aprila 1993. i 13. septembra 1993.
To je prvi slučaj da je ikada ijedna vlada ili advokat na tako visokom sudu dobio dvije naredbe od kako je taj Sud osnovan 1921.
I 5. augusta 1993., također je dobio naredbu istoga Suda po članu 74. (4) sa istim pravnim dejstvom.
Po članu 74 (4) Statuta Međunarodnog suda pravde, kada Sud nije u punom sastavu na zasjedanju, predsjednik Suda ima punomoć Suda i može izdati naloge koji obavezuju sve države u sporu. Priča o tome je ispričana u knjizi „Bosanski narod optužuje za genocid.“ (Izdanje Aletheia Press 1966.)
Želim iskazati zahvalnost „Društvu prava žena“ koje su me zamolile da govorim ovdje danas i posebno u čast međunarodnog Dana žena. Organizatori ovog seminara iz „Društva prava žena“ koji su me zamolili da govorim o problemu koji je povezan sa ženama i ljudskim pravima.
Za čitavo vrijeme moje karijere od dolaska ovdje 1978. da bi u nastavi predavao i prakticirao međunarodni zakon o ljudskim pravima, ovo je najstrašniji i najveći problem s kojim sam se ikad suočio od kako sam pravni zastupnik svih silovanih žena u Bosni i Hercegovini.
Bio sam advokat od preko 20.000 hiljada silovanih žena u Bosni i Hercegovini pred Međunarodnim sudom pravde u Den Haagu, Svjetskim sudom u okviru sistema Ujedinjenih nacija.
Svih tih preko 20.000 silovanih bosanskih žena bili su moji klijenti. Od početka moga rada na tom slučaju na Svjetskom sudu UN-a, broj prijavljenih silovanja u Bosni bio je manji od stvarnog broja, naročito tokom rata. Ali, kada su rat i genocid okončani, UN je otišao u Bosnu u namjeri da istraži i utvrdi tačan broj silovanih. Čitao sam da sadašnja procjena UN iznosi oko 40.000 bosanskih žena muslimanki koje su bile silovane za vrijeme rata i genocida.
Tadašnji bosanski predsjednik Alija Izetbegović imenovao me je za generalnog agenta sa svim mogućim ovlaštenjima u kaznenom postupku da zastupam Republiku Bosnu i Hercegovinu u Palači Pravde.
To je značilo da sam njihov zvanični ambasador na Svjetskom sudu sa odgovornošću da raspravljam o genocidu i da zaustavim genocid protiv Bosanaca.
Ta parnica je bila najvažniji međunarodni sudski spor ikad Svjetskom sudu od kada je taj Sud osnovan 1921.
Sve što želim reći ovdje je jedan kritični element tog spora kada sam dokazao Svjetskom sudu da je masovno silovanje bosanskih žena bio genocid.
Data su mu sva ovlaštenja od strane predsjednika Izetbegovića da bih uvjerio Sud da su masovna silovanja bosanskih žena genocid, što je bila presudna komponenta ove tužbe za genocid kako sam to ja vidio.
Čak i nacisti za vrijeme Drugog svjetskog rata nisu se istakli u masovnom i sistematskom silovanju žena kao sredstvu ratovanja ratnom sredstvu. Mada su Japanci bili vrlo blizu silujući kineske žene za vrijeme II svjetskog rata.
U Bosni je to bilo užasno! Izgledalo je da ono šta se događa tamo nije samo silovanje, nego pošto se događalo u vrijeme rata – ne samo ratni zločin, nego je to bio genocid. Pravi genocid.
Zato sam odlučio ubijediti Svjetski sud da su masovna silovanja bosanskih žena genocid.
Kada sam to morao dokazati na Sudu, na osnovu više nezavisnih i uvaženih izvora koji su se bavili ljudskim pravima, da je tada bilo između 20 i 25 hiljada silovanih bosanskih muslimanki.
Ako pogledate u Konvenciju o sprečavanju i kažnjavanju zločina genocida, u vezi sa dokazivanjem tog slučaja kao genocida, Član II. U sadašnjoj Konvenciji, genocid znači svaki od slijedećih djela počinjenih u namjeri da se uništi u cjelosti ili djelimice nacionalna, etnička, rasna, religiozna grupa, kao takva
- b) izazivanjem ozbiljnih tjelesnih ili duhovnih povreda počinjenih nad ciljanom grupom.
