Na Facebok stranici “Narodnog frnta Jezero” može se pročitati izvještaj sa posljednje sjednice Skupštine opštine Jezero na kojoj je, pod tačkom razno, usmeno, Snežana Ružičić, načelnica i predsjednica OO SNSD Jezerro tražila od odbornika usvajanje zaključka po kojem bi je ovlastili da u ime SO-e (i odbornika) tužuje ekološke aktiviste koji su, po njenoj (pr)ocjeni oskrnavili (amblem/grb) “znamenja Jezera.”

U saopćenju Narodnog Fronta Jezero, čitamo, citat:

“Nismo podržali ni prijedlog načelnika da se donese zaključak i DA ovlaštenje načelniku da podnosi tužbe protiv svojih neistomišljenika koje javno blati i proziva po društvenim mrežama kako na privatnom tako i na profilu SNSD-a opštine Jezero, koji je postao trač stranica i plato za laži i blaćenje svih onih koji ne podržavaju Snežanu Ružičić uz podršku lažnih profila za koje mislimo da vodi ista.

Nase mišljenje je da ona kao načelnik ima dovoljno ovlasti i sve institucije na raspolaganju i nema potrebe da se krije iza SKUPŠTINSKE VEĆINE kako bi mogla da pravno “goni”sve one za koje smatra da su prekršili zakon.” Kraj citata.

Donošenju zaključka uspritivila se jedino odbornik Radica Milanović.

Deder, pogledajmo ko zaista skrnavi znamenja Jezera danas, a ko ih je skrnavio u prošlosti!

Čast amblemu – znamenju – Jezera, ali ovo što su napravili aktivisti djeluje tako da nema blage veze sa zvaničnim amblemom rađenim prije nekoliko godina koji je uprošćeno idealiziran. Ti simboli, poput vode, ribe…, nisu osknavljeni od strane ekoloških aktivista, nego baš od “Lykosa” i buduće tužiteljice.

Grb ekoloških aktivista je ozbiljno upozorenje na ugroženo Jezero koje je “Lykos” ruku pod ruku sa načelnicom Ružičić namjerio pretvoriti u sumornu zagađenu stvarnost bez ljudi, životinja i bilja, punom otrova. Nema tu nikakvog skrnavlejnja znamenja Jezera od strane boraca za zdravu prirodnu sredinu , nego jedno realno viđenje kakvo bi oskrnavljeno Jezero moglo izgledati u budućnosti. To nije skrnavljenje, to je opomena onima koji svojim rabotama zaista skrnave Jezero i okolinu atakirajući na životnu srednu. Za takvu sumornu sliku odgovorna će bitii načelnica i njeni opštinski klimoglavci/kukavice, ne samo “Lykos” i već i oni koji su kukavički na sve to šutjeli.

Helem, načelnica se ovog puta ne obraća Policiji da bi je pritiskala da radi potiv zakona. Obraća se u svoju mirnu luku, odbornicima kako bi joj ponovo, na lijepe oči, čitaj obmane i potvare, odriješile ruke kako bi ona tuživala autore “skrnavljenja znamenja Jazera” očekujući da neki ustrašeni partijski sud osudi ekološke aktiviste, ako ne na vješanjem, ili strijeljanjem, ili makar samo na doživotnu robiju. Ona će po već uhodanoj praksi taj usmeni zaključak pretvoriti u opasan općinski akt, kako je to već radila kada je lagala na moju malenkost. To joj se izjalovilo, izjaloviće se i svako drugo skrnavljenje i lažne prijave. Policija joj okreće leđa, a CIK je podnio Tužilaštvu BiH krivičnu prijavu protiv nje.

Stoga, pokušaj obračuna sa nesitomišljenicima uz pomoć dijela odbornika, nije ništa drugo nego pokušaj samovoljnog skrnavljenja zakona, ljudskih sloboda, slobodnog izbora mjesta boravka građana, sve potvarom, zloupotrebom službenog položaja i ovlasti, manipulacijom sa poslušnim odbornicima, jalovim pozivom grđanima Jezera da se udruže protiv istine, te da sami sebi stave omču oko vrata pristankom na skrnavljenje i trovanje životne okoline.

Eh, da sad vidimo ko je zaista osknavio Jezero, koje je do proljeća 1992. mirno, u ljepoti Plive i sjeni Hotomalja, bilo idilično mjesto suživota. (Možemo pitati i Naidu Ribić, ona je dobar i pouzdan svjedok hroničar. Odlično pamćenje služi i druge, pa tako i Mirelu Hajder.)

Negdje u proljeće 1992. spodobe sa znamenjima koje na šajkači nosi dotična Ružičić, zločinci i barbari sa ideologijom ubojica, popalili su Jezero, poklali i pobili što im se nije izmaklo od Bošnjaka, oteli im imanja i priječili povratak na zgarišta. I danas je dotična protiv obnove, prijeti rušenjem kuća koje su potpuno legalno i svojim parama izgradili povratnici. Samo bi ostavila ono što je njeno i njenih darodavaca…

Ubijeno je, rasuto po grobnicama, 57 mještana Bošnjaka (balija, muslimančina!) svih uzrasta, a za osmnaestoro se ne zna ni danas gdje su im kosti.

To je skrnavljenje Jezera, tim gore ako dodamo protjerivanje, rušenje džamije Sultan Bajazita, prisvajanje imovine, protivljenje povratku.

Na TV Jajce smo objavili snimke Mumina Keljalića koji je objelodanio paljenje bošnjakih kuća, urbicid.

Zar to nije najgore skrnavljenje Jezera, ne njegovog zaštitnog znaka, nego života, suživota, kuća i imetka?! Mnogi su utekli, pa ih danas Snežana Ružičić u ime partije na vlasti, u ime i sa svojim četničkih botova željnih krvi, kao “balije” progoni po svijetu prijete i ismijavaju ih, ispitujući ilegalno kako su stekli socijale i penzije, nastojeći im oteti nafaku, zagorčati život, proglasiti ih kriminalcima, sve svjesno i sračunato ali udaraja na bedem civiliziranih zemalja koje opsatju na zakonu ipravu. Kad su već preživjeli bježeći na vakat od četničkog noža od onih čije znamenja ona nosi na svojoj bašuni, treba iim uskrtiti nafaku, pa neka crknu.

Pri tome ona zaboravlja kako je ostvarila penziju za svoga oca koji nije pao u borbi protiv “balija.” Podsjetićemo i nju, a i organe gonjenja na to. Umijemo i na njemačkom, engleskom…, jeziku pisati ambasadama, što ćemo i dokazati. Pokazaćemo i kako je izazvala diplomatski skandal pišući ambasdorima moleći ih da joj spase Didika od krivičnog gonjenja. Sve se to izajlovilo. Pisaćemo i kineskoj, japanskoj i svakoj drugoj ambasadi o koje se pokušava očešati.

Snežana Ružičić, umišljena i neobuzdana vlasnica Jezera, posebno se žestoko okomila na Suzanu Rajković, upornog ekolopkog aktivistu, što je “bacala” ruže u Plivu u spomen za pobijene Bošnjake u Jezeru i okolini, jer joj se to ne uklapa u njenu ideologiju koju ispoljava znamenjem na svojoj šajkači, obloporna na empatiju i ljudskost. Ona time pokušava ne samo oskrnaviti lik i djelo Suzane Rajković kao moralnu, obrazovanu i čestitu osobu, borca za spas životne sredine, nego je opanjkati kod četnika, zastrašiti i ušutkati, u ovom slučaju i lažno optužiti.

Svojim slizanjem sa “Lykosom” Snežana Ružičić pokušava oskrnaviti vodu, zrak, zemlju, što su lahko prepoznali akološki aktivisti, pa i karkaturom (amblemom) u kojem su slikovito pokazali na što bi Jezero ličnilo ako joj se snovi ostvare. Zato bi ih ona tužila zbog svog ličnog interesa i hajrovanja od “Lykosa,” zar ne!? Ona zna da je kukavica, da ne može sama, pa se uzda u zaštitu poslušnih odbornika iza kojih se kao miš (mekinjaš) krije.

Briga nje što se iako osoba bez dobrog poznavnja prava lažno formalno predstavlja kao “dipl. pravnik,” ali u pitanju je pravničko znanje. Ono se ne može steći nedolaskom na predavanja, neizlaskom na ispite… S tim znanjem ne može se položiti teški državni sudački ispit niti postati sudac.

Misli da je normalno skrnaviti obrazovni sistem i još sa diplomom privatnog fakulteta može upisati magisterij. Formalno moguće, ali po znanju – ne.

Ona je čak oskrnavila i akedmsku zajednicu, fakultet, pravnu nauku, zvanje, zanimanje. Može tuživati, ali ne može zaustaviti ekološke aktiviste u sada u udruženoj borbni mnogih ekoloških udruženja na zaštiti životne sredine, ne može sakriti istinu o otporu ugrožavanja ljudi, biljaka i životinja.

Da li je plaćena za to? Da li svu silnu imovinu baš zbog toga mora pripisiati sinu Slavenu koji još nije počeo primati punu platu, kako znalci tvrde. Njen sin, kao i mnogi “nadri-ekolozi” i ne živi trenutno u Jezeru, btw. Zašto se kao kukavica zaklanja i iza svog sina i obitelji, zašto to radi, ona najbolje zna.

Mene je puno kritikovala na osnovu da sam plac i kuću u Jezeru pripisao na svoju djecu, mada to nema veze sa istinom, a da ima, nije protuzakonito za nju, pa zašto bi bilo za mene!? Eto, ona prenosi i pripisuje, a moje je samo pitati zašto uzvrašati joj na osnovu istine. Čak je prisvojeno i državno zemljište, putni pojas, a hudžare, kafanice sa par stolova, sada je to ugostiteljski objekat koji se neprestano širi. ABBA.

U svom jednom od posljednih video nastupa (izvan automobila u vožnji) snimljenog na pustoj jezerskoj ulici u rano jutro, dotična se dala izvijestiti pučanstvo kako će ih uskoro obveseliti novim trotoarima u Jezeru za koje već po starom običaju prosi novac (aplicira!).

Ona se raduje i zato što je po Jezeru manje ruševina. Ljudi ih uklanjaju, ali ipak ima ruševina koje su iza sebe ostavili oni čije znamenje nosi na svojoj šajkači čak i kad se ide u šumu usjeći badnjak. A ruševine su joj trn u oku. Ona bi da vlasnici uklone te ruševine, da li zbog narušavanje ljepote Jezera, Jezera koje niko ne može više voljeti od nje, ili podsjećanja na skrnavljenje ljudi, kuća, Jezera u cjelosti? Ne znam, znam da nosi šajkaču sa kokardom.

Ili, možda samo želi napraviti Potenkinovo selo o trošku nas poreskih obveznika ili stranih ambasada, kako bi se digla u nebesa za svoje zasluge!

Da li ona u posljednje vrijeme javno skrnavi Jezero svojim glupostima, izazivanjem nacionalne i vjerske mržnje, govorom mržnje, neutemeljenim optužbama, nekulturom, neznanjem, lažnom diplomom, potvarama, slizanjem sa “Lyokosima,” pritiskom na Policiju- neka se upita sama, a neka sude i drugi!

Da je pravde, skrnavljenje Jezera kao i mjesta u kojem žive Bošnjaci (balije, muslimančine) bilo bi sankcionirano brojnijim sudskim presudama za genocid i urbicid. Trebalo je naplatiti svaku kap krvi, razbijeni crijep, obnovu ćumeza, platiti za izbjegličke suze i muke i to sve ugravirati u “novo znamenje Jezera” kao podsjećanje na zločin koji se ne smije ponoviti.

Ovako, načelnica Jezera kolo vodi, ojka i stavlja šajkaču na glavu, pa drska, nekulturna i bezobrazna pokušava tužiti građane kojima po znanju, moralu, ljudskosti, kulturi, titulama i zvanjima, nije ni do koljena.

Ohrabrujući je i znak da to neće još dugo potrajati jer je CIK poslao krivičnu prijavu protiv Suzane Ružičić zbog kokarde na glavi.

P.S. Mediji su puni karikatura, kojima smiješno ili gorko ismijavaju Dodikove, pa tako i automatski njene uzore koji su izvršili brutalnu agresiju na Iran i koji ubijaju nedužni svijet i sravnjuju zemlju.

Svaka slučajnost sa našom prošlošću i skranvaljenjem Bošnjaka i Bosne i slučajna je.

Jedna od novijih je i ova.

• Za tu na zakonu utemeljenu odbijenicu načelnici i opštinskim službama Jezera, skidam kapu i ohrabrujem Policiju da nastavi hrabro i odlučno poštivati zakone i odnositi se jednako prema svim građanima
• Policija bi morala uhapsiti mene zbog krivičnih prijava koje podnosi načelnica Jezera Snežana Ružičić za terorizam, širnje nacionalne i vjerske mržnje…, ili uhapsiti i krivično goniti načelnicu koja te lažne prijave podnosi

Evo me u Jezeru već dvije hefte, a samo mi je jedno pismo upućeno iz Opštine Jezero.

Odbio sam ga primiti, ne zato što je načelnica Jezera isto postupala sa mojim preporučenim pismima, e-melovima ili zabanjivala prijem dokumentacije na Pisarnici, nego zato što sadržaj toga pisma nema nikakvog uporišta u zakonu.

Riječ je o pokušaju uklanjanja bannera koje je grupa aktivista iz Jezera postavila na svojim kućama ili privatnim imanjima. Načelnica Opštine i predsjednica lokalnog SNSD u tim nepotpisanim i više puta poslanim pismima, zahtijeva da isticanje bannera traži dozvola od Opštine i da se nakon dobijanja plaća komunalne taksa. Time bi se udovoljilo “Yugo Metalsima” koji se uz blagonaklonost načelnice obavljaju geositražiačke radove u ovom kraju.

“Yugo Metals Go Home” (odazite!) – poruka je koja je ispisana na tim bannrima. To nije reklama, kao u slučaju načelnice Jezera kada reklamira Autocamp Mars z na javnim mjestima za što bi moraka plaćati takse.

Poruke “Nećete kopati!” i “Odlazite!” pogodile su i bolno ranile ne samo bušače “Yugo Metalsa,” nego i načelnicu Opštine Snežanu Ružičić. Oboje strane znaju zbog kojeg, kakvog i kolikog zajedničkoh hajrovanja.

Snežana Ružičić se kao prepala da bi budžet opštine mogao biti “umanjen” ako bi “Yugo Metals” tužio Opštinu zbog tih bannera, pa je načelnica odlučila slati pisma svima koji su istakli bannere, ha bili u Jezeru, ha odsutni, pogotovo nima za koje je znala su u inizemstvu kako bi ih ismijavala. Ona tvrdi da tako štiti interese Opštine, “Yugo Metalsa,” a da li i svoje, ona to najbolje zna! Njena odlučna upornost na inzistiranju oko komunalne takse, ali i druge pogodnosti za “Lyikos” – od trostrukog povećanja tonaže mostova, do izdavanja u zakup kancelarije u zgradi Opštine, može se čitati na mnogo načina…

Pošto su je ekološki aktivisti i građani ignorirali i ukazali joj na nezakontost plaćanja takse na bannere, načelnica Jezera i predsjednica lokalnog odbora SNSD obratila Policiji u Jezeru na čije djelatnike inače vrši stalan pritisak kako bi ih održala pod svojom kontrolom.

Ali, načelnica je naišla na otpor Policije Jezera koja je odbila naređivati skidanje bannera i pisanje kazni gražanima koji su ih istakli na svojim kućama ili imanjima.

Ona samo zna kako je to policijsko “Ne!” doživjela jer je navikla da je svi bespogovorno slušaju, ili će doživjeti progon, javni linč, probleme, kazne, ostati bez posla…, a život im se pretvoriti u džehenem na zemlji.

Policija joj je učtivo objasnila kako njen zahtjev nema nikakvog uporišta u zakonu i da neće ništa učiniti po pitanju bannera.

Bravo za Paliciju!

Nije lahko nikom u srazu sa načelnicom, ali zakon je na strani onih koje ona pokušava progoniti i držati u šaci. Ona je zakonski potučena do nogu po pitanju bannera. Ona je tabula raza što se tiče poznavanja zakona. Nije li baš zbog tog policijskog “ne” odustala od zahtjeva da policija progoni one koji su, biva, po njenoj “pravničkoj znanstvenoj procjeni,” “oskrnavili znamenja Jezera,” pa je ponovo zloupotrijebila odbornike SO-e koji su usvojili njen usmeni zahtjev da bi ona, načelnica, zaklonjena odbornicima, tuživala one koje bez razloga progoni. Pa i tu je naišla na otpor, makar i jednog odbornika, Radice Milanović u ime stranke Narodnog fronta.

Očito, Policija poznaje mnogo bolje zakone nego načelnica sa lažnom diplomom dipl. pravnika kako se lažno predstavlja. Jer, ne može se dobiti zvanje i diploma dipl. pravnika za par mjeseci plaćenog kursa! Lažno predstavljanje je kažnjivo po zakonu kao krivično djelo.

Zbog te obmane, Snežanu Ružičić bi trebalo bi krivično goniti. I to će doći na red, jer Policija odbija poslušnost bezakonju. Njen opoziv uporno moraju tražiti ne samo ekološki aktivisti na koje se okomila, nego svi koji trpe njeno bezakonje. Istražni organi bi morali ispitati njen odnos sa “Lyikosom” i porijeklo imovine koja se stalno uvećava. U siromašnoj općini, načelnica se silno bogati!

I ovom prilikom želim javno pohvaliti Policiju Jezera koja je odmah, ili vrlo brzo, reagirala na moje prijave u vezi sa narušavanjem javnog reda i mira u Jezeru, na čemu sam se i pismeno zahvalio.

I po prijavama načelnice Jezera Snežane Ružičić, Policija je također brzo reagirala i profesionalno postupala prema meni. Nakon što bi brzo ustanovila kako su te optužbe lažne, tu se za sada sve završavalo, umjesto da načelnica bude gonjena za krivična djela lažnih optužbi i zloupotrebe položaja.

Smatram da Policija mora nekoga uhapsiti – ili mene zbog javnih i kroz opštinski akt obmanom i lažima odbornika “legaliziranih” optužbi načelnice Snežane Ružičić za terorizam, šovinizam, ratno huškanje, širenje nacionalne i vjerske mržnje, lažno predstavljanje, ili moraju uhapsiti načelnicu Jezera za čije se krivične prijave protiv mene ispostavilo da su lažne i, uprkos njenih “službenih” zahtjeva – istrage obustavljene. Te njene lažne prijave su kažnjive po zakonu, kao i davanje lažnog iskaza.

Mogu i razumijeti Policiju, ali i ne podržati u tome, jer iz iskustva sa načalnicom Jezera pretpostavljam šta sve trpe i podnose, ali oni su ipak Policija, čuvari zakona i građana!!!

Ohrabren sam odlučnim i hrabrim odbijanjem Policije da uprkos pritisku načelnice, odbiju izvršiti njene nezakonite zahtjeve za kažnjavanjem ekoloških aktivista. Policija je plaćena da čuva javni red i mir, sprečava sve oblike nezakonitosti, kriminala, te da u svom djelovanju isto postupa sa svim građanima. Znam da ima iskrenu podršku i od ostalih ekoloških aktivista i mnogih građana koji učekuju da budu zaštićeni od hirovite i samovoljne načelnice.

Posao za koji su plaćeni policijski dužnosnici i djelatnici, ne može im oteteti načelnica ako se, za razliku od nje – drže zakona kao u slučaju bannera.

***

• VAŽNA NAPOMENA: INCIDENt O KOJEM JE OVDJE RIJEČ NIJE SE DOGODIO NA PRIVATNOM POSJEDU NAPADAČA

Nakon šest mjeseci kada sam pokušao provjeriti ispravnost moga drona, nisam ga mogao ni uključiti, a kamo li koristiti dok nije napravljen automatski “up date” njegova čvrstog diska. Radilo se o zadanim automatskim ogranićenjima korištenja u BiH.

U petak 6. marta htio sam provjeriti na otvorenom prostoru hoće li “slušati” moje komende, letjeti na visini i duljini koju je odrežena, hoće li se spustiti na mjesto polijetanje (Home point) ili će se oteti komandi i letjeti po “svojoj volji.” i spustiti gdje ne želim. Poligon je bio neograđena livada iznad Đola – podalje od Plive. Livada je neograđena bez ikakvog napisa da je pristup na nju zabranjen.

Dron je bio na zemlji.

Odjednom se pojavilo taxi-vozilo koje se van utabanog puta, livadom, približavalo prema meni. Vozač taksija je namjerno nagazio na moj dron na zamlji, a zatim se udaljio preko livade, izišao na asfaltni put i nestao u pravcu mosta u Čerkazovićima. Točak njegova auta je odbacio dron u stranu, presavio jedan od četiri nosača propelera… Nije mu se skroz posrećila namjera da mi uništi skupcjeni dron.

Malo kasnije taksi-vozilo se vratio – izvan utabanog puta, preko livade, prema mjestu gdje sam stajao. Dok je prolazio pokraj mene, uspostavili smo očni kontakt, to jeste jasno smo vidjeli jedan drugog, Davao sam vozaču znak da stane, čak i dok se udaljavao. Vidio je moj znakove, ali nije stao…

Stotinjak metara dalje od mjesta incidenta, parkirao je taxi-vozllo, na mjestu do kojeg sa asfaltnog puta vodi utabani put, očito nedavno napravljen. Sjeo sam u svoj automobil, uputio se ka tom parkngu u namjeri obavijestiti taksistu o tome šta mi je uradio.

Registarske oznake njegova taxija su:

T8-K-162

Nisam zatekao vozača u njegovu vozilu, a kada se pojavio na parkingu, uljudno sam ga pozdravio nekoliko puta sa “zdravo” kroz otvorena vrata moga auta, ne izlazeći iz vozila. Uporno sam ponavljao, insistirao da mi odpozdravi, pa da smireno, ljudski, porazgovaramo o onom šta je uradio. Naizad se udobrovoljio i “pozdravio” on mene sa;

“Pomoz’ Bog!”

Odgovorio sam na taj pozdrav sa:

“Bog Ti pomogao!”odgovorio sam mu.

(To vrstu pozdrava sam davno naučio od rahmetli Dida koji je tako odpozdravljao pravoslavcima.)

Vozač taksija je odmah tražio da se udaljim sa njegovog posjeda.

Posjed nije ograđen.

Nigdje nema znaka da je to privatni posjed.

Nigdje nema upozorenja da je to privatni parking. Nikad ne bih ni došao tu da mi nije pokušao zgaziti dron. Taj privatni parking, put, imanje ako je sve to i njegovo, nemaju niti ogradu niti upozorenje o privatnom vlasništvu niti da im je zabranjen pristup.

Umjesto da porazgovara sa mnom i eventualno se makar formalno izvine za namjerni pokušaj uništenja moje vrijedne imovine, da obeća namiriti štetu, vozač taksija pozvao mobitelom je policiju koja se na licu mjesta stvorila za nekoliko minuta. Vjerovatno me optužio da ometam njegov privatni posjed. Doksam se udaljavao, taksista je uporno fotografirao i mene i moje vozilo i tražio da se udaljim i sa privatnog puta i za vrijeme uviđaja gdje me zatekla policija.

Policija je uradila svoj posao.

Jedan policijac je nazvao momitelom nekoga. Taj se preko policijca s mobitelom zanimao o težini moga drona, pa zatražio da razgovara sa mnom. Policajac mi je dodao svoj mobitel. Sugovornik se predstavio imenom i prezimenom kao komandir Stanice policije u Jezeru Veći dio ragovora razgovora odnsio se temu o tome kolika je težina drona, koja su ograničenja, od koga treba tražiti dozvolu za pilotiranje… Rekao je da i on ima don manje teđine za koji ne treba dozvola, pa mi savjetovao da prijavim dron BiHANSU.

Za vrijeme i poslije policijskog uviđaja, vozač taksija koji je namjerio zgaziti autom moj dron, uporno je ponavljao:

“Mislio sam da je žaba!”

Rekao sam mu:

“Pa i da je bila žaba umjesto drona, Vi ste namjerno skrenli s puta da je zgazite. Ja ne bih nikad žabu zgazio!”

Na te moje riječi, vozač taxija je rekao:

“Vi ste brižni!”

Da!

Eto, vozaču taksija se moj dron učinio kao žaba i to van njegovog privatnog imanja, van puta, na livadi, pa je namjerio da je pregazi. Za njega žaba nije dragocjeno Božje stvorenje, niti on zna šta je grijeh kod Boga i kod ljudi.

Vidjećemo da li se policiji svidjelo to “objašnjenje” o žabi, hoće li podnijeti krivičnu prijavu.

Znaćemo uskoro, nadam se, da li taj taxista ima oko sokolovo pa da se sa prilično velike dal ugleda žabu baš na livadi koja nije njegova, van puta, baš tamo tamo gdje se ukazuje moja sijeda glava, pa kad se uvjerio ko sam, ugledao dron-žabu na zemlji, brzo je odlučio pregaziti ih i uništiti.

Uzgred, životom potvrđujem da sam zbilja brižan prema svakom živom biću, bilo da je insan, životinja ili biljka, ssve što postoji u prirodnoj sredini.

Baš zbog toga, u Jezeru najviši vrh vlasti ne podnosi me i baš toga dana načelnica je na sjediniciSO-e Jezero slagala odbornike kako mi je oduzeta novinarska licenca..

Umjsto da taksistu koji, je svojim vozilom namjerio uništiti moju skupocjenu imovinu, prijavim policiji, on je prijavio mene. Jezerska, tipična zamjena teza!

Da li je svjestan da mi tom prijavom je načinio uslugu, da je prijavio sam sebe – ne znam, ali znam da mu zamjena drona za žabu, bar što se mene tiče, neće piti vode.

Namjera mu je očita, a materijalni dokazi su u mom posjedu.

Policija je na potezu!

LIVADA NA KOJOJ JE VOZAČ TAKSIJA

T8-K-162

POKUŠAO UNIŠTITI MOJ DRON – NIJE NJEGOV POSJED!

(Editirano 7. marta 2025.)

Nenad PEJIĆ, glavni i odgovorni urednik informativno-dokumentarnog programa TV Sarajevo: Ibrahim je bio drčan kad je to trebalo biti, hrabar, nepokoriv. Dobio je nagrade Televizije Sarajevo za tekst, pa za kameru. Bila mi je čast sa njim surađivati.

Slaviša MAŠIĆ, redatelj na TV Sarajevo: “Ibro Halilović je poslije Ivice Matića najtalentovaniji filmski snimatelju Bosni

Ivan LOVRENOVIĆ, književnik: “Kad je Ibrahim morao otići, onda jeto kraj i smak…”

Ilija Jakovljević Bećar, predratni predsjednik OO HDZ Jajce: Tamo gdje drugi nisu smjeli po ni svoju prederanu cipelu, Halilović je podmetao glavu

Danijel SERWER, američki sveučilišni profesor, suradnik State Departmenta, desna ruka Holbrookea u Daytonu, napisao je Ibrahimu Haliloviću :  Vi ste sigurno najsirovija i najarogantnija osoba  među Bosancima koju sam ikad sreo na intrenetu

Ines LANGBEIN, glavna urednica programa za južnu Europu, (WDR Köln): Mi smo izvaredno zadovljni sa doprinosom g. Ibrahima Halilovića i posebno cijenimo njegov neovisni novinarski stav.

Heather MAJAURY, urednica Campus CJAM Radija Windsor, Canada: G. Halilović je posvećen izvrsnosti na svom polju rada. On pravi vrlo popularan Bosanski radio program.

Davor DEMIROVIĆ, logoraš sa Manjače: Da, lično poznajem gospodina Halilovica. Čovjek koi je pisao istinu i samo istinu. To mu je vrlina!

Biografske crtice

Ibrahim Halilović rođen je 1946. u (Mrkonjić Gradu) (Varcar Vakufu) gdje je pohađao gimanziju. Završio učiteljsku školu u Jajcu 1965.

Pisanjem se bavi od 1969. Prvu novelu pod nazivom “Sramota” objavio je “Prosvjetnom listu” u Sarajevu. Novele je objavljivao u banjalučkom “Glasu”, sarajevskom “Oslobođenju“, “Odjeku”, te u “Mostu” Hanau, Njemačka, i “Mostu” – Mostar.

Novinarstvom se bavi od 1970. Od 1978. profesionalno radi na Televiziji Sarajevo, Dopisništvo Jajce, sa statusom reportera – samostalnog urednika. Sarađivao je honorarno s “Glasom”, “Oslobođenjem”, “Politikom”, “Večernjim listom,” Radio Banjalukom, WDR Köln, CJAM Campus Radio Windsor, Canada.

Koautor je fotomonografija “Mrkonjić-Grad” i “Bjelajce”. Za vrijeme komunističke vlasti bio je proganjan i zatavaran, a nekoliko puta mu je bilo zabranjivano raditi na području Mrkonjić-Grada i Šipova zbog kritičkog novinskog izvještavanja. Na početku agresije na RBiH bio je uhapšen na punktu srpske milicije u Majdanu. Sredinom maja 1992. prelazi tajno u Jajce, gdje osniva i uređuje lokalnu TV Jajce, kojoj je glavni i odgovorni urednik.

Po nalogu srpske vlasti, milicija je uhapsila njegovu obitelj u Mrkonjić-Gradu (Varcar Vakufu) – suprugu i dvoje maloljetne djece koji su držani kao taoci pod danonoćnom milicijskom stražom u kućnom pritvoru od sredine juna do 21. septembra 1992., zajedno s roditeljima predsjednika lokalnog HDZ i porodicom novinara Mehmeda Buhića. Uz oko U većoj grupi civila iz Mrkonjića, Razmijenjeni su za zarobljene četnike u Jajcu 22. septembra, kada odlaze u Hrvatsku, a potom u Njemačku gdje ubrzo osniva sedmični magazin “Eurobosna”, čiji je bio glavni i odgovorni urednik.

Godine 1997. pokreće vlastiti magazin “Most”, koji je izlazio na bosanskom jeziku u Hanau. Od 1999. živi u Kanadi, u Windsoru, gdje je pokrenuo radio-emisiju za gradjane BiH. Povremeno objavljuje reportaže na BHT1, a potom na TV Federacije BiH. Dobitnik je nekoliko godišnjih nagrada TV Sarajevo kao autor filmskih novinskih priloga, te godišnje nagrade Udruženja novinara BiH.

Kategorije:

• Muškarac
• Rođeni 1946.
• Biografije, Mrkonjić Grad
• Bosanskohercegovački novinari
• Bosanskohercegovački pisci

http://bs.wikipedia.org/wiki/Ibrahim_Halilovi%C4%87

Reference i dokumenti

Ivan LOVRENOVIĆ: KAD JE IBRAHIM MORAO OTIĆI, ONDA JE TO DOISTA KRAJ. KRAJ I SMAK

Ivan Lovrenović, Zagrepčanin, Sarajlija, ali dušom uvijek Varcaranin gdje je odrastao uz Didovo kolino, kojeg je rat zatekao u Sarajevu, napisao je u svojoj kolumni u „Oslobođenju“ ratni zapis o Varcaru na osnovu mojih oskudnih izvještaja koje sam slao iz Jajca gdje sam tajno prešao polovinom maja 1992. Sa Varcarem nije bilo nikakvih veza – telefonske linije prekinute, putevi blokirani, četnici sa okolnih brda oko Jajca biju iz svih oružja, raketama iz Podrašnice, avijacijom iz zraka; taj Ivanov zapis prenosi Alija Isaković u svojoj knjizi dnevničkih zapisa „Antologija zla“ od 19. srpnja 1992.

„Sada o Varcaru slušam samo suhe izvještaje, a to posredno iz Jajca. Naši Ibrahim (Halilović, urednik i dopisnik RTVBiH, ratni reporter već dvadeset godina neprekidno, dok nije bilo ni Alije ni Radovana, a bilo je četnika, istih onih koji su to i sada, samo tada pod firmom SK i SUBNOR-a) morao je otići. Kad je Ibrahim morao otići, onda je doista kraj. Kraj i smak…“

Ivan kaže, a Alija prenosi kako sam bio „ratni reporter neprekidno već dvadeset godina“.

To je tačno; samo bih na tih dvadeset  – dodao još dvadest godina i nove  firme, partnere i koalicione partnere s kojima javno pandžu lomim – SDS, HDZ, SDA, SSND, SBiH, IZ  njihovu, za šaku maraka kupljenu intelektualnu elitu, poslušne medije, botove, sahanolisce…

 

Nenad Pajić, glavni i odgovorni urednik TVSA

Ibrahim je bio drčan kad je to trebalo biti, hrabar, nepokoriv. Bila mi je čast sa njim suradjivati.

Može li neko zamisliti da jedan mali grad u BiH, Mrkonjić Grad, bude prisutan u TV Dnevniku sarajevske televizije više nego Banjaluka ili Mostar? Možete li zamisliti da su se na mom stolu nalazile promjedbe općinskih struktura tih gradova pitajući za razloge zašto se Mrkonjić Grad “ne skida” sa TV ekrana? U podtekstu je neko sasvim sigurno mislio da “neko” iz Mrkonjić Grada ima dobre veze, ili kako se to danas kaže “kontrakte” na TV Sarajevu. Greška. Razlog tolikog prisustva Mrkonjić Grada je bila kamera i čovjek iza te kamere – Ibrahim Halilović. Mudro je počeo sa snimcima koji su služili da se pokriju vijesti iz vremenske prognoze, nastavio sa pričama, reportažama o ljudima iz Mrkonjić Grada Bugojna, Šipova, Jajca. Urednici jednostavno nisu mogli odoljeti ljepoti kamere i čistoći teksta koje je Ibrahim vrijedno slao. Dobio je nagrade Televizije Sarajevo za tekst, pa za kameru. Sve ga je to dovelo da izvještava o Olimpijadu 1984. I čovjek bi pomislio da je on onaj mirni Bosanac koji pokorno trpi sve moguće i nemoguće neporavde na ovom svijetu što se čine Bosni i Hercegovini – ali bila bi to greška. Ibrahim je bio drčan kad je to trebalo biti, hrabar, nepokoriv. Bila mi je čast sa njim suradjivati.

Nenad Pejic Glavni i odgovorni urednik TV Sarajevo

Prof, Daniel SERWER, desna ruka Holbrooka u Daytonu

 Vi ste sigurno najsirovija i najarogantnija osoba  među Bosancima koju sam ikad sreo na intrenetu.” Kraj citata.

Odgovorio sam prof. Serweru ovako: 

Prof Serwer! Hvala Vam za Vaš laskajući compliment! 

Nakon zadnje razmjene pisama sa Serweorom, i tvrdnje prof. Serwera kako sam jnajsirovija i najgrublja osoba među Bosancima, što je za me kompliment, s obzirom od koga ta „uvreda“ dolazi, prof Francis A. Boyle , autor i prvi zastupnk Tužbe RBiH protiv SRJ – Srbije i Cne Gore za agresiju i gencid: je u e-milu napisao:

Citat:

“Čestitam! Vi trebate objaviti taj njegov opis na Vašoj web-stranici. Jer, to je zaista pravi compliment od nekoga ko je pomogao i podržavao Holbrookea u žrtvovanju Srebrenice i Žepe.”

Ivan JAKOVLJEVIĆ BEĆAR, jedan od osnivača HDZ Jajce

“Tamo gdje je Ibrahim Halilović podmetao glavu, mnogi nisu smjeli ni svoju proderanu cipelu.” (U interviewu I. Haliloviću)

Slaviša MAŠIĆ; reditelj TV Dnevnika, Znanja imanja TV SA, Koncerta Sfeta Isovića, TV prijenosa Olimpjade u Sarajevu:

“Ibrahim Halilović zauzima drugo mjesto najtalenotovanijih snimatelja u Bosni, odmah iza Ivice Matića.” (U izjavi datoj Marjanu Hajnalu u Sarajevu

https://widgets.wp.com/likes/index.html?ver=20260205#blog_id=34533172&post_id=2&origin=ihalilovic.wordpress.com&obj_id=34533172-2-6984e18d2c2ae&domain=ihalilovic.com

2 Replies to “Ukratko o autoru priloga na ovom Blogu”

1. handjarlija18/04/2015 u 21:40  Davor DEMIROVIĆ, logoraš sa Manjače Da, lično poznajem gospodina Halilovica. Čovjek koi je pisao istinu i samo istinu. To mu je vrlina! Mislim da suprotna strana ne voli istinu! Često ga napadaju i prijete mu, pa se pitamo zašto! Pa, odgovor je jasan; zbog Istine koju piše. Svi oni koi su pravili zla, ne vole Istinu Ali mora se Istina po svaku cijenu iznijeti na vidjelo ma kolika cijena bila! Halilovic je uporan u tome Za svaku pohvalu je njegova uporna borba oko iznošenja Istine. Ponosan sam sto poznam znam i sto je komsija bio Halilovic. Čovjek za svaku pohvalu. Vrijeme je da i ja pomognem Halilovicu oko dogovorene teme našeg hapšenja i odvođenja na Manjaču, nakon premlaćicanja u Podbrdu i ubojstva Josipa Svetinovića Baje. Šta smo sve preživjeli i kroz kakvo mučilište smo prošli. Podbrdo; da se sazna ponešto o tome! Ja sam živi svjedok toga dogadjaja Ibrahime javi mi se!
2. Povratni ping: Otvoreno pismo hrvatskoj Predsjednici: NEMATE PRAVO SVOJATATI NI BOSANSKE KATOLIKE, NI DRŽAVNI TERITORIJ BOSANSKE DRŽAVE! NISTE NAM UOPĆE NIKAKAV, A POGOTOVO EUROPSKI UZOR! | ihalilovic Uredi

Naslovnica sdmičnog lista na bosanskom jeziku, “EUROBOSNA,” Franfurt, čiji sam glavni i odgovorni uredik bio. (Objavljeno početkom septembra 1993.)

Kuća gori, a baba se češlja.

Ispija jutarnju kaficu u kući u poklonjenom, neprovidnom šarenom ogrtaču, ugodno joj je, nasmijana je i zadovoljan puna sebe. Dok laže i optužuje, prijeti, kućni jutarnji ugođaj je još topliji

Providni ogrtači joj služe za javno pokazivanje. Ovaj koji je zaodjenula, iako neproziran, providan je jer ne može sakriti njene bezočne laži, teške klevete, uvrede, nesnovane opsne optužbe kojima nas stalno zasipa. Stoga, neka se ovaj tekst ne shvati kao pravdanje, nego kao dokaz njenih laži i obmana, zloće i razaranja, opasnog javnog privatnog i službenog djelovanja. Kod nje tu nema razlike.

“Lykos” nastavlja geoistraživanja u Majdanu usprkos sudskoj zabrani. Snežana Ružičić kao načelnica Jezera se ne može pravdati kako Majdan nije u sastavu njene općine. Ali, kako je i prirodi sve povezano, pa ako ugroziš Majdan, ugrozio si i Jezero i Jajce i Banju Luku! Stoga bi se i vlast i građani morali pobuniti i spriječiti ilegalno zagađivanje prirodne sredine dok ne bude kasno, dok rudarenjem ne bude otvrovan i opustošen ovaj kraj. To bi bila prva zadaća i načelnici Jezera prije nego se zaogrne u šareni ogrtač i popije prvi gutljaj kafice, pa udri po zločastim ekološkim aktivistima.

Ali, načelnica Jezera Snežana Ružičić ima prečeg posla.

Ona radi sasvim suprotno od ekoloških aktivista.

Za sudske odluke ne mari – a “kvazi i nadri ekologe” smatra zlom.

Nije li ta njena izjava potpuno nelogična jer je suprotna stvarnoj ulozi i značaju ekoloških aktivista za spas prirodne sredine, u ovom slučaju Jezera, Plive i njenih pritoka, Hotomalja, Sinjakova, a i Jajca i Banje Luke. Umjesto da se kao načelnica Jezera susprotstvi nelagalnim geoistraživanjima i srčano bori za poštivanje sudske odluke, ona zamjenjuje teze, pa ekološke aktiviste proglašava zlom. Ona ustaje protiv zakona i Suda samo kad je Dodik u pitanju!

Da li šuti zbog toga što joj “kvazi i nadri ekolozi” kvare račune sa Lykosom, ona to najbolje zna.

U svom video-uratku u kojem je privatno/službeno izvijestila gledateljstvo kako pije jutarnju kaficu u ogrtaču koji joj je poklonila njena kćerka, načelnica Jezera je u svom stilu ponovno nasrnula na autora ovih redova, pa nakon obraćuna sa zlim “nadri i kvazi ekolozima” – ponovno udarila na njen najveći problem i zato glavnu metu, na me, kao najveće ekološko zlo, očito kao izvor svojih frustracija. Lykos joj očito nije problem.

Teško je reći da li to ona radi kao privatna osoba, ili kao vlast, a ona najbolje zna. Ona uvijek bira isti cilj, ekološke aktiviste koje napada bez ijednog dokaza, mene posebno; gledateljima ostaje da ili vjeruju njenim riječima, ili surovoj stvarnosti koja je u suprotnosti sa onim što ona izjavljuje, optužuje, crtajući mete na čelu nevinih građana i dovodeći u pitanje sigurnost tih osoba.

Transkript:

 „Ono što  me posbeno rastužuje, ovi ekolozi, oni ne mogu nanijeti zla, u vezi tog svog kvaziekološtva, nego lica poput novinara prijeratnog (Ibrahima Halilovića, op. ur.) koji huška ljude i koji nas trpa u neke grupe  vraćanje Ustava Republike Bosne i Hercegovine, grupe koje imaju jako veliki broj pratilaca koji su dosta šovinistički nastrojeni. Ti su ozbiljno strašne stvari!

Opština Jezero, odnosno Skuština Opštine Jezero, je jednoglasno donijela odluku kojom je evidentirano da je lice Ibrahim Halilović opasno lice za okruženje, i treba da se ispita za koje organizacije radi, i za koje medije radi on konkretno i na koji način pravi huškačku politiku, i ono što ćemo svakako mi evo u narednom periodu provesti sa upravom za terorizam je da vidimo što tačno to lice radi. Do tad, itekako ćemo se baviti svim njihovim socijalnim davanjima, stausima u zemljama gdje žive, pa ćemo što kažu, kom obojci, kom opanci.“ Kraj.

Dakle, po tvrdnji Snežane Ručičić, svi ti kvazi i nadri ekolozi ne mogu nanijeti toliko zla koliko lice zvano Ibrahim Halilović.

To lice je opasno za okruženje, mada to lice evo već skoro pola godine ne živi u okolini načelnice i u Jezeru, nego u Canadi. Očito, njegov duh bdije nad njom, gdje god da je, u pokretnom studiju, uredu, pa i u kući pri jutarnjoj kafici zaogrnuta šarenim ogrtačem, okružena porodičnom idilom i prazničnom toplinom i ushićenjem.

Tvrdi da je to lice predratni novinar, ali se pokušava obračunati sa njim zbog ovovremenskih napisa o zaštititi prirodne sredine, o njenim dogodovštinama, obmanama, lažima, malverzacijama, teškim klevetama, obmanama, zloupotrebi službenog položaja i ovlasti, raubovanjam javnih rsursa, propalim investicijama i vezama sa Lykosom. Dalje tvrdi kako predratni novinar “huška ljude.” Ne kaže ni kad, ni koje ljude, ni gdje ni kako, kojim riječima, pokretima tijela, kojim napisima, pa se to doima kao obični trač neke babe, za dobar početak njenog dana. Nigdje ločičnog zaključka, nigdje suvisle rečenice, nigdje dokaza, kao da je pala s Marsa.

Kaže da nas to lice ” biva ja, pokušava “utrpati” u grupu koja zahtijeva povratak Ustava RBiH.” Ne kaže kad i kako, koga sam pokušao utrpati u tu grupu, ali nju sigurno nisam. Ona ima suprotna “pravna” stajališta od te legalne grupe, ona ima grupe sasvim suprotnih pravnih principa. Ona je okružena klimoglavcima, svojim botovima, pa čak i sama izrađuje lažne profile.

Tvrdi dalje kako grupa ima “veliki broj pratilaca koji su šovinistički nastrojeni.”

Ne navodi koliki je brojnastrojenih, niti ijedan primjer šovinizma, pa joj i ovog puta očekuje kako treba njenim izmišljotinama i priviđanjima. Neka pogleda spisak službenica pa vidi; ako postoji muški, postoji li ženski šovinizam u širem i u užem i značenju te riječi!

Snežana Ružičić ne kaže na osnovu kojih činjenica su odbornici donijeli tu jednoglasnu odluku. Istina je da je ona obmanula odbornike svojim lažima i da su oni sve od juna prošle godine pa do danas uzeli tu laž kao novo za gotovo, pa im godi ta obmana i laž jer se ne bune, iako znaju da je falisfikat.

Kao “dipl. pravnik,” načelnica bi morala znati da je Ustav Republike BiH jedini važeći Ustav, da daytonski Ustav nije nikad usvojen u Parlamentu BiH, da postoji Ustavni zakon kojim se Ustav RBH može pravno vratiti u život. Daytonski ustav niti ko poštuje, niti su se izbjeglice vratile na svoja ognjišta. Ko ih, pa i mene i kako odovraća, neka načelnica pogleda uza se i niza se!

A da baš ona uporno radi na odvraćanju baš mene kao povratnika svjedoči, ona sama i u ovom video uratku, a i javo objavljenim njenim fotogarfijama.

Tvrdi kako je SO-e donijela jednoglasnu odluku kojom sam “evedentiran” kao lice opasno po okloninu, pa će me kao teroristu ispitati uprava za borbu protiv terorizma, staviće sve pod lupu što radim javno i tajno.

Kako sam postao terorista?

Pošto je odbila primiti traženu dokumentaciju upućenu poštom slagavši da je otputovala, a potom zabranila da istu predam u Pisarnici opštine, inzistirao sam u Opštini Jezero da se ta dokumentacija zaprimi jer je to zakonska obaveza. I ne bih napustio zgradu Opštine dok se to ne uradi. Nisam ponuđen ni da sjednem, pa sam sjeo na pod u hodniku jer sam osoba u godinama. Tako sam dočekao i ispratio policiju koju su poslali nezakonito da bi me uhapsila!

U razgovor sa službenicom Pisarnice, dva puta se uplela Suazana Tufegdžić, matičar, mada bisma dišao vaditi “ličnu kartu Jzera.” Odlučno sam joj rekao/upozorio/opemenuo da je nisam ništa pitao, pa neka šuti. To je bio razlog da je pozvana policija da me valjda uhapsi. Načelnica se tada vrzmala po hodiniku, a zatim je otišla na sjednicu SO-e koja je bila u toku, i pod tačkom razno svjesno obmanula odbornike kako vršim verbalno nasilje nad njenim službenicama. Složene ruke i vlasti i opozicije su poletjele u zrak i odobrile ovu opsnu laž. Ta laž je kasnije pretočena u službeni dokument koji načelnica koristi kao lažnu potvrdu svojih novih i novih laži kroz zloupotrebu SO-e i njenih ovlasti. Narod bi rekao, želi mi glavu skinuti na bigajri hak!

Niko od od obornika SO-e nema snage ni hrabrosti da javno kaže kako su obmanuti i prevareni. Znači, svi se oni slažu da sam terorista, čak i oni koje ona javno neargumentirano napada. Zato bi svi oni mogli završiti na sudu zbog toga!

Što se tiče mog statusa u Canadi kojem ona kao prijeti, načelnica najmanje siromašne općine bi morala znati da taj status u velikoj, moćnoj, vrlo bogatom i demokratskoj državi, sličnoj nekadašnoj Bosni po međuljudskim odnosima, nije odredila ona, nego Vlada Canade po strogim propisima. Ona tom statusu pera ne može odbiti. Ako me pokušava zastrašiti, morala bi znati kako se starom vuku ne prijeti janjećom kožicom.

Državljanin sam i Bosne i Canade i taj status ona ničim ne može osporiti.

Bosansko državljanstvo sam stekao rođenjem, a državljanstvo Canade ostvario sam po strogim zakonskim propisima te države. Zakon kaže: “Ko jednom postane Canađanin, ostaje zauvijek je Canađanin.” Tako je i sa Bosnom, zar ne, makar te prognali na kraj svijeta i makar ti pokušali zabraniti povrtak?

Uz državljanstva idu i socijalni i svaki drugi statusi i prava, ali i obaveze po zakonu. Pred zakonom su svi isti. U Bosni za jedne zakoni važe, a druge kao načelnicu Jezera ne važe, a ona i njen šef određuju koji i kad važe. Prije nego li se pozabavi mojim statusom, bolje bi joj bilo da se pobrine da joj “stanovnici” Jezera ne gladuju, poput Bajre Beganovića.

Da sam na mjestu načelnice Snežane Ružičić koje me lažno optužuje i podnosi krivične prijave protiv mene kao canadskog državljanina, zapitao bih se šta canadska Vlada može poduzeti na spriječavanju takvih potuzakonitih rabota protiv canadskih državljana!

Do tada, neka se pobrine da joj “stanovnici” daju glas i bez podmićivanja za vreću brašna ili metar asfalta! Neka ne izdaje stotine novih ličnih karata osobama koje dovozi autobusima iz Srbije da bi se u Jezeru vladalo njihovom voljom, sve o našem trošku.

Neka prestane rasipati društvene resurse na promašene investicije poput dječijeg vrtića ili na predizbornu kampanju!

Neka se načenica pobrine da se prema pravu ne odnosi kao da je u pitanju švedski sto. Ovo hoću, ovo neću!

Neka se ne hvali prosperitetom, nego neka pokuša stvoriti uslove da svaki stanovnik može živjeti od svog rada, pod uslovom da se sačuva zdrava sredina i da se tek tada mogu baviti i turizmom. Tada ne bi morala prositi ni od Japana, Kine, niti od Švicarske, vojvođanskog Fonda, ministarstva za izbjegla i raseljena lica BiH/FBiH. Neka se pobrine da joj stanovnici ne žive u strahu od srdžbe ili milostinje one koju su birali. Tada neće biti štete ni manjka u budžetu.

Ona se ne protivi odluci vlade koji dozvoljava geološka istraživanja koja vode uništenju Jezera i šire okoline, na jednoj, ali se srčano bori protiv pravosnažnih sudskih presuda protiv njenog šefa, na drugoj strani. Ona se ne bori za sprovođenje sudskog rješenja o zabrani geoistraživačkih radova koji ugrožavaju i Jezero.

Ona to čini i mitingašenjem pod parolom “Granice postoje,” donošenjem opštinskih rezolucija, podržavanjem odluluka Glavnog odbora SNSD-a, učešćem u obilježavanju neustavnog dana RS, veličanjem ratnih zločinaca i simbolima četničke ideologije i genocida. Morala bi se najzad presabrati ko zbilja krši zakone i ko huška umjesto da laže na druge.

Zbog svega toga poduzeću sve zakonske mogućnosti da se ova i ovakva osoba zaustavi kada je u pitanju njeno neprestano ničim utemeljeno atakiranje na moju ličnost, pa i na druge nevine osobe. Još upornije, hrabrije i odlučnije ću se zajedno sa ekološkim udrugama, pojedincima i grupama boriti za spas prirodne sredine, pa šta košta neka košta.

I u tom cilju uskoro dolazim u Jezero, makar na glavi imao nacrtanu metu od strane Snežane Ružičić kao opasno lice za okolinu.

Dolazim i da se suočimo na sudu, ne samo s njom, nego i sa onima koji svjesno nasijedaju na strašne njene laži i složno dižu ruku da bi se suglasili sa natežim optužbama protiv mene kao što je terorizam.

Pa što bi ona rekla, “Kome obojci, kome opanci!”

.

Na poziv načelnice Jezera Snežane Ružičić, danas, 28. januara, u posjeti ovoj najmanjoj i valjda najsiromašinoj opštini u RS-u bio je švajcarski ambasdor Gabriele Detighetti. Njegova Ekselencija bio je u posjeti Jezru na poziv načelnice.

Naćelnica je informirala javnost o toj posjeti usvrdivši i ovo, citat: “Ambasador je pohvalio napore lokalne zajednice u unapređenju uslova života, te da će Ambasda Švajcarske ubuduće razmotriti mogućnost podrške Jezeru.”

Opštini Jezero manjka znatna količina novca u budžetu, mnogi dosadašnji izvori pomoći presahli su, pa se načelnica obratila za pomoć švajcarskom Ambasadoru. Nije li baš ona glavni uzrok i posljedica manjka novca u budžetu, i to ona najbolje zna?!

Budući da je Švajcarska zemlja turizma, a da načelnica Opštine Jezero Snežana Ružičić ima velike ambicije u turizmu, čudno je da u njenom priopćenju nema ni slova o mogućnosti turističkog razvoja Jezera uz bratsku pomoć Švicarske. Ona je gorljivi zagovornik razvoja turizma u Jezeru, njena familija posjeduje Auto kamp. Dovodila je tamo i gostila ekipu RTVBiH 1 da bi reklamirala turizam u Jezeru, ali eto, tema razvija turizma nije dotaknuta u razgovoru sa švicarskim Ambsadorom, sudeći po njenom priopćenju. Od Švajcarske bi se imalo šta naučiti, a moža i koja marka neka kapne. Tema sastanka nije bilo ni geoistraživanje jer ako ima, atakiranja na prirodu, nema turizma, to jeste nema ni novačane pomoći Švajcarske. Znato i načelnica, a zna i švajcarski Ambasador.

Možda je spominjanje turizma namjerno izbjegnuto jer na terenu se danas događalo mnogo toga što i nije baš za razgovor sa Ambasadorom zemlje sa najrazvijenijim turizmom na svijetu. Istina “YUGO METALSI” i nisu bili danas Jezeru, ali ukazali su se samo nekoliko kilometara dalje – u Majdanu.

Kako je u prirodi sve povezano, Lykos nije morao ni biti u Jezeru, ni u kancelariji u Opštini, ni sa mašinima za bušenje i rovaranje po okolnim brdima. Duh Lyikosa kao zagađivača tukne svuda okolo. Zagadiš li podzemne vode u Majdanu, zagadio si i Plivu! Zamutiš li Jošavku, zamutio si i Plivu i Vrbas.

Tema turizma i geoloških istraživanja ne ide zajedno kada se traže pare za zakrpe u budžetu, pogotovo ako švjcarski Ambasador pohvali poboljšanje uvjeta života u Jezeru, budući da je za stanje na terenu informiran samo kroz načelnicinu priču! .

Na stranu što se uvjeti života pogoršavaju baš ekološkim istraživanjem.

Dok je načelnica Jezera pokušavala udobrovoljiti švicarskog Ambasadora za (novčanu?) pomoć, a Ambasdor hvalio napore lokalne zajednice u unapređenju uslova života u Jezeru, bušači Lykosa (YUGO METALS-a) su se razvaljanili na terenu kako bi te i onako loše uvjete životarenja, dodatno pogoršao nastavkom geoistraživanja.

Unatoč valjanoj sudskoj odluci kojom su privremeno zabanjena geoistraživanja, Lykos je danas dovezao nove mašine na lokaciju Kovačevac u blizini Majdana, nedaleko od rijeke Jošavke koju su već mutili svojim otpadnim vodama.

Sizana Rajković, agilni ekloški aktivsta, član udruženja “Dolina Plive” vratila se s terena. Svjedoči:

“Dok je načelnica Jezera danas dočekivala ambasadora Švajcarske, Lykos je ponovo na terenu. Vidjela sam danas u blizini buštine na Kovačevcu u Majdanu džipove, kombije, bager. Pružili su kabl preko lokalnog puta, krče šumu… Upravo se vraćam iz Majdana gdje sam sve to vidjela.”

Nema nove dozvole Ministarstva za energetiku i rudarszvo RS . Na sudsku presudu koja zabranjuje bušenje, nije uložena žalba u predviđenom ruku, ali Lyokos i pored toga nastavlja sa bušenjem.”

Da li je u pitanju samovolja, nepoštivanje odluke suda ili nešto što javnost ne zna?

“Nije izdato novo Rješenje,” kaže Suzana Rajković i nastvalja: “U presudi stoji da je Ministarstvo energetike i rudarstva dužno izdati novo Rješenje u roku od 30 dana. Presuda je donesena 16. decembra 2025,, a na našu adresu došla 19. decembra. Znači da je prošlo tih 30 dana roka za žalbu Ministarsva za energetiku i rudarstvo. Pratila sam “Službeni glasnik RS.” Nigdje nije ništa objavljeno u vezi s tim. U krajnjem slučaju, trebalo je Rješenje biti objavljeno na sajtu Opštine Jezero, a nije. Načelnica je tek 21. januara ove godine stavila na sajt Opštine Jezero presudu kojom je prijašnje Rješenje poništeno. To je učinila nakon više od mjesec dana od donošenja presude. Pratiću ovih dana Službeni glasnik RS. Pravnik će nam provjeriti u Ministarstvu da li je izdato novo Rješenje. Planiramo sutra pisati inpekciji, ujedno i prijaviti inspektora koji je utvrdio da se voda iz Jošavke zahvata “povremeno” i da je sve u redu što se tiče njene čistoće. Izvještaj je potpuno površan i neprofesionalno odrađen.”

Zanimljivo je da Lykos koristi iznajmljene prostorije baš u Opštini Jezero u koje je načelnica propuštala na sastanak samo one “sa ličnom kartom Jezera.” Građane i aktiviste je neovlašteno legitimirao Dušan Sarić koji se hvali da je bio u Arkanovim Tigrovima. Na pritužbu “Lykosa” na građane koji su postavili bannere “YUGO METALS GO HOME” na svojim imanjima i kućama, načelnica pokušava protuzakonito uvesti komunalnu taksu.

Inače, načenica Jezera pokušava bez ijednog argumenta javno kritizirati i ismijati građane i ekološke aktiviste nazivajući ih pogrdnim imenima zbog toga što se grćevito bore za očuvanje zdrave životne sredine. Najavila je osnivanje novog ekloškog društva u Jezeru koje bi vjerovatno bilo po njenom aršinu i pod njenom kapom.

Moguće je da bi na čelu tog ekološkog udruženja bio Janko Vođević. Hem je odbornik u Skuštini opštine. hem je neki posmatrač geoloških istraživanja, inače zabrinut za životnu sredinu.

Viđen je na vlastitom bageru kako pomaže Lyokosu oko geostraživanja.

Nije li baš taj i takav odbornik i lažni ekologista po mjeru načelnice i njenog poimanja turizma i ekologije na jednoj, a na drugoj strani svojim bagerom pomoći geositraživanju, sve uz puna usta brige o životnoj sredini.

Švajcarskom Ambasadoru je ostalo samo da odriješi kesu!

Načelnica Opštine i predsjednica Opštinskog odbora SNSD umjesto iz svog pokretnog studija, javlja sa video-uratkom iz neke prostorije. Video objavljuje na svom privatnom Facebook profilu. Logo profila glasi: “Gospode Isuse Hriste, Sine Božji, pomiluj me grešnog.”

Načelnica Jezera informira javnost kako su u Opštinu vraćene preporučene poštanske pošiljke poslane na adrese nekoliko nadri-ekologa jer su svi otputovali.

Pisma će im biti ponovo poslana sa zahtkevom da traže odobrenje za isticanje bannera “YUGO METALSI GO HOME,” ali moraće plaćati komunalnu taksu. Ako to ne urade, u toku osam dana, kompanija “YUO METALS” će tužiti Opštinu Jezero!

Poslušajte:

Uvođenje tog nameta na bannere od Opštine Jezero traži baš kompanija “YUO METALS” koja vrši geološka istraživanja u dolini Plive, po okolnim brdima i planinama, pa i u blizini naselja. Ekološka društva i pojedinci se bore protiv bušenja, rudarenja i uništavanja životne sredine.

Opština Jezero je svjesna da nema zakonskog uporišta za naplatu te takse, pa načelnica informira javnost kako će “YUGO METALS” tužiti Opštinu (sic)! Dodaje kako Opština Jezero ima novca za plaćanje sudskih troškova (sic!) To me se osobno ni malo ne tiče, jer očito ni Opština, a ni “YUGO METALS” ne mogu na sudu dobiti “nadri-ekologe zbog isticanja bannera na njihovim imanjima!

Da je uvođenje te takse protuzakonito, upoznata je i načelnica išira javnost, ali ona goni svoje po zahtjevu “YUGO METALSA.” Pa kad goni. neka njena Opština plaća sudske troškove! Taksu neće naplatiti, bar od mene!

Pokušaću objasniti zašto:

Prvo nisam vlasnik kuće na čijem je balkonu postavljen banner “YUGO METALS GO HOME!” I da jesam, odbio bih plaćanje te nezakonite komunalne takse!

Neću primati pisma koja mi upućuje načelnica ili Opštinske službe Jezera jer jer ona je uvela tu praksu. Lično je odbila primiti preporučenu pošiljku koju sam joj slao u ime valasnika kuće u Jezeru. Obrazloženje je bilo da je otputovala, što je bila laž. Kada sam pokušao dostaviti to pismo na Pisarnici, odbijen sam, pa čak proglašen teroristom u službenom aktu Opštine Jezero koji ona potpisuje i koristi u mome krivičnom progonu.

Neka poštedi budžet Opštine mykar za poštarinu, pa neka meni ne šalje nakakva pisma!

Upitao bih je na kraju, da li iko plaća komunalnu ili državnu taksu za reklamni pano koji je postavljen u Jezeru na raskrsnici prema Šipovu kod kafića “ABBA” kojim reklamira obiteljski “Auto Camp MARS?” Isto pitanje važi i za putokaz pred mostom u Čerkazovićima na kojem se također reklamira AC “Mars?”

To su pitanja i za inspekciju jer to su reklame koje podliježu taksama!

Pa i ako plaća, načelnicin pokušaj uvođenja komunalne takse za bannere na privatnim posjedima nema nikakvog uporišta u zakonu, pa neka se slika s njim, ha u pokretnom, ha u nepokretnom studiju i neka se ganja po sudovima sa “YUGO METALSOM!”

YUGO METALS” GO HOME!

• POUKE IZ FILMA “ERIN BROKOVICH”
• To je Istinita priča o Erin Brockovich koja govori o upornoj borbi nevakidašnje samohrane majke Erin Brokovich koja je, kao službenica u jednom advokatskom uredu otkrilai masovno zagađenje vode koje je prouzorkovala tvrtka “Pacific Gas & Electric (PG&E)” u Hinkleyju u Kaliforniji, što je dovelo do povijesne nagodbe te firme i oštećenih građana od 333 milijuna dolara (najmanje668 million u 2024)) za stanovnike pogođene otrovnim kromom-6 u njihovoj vodi. Erin Broković je najzaslužnija za to.
• Njezini napori, uz podršku i pomoć odvjetnika Eda Masryja, otkrili su trovanje podzemnih voda koje su prouzorokovale ozbiljne bolesti.
• Na kraju, spor se završio jednom od najvećih isplata odštete po tužbama u američkoj povijesti, kasnije ovjekovječeno u filmu iz 2000. godine, nagrađenom Oscarom, s Julijom Roberts u glavnoj ulozi.

• Radnja flma se temelji na istinskom događaju. Originalna Erin Brokovich (Broković) je naše gore list.)
• Erin Brković nije nikad završila pravo, čak ni tromjesečni kurs, niti je ikad radila u kancelariji nekoga advokata. (Danas je počasni doktor prava) (Izvor Wikipedia”
• Na čelu Opštine Jezero je “dipl. pravnik,” a kancelarija YUGO METALSA je također u Opštini. Načelnik Jezara Snežana Ružičić javno tvrdi kako niko više ne voli Jezero i tamošnji narod od nje. Najavljuje vrlo oštre sankcije i kazne protiv zagađivača, pa neka se ugleda na Erin Brokovich, ako voli “Jezero, klince, kumove, prijatelje!”
• Neka se drži one narodne izreke, BOLJE SPRIJEČITI; NEGO LIJEČITI!” neka ne čeka da Jošavka bude ponovno zagađena, tako i Pliva, neka ne čeka daotorovi dospiju u podzemne vode!
• Neka za početak ponudi čašu vode iz Jošavke ili iz neke od jama koje su sa zagađenom vodom iza sebe ostavili po Sinjakovu bušači “YUGO METALSA:” Kancelarija “Yugo Metalsa” je u zgradi opštine Jezero, ne treba puno zahmeta.
• Naka po jednu flašu ponese i svom šefu Dodiku, a isto tako i Petru Đokiću koji je upravo nadživio još jedan pad Vlade.
• Svakako ne treba zaboraviti ni isnpekcije! Treba ponuditi i načelnika Jajca Edina Hozana tom vodom, isto tako i Stanivukovića u Banjoj Luci.
• Ona, načelnica, neka za sada ne pije tu Vodu, trebaće nam ona kao Erun Brokovich; Neka tu vodu ponudi i Vladi koju inače bespogovorno sluša kada su u pitanju geološka istrađivanja, pa neka kao “dipl. pravnik” presavije tabak i podnese tužbu protiv Vlade.
• Taj metod preporučujem neka se koristi pri bilo kakvim razgovirima koji su ustvari samo kupovanje vremena za YUGO METALSE i njihove prišipetl*
• Uzmimo uorak te vode, pošaljimo o našem trošku na bioloko-kemisjsku analizu, pa presivijmo tabak i tužimo trovače dok ne bude kasno.
• U ovom insretu advokati Henklya pregovaraju o visini odštete za one koje je ta forma otrovala podzemnim vodama. Erin neće ni da čuje o ponuđenoj cijeni ako nije 100 puta veća. Nerovozna advokatica Hinkleya poseže za ćašom vode da ovlaži usta. Erin joj kaže da je ta voda specijano donesena iz (zagađenih) bunareva Heklya. Naravbo, tada advokatica odustaje od gutljaja te vode..

Klinite na link na sliku ispod!

Snežana Ružičić je snimila još jedan svoj video uradak u svom pokretnom studiju, u automobilu, za vrijeme vožnje. Glas je cvrtuklav, prede kao maca, ali ujeda kao zmija.

Ona najbolje zna, ali po onom šta i kako govori u tom videu, izgleda da su joj prisjeli Božić i slave zbog nekoliko aktivista koji su se javno usprotivili traženju i kopanju teških metala u Jzeru i okolini, dok se ona za Banjak slikala s kokardom na glavi. Najgore ju je izbihuzurila činjenca da se poslanik u Skupštine opštine Jezero Radica Milanović javno potužila kako dio Jezera u kome živi, nije imao danima vode uz Božić.

Umjesto da razložno odgovori zašto nije bilo vode za najveći pravoslavni blagdan, Snežana Ružičić se okomila na Radicu Milanović koja je javno posumnjala da se radi o namjerno izazvanoj nestašici i odugovlačenju na otklanjanju kvara, baš za Božić, tim više što je i Radica Milanović u grupi građana koji se protive rudarenju u ovom kraju, k tome još je i u opoziciji.

(Ništa novo u stilu načelnice koja glumi nevinašce i diči se svojim zaslugama! Kada sam načelnicu javno pitao zašto dio Ade u Jezeru nema treći dan vode uz prošli Uskrs, počastila me javno etiketom šoviniste i ratnog huškača koji ne zaslužuje odgovor – pa čak ni o nestanku vode koju plaća.)

Karajući Radicu, dohvatila se i mene, koji sam po njenoj iskrivljenoj slici svijeta – opasan za okruženje.

Naravno, diplomirana pravnica sa lažnom diplomom i potpisom lažne titule, ne nudi ni jedan dokaz.

Ne može oprostiti Radicu Milanović jer je i ona na Skupštini opštine sa svim odbornicima nasjela na laž načelnice Ružičić i digla ruku da se autora ovih redova isljeđuje u “ozbiljnim organima,” a sada igra po Halilovićevoj palici.

Poslušajte taj dio video uratka Snežane Ružičić.

Tu lažnu optužbu kako sam opasan za okolinu, to jeste da verbalno zastrašujem njene službenice, Snežana Ružičić već je upakovala i uvezala u debeo snop lažnih optužbi na moju adresu i pretvorila u zvanični dokument. Koristi ga uz pečat SO-e Jezero uz svojreučni potpis “dipl. pravnik” i šalje na zvanične istitucije i “ozbiljne organe” kako bi me strpala u zatvor.

Evo šta piše u tom lažnom dokumentu:

Citat:

“Lice (Ibrahim Halilović) kontinuirano vrši uznemoravanje i širi govor mržnje na nacionalnoj i vjerskoj osnovi, te na adresu opštine upućuje pismena uznemorujućeg sadržja huškačko ratne retorike i retorike netrpeljivosti putem svog bloga i društvenih mreža, gdje omalovažava i diskredituje načelnika opštine koristeći pogrdne izraze poput “četnikuša” kao i druge uvredljive nazive na nacionalnoj pripadnosti, te je isti prijavljen ministarstvu unutrašnjih poslova Republike Srpske, kao i Upravi za borbu protiv terorizma i ektremizma.”

Ni jedan svoj opasni navod, načelnica Ružičić nije potkrijepila makar i jednim dokazom.

To je potvrda kako pojma nema o pravu, logici, ne poziva s ni na jedan zakon, pa zloupotrebom i obmanom odbornika SO, svog službenog položaja i ovlasti, opasno optužuje nevine ljude i ovjerava to službenim pečatom Opštine Jezero.

Evo dokaza te zloupotrebe službenog položja i ovlasti kako bi meni uskratila slobudu i strpala me u zatvor. Jer, te optužbe zvuče kao najteža krivična djela.

Ona bi morala znati da su lažne krivične prijave kažnjive po zaknu.
Stoga. ta njena zla namjera neće proći, nadam se ni na sudovima u koje je uvjerena da će suditi na osnovu njenih laži i partijske nedodirljivosti, a ne dokaza.

Pipatm s ekoliko ljudi u Jezeru zna da su ovo izmišljotine, laži i teške javne optužbe, pa ne smiju pisnuti, ne u moju obranu, nego što će i oni sutra doći na red, ako samo zucnu istinu o onom što se događa u Jezeru, a vezano je za načelnicu.

Varaju se. Eto, Radica je digla ruku vjerujući u izmišljotinu načelnice Ružičić.

Tada i sada je red na me, teškom artiljerijom laži ušutkati me i odstraniti iz Jezera, lišiti slobode, strpati u zatvor.

Odavno je na redu i Radica Milanović.

Ko je sutra na nišanu Načelnice, u tome je ključ straha i kukavičluka u Jezeru, pa se u većem broju ne bune protv zla i mraka koje ih je poklopilo.