Autor: Ibrahim HALILOVIĆ

Ovaj nečuveni prostački gest najviše općinske službenice prijavio sam u Policijsku stanicu Jezero. Da nisam vjerovao da su tamo profesionalci koji će me zaštititi, ne bih!

Danas kasno popodne bio sam u svojoj avliji. Bio sam bokom okrenut prema pristupnom putu koji prolazi pokraj moje kuće i avlije, a završava na placu načelnice Jezero Snežane Ružičić. Nisam obraćao pažnju na auto koji se zaustvio kod kapije njenog placa. Mislio sam da je neki ribolovac, ili da neko nekog traži, ili da je zabasao. Auto se kratko zadržalo kod kapije, a zatim se vratilo trijeset metara “u rikverc” i zaostavilo se naspram mene, pa sam pogledao misleći da vozač možda hoće nešto da me pita.

U autu je bila samo jedna osoba, prozor na suvozačevom mjestu otvoren prema meni. Nisam u sekundi prepoznao vozačs. Tek kada mi je vozač(ica) pokazala dva puta srednji prst prepoznao sam načelnicu Jezera Snežanu Ružičić. Čim me počastila zgušljivim smradom svoga neodgoja i prostakluka, nadmenosti i bezobrazluka, zadrzosti od siline vlasti, nekulture, brzo se “na rikvrc” udaljila iz sokaka Meše Selimovića.

Počašćen srednjim prstom predstavnice SNSD-ove načelnice Jezera, za koju Jezerani tvrde da joj niko ništa ne može, da ju je uzalud tuživati i prijavljivati, ipak sam na savjet prijatelja otišao u stanicu Policije u Jezeru i prijavio slučaj uznemiravanja na mome posjedu. Ta policiju ne plaća načelnica nego mi.

Ovo nije prvi put da me načelnica Jezera i predsjednica OO SNSD Jeezero časti svojim prostaklukom. Ta susjedi smo!

Kada su joj polagali asfalt do njena placa na Pisku, stajao sam uz pendžer u svojoj kući. I tada me je ničim izszvsns počastila srednjim prstom, pa poslala policiju da me zastraši i ušutka, zabrani pisati o njenoj samovolji i prosipanju četničke ideologije po Jezeru.

Policiji sam danas rekao da mi je dosta njenih bezobrazluka i kleveta.

Rekao sam u Policiji da sam zbog kokarde morao na kraj svijeta, ali kokarda mi se ukazuje i u Jezeru. (Sada dodajem i ovo: Na glavi načelnice i njenih četničkih pajdaša, sina četničkog ubojice Saše Boškića koji robija 14 godina zbog sudjlovanja u strijeljanju mojih sugrađana u Oborcima. Sin presuđenog ubojice Hrvata i Bošnjaka, slika se uz načelnicu u ćaćinoj četničkoj uniformi, kažu poznavatelji prilika. Ili, bolje rečeno, načelnic se slika s njim. )

Prijatelji u Jezeru su me upozorili kako je njena i Policija i sudstvo.

Vidjećemo u ovom slučaju da li je to istina.

Ako je policija zaista njena, ako se zajedno slika sa nekim policajcem na slavi Jurjevdana i ima eventualno dobre veze sa nekim od policajaca, ako će joj oprostiti primitivizam i uznemoravanje građana, ako joj sudovi gledaju kroz prste, ako ne bude pravde u Bosni, biće u Starsburu, nadam se. Ne znam hoće li se i Kanada pobrinuti za moja prava, i kanadski sam državljanin…

Pokazivanje srednjeg prsta po treći put, čime me bihuzurila i u kući na mome posjedu, samo je vrh ledenog brijega, laži i kleveta načelnice Jezera i predsjednice OO SNSD Jezero Snežane Ružičić izrečenih i učinjenih prema meni, najčešće javno, ali joj zar malo, pa me bihuzuri svojim prostaklucima i na našem privatnom posjedu i našoj kući.

Dara je prevršila mjeru, a vidjećemo jesam li repa bez korijena kada su ljudska prava u pitnju koja su mi ozbiljno ugrožena.

(P.S. Posjeta Policiji dobro je došla i za snimanje nekoliko fotografija dječijeg obdaništa u (ne)izgradnji. I ta tema će uskoro na ovaj blog!)

Reagiranje na tekst Na margini snimanja BHRT reportaže o turističkoj ponudi Jezera IDU LI RUKU POD RUKU KOKARDA, GEOLOŠKA ISTRAŽIVANJA I RUDARENJE, UNUŠTENJE PRIRODNE SREDINE – SA TURIZMOM? objavljen 14. maja 2025. na ovom Blogu

U posljednje vrijeme svjedočimo zabrinjavajućem trendu romantiziranja i prikrivanja historijskih i ideoloških istina zarad “pozitivnog imidža” i turističkog marketinga. Jedan od takvih primjera je reportaža BHTV, novinara Elvira Bucala, u kojem se s oduševljenjem promovira “turistički razvoj” općine Jezero i načelnica Snežana Ružičić – bez imalo osvrta na njeno otvoreno koketiranje sa četničkom ikonografijom i ideologijom koja je u prošlom ratu odnijela desetine hiljada nevinih života.

Ibrahim Halilović, kao glas savjesti i kritičkog mišljenja, ispravno je prepoznao opasnost takve retorike – i stoga zaslužuje podršku, jer, ne može se graditi turizam ni budućnost na selektivnom pamćenju, na brisanju tragova i ignorisanju fašističkih simbola.

Elvir Bucalo, kao novinar, ima pravo na svoj pristup, ali i odgovornost za ono što promovira. Pozitivističko uljepšavanje i ignorisanje nacionalističke simbolike nije neutralan čin – to je doprinos normalizaciji ekstremizma.