Sigurno, silovanje uzrokuje ozbiljne i tjelesne povrede pripadnicima grupe. U ovom slučaju, jugoslavenski i bosanski Srbi pravoslavci su silovali bosanske žene muslimanke.
Ali to je samo „actues reus“ (ono što predstavlja obilježje kaznenog djela) koje sam upravo citirao za vas, morao sam takođe dokazati značenje „rea,“ i u slučaju genocida, da je to bila posebna namjera zločina.
Tako sam morao dokazati i ubijediti Sud da su te žene bile silovane jer su pripadale muslimanskoj religiji i zbog njihove pripadnosti bosanskoj naciji i zbog njihove bošnjačke etničke pripadnosti. Pa, kako sam to uradio? Sastavio sam sve dostupne izjave žrtava koje sam mogao dobiti od Ujedinjenih nacija, Vijeća Europe, uglednih organizacija za ljudska prava kao što je Amnesty Interational, Human Rights Watch i sve ih zajedno dostavio Svjetskom sudu.
Prikupio sam sve izjave žrtava silovanja koje sam mogao dobiti od organa UN-a, Vijeća Europe, osvjedočenih i ugledih organizacija u bori za ljudska prava, kao što su Amnesty International, Human Right Watch, sjedinio ih i predao Svjetskom sudu.
I, kakav sam tip dokaza koristio da bih utvrdio specifično značenje i namjeru silovanja?
Sada ću ovdje upotrijebiti nešto iz vulgarnog rječnika, ali, hej, mi smo ovdje svi odrasli i mi smo svi pravnici. Tako, to je samo put da dokažem taj slučaj:
Dobio sam mnogobrojne izjave da, dok su te žene silovane, njihovi silovatelji i osobe koje su ih okruživale, a koje su često učestvovale u grupnom silovanju, govorile silovanim ženama, za vrijeme silovanja.
„J..i Muhameda!“
To dokazuje da su silovatelji i banda silovatelja bile motivirane religijom silovanih žena.
Ili, silovatelji bi vikali njihovim žrtvama:
„J..i svoju tursku mater!“
Bosanci (Bošnjaci) nisu Turci. Oni su južnoslavenski narod, ali budući da su muslimanske vjere, Srbi su ih pogrdno nazivali Turcima.
Imajući to u vidu, izveo sam zaključak da su žene bile silovane na osnovu nacionalnosti i etičkog porijekla.
„Je..m te balijska kurvo!“
„Balija“ je uvrjedljiv naziv za bosanske muslimane.
Isto: ‘J…m ti Aliju!’- misleći na moga klijenta, Predsjednika RBiH, Aliju Izetbegovića, koji je također bio bosanski musliman. Itd.
Spojio sam zajedno sve te izjave koje sam mogao dobiti i stavio ih sve u jedan paket i predao Svjetskom sudom. Ti nije bilo potpuno dovoljno da bi se dokazalo da su silovatelji i banda silovatelja ratni zločinci i sadisti.
Morao sam dokazati da su u procesu silovanja ti pravoslavni Srbi silovali bosanske muslimanske žene iz religioznih ili nacionalnih razloga ili etničke pripadnosti, kako se traži u 2. paragrafu Konvencije o genocidu koji kaže: „…počinjeni sa namjerom da bude uništena, u cjelosti ili njen dio, nacionalna, etnička, rasna ili religiozna grupa kao takva.
Stoga sam na Svjetskom sudu tvrdio da su pravoslavni Srbi silovali muslimanske bosanske žene iz nacionalnih i etničkih pobuda.
Također sam tvrdio da je to na osnovu 2. paragrafa, stav (d) Konvencije o genocidu po drugoj tačci kažnjivo djelo genocida: „Nametnuti uslove u namjeri da se spriječe rađanja u okviru grupe.“
I ovdje, koristio sam više puta termin „žrtve“ koji sam preuzeo od uglednih izvora i organizacija za ljudska prava, da za vrijeme silovanja tih žena i grupnog silovanja, njihovi silovatelji su im govorili:
„Napraviću ti dobro malo srpsko dijete!“
To je zbog toga što se u južnoslavenskoj etničkoj kulturi smatra da dijete nasljeđuje genetske osobine oca.
Tehnički, tako, ako vi imate dijete koje je rodila bosanska muslimanka koju je silovao pravoslavni Srbin, smatra se da je ono Srbin.
Isto,
„Mi ćemo ti napravti malog četnika!“
Četnik je bio naziv za Srbe koji su se u II svjetskom ratu borili protiv partizana na strani Nacista.
Slijedeće, Jugoslavenska i takozvana Armija bosanskih Srba, koja je bila produžena ruka JNA, osnovala je logore za muslimanske žene na teritorijama koje su ti teroristi okupirali. Tamo su bosanske muslimanke bile zatočene i prisiljene biti seksualno roblje, višestruko silovane i grupno silovane, trgovalo se s njima okolo, bile su prodavane u trgovini ljudima.
Ako bi ostale trudne u tim logorima za silovanje, a mi smo imali brojne izjave da su im oni koji su ih zarobili i silovali govorili: „Vi ćete ostati ovdje dok se ne rodite četničko dijete,“ tako da abortus ne dolazi u obzir. To je još jedna tačka povrede Konvencije o genocidu, 2. paragraf, tačka (d). Tu tvrdnju uz dokaze podnio sam Svjetskom sudu.
Na kraju, imali smo mnogo bosanskih izbjeglica u Canadi.
Clintonova administracija, a Clinton je bio samo folirant da mu ravna nema i licemjer u vezi s Bosnom, tako da ja neću sada ovdje govoriti o svemu tome.
Canada je prihvatila izbjeglice, a Clinton im je spriječio ulazak u tako velikom broju u USA poslije Sporazuma u Daytonu. Nazvao sam Canadu i rekao da želim pet hrabrih žena, žrtava silovanja, koje su voljne dati meni izjave o tome kako bih ta svjedočenja koristio kao dokaz na Svjetskom sudu. Također, te žene bi trebale svojevoljno svjedočiti na Svjetskom sudu pred cijelim svijetom o tome šta im se dogodilo.
Canađani su mi osigurali pet takvih hrabrih svjedokinja silovanja, mi smo njihova svjedočenja snimili, preveli na engleski jezik, i predali Svjetskom sudu.
U tom početnom stadiju slučaja ja sam jednostavno pokušao dobiti na Sudu ono što se zove „donošenje privremenih mjera zaštite.“ To je međunarodni ekvivalent privremene sudske naredbe zaštite od zločina genocida. Postupak o vrijednosti dokaza i suđenje o tome doći će na kraju.
U toj fazi, ja sam pokušavao sudskim putem zaustaviti genocid, rat i silovanja. U potpunosti sam nastojao pozvati na Svjetski sud što više žrtava silovanja tako da ih mogu uklopiti u raspored na suđenju na osnovu zakonskih prava.
Da bih skratio priču, dobio sam veliki i snažni obavezujući sudski nalog protiv Jugoslavije. Tri mjere zaštite – prva da sama Jugoslavija prekine i da se odrekne činjenja svih akata genocida protiv Bosne i Bosanaca.
Te sam mjere dobio jednoglasnom odlukom sudija. Drugo, da Jugoslavija mora učiniti sve u svojoj moći da zaustavi sve vojne, paravojne, terorističke grupe i kriminalne bande koje su lansirali protiv Bosanaca, uključujući i masovna silovanja bosanskih žena kao dijela tehnike etičkog čišćenja i ratovanja.
Taj sudski nalog sam dobio, samo je ruski sudac izdvojio mišljenje.
I treće, što sam tražio, da Jugoslavija ne učini ništa više da na širenju genocida. I ovo sam dobio jednoglasnom odlukom sudija.
Onda su moji nalozi proslijeđeni Vijeću sigurnosti Ujedinjenih nacija na izvršenje koje zahtjeva Povelja UN-a.
Vijeće sigurnosti UN-a je bilo nadležno i obavezno izvršiti moje naloge koje sam dobio na Sudu da zaustave genocid i silovanja jer Jugoslavija nije zaustavila ni genocid ni silovanja, ustvari Jugoslavija je nastavila i eskalirala sve to.
I šta je Vijeće sigurnosti učinilo sa mojim naredbama koje sam dobio na Sudu?
Nista!
Clinton je sabotirao sprovođenje naloga zajedno sa Britancima, Francuzima i Rusima. Tako da ništa nije urađeno.
Umjesto da sprovedu moj nalog Svjetskog suda protiv Jugoslavije, ove su velike sile na moje zaprepaštenje odlučile kazniti Bosnu i Bosance time što su izašli ss prijedlogom Owen-Stoltenbergova plana. Taj bi plan rascijepio RBiH na tri mala dijela, uništio naš državni subjektivitet prema međunarodnom zakonu, ukrao nam članstvo u UN-u, te izložio jedan i po do dva miliona Bosanaca etničkom čišćenju. Suočio sam se sa bosanskom apokalipsom.
Vratio sam se na Svjetski sud tražeći drugi nalog za privremene mjere zaštite da bi se zaustavio Owen-Stolternbergov plan. Odmah sljedećeg dana sam odletio za Ženevu gdje sam bio advokat za RBiH na Owen-Stoltenbergovim pregovorima kako bih ih zaustavo taj plan na licu mjesta. Sabotirao sam cijelu tu stvar na licu mjesta, odmah. Pobrinuo sam se da se taj plan nikad ne prođe.
Onda sam otišao natrag na Svjetski sud i dobio drugi nalog – ponovo – to je bila ogromna ubjedljiva pobjeda za RBiH protiv Jugoslavije kojom se od Jugoslavije traži da prestane i uzdrži se od svih akata genocida protiv Bosanaca, direktnih i indirektnih putem njihovih genocidnih surogata. To je bio kraj Owen-Stoltenbergovog plana.
Kad se rat završilo, predsjednik Izetbegović dao je intervju u kojem je rekao ‘zamalo da smo izgubili našu državu u jesen 1993. što je bilo tačno. Bosna je bila skoro pala. Sva bi Bosna bila pretvorena u Srebrenicu. Poslije sam postao advokat koji je zastupao Majke Srebrenice i Podrinja pred Međunarodnim tribunalom za ratne zločine za bivšu Jugoslaviju. Preko 8,000 bosanskih muslimana, muškaraca i dječaka su bili upravo pobijeni, a mnoge žene su bile silovane. Imali bismo najmanje još preko 100,000 više mrtvih Bosanaca i jos preko 40,000 silovanih bosanskih muslimanki da je Bosna pala u jesen 1993.
Ali, Clinton, Britanija, Francuska i Rusija odbile su da u Vijeću bezbjednosti UN-a da sprovedu moj drugi sudski nalog protiv Jugoslavije donesen od strane Svjetskog suda . Što je još odvratnije, Clinton, Britanija, Francuska i Rusija sabotirale su moju strategiju i naše napore da se pokrene Rezolucija UN-a za ujedinjenje i za mir (1950) kako bi se sadejstvovalo da Generalna skupština UN-a sprovede moj nalog Svjetskog suda protiv Jugoslavije.
Umjesto toga Clinton i Kooijmans su izasli sa onim što su oni nazvali ‘Plan Kontant grupe,’ koji bi, ponovo učinio istu stvar kao i što su pokušali Owen i Stoltenberg : raskomadati RBiH u tri dijela, uništiti njen državni subjektivitet po međunarodnom pravu, te izložiti milion i po do dva miliona Bosanaca etničkom čišćenju.
Umjesto toga Clinton i Kooijmans su izasli sa onim što su oni nazvali ‘Plan Kontant grupe,’ koji bi, ponovo učinio istu stvar kao i što su pokušali Owen i Stoltenberg : raskomadati RBiH u tri dijela, uništiti njen državni subjektivitet po međunarodnom pravu, te izložiti milion i po do dva miliona Bosanaca etničkom čišćenju. Clinton je u Bijelu kuću dovukao holandskog ministra Kooijmansa da mu služi da ga pokriva kako bi radio njegov genocidni prljavi posao za njega. Već sam obavijestio Kooijmansa u njegovom uredu u Hagu o tim tzv. bosanskim mirovnim planovima, rekavši da su oni bili genocidni, da on ne treba ništa s njima imati, te ga zamolio da nam pomogne. Umjesto toga Clinton i Kooijmans su izasli sa onim što su oni nazvali ‘Plan Kontant grupe,’ koji bi, ponovo učinio istu stvar kao i što su pokušali Owen i Stoltenberg : raskomadati RBiH u tri dijela, uništiti njen državni subjektivitet po međunarodnom pravu, te izložiti milion i po do dva miliona Bosanaca etničkom čišćenju.
Postupajući u skladu sa mojim savjetom, Predsjednik Izetbegović me ovlastio da tužim Britaniju na Svjetskom sudu za pomaganje genocida nad Bosancima i RBiH od strane Jugoslavije. Nismo mogli tužiti Clintona. Clinton je bio itekako kriv i zaslužio je da bude tužen! Ali jedina nada koju smo imali jeste da će se Clinton predomisliti. Inače, među drugim stalnim članicama Savjeta bezbjednosti, Britanci su zasigurno bili daleko najgori za nas – iako sam uporno nudio da tužim Svjetskom sudu Francusku i Rusiju.
Također i Hrvatsku.
Krenuo sam da tužim Britaniju kako bi zaustavio najnoviji genocidni plan podjele od strane Clintona/Kooijmansa/- Kontakt grupe. Također sam krenuo tužiti Britaniju na Svjetskom sudu zbog pomaganja genocida u Bosni, da zaustavim genocid, uključujući i masovna silovanja Bosanki, te da prekinem genocidni embargo na oružje koji je Savjet bezbjednosti nelegalno nametnuo Bosancima najozbiljnije kršeći njihovo osnovno pravo na samoodbranu na koje su imali pravo po čl. 51 Povelje UN-a.
Bosanci nisu mogli braniti svoje žene i djecu. JNA je bila jedna od najjačih armija u Evropi. Nakon razlaza Tita i Staljina Tito je naoružao, opremio, snabdio i obučio JNA kako bi odbila invaziju Sovjetskog saveza. U poređenju s njom, Bosanci nisu imali teškog naoružanja. Nad njima se vršio pokolj. Mogao sam to gledati uživo na CNN-u.
Kao odgovor mojoj tužbi, Britanci su zaprijetili da ukoliko mi se dopusti da iznesem ovaj slučaj protiv njih na Svjetskom sudu, oni će Bosance na smrt izgladnjivati. Bila je sredina zime. Sve zalihe hrane za Bosance dolazile su na sarajevski Aerodrom koji je bio pod kontrolom britanskih i francuskih trupa. Britanci su upravo zaprijetili da će odmah presjeći snabdijevanje. Tako da smo u tim okolnostima krajnje prisile morali povući tužbu protiv Britanije za genocid pred Svjetskim sudom.
Britanci su također rekli: ‘Uz to otpustite Boylea!’ Britanci i svi ostali su dobro znali da dok sam ja bosanski advokat na Svjetskom sudu, upotrijebiću sve u mojoj moći i prevrnuti sve kako bih spriječio njihovo genocidno komadanje i uništenje moga klijenta, RBiH nastavkom genocida nad mojim klijentima- Bosancima.
Da, radio sam ovaj predmet bez novčane naknade i pro bono za opće dobro. Nisam dobijao ni novčića od bosanske vlade, bilo za svoje troškove ili za svoj rad. I jeo sam o svom vlastitom trošku. Koštalo me USA $ 30,000 da bih dobio ova dva sudska naloga od Svjetskog suda, a novac sam uzeo sa svog bankovnog računa i stavio na svoju American Express zlatnu karticu. Taj mi je novac vratila Bosanka koja živi u Canadi koja je uzela drugu hipoteku na svoju kuću. Tako je bosanska Vlada dovela svog bosanskog advokata, gospodina Sakiba Softića, na moje mjesto. A šta se onda desilo? Ovdje direktno ulazimo u pravne studije o pitanjima žena i međunarodnog zakona o ljudskim pravima.
Bakira HASEČIĆ: “Mi, žene žrtve silovanja i seksualnog zlostavljanja, ali i muškarci, nalazimo se u jednoj tami gdje smo prepušteni sami sebi, zaboravljeni od društva. Ovom monografijom šaljemo poruku svima onima koji trebaju da pročitaju i shvate u kakvom položaju se nalaze žene žrtve rata koje su preživjele sve te strašne torture”
Kad sam se vraćao sa Svjetskog suda natrag u Champaign dan nakon sto sam dobio moj prvi sudski nalog, na dugom letu do kuće razmišljao sam: ‘’OK. Dobio sam ovaj sudski nalog, ali ću ga morati dokazati u sudskom postupku. A imamo 25,000 silovanih žena. Ja sam dobio nalog za privremenu zabranu, ali dokazati ga na sudu na osnovu dokaza je druga stvar. Želim da to bude urađeno na način koji bi postavio presedan za budućnost za sve žene. Zato će mi trebati ekspert iz oblasti pravne teorije pitanja žena i međunarodnog zakona o ljudskim pravima da napravi koncept za ovu cijelu stvar za mene – od pripreme, dokazivanja, pa do dobijanja slučaja na Sudu da je masovno silovanje bosanskih žena zločin genocida.’’ Tako sam pozvao koleginicu prof. Kathleen Mahoney, koja predaje na Odsjeku za pravo Univerziteta u Calgariju u Canadi, te je zamolio da preuzme ovaj rad za mene, a posebno da konceptualizira način na koji ćemo izložiti i dobiti slučaj da je masovno silovanje Bosanki bio genocid gledano iz perspektive pravnih studija o pitanjima žena. Ona je rado prihvatila da to uradi, besplatno i pro bono za opće dobro, pokrivajući sama svoje troškove, te je odmah sačinila tim pravnica u Calgariju i počela rad na tome za mene.
Sta se desilo?
Nakon što sam sklonjen sa slučaja, bosanski advokati su sklonili prof. Mahoney i njen tim te izbacili iz tužbe na Svjetskom sudu cijelo pitanje da je masovno silovanje Bosanki bilo genocid.
Potpuno su ga izbacili iz cijelog slučaja i pravnog postupka. Nakon sto sam ga ja namjerno stavio tačno u sred tužbe kao jedan od kritičnih elemenata genocida od samog početka.
A onda kada je došlo do saslušanja uz dokaze na Svjetskom sudu, nisam bio tamo, već ovdje. Pratio sam ga odavdje i koliko mogu reći, bosanski advokati nisu imali ni jednu Bosanku – žrtvu silovanja za svjedoka. Neka me neko od onih koji su bili prisutni na pretresu na Svjetskom sudu u Hagu ispravi, ali ste imali preko 20,000 silovanih žena, a bosanski advokati nisu pozvali ni jednu od tih žrtava da svjedoči. I to uprkos činjenici da sam na samom početku ovog sudskog procesa rekao Svjetskom sudu da imam najmanje pet žrtava silovanja koje ću pozvati da svjedoče na pretresu o tome šta im se desilo?
Tako je Svjetski sud, naravno na osnovu dokaza, uglavnom rekao ‘’Bosna je na početku procesa unijela ovu optužbu, ali nisu iznijeli ni jedan dokaz tokom dokumentovanja, bilo tokom sudskog procesa da bi to dokazivali.’’ Tako da je ta optužba po kratkom postupku odbačena i to je bilo to. Onih 40,000 silovanih bosanskih žena napušteno je i izdato od strane njihove vlastite vlade.
Na isti način, Majke Srebrenice Podrinja napuštene su i izdate od strane svoje vlastite vlade! Isto se odnosi i na žene Srebrenice!
Gdje smo sada?
Moja tvrdnja da silovanje žena predstavlja genocid potvrdio je Međunarodni tribunal za zločine u Ruandi u slučaju ‘Akayesu’ po kojem je odlučivao 1998. Akayesu je vodeći izvor međunarodnog prava koji imamo danas po kojem silovanje žena može predstavljati genocid.
Što se tiče prof. Mahoney, ona i njen tim uzeli su sav svoj rad koji su uradili i podnijeli ga Međunarodnom tribunalu za ratne zločine za bivšu Jugoslaviju gdje je korišten u slučaju fočanskog logora za silovanje. Srbi su pravili i održavali logore za silovanja. Bosanske muslimanke su držane u tim logorima za silovanje, neprestano su silovane i grupno silovane, njima se trgovali i prodavane su i prebacivane na druga mjesta.
Prof. Mahoney i njen tim su uspješno izložili haaškom Tribunalu da je seksualno robovanje tih žena bio zločin protiv čovječnosti.
To je glavni iskorak za žene u razvoju međunarodnog zakona o ljudskim pravima i međunarodnog krivičnog zakona. Do te presude, seksualno ropstvo u ratovima nikad se nije smatralo ničim ozbiljnijim do serijom ratnih zločina. Zahvaljujući prof. Mahoney i njenom timu, seksualno ropstvo je sada zločin protiv čovječnosti. Zločin ozbiljniji od ratnog zločina, ali malo manji od genocida.
Naprimnjer, pokušao samo pomoći seksualnim robinjama u Koreji koje muške šovinističke militarističke svinje u Japanu još uvijek zovu ‘žene za zabavu’ koje su bile namijenjene za njihovu ličnu seksualnu ‘zabavu’. Jasno je da je ovo zločin protiv čovječnosti – ono što su Japanci učinili Korejkama i Kineskinjama, seksualnim robinjama u Kini također, tokom II svjetskog rata. A Japan to poriče i danas. U oba slučaja ništa konkretno nije učinjeno da se isprave ove ogromne nepravde, ovi zločini protiv čovječnosti. Većina tih žena je otišla u grob tiho i bez ostvarene pravde. Te Korejke i Kineskinje također su bile napuštene izdate od strane svojih vlada.
Konačno je bilo najavljeno da će 24.03.2016., haaški Tribunal izreći presudu Radovanu Karadžiću. Karadžić je bio optužen za svaki zločin koji stoji u Statutu tribunala uključujući i dva slučaja genocida – jedan slučaj za genocid u Bosni općenito, a drugi posebno za Srebrenicu. Tokom ljeta 1993., zaustavio sam Karadžica, Miloševića, Tuđmana, Bobana, Owena, Stoltenberga, UN i EU da raskomadaju i unište RBiH sa najkatastrofalnijim posljedicama po Bosance. Svi smo bili u Ženevi zajedno! A oni su imali podršku Clintona i Christophera koji su radili iza kulisa u Washingtonu, D.C., pomažuci njihove napore da nas unište. Svakako ce biti lijepo vidjeti da Karadzica stigne Pravda nakon svih ovih godina.
Na sličan način, radeći za svoje klijente, Majke Srebrenice Ii Podrinja, uspio sam ubijediti Tužitelja haškog Tribunala da optuži Slobodana Miloševića za svaki zločin iz Statuta Tribunala uključujući i dva slučaja genocida – jedan za Bosnu općenito, a drugi za Srebrenicu posebno. Umro je tokom suđenja u Hagu odnijevši sa sobom sve svoje tajne. Kako je to povoljno za Clintona, Britaniju, Francusku, Rusiju, UN I EU! Mrtvi ne govore. Moraću proučiti presudu Karadžiću i vidjeti šta još – ako išta – može biti učinjeno u ime 40,000 silovanih Bosanki, Majke Srebrenice i Podrinja, Žene Srebrenice i Bosance.
Hvala!
„The Mass 
Rape of the Bosnian Women Was Genocide!”
By Professor Francis A. Boyle
University of Illinois College of Law
Women’s Law Symposium
March 9, 2016.“
Preveli
Ibrahim HALILOVIĆ i Dženana DELIĆ
***
Napomena priređivača-prevodilaca ovog predavanja prof Boylea za bosanske čitaoce:
U međuvremenu, Kardžiću je izrečena prvostepena presuda po kojoj je kriv za genocid u Srebrenici.
Javne i tajne igre oko uništenja mogućnosti revizije presude nastavljene s ciljem da se amnestira zločin genocida koji je počinila RS uz pomoć Jugoslavije i ne samo sačuva genocidna RS, nego država potpuno raskomada i uništi os strane SDA i Izetbegovića koji želi „pomoći Hrvatima“ u ozvaničenju zločinačke Herceg Bosne što vodi u nestanak hiljadugodišnjeg trajanja bosanske države i njena najbrojnijeg naroda.
Sva ova opstruiranja pravde i sabotaže procesa i dokaza na Svjetskom sudu pravde, kao i namjerno uklanjanje prof. Boylea iz zastupničkog tima RBiH prije prvog suđenja, te odbijanje da se on uključi u rad tima koji je tobože pripremao, a ustvari sabotirao Reviziju, završila su se bezuspješno.
Da su samo izbacili iz Tužbe silovane žene kao dio planskog genocida, zaslužuju doživotni zatvor.
Međutim, u dijelu potkupljene, retardirane i zaslijepljene potkupljene javnosti, takvi su heroji, a četnički vojvoda Vučić je uvažaen kao najbolji prijatelj žrtava genocida kojeg poriče, pa su ga zato odlikovli od strane SDA i IZ najvećim priznanjem koje dodjeljuju žrtve genocida kje su ga i zakitile – Cvijetom Srebrenice.
Najveći izdajnici žrtava genocida i RBIH su dobro plaćeni viskopozicionirani vlastodršci, ulema i intelektualci, nevladine organizacije i građani. Čast izuecima.
Procesuirano je samo 40 od preko hiljadu slučajeva silovanja u cijeloj BiH”. Silovatelji su ili oslobođeni, ili su doboli vrlo blage kazne.
Ibrahim Halilović 