Kuća gori, a baba se češlja.
Ispija jutarnju kaficu u kući u poklonjenom, neprovidnom šarenom ogrtaču, ugodno joj je, nasmijana je i zadovoljan puna sebe. Dok laže i optužuje, prijeti, kućni jutarnji ugođaj je još topliji
Providni ogrtači joj služe za javno pokazivanje. Ovaj koji je zaodjenula, iako neproziran, providan je jer ne može sakriti njene bezočne laži, teške klevete, uvrede, nesnovane opsne optužbe kojima nas stalno zasipa. Stoga, neka se ovaj tekst ne shvati kao pravdanje, nego kao dokaz njenih laži i obmana, zloće i razaranja, opasnog javnog privatnog i službenog djelovanja. Kod nje tu nema razlike.
“Lykos” nastavlja geoistraživanja u Majdanu usprkos sudskoj zabrani. Snežana Ružičić kao načelnica Jezera se ne može pravdati kako Majdan nije u sastavu njene općine. Ali, kako je i prirodi sve povezano, pa ako ugroziš Majdan, ugrozio si i Jezero i Jajce i Banju Luku! Stoga bi se i vlast i građani morali pobuniti i spriječiti ilegalno zagađivanje prirodne sredine dok ne bude kasno, dok rudarenjem ne bude otvrovan i opustošen ovaj kraj. To bi bila prva zadaća i načelnici Jezera prije nego se zaogrne u šareni ogrtač i popije prvi gutljaj kafice, pa udri po zločastim ekološkim aktivistima.

Ali, načelnica Jezera Snežana Ružičić ima prečeg posla.
Ona radi sasvim suprotno od ekoloških aktivista.
Za sudske odluke ne mari – a “kvazi i nadri ekologe” smatra zlom.
Nije li ta njena izjava potpuno nelogična jer je suprotna stvarnoj ulozi i značaju ekoloških aktivista za spas prirodne sredine, u ovom slučaju Jezera, Plive i njenih pritoka, Hotomalja, Sinjakova, a i Jajca i Banje Luke. Umjesto da se kao načelnica Jezera susprotstvi nelagalnim geoistraživanjima i srčano bori za poštivanje sudske odluke, ona zamjenjuje teze, pa ekološke aktiviste proglašava zlom. Ona ustaje protiv zakona i Suda samo kad je Dodik u pitanju!

Da li šuti zbog toga što joj “kvazi i nadri ekolozi” kvare račune sa Lykosom, ona to najbolje zna.
U svom video-uratku u kojem je privatno/službeno izvijestila gledateljstvo kako pije jutarnju kaficu u ogrtaču koji joj je poklonila njena kćerka, načelnica Jezera je u svom stilu ponovno nasrnula na autora ovih redova, pa nakon obraćuna sa zlim “nadri i kvazi ekolozima” – ponovno udarila na njen najveći problem i zato glavnu metu, na me, kao najveće ekološko zlo, očito kao izvor svojih frustracija. Lykos joj očito nije problem.
Teško je reći da li to ona radi kao privatna osoba, ili kao vlast, a ona najbolje zna. Ona uvijek bira isti cilj, ekološke aktiviste koje napada bez ijednog dokaza, mene posebno; gledateljima ostaje da ili vjeruju njenim riječima, ili surovoj stvarnosti koja je u suprotnosti sa onim što ona izjavljuje, optužuje, crtajući mete na čelu nevinih građana i dovodeći u pitanje sigurnost tih osoba.
Transkript:
„Ono što me posbeno rastužuje, ovi ekolozi, oni ne mogu nanijeti zla, u vezi tog svog kvaziekološtva, nego lica poput novinara prijeratnog (Ibrahima Halilovića, op. ur.) koji huška ljude i koji nas trpa u neke grupe vraćanje Ustava Republike Bosne i Hercegovine, grupe koje imaju jako veliki broj pratilaca koji su dosta šovinistički nastrojeni. Ti su ozbiljno strašne stvari!
Opština Jezero, odnosno Skuština Opštine Jezero, je jednoglasno donijela odluku kojom je evidentirano da je lice Ibrahim Halilović opasno lice za okruženje, i treba da se ispita za koje organizacije radi, i za koje medije radi on konkretno i na koji način pravi huškačku politiku, i ono što ćemo svakako mi evo u narednom periodu provesti sa upravom za terorizam je da vidimo što tačno to lice radi. Do tad, itekako ćemo se baviti svim njihovim socijalnim davanjima, stausima u zemljama gdje žive, pa ćemo što kažu, kom obojci, kom opanci.“ Kraj.
Dakle, po tvrdnji Snežane Ručičić, svi ti kvazi i nadri ekolozi ne mogu nanijeti toliko zla koliko lice zvano Ibrahim Halilović.
To lice je opasno za okruženje, mada to lice evo već skoro pola godine ne živi u okolini načelnice i u Jezeru, nego u Canadi. Očito, njegov duh bdije nad njom, gdje god da je, u pokretnom studiju, uredu, pa i u kući pri jutarnjoj kafici zaogrnuta šarenim ogrtačem, okružena porodičnom idilom i prazničnom toplinom i ushićenjem.
Tvrdi da je to lice predratni novinar, ali se pokušava obračunati sa njim zbog ovovremenskih napisa o zaštititi prirodne sredine, o njenim dogodovštinama, obmanama, lažima, malverzacijama, teškim klevetama, obmanama, zloupotrebi službenog položaja i ovlasti, raubovanjam javnih rsursa, propalim investicijama i vezama sa Lykosom. Dalje tvrdi kako predratni novinar “huška ljude.” Ne kaže ni kad, ni koje ljude, ni gdje ni kako, kojim riječima, pokretima tijela, kojim napisima, pa se to doima kao obični trač neke babe, za dobar početak njenog dana. Nigdje ločičnog zaključka, nigdje suvisle rečenice, nigdje dokaza, kao da je pala s Marsa.

Kaže da nas to lice ” biva ja, pokušava “utrpati” u grupu koja zahtijeva povratak Ustava RBiH.” Ne kaže kad i kako, koga sam pokušao utrpati u tu grupu, ali nju sigurno nisam. Ona ima suprotna “pravna” stajališta od te legalne grupe, ona ima grupe sasvim suprotnih pravnih principa. Ona je okružena klimoglavcima, svojim botovima, pa čak i sama izrađuje lažne profile.
Tvrdi dalje kako grupa ima “veliki broj pratilaca koji su šovinistički nastrojeni.”
Ne navodi koliki je brojnastrojenih, niti ijedan primjer šovinizma, pa joj i ovog puta očekuje kako treba njenim izmišljotinama i priviđanjima. Neka pogleda spisak službenica pa vidi; ako postoji muški, postoji li ženski šovinizam u širem i u užem i značenju te riječi!
Snežana Ružičić ne kaže na osnovu kojih činjenica su odbornici donijeli tu jednoglasnu odluku. Istina je da je ona obmanula odbornike svojim lažima i da su oni sve od juna prošle godine pa do danas uzeli tu laž kao novo za gotovo, pa im godi ta obmana i laž jer se ne bune, iako znaju da je falisfikat.
Kao “dipl. pravnik,” načelnica bi morala znati da je Ustav Republike BiH jedini važeći Ustav, da daytonski Ustav nije nikad usvojen u Parlamentu BiH, da postoji Ustavni zakon kojim se Ustav RBH može pravno vratiti u život. Daytonski ustav niti ko poštuje, niti su se izbjeglice vratile na svoja ognjišta. Ko ih, pa i mene i kako odovraća, neka načelnica pogleda uza se i niza se!

A da baš ona uporno radi na odvraćanju baš mene kao povratnika svjedoči, ona sama i u ovom video uratku, a i javo objavljenim njenim fotogarfijama.
Tvrdi kako je SO-e donijela jednoglasnu odluku kojom sam “evedentiran” kao lice opasno po okloninu, pa će me kao teroristu ispitati uprava za borbu protiv terorizma, staviće sve pod lupu što radim javno i tajno.
Kako sam postao terorista?
Pošto je odbila primiti traženu dokumentaciju upućenu poštom slagavši da je otputovala, a potom zabranila da istu predam u Pisarnici opštine, inzistirao sam u Opštini Jezero da se ta dokumentacija zaprimi jer je to zakonska obaveza. I ne bih napustio zgradu Opštine dok se to ne uradi. Nisam ponuđen ni da sjednem, pa sam sjeo na pod u hodniku jer sam osoba u godinama. Tako sam dočekao i ispratio policiju koju su poslali nezakonito da bi me uhapsila!

U razgovor sa službenicom Pisarnice, dva puta se uplela Suazana Tufegdžić, matičar, mada bisma dišao vaditi “ličnu kartu Jzera.” Odlučno sam joj rekao/upozorio/opemenuo da je nisam ništa pitao, pa neka šuti. To je bio razlog da je pozvana policija da me valjda uhapsi. Načelnica se tada vrzmala po hodiniku, a zatim je otišla na sjednicu SO-e koja je bila u toku, i pod tačkom razno svjesno obmanula odbornike kako vršim verbalno nasilje nad njenim službenicama. Složene ruke i vlasti i opozicije su poletjele u zrak i odobrile ovu opsnu laž. Ta laž je kasnije pretočena u službeni dokument koji načelnica koristi kao lažnu potvrdu svojih novih i novih laži kroz zloupotrebu SO-e i njenih ovlasti. Narod bi rekao, želi mi glavu skinuti na bigajri hak!
Niko od od obornika SO-e nema snage ni hrabrosti da javno kaže kako su obmanuti i prevareni. Znači, svi se oni slažu da sam terorista, čak i oni koje ona javno neargumentirano napada. Zato bi svi oni mogli završiti na sudu zbog toga!

Što se tiče mog statusa u Canadi kojem ona kao prijeti, načelnica najmanje siromašne općine bi morala znati da taj status u velikoj, moćnoj, vrlo bogatom i demokratskoj državi, sličnoj nekadašnoj Bosni po međuljudskim odnosima, nije odredila ona, nego Vlada Canade po strogim propisima. Ona tom statusu pera ne može odbiti. Ako me pokušava zastrašiti, morala bi znati kako se starom vuku ne prijeti janjećom kožicom.
Državljanin sam i Bosne i Canade i taj status ona ničim ne može osporiti.
Bosansko državljanstvo sam stekao rođenjem, a državljanstvo Canade ostvario sam po strogim zakonskim propisima te države. Zakon kaže: “Ko jednom postane Canađanin, ostaje zauvijek je Canađanin.” Tako je i sa Bosnom, zar ne, makar te prognali na kraj svijeta i makar ti pokušali zabraniti povrtak?
Uz državljanstva idu i socijalni i svaki drugi statusi i prava, ali i obaveze po zakonu. Pred zakonom su svi isti. U Bosni za jedne zakoni važe, a druge kao načelnicu Jezera ne važe, a ona i njen šef određuju koji i kad važe. Prije nego li se pozabavi mojim statusom, bolje bi joj bilo da se pobrine da joj “stanovnici” Jezera ne gladuju, poput Bajre Beganovića.

Da sam na mjestu načelnice Snežane Ružičić koje me lažno optužuje i podnosi krivične prijave protiv mene kao canadskog državljanina, zapitao bih se šta canadska Vlada može poduzeti na spriječavanju takvih potuzakonitih rabota protiv canadskih državljana!
Do tada, neka se pobrine da joj “stanovnici” daju glas i bez podmićivanja za vreću brašna ili metar asfalta! Neka ne izdaje stotine novih ličnih karata osobama koje dovozi autobusima iz Srbije da bi se u Jezeru vladalo njihovom voljom, sve o našem trošku.
Neka prestane rasipati društvene resurse na promašene investicije poput dječijeg vrtića ili na predizbornu kampanju!
Neka se načenica pobrine da se prema pravu ne odnosi kao da je u pitanju švedski sto. Ovo hoću, ovo neću!
Neka se ne hvali prosperitetom, nego neka pokuša stvoriti uslove da svaki stanovnik može živjeti od svog rada, pod uslovom da se sačuva zdrava sredina i da se tek tada mogu baviti i turizmom. Tada ne bi morala prositi ni od Japana, Kine, niti od Švicarske, vojvođanskog Fonda, ministarstva za izbjegla i raseljena lica BiH/FBiH. Neka se pobrine da joj stanovnici ne žive u strahu od srdžbe ili milostinje one koju su birali. Tada neće biti štete ni manjka u budžetu.
Ona se ne protivi odluci vlade koji dozvoljava geološka istraživanja koja vode uništenju Jezera i šire okoline, na jednoj, ali se srčano bori protiv pravosnažnih sudskih presuda protiv njenog šefa, na drugoj strani. Ona se ne bori za sprovođenje sudskog rješenja o zabrani geoistraživačkih radova koji ugrožavaju i Jezero.

Ona to čini i mitingašenjem pod parolom “Granice postoje,” donošenjem opštinskih rezolucija, podržavanjem odluluka Glavnog odbora SNSD-a, učešćem u obilježavanju neustavnog dana RS, veličanjem ratnih zločinaca i simbolima četničke ideologije i genocida. Morala bi se najzad presabrati ko zbilja krši zakone i ko huška umjesto da laže na druge.
Zbog svega toga poduzeću sve zakonske mogućnosti da se ova i ovakva osoba zaustavi kada je u pitanju njeno neprestano ničim utemeljeno atakiranje na moju ličnost, pa i na druge nevine osobe. Još upornije, hrabrije i odlučnije ću se zajedno sa ekološkim udrugama, pojedincima i grupama boriti za spas prirodne sredine, pa šta košta neka košta.
I u tom cilju uskoro dolazim u Jezero, makar na glavi imao nacrtanu metu od strane Snežane Ružičić kao opasno lice za okolinu.
Dolazim i da se suočimo na sudu, ne samo s njom, nego i sa onima koji svjesno nasijedaju na strašne njene laži i složno dižu ruku da bi se suglasili sa natežim optužbama protiv mene kao što je terorizam.
Pa što bi ona rekla, “Kome obojci, kome opanci!”
.





