U toj slici „mirnog suživota i napretka“ nema mjesta za istinu o zločinima, nema mjesta za preživjele, za mezarja, za protjerane. Umjesto toga, nudi nam se slika ružičaste normalizacije, u kojoj su kokarde, Draža i četničke zakletve “lokalni folklor” koji ne bi trebao nikoga vrijeđati.

A to se, gospodo, ne zove novinarstvo. To se zove pristanak i licemjerje.

Načelnica Jezera obveselila se dolasku ekipe RTVBiH u Jezero i okolinu kako bi snimili emisiju o turističkim mogućnostima i ponudama Jezera kakvih nije bilo dok ona nije došla na vlast prije devet godina. I državna TV se obveselila dolasku u Jezero i gostoprimstvu na Marsu.

Pitanje je može li ekološki čista sredina u kojoj se proizvodi zdrava hrana i nudi smještaj turistima u kućnoj seoskoj radinosti, udiše čist zrak i pije čista voda – imati svijetlu budućnost, ako ta ista osoba zdušno zalagala za geološka istraživanja?

U još neemitiranoj reportaži načelnica se pohvalila svojom izjavom:

Nije li u tom cilju geoloških istraživanja povećana nosivost mostova na Plivi u Jezeru sa 12 na 40 tona kako bi teška mašinerija “Lykosa” mogla do Hotomalja? Nije li to kontradiktornost, skakanje samom sebi u stomak, da li zbog toga što akteri geoloških istraživanja polahko gube na sudu, pa se horoz na krovu okreće na vakat u suprotnom smijeru? Ili u tome svemu ima nešto što se krije od nas!?

Geološka istraživanja po zdravlje i okoliš opasnih metala, moguće rudarenje i zdrava prirodna sredina, zdravi ljudi, biljke i životinje – turizam – ne idu ruku pod ruku – jedno drugo isključuje Iz najave emisije se ne može zaključiti je li o rudarenju bilo govora, da li je dalje istraživanje sudski obustavljeno, pa je sada u prednosti turizam…

Odgovor svakako zna načelnica, a autor ovog teksta ne očekuje odgovor ni na to pitanje, osim kleveta za “unošenje huškačke ratne retorike” (sic!), da li sve zbog njene nemoći i nekulture, miješanja privatnog i općeg u nastupu u javnosti, u izrcanju gotovih presuda bez suda i sudija, u svoje i ime organa vlasti koje obnaša?

U emisiji koju uređuje novinar Elvir Bucalo, uz hranu i lijep, čist zdrav okoliš (za sada?) predstavljena je dječija folklorna grupa koja je za gledatelje BH- Televizije igrala u središtu Jezera.

Načelnica se hvali BHRTV-om, BHRTV se hvali načelnicom.

Bogatsvo harne predstavljeno je (i) u (da li načelnicinom?) kampu “Mars” koje se nalazi pokraj Plive blizu Đola. Ko je sofru pripremio, vidi se u opisu priprema sofre. Čiji je Mars? Slavenov? Ko je i čiji Slaven? Slaven je načelnicin Sin. A čiji je Mars? To njih dvoje znaju.

Čašćenje na Marsu – Ekipa državne televizije na imanju načelnice, za obilatom sofrom. Prijašnja parola Načlnice “Granice postoje” i mitingašenje na entitetskoj crti, zamijenjna je krilaticom “Granice ne postoje,” folkorom, hranom i turističkom ponudom na državnoj TV. Kada je i pitanju obrana Dodika (a i žal zbog presuda izrečenim ratnim zločincima) granice postoje, granice od optužbi i sudskih presuda, izrečene na entiteskoj crti, a i na jvanim mjestima, medijima! Ali, kada je u pitanju državni novac, televizija koju ona i njeni ne plaćaju, kada ta TV reklamira i njenu familijarnu turističku ponudu na Marsu, tada granice ne postoje! Da li je u pitanju opći ili lični interes? Da li je u pitanju licemjerje?

Kao reporter, novinar i filmski snimatelj TV Sarajevo, napisao sam i snimio na desetine reportaža o Plivi, Jezeru… prije postojanja i načelnice i državnog turističkog novinara Bucala. Objavljujem ih i danas!

Stoga postavljam pitanje novinaru Bucalu, kojim se kriterijumima služio kada je dozvolio da u emisiji, pa čak i o turizmu izjave daje osoba koja se slika sa kokardom na glavi i to sa sinom presuđenog ratnog zločinnca Saše Boškića koji je pravomoćno presuđen robijati 14 godina u državnom zatvoru u Vojkovićima zbog učešća u strijeljanju 28. civila Bošnjaka i Hrvata u Oborcima koji su im do početka septembra služili kao roblje iz Varcar Vakufa na kopanju rovova za vojsku RS!

Kako se novinar Bucalo može opravdati da je to reportaža (samo!) o turizmu, a u njoj omogućuje izjavu nekog ko nastavlja širiti četničku ideologiju koja je izvršila zločin nad civilima šireg područja Jezera pobivši na bigajri hak 57 Bošnjaka civila svih uzrasta, od kojih se za osamnaestoro ne zna ni gdje su bačeni?

Ne bi li Bucalo morao imati zehru kulture sjećanja i znanja, pijeteta prema nevinim jezerskim žrtvama!? Da li je turistička ponuda, pa i te i takve načenice, po jednima njenog Auto kampa, po drugima njezina sina Slavena – “Marsa” – i emisija o toruzmu sa tavim sugovornikom važnija od bolnih povijesnih činjenica. Da li novinar Bucalo misli o tome da li će eventualna izjava načelnice u njegovoj emisiji na državnoj TV dosoliti ljute prživjelim teškog zločina u Jezeru na koji ih javno podsjeća načelnica sa kokardom na glavi ?

Ili, sve treba pod tepih!!! Da li se Bucalo boji da bi bio oklevetan za širenje ratno-huškačke retorike ako bi rekao istinu o Jezeru od osobe koja je izjednačila svoju privatnost i službeni položaj pa radi šta joj se ćefne, a nosi kokardu na glavi?

Da li je to propagiranje turizma uz pomoć te i takve ideološki nastrojene osobe, osobe koja je sklona geološkim istraživanjima koja vode u konačnici nestanku Jezera i turizma i preseljenju njegovih stanovnika u Đokićevo “Novo Jezero?”

U ponedjeljak 21. aprila 2025. veći dio dana, kao i preko noći sve do utorka oko deset sati ujutro, u dijelu naselja Jezero nije bilo vode.

Obratio sam se e-mailom i tekstom na Facebook stranici „SNSD Jezero“ načelnici Jezera Snježani Ružićić tražeći odgovor zašto se ne otklanja kvar.

Evo šta sam napisao:

Ibrahim Halilović

Gospođo!

Već drugi dan smo bez vode.

Koliko sam čuo, radi se samo o dijelu Jezera na Adi.

To je sramota i za Vas i za komunalce.

Ako Vaši komunalci nisu u stanju otkloniti kvar, zašto ne tražite pomoć iz Jajca, Mrkonjića, Šipova!?

Dužni ste se baviti životnim pitanjima građana., a ne samo nadri-politikom i mlaćenjem prazne slame po internetu začinjene prijetnjama.

Osobno plaćam vodu i struju i u mjesecima kada ne potrošim ni kap vode niti bacim kesu smeća, stoga ste dužni da mi osigurate normalne uvjete života, kao i ostalim građanima.

Ne priznajem nikakvo opravdanje.

U Jezeru je uobičajeno da kad ima struje, nejma vode i obrnuto. Nikad nisi siguran šta će te snaći.

Očekujete li da vam te probleme riješi Japan ili neko drugi dok Vi dangubite i pravite javnu samoreklamu!

2 Likes

U skladu sa svojom dokazanom prakosom ignoriranja pitanja građana koji uredno plaćaju, porez, struju i komunalne usluge, načelnica nije našla potrebnim odgovoriti na moj e-mail. Njen odgovor se pojavio na stranici “SNSD Jezero” sa njenom ikonom na vrhu.

Napaisala je;

Autor

SNSD Jezero

Ibrahim Halilović vi kao neko ko uporno unosi huškačku ratnu retoriku u Jezeru, ne zaslužujete apsolutno nikakav odgovor.

JKP Pliva je odavno otklonila kvar, očigledno ste vi trenutno na Marsu u Jezeru pa nemate vodu.

Ispišite se sa ove stranice.

Ne podržavamo šovinističke novinare komentatore.

13

Odgovorio sam na istom mjestu, na Facebook stranici “SNSD Jezero.

Ibrahim Halilović

SNSD Jezero Da bi smo o bilo čemu mogli razgovarati ovdje, morali bi se služiti činjenicama, držati teme, a ne lažima i obmanam kao što to vi radite oblatiti onoga ko ukazuje na jedan običan komunalni životni problem, nedostatak vode koji se nastavio i drugog dana. Imam makar šest svjedoka u dvije kuće u Jezeru koji će posvjedočiti da u ponedjeljak i u utorak do negdje oko 10 sati ujutro nije bilo vode u dijelu Jezera na Adi. Lično sam u utorak oko 8 sati ujutro vidio dva komunalca kako prelaze preko prvog mosta na Plivi vozeći u kolicima alat. Moj susjed mi je oko dva sahata kasnije potvrdio da su ti radnici napustili mjesto kvara i vjerovatno otišli na doručak jer rupa nije još bila zatrpana, a vodu ni tada nismo imali. (Imam goste koji su i tada zahvatali vodu kantama iz Plive da bi isprali WC šolje. (Umjesto da se blago izvinete zbog te nedopustive aljkavosti prema građanima i gostima!) koji vas plaćaju za vaš nerad, čak i kad ne troše vodu i ne bacaju smeće u kontejnere, vi (Vi!!!) mene optužujete za upornu ratno- huškačku ratnu retoriku u Jezeru i dodajete kako ne podržavate novinare šoviniste! Gdje su vam (Vam!) dokazi za to, sram vas bilo!? Jeste li vi (Vi gospođo!!!) uopće svjesni kakvu ste opasnu optužbu i laž izrekli na moju adresu crtajući mi metu na čelu, ničim izazvani, što nije prvi put, ako prostakluke i zanemarimo kao što je pokazivanje srednjeg prdsta na javnom mjestu i neovlaštena zloupotreba policije. Malo je reći da vi (Vi!) ni zehre obraza nemate! Vi ste stroj za proizvodnju laži i obmana javnosti u odnosu prema meni. Budući da ste me javno oklevetali, kao i “komentatori” na osnovu izmišljotine, moraćete tu laž dokazati na sudu!

P.S. Što se tiče “ispisa” iz ove odvratne rupe pune laži koja smrdi gore od mog WC kad i nejma vode u jezerskom vodovodu, taj posao prepuštam vašim (Vama, gospođo!) higijenčarima i lažovima! Ali, postoje i mediji od kojih nećete nikad moći sakriti svoju duhovnu bijedu, laži i prostakluke, taman da se preselite i na vama (Vama!) tako dragi Mars.“

Dodajem riječ-dvije.

Načelnica Jezera je očito zamijenila teze.

Ona je iz malog prsta isisla laž o meni kao osobi koja „unosi hučkačku ratnu retoriku u Jezero“ pri tome ne iznijevši ni jedan dokaz za to jer ne postoje.

Samo sam ukazao na nestašicu vode u dijelu Jezera (Ada) i to drugog dana suhih slavina, a ona, klasično zamijenjujući tez, lupajući lončiće, iznosi javno gnusne laži i kod svojih sljedbenika koji je podržavaju, te kako crta meni metu na čelu. Da bi laži začinla sa dodatnim lažima, ona ne trepnvši laže bez ijednog dokaza i tvrdi kako sam šovinista! I, te potvare i izmišljotine, gnusne laži i obmane, falsifikate, ona smatra kao odgovor na pitanje zašto nema vode u dijelu Jezera! Nije li to patološka mržnja zasnovana na lažima. Ne radi li su tu o pomračenom umu i osjećanju moći i nedodirljivosti!

Pitam Načelnicu Jezera:

Da  li ona, Snježana Ružičić iskazuje ljubav prema stanovnicima Jezera tako što natakne kokardu na čelo i diči se s njom na javnom mjestu znajući da je u Jezeru baš pod kokardom počinjen nekažnjeni zločin genocida! Ubijeno je 57 Bošnjaka gotovo svih uzrasta, civila, a za 18 njih se ne zna ni gdje su im kosti. Da li je isticanje kokarde dokaz ljubavi zbog koje su Jezerani pobijeni, protjerani, kojima je oduzeta imovina i na koje jepucano kada su prvi put došli obići spaljeno Jezero, ili je to propaganda ideologije zločina?

Da li je javno iskazivanje podrške osuđenim genocidnim ratnim zločincima Karadžiću i Mladiću izraz ljubavi koju ona kao načelnica svih Jezerana iskazuje prema žrtvama genocidnih zločinaca na najvišem, ali i na lokalnom nivou budući da se slika sa kokardom na glavi u društvu sina ratnog zločinca, također sa kokardom na glavi. Ne, nije! To je propagiranje ideologije zločina nad Bošnjacima bez stida i srama, bez empatije, ma šta govorila!

Nije li to mržnja prema žrtvama, manjak empatije, poštivanje nevino poubijanih!

Nije li to stavljanje soli na ljute rane preživjelim žrtvama? Nije li to podsjećanje na zločin nekažnjenog genocida?

Nije li to ni manje ni više „unošenje huškačke ratne rotorike i nemira u Jezeru javnim isticanjem četnićke kokarde i veličanje ratnih zločinaca i bjegunaca od pravde od strane načelnice Jezera?

Doživio sam da mi rečena načelnica ničim izazvana pokazuje srednji prst na javnom mjestu, da mi šalje policiju na kućni prag da bi me zastrašila i ušutkala, da nam prijeti zabranom ulaska u RS!

Malo joj!

Sada, umjsto odgovora zašto u dijelu Jezera nema vode dva dana, načelnica Jezera javno prosipa gnusne laži i potvore, a njene pudlice složno kevću na me.

UDAR NA SLOBODU I SLOBODU KRETANJA, ZABRANU POSJETILACA JEZERA I RS JE KRIVIČNO DJELO

“Donijećemo mi  zaključak nepoželjnih posjetilaca i mrzioca Republike Srpske – ima vas sa Halilovićem u kolu. A vas čekaju prijave!” Citat sa Facebook stranice “SNSD Jezero” od 30. marta 2025.

Iznad tog napisa zrcali se fotografija načelnice Jezera u trećem mandate Snježane Ružičić.

U nastavku je moj odgovor na najavu donošenja tog diskiriminirajućeg zaključka:

Već i sama najava takovog zaključaka je krivično djelo u pokušaju spračivanja lične slobode i slobode kretanja. To je smišljeno opasno javno crtanje mete i na mom čelu.

Ovo pišem kao odgovor načelnici i SNSD-u Jezero, boraveći baš sad u tzv. RS u Jezeru, ali u svom i na svom.

Popalava se povlači iz Jezera, mada se i zbog zbog nehata načelnice oko njenog placa voda duže zadrđžala nego što je trebalo i na našem pristupnom putu i u mojoj avliji.

Evo me u tzv. Republici Srpskoj u Jezeru u kojem je moja obitelj podigla lijepu kuću bez marke pomoći države, tzv. RS i tzv. Federacije, države RBiH, ili općine Jezero. Svi pomažu Jezeru, a ono poplavljeno, ne samo vodom.

“SNSD Jezera” i načelnica bi da i mene proglasi nepoželjenim posjetiteljem na našem privatnom posjedu, u našoj kući, onako, od kamiša (sic!), kako valjda i pristoji jednoj takvoj pravnici.

Baš ćekam donošenje tog zaključka i zabranu posjete toj našoj vlastitoj kući u Jezeru, RS, državi RBiH.

Pravnica po javnom hvalisanju, načelnica, nije objasnila pravno utemeljenje te njene nebuloze.

Stoga, ovo nije ništa drugo nego prijetnja samovoljnom zabranom slobode kretanja i crtanje mete na mom čelu. To je pokušaj udara ne samo i na moju slobodu, već i na privatni posjed i imovinu! Načelnica kao deklarirana pravnica, morala bi znati posljedice tog  krivično djela!  

Ne nemam iluzija da će me zaštiti policija od njenih jurišnika, nemam nadu da će me zaštiti neko od od novinskih udruženja, niti političara.

Ali, poručujem “SNSD Jezeru” i načelnici Snježani Ružičić čija je ikona na toj prijetnji, da sam odavno operiran od straha. Neka znaju kako mi ne mogu nikakvim zaključkom uskratiti slobodu, pristup našoj kući na obali Plive, kretanje po RS, RBiH, niti me za života mogu zastrašiti i ušutkati.

Taj zaključak koji namjerva “zaključiti” SNSD Jezero sa ikonom načelnice u pročelju, neka objese nekom mačku lutalici o rep, kojih u Jezeru ima za izvoz.

I neka niko po tom zaključku ne nastupa na moj privatni posjed!

Moguće je da hoće, jer mi je na kučni prag načelnica već bespravno samovoljno slala policiju kako bi me ušutkala i zastrašila. Umjesto što pokušava i mene zastrašiti, neka se načelnica upita da li je ona ustvari prepadnuta!

Ne bojim se ni tebe ni jurišnika sve dok nisi osporila ni jednu činjenicu iz mojih tekstova, niti dementirala ono što sam pisao, nego si umjesto svega pokazavala mi javno srednji prst i slala policiju na kućni prag da me zastraši i ušutka zloupotrebljavajući svoj položaj.

Ne bojim Te se sve dok i od moga poreza i urednog plaćana komunalija primaš plaću čak i onda kada mjesecima ne potrošim ni kap vode, niti bacim u kontejner kesicu smeća.

Ne bojim te se jer je zakon na mojoj strani, mada misliš da si ti i tvoj šef u bjekstvu od zakona izuzeti!

Kao deklarirana pravnica bi moirala znati da to što pokušavaš činiti je krivično djelo i da mora biti zakona i suda za sve, pa naizad i za tebe i za onoga ispod čijeg šinjela viriš!

Moguće je da bi neke budale i prije donošenja tog tvog zaključka, budale koji te slijepo slijede mogli nasrnuti fizički na moj život i moju imovinu, ali znaj niti ću se kriti, niti bježati, niti mi živom možeš zabraniti ne samo posjećivati entitet, nego i živjeti u Jezeru. Adresu znaš, ta komšije smo, zar ne! A i znam i ime i adresu one koja stoji iza svega.  

Moju mržnju ili moju ljubav prema RS nisi mjerodavna mjeriti tvojim kantarom!

Kako god bi mjerila, ne bi ni u plusu ni u minusu vagnula pravilno.

I nemoj svoju javno iskazanu nemoć i nekulturu, prijetnje i zaključke kriti iza te tvoja RS jer genocidna tvorevina, u kojoj sam građanin stotog reda!

Pa kad bi skinula tu kokardu s glave, bih li povjerovao o tvoju javnu samohvalu o suživotu!  Nije li lokarda odraz tvoje ideologija, nije li ti to u duši, jer s kokardom na glavi javno se predstavljaš u društvu sinova presuđenih ratnih zločinaca, krivaca za genocide u Jezeru?  

Kako bih ti vjerovao pričama o sužvotu, ako se javno hvališ kako bi (pre)suđenim ratnim zločincima za genocid u zatvor nosila ponude, da bi prešla u HDZ, a sa bjeguncima od pravde zbog udara na Državu i u hajduke bi išla!

Malo ti i to, pa pokušavaš onima koji se usude o tome govoriti, koji ti javno postvaljaju pitanja o samovolji i greškama, začepiti usta zastrašivanjem policijom ili donošenja zaključaka o zabrani posjećivanja Jezera i(li) RS, to jeste RBiH. Samo izvoli!

Malo ste se zaigrali vi iz “SNSD Jezero” sa načelnicom kao kolovođom, ikonom koja  prosipa maglu o suživot s kokardom na glavi baš u Jezeru gdje je počinjen genocid mad Bošnjacima! Drage ti pare od države BiH, ali je mrziš i spomenuti, a nekome palamudiš o mržnji i prijetiš uskrćivanjem slobode.

De malo ohani!

Ničija ipak nije do zore!

Sulejman Krivdić iz Rike u Varcar Vakufu, moj prvi komšija, umro je u Bugojnu.

Odrasli smo zajedno.

Pamtim ga kao tihog i mirnog dječaka i insana, pobožnu osobu kakva mu je bila sva obitelj njegova oca hadži Mustafe Krivdića i majke hadži Đule Krivdić.

Bila je to brojna, ugledna težačka obitelj vrijednih domaćina.

Imali su velike posjede zemlje na Brigovima pod Lisinom i u Starom Selu pokraj Crne rike. Mustafa, Mahmut, Muharem, Alija, Sulejman, Vahida i Tiđa, svi bi radili u bašći ili na njivi gdje bi odlazili zorom uz hadži Mustafu – Mutu koji je bio glava familije kojeg se bez pogovora slušalo, prvi u molitvi u kući, prvi u postati na njivi.

Znao je s nama djecom, učio nas je kako cijeniti svoj rad i znoj, učio nas težačkim poslovima na njivi – vodanju volova u brazdu, tucanju busenja, tribljenja kamenja po njivama i livadama, držanju pluga i zubače. Rado smo zapristajali za Mutom; bio strog, ali pravedan, volio nas iskreno, podučavao poslovima i vjeri našoj, znao se našaliti, cijenio nas i nagrađivao za naš rad, petkom plaćao, slijedio muslimanske običaje bilo da samo na njivi ili za sofrom u kući, klnjao ispred nas, molio na glas kada iznenada zagrmi ili udari pljusak i pospe nas krupa, a mi na njivi. Veselio se hori teškim poslovima. Ne sjećam se je li bio i mutafdžija.

U takvoj ljudskoj i vjerskoj radnoj harmoniji odrastao je i Sulejman koga smo zvali Suljo. Mlađi mu brat Mehemed (Menjo) umro je kao dijete, smrt ga naglo pokosila. Sjećam se kako je vlio sjediiti u sepetu dok smo u volovskim kolima zorom odlazili ili se u akšam vraćali s njive u Brigovima ili iz Luke u Starom Selu. Govorili smo, Menjo kunja u sepetu.

Muta je jedno vrijeme bio mujezin našeričke Džamije. Svojim volovskim kolima razvozio bi drvni abfal sa pilhane po narudžbi, ali i od sebe mukte. Bio džometne ruke. Nije sirotinja mogla ozepsti dok je Muta bio živ.

Kao i babo mu, Suljo je bio tih i ne baš veliki eglendžija, a pametno bi govorio. Od Sulje te glava nije mogla zaboljeti. Bio je dureći, ali ljutila ga je nepravda, Sulejman se po svemu bacio na oca, i kao vjernik i kao radnik i komšija, Ričanin.

Držili smo se i kao mladići.

Sjećam se našeg putovanja u Dubrovnik preko Mostara iz Sarajeva do Dubrovika ćirom, a iz Durovnika do Splita brodom.

Za tu avanturu smo se isprva dogorili nas dvojica Meho i ja, a u zadnjem momentu, po Mehinom nagovoru, pridružio nam se i Suljo. Kasnije sam saznao da je Suljo za to putovanje prodao nešto graha iz kuće. Vjerovao sam da za to znaju i Muta i Đula…

U Sarajevu smo kupili jeftini foto-aparat da bi ovjekovječili to dugo i smjelo putovanje. Snabdjeli smo se sa sindikalnim povlasticama i krenuli ćirom, i to onim noćnim, brzim, te rano ujutro stigli u Mostar. Razgledali, slikali se na Starm Mostu, pa se našli u nekom parku u Mostaru da bi na klupama prilegli jer svu noć nismo oka sklopili što od uzbuđenja, što od ćirinog dima.

Kao da gledam Sulju kako žmireći, bnovan, pali cigaretu, baca neugašenu šibicu u opalo crnogorično lišće koje na toj ljetnoj žezi odmah planu.

“Suljo zapalio Mostar” – šalili smo se.

Nastavljamo ćirom u Dubrovnik, razgledamo grad, slikamo se pokraj zidina za uspomenu. Uvečer se ukrcavamo na brod “Jadrolinije” i opet ne spavajući stižemo zorom u Split… Odlazili bi na plažu. Suljo i nije baš volio more, ili ga je volio na svoj način. Nije plivao niti ronio. Unišao bi u vodu do kolina, prebacio desnu ruku na lijevo rame i sahatima gledao u vodu,

Kasnije smo se rjeđe družili, svako svojim putem, ali smo smo, kad god bi se trefili prijateljski razgovarali. Suljina je svaka bila na mjestu.

Suljo se oženio Ajkom iz Krajine, velikom valjanicom.

Zbog kućnog odgoja i vrednoći, predanosti Bogu, nije joj bilo do ričkih tračeva i prenošenja habera, uvijek je bila u nekom poslu, u kući, u bašči, na njivi. Osmijeh joj nije silazio s lica prlikom pozdrava. Divili smo se Ajki zbog vradnoće i karaktera. Čudili smo se kako uspjeva na glavi nositi tevsiju ili ranjku, a da joj ono što nosi ne spadnu s glave. Ta umješnost do tada nije bila viđena u Rici.

I Muta i njegov brat Ibro, pa tako i svi ostali Krivdići gajili su lijepe odnose sa susjedima pravoslavcima i katolicima, kako u Varcaru, tako i na Brigovima (Marići) i u Starom Selu (Milašinovići). (Muta bio u partizanima, a Ibri četnici u onom ratu zakrhali nož u leđa, pa ipak ostao živ.)

U izbjeglištvu Suljo se našao u Bugojnu odakle bi mi se ponekad javio na Facebooku. Raspitivao sam se jesu li prodali Luku u Starom selu gdje smo nekad kao djeca orali i o ručku hladovali pod obližnjom krošnatom vrbom.

Jesu.

Prolazeći kroz Staro Selo vidim da je na Luci, nekad vrlo plodnoj krivdića zemlji, sada auto-otpad.

U Mutinoj avliji i bašći ni traga Krivdićima.

Suljina dženaza je u Bugojnu, daleko, daleko od rodne Rike i mezara Krivdića.

Dobivši vijest o preseljenju Suljinom na Ahiret, sada sam i u daljini i tuđini usaljeniji i tužniji. Rika je odavno pustoš, sad i veća.

Rahmet tvojoj plemenitoj duši daragi moj hadži Sulejmane, fini insanu i uzoriti rički komšija Suljo!

Bog Te džennetom nagradio!

Načelnica Jezera žali za uhapšenim Nenadom Nešićem

Sudeći po haberima koji stižu iz Jezera, ovdašnjoj Načelnici teško je palo hapšenje ministra sigirnosti BiH Nenada Nešića. Moji jezerski izvori tvrde da je čak bila bijesna kolika ju je huja obuzela. Bijes i strah imaju jako tanku liniju razgraničenja, smatra psihijatar!

Šta Načelnica iz SSND,  i Nešić iz DNS imaju zajedničko?  

Nešić ne prizna državu BiH, a Načelnica stalno ističe ljubav prema (genicidnoj) RS? BH somene kad dobije pare od države ili Federacije, i tada to radi na guranje.

Možda njih dvoje veže zajednički smisao za bogaćenje bez pokrića u legalnim primanjima.

Da li je uzrok Načelnicnom naricanju i jadikovanju emotivne prirode i međusovnih simpatija ovo dvoje pripadnika različitih političkih partija, ali istih interesa?

Da li se ovdje radi o zajedničkom smislu za  moć i utjecaju, kako na najvišem državnom, tako i na lokalnom nivou i da li se ti interesi međusobno prepliću, samo pitam, a odgovor Načelnica i njen ljetošnji gost znaju. Razlika između njih ipak postoji i to velika, Nešić je u istražnom zatvoru za kriminal.

Da li se Načelnica sa tugom u srcu prisjeća derneka na njenom placu pokraj Đola u Jezeru u njenom kampu „Mars“ gdje je u svojstvu gostoljubive načelnice/domaćice ugostila Ministra sigurnosti koji je sada o pritvoru u zatvoru u Vojkovića zbog teškog kriminala i koruptivnih djela za koje mu je određen jednomjesečni pritvor, ili njena teška tuga ima dublje razloge?

Ako je Načelnica pravnik po vokaciji i istinski borac za pravdu, kakvim se često javno predstvalja, ako zna da niko nije kriv dok se krivnja ne dokaže, makar i uhapšen bio, ako zna da je njen prijatelj nevin, zašto tuga i huja!?

Da li je i Načelnica Jezera i sama ugrožena hapšenjem Nešića?

Da li će tim hapšenjem ona izgubiti dio neupitne moći i u Jezeru, ne samo u odlučivanju u poslovima u Općini (sa svojim lutkama na koncu – odbornicima, čiju poslušnost Jezerani opisuju izrekom „Snježana i sedam patuljaka), nego i na utjecaj u Policiji koja je u Jezeru često postupala po njenim naređenjima i ćeifu, bez ikakvog zakonskog osnova i pokrića.

Po njenom nalogu i naređenju policija je ispitivala osobe koje su se usudile kritizirati Načelnicu.

I potpisnik ovih redova je iskusio samovolju i moć, kućnu i javnu nekulturu Načelnice Jezera.

Ona je ljetos došla u obilazak radova na polaganja asfalta do tog njenog placa na Adi (!) u Jezeru gdje mu je bez povoda i razloga pokazala srednji prst. Malo kasnije, na kućni prag poslala mu je policiju sa namjerom da ga zastraši i da se okane Načelnice i pisanja o njoj u medijima.

Nije li Načelnica u tuzi strahu jer je moguće da je izgubila moćnu zaštitu „prvog policajca u BiH“ nakon njegova hapšenja? Da li je to strah kako se  i njoj jednoga jutra  može ukazati policija na njenim kućnim vratima?

Iako načelnička plaća u siromašnoj Općini nije velika, ona kupuje plac za placem, čak i na Adi(!) gdje je zabranjena gradnja. Ne mijenja li Regulacioni plan da bi ona i njeni ahbabi mogla nekažnjeno graditi!?

U obiteljskoj kući, kući na drvetu, uredu, na službenom putu, na bazenu, u akšam ili u sabah, policija bi je mogla sustići čak i  na „Marsu“ – njenom kampu na Đolu gdje je ne tako davno ugostila Nenada Nešića za kojim tuguje, naravno ako je sumnja u Načalnicu opravdana i utemeljena.

Ne pokazuje li i Načelnica svoje bogatsvo i moć kupovinom tolikih placeva? Neće li joj zbog samovolje i kršenja zakona, nacionalizma, zloupotrebe položaja, ucjene i zastrašivanja najzad policija zakucati na vrata? Za sada, na sudu joj niko ništa ne može.  

Da li za sve to upućeni u Jezeru tvrde kako Načelnica ima puno razloga za tugu i brigu, iako joj do sada pozicija bila sve čvršća i čvršća, zahvaljujući i bošnjačkim glasovima koje je pokupila, usprkos kokardi na glavi?

Ničija nije do zore gorjela.

I Nešić se silno obogatio, ali to bogatstvo bi mu moglo prisjesti. Da li se istog scenarija boji i Načelnica?

Dodik je pustio niz vodu Nešića. Da li je ta činjenica dovoljan razlog za strah sitnijih riba, iako njegovih obožavatelja?

Bloger Slobodan Vsković piše da je na redu Sanja Vulić koju istražuju baš zbog veze sa Nešićem. Podsjetimo, Sanja Vulić je prva javno zakukala zbog hapšenja Nešića pokušavši slagati da je to udar na RS, mada se radi o udaru na kriminal u RS-u.

Hoće li  se Dodik odreći svog presuđenog ministra za kriminal Petra Đokića koji rudarenjem prijeti uništiti Jezero, kako je to učinio s Nešićem kad Dodiku voda do grla i pokuša spasiti svoju kožu?

Dodik je upravo ustvrdio kako i među Srbima ima lopova, bitangi i kriminalaca i kako je svima mjesto u zatvoru! Dodik se za sada ponaša po onoj „Dr'žte lopova!“ Tvrdi kako su i njega provjeravali za nečane radnje, ali mu nisu našli ništa. Možda su ga provjeravali oni isljednici koji su dali zeleno svjetlo Nešiću za državnu ministarsku fotelju? Možda su takvi zažmirili i na sve lopovluke lokalnih moćnika!  

Za sada policijske službe ne progone nikog u Jezeru ni zbog izgradnje dječijeg obdaništa, niti trošenja državnog novca u predizbornoj kampanji Načelnice. Ne smeta ni kršenje predizborne šutnje, a dok cijela Bosna mora šutjeti, Načelnicini abožavatelji nose njenu sliku kao ikonu po Jezeru, što CIK smatra pravom na iskazivanje svog mišljanja. Niko u Bosni nema to pravo, osim obožavatelji Načelnice u Jezeru i niko se ne buni zbg izborne šutnje.  

Četnički pokret vrlo je snažan i žilav u Jezeru. Koliko, svjedoči i javni žal Načelnice Jezera nakon izricanja presude za genocid Ratku Mladiću, a i kokarda na njenoj glavi! I ova slika sa ovogodišnje Badnjaka govori više od tisuću riječi o Načelnici; nije se usudila ponovno staviti kokardu na glavu, ali je u četničkom društvu na čelu sa sinom ratnog zločinca. S kim si takav si, važi i za onog s kokardom na glavi i za onu sa kokardom u srcu!

Izjalovila se njena javna najava posjete Mladiću nakon što je zakukala nad njegovom doživotnom presudom za genocid. Toliko je uvjerena u Mladićevu nevinost, toliko joj se gadi Sud u Haagu, da bi u znak protesta i kao izraz poštovanja i ljubavi odnijela Mladiću u zatvor  banane i narandže. (Nije li poslije javne kritike za to, pobrisala je tu izjavu?) 

Šansa ipak  postoji, ne da ponude stignu do Mladića, nego da ih uz manje putnog troška i zahmeta odnese u Vojkoviće, tamo gdje je trenutno iza rešetaka njen drugi miljenik i troprstaš, Ministar policije BiH Nenad Nešić kojeg sumnjiče za korupciju.

 Moglo bi se kao i u slučaju Nešića ponoviti da onome ko šalje drugom policiju na vrata, ta ista policija zakuca i njemu samom (samoj) na vrata. Ni dimna zavjesa o ljubavi prema genocidnoj RS i Dodiku ne može takve spasiti pod policijskog progona, suda i rešetaka. Dodiku se ukazuje slučaj Pavlovića banke, ogromni kredit za vilu na Dedinju, u strahu je, a čega se Načelnica boji, zna samo ona.

Kada im policija jednog dana zakuca na vrata, ni noćni vukovi, ni sveci neće im biti od koristi. Tada će se strah građana otopiti brže nego ovaj zadnji snijeg…

(Bijeli čovjek) “Odnosi se prema majci-zemlji i prema bratu-nebu kao prema stvarima što se mogu kupiti, opljačkati, prodati kao stado ili sjajan nakit. Njegov apetit prožderat će zemlju i ostaviti samo pustoš.”

Citat iz pisma indijanskog poglavice Seattle-a iz 1854. godine, upućeno američkome predsjedniku Franku Pierceu u Washington kao odgovor na ponudu da bijelci kupe indijansku zemlju.

Pohlepa ždera zemlju i ostavlja pustoš iza sebe u Jablanici i drugim mjestima koja su stradala osim Božje volje i zbog pohlepe i nehata političara koji nemaju pojma o prirodnim zakonima., Oni su umješni kada je u pitanju potrošnja našeg novca i javnih resursa kao da je to njihov, privatni novac. Tako su umjesto obrane od elementarnih nepogoda spiskali naš novac namijenjen za to. Bujice haraju, jer korite nisu regulirane niti su izgrađeni sistemi za obranu od poplava. Oko 12 posto naših šuma progutala je vatra dok se političari utrkuju u kupovini skupocjenih limuzina, helikoptera, pa zbog toga i njihove drske i sebične pohlepe, nije nabavljen ni jedan “canader.” Kada gori, entiteti se natežu oko gašenja. Ljudi ginu, nehatom i terorom dobro plaćenih političara koji umjesto u zatvor licemjerno posjećuju unesrećene, dijele sadaku od našeg novca i tješe ih.

Stoga, kada bih bio neko, onda bih pohapsio ne samo vlasnika kamenoloma koji se s bujicom sručio na Jablanicu, ni samo vlasnika mini-hidrocentrale koja je također kumovala nesreći, nego bih uhapsio i mjesnog starješine jer nije reagirao na vakat i ukazao na opasnost koja se nadvila nad naseljem, Podnio bih krivične za sve one u dugom lancu vlasti od općinskog i kantonalnog do federalnog i državnog nivoa vlasti. Svi ti džabalebaroši, uhljupi snose dio odgovornosti za gubitak ljudskih života i ogromne materijalne štete.

Samo se u tzv. Federaciji prikupi se godišnje oko 20 milijuna maraka za obranu od elementarnih nepogoda, Godine 2014. slegle su se ogromne pare domaćih i stranih donacija za saniranje posljedica poplava, za regulaciju bujica, sanaciju klizišta, ali ni sanacije, ni zašite od nepogoda, niti jednog “canadera,” a ni para! Pare poput ponornice, nestale. Isparile, pa nam se vratile kao nepogoda koja odnosi živote i materijalna dobra. Otvoreni novi rudnici, posječene šume, izgrađene mini hidrocentrale, otvoreni kamenolomi, čak i iznad Sarajeva.

I sada je u jeku donatorska akcija da se pomogne Jablanici i drugim stradalim područjima. To je humano i lijepo, Bosna pokazuje svoje lijepo lice solidarnosti i jedinstva.

I Dodik je iz svog (privatiziranog!) fonda od pedeset mlijuna maraka našeg novca poslao 20.000 maraka kao pomoć ugroženim. Nije li to licemjerno i bezobrazno ako imamo na umu da je samo koji dan prije katastrofe u Jablanici, Konjicu, Prozoru, Fojnici.., izjavio kako je otvaranje rudnika u dolini Plive i po okolnima planinama od republičkog (čitaj entitetskog) značaja, pa uzgred spomenuo i ekologiju koja se, je li mora poštovati. Dodik okom, a njegovi trabanti skokom. Narod voli takve, posebno one sa kokardom na glavi, pa ih po treći put bira da ih umjesto u prosperitet uvede u mogući katastrofu i nesreću.

I Dragan Čović je samo u košulji bez kravete, došao u obilazak postradalih, da li na mjesto i svoga zločina. On je udarnički atakirao na rijeku Radibolju, pa joj skrenuo tok, ali nije odgovarao za to! Ni luk jeo, ni luk mirisao, žurno je nazočio mjestima postradalih i njegovom zaslugom!

Puna usta ekologije, a nigdje ne vidjesmo stručne i naučno utemeljene elaborate da ti rudnici oko Jezera neće naškoditi i Plivi i ljudima na njenim obalama, selima i zaseocima po obroncima planina. Svaka vlast koja odlučuje o svemu, koja nas terorizira i ne šljivi, koja troši nas novac za svoj lični interes, koja nas pokušava zastrašiti policijom i ukidanjem penzija, koja nas pljačka i robi, može naručiti ekološki elaborat po svojoj mjeri i potrebi i provesti planove na unišatavanju životne sredine i života. Tako je u Šipovu nova/stara vlast na čelu sa načelnikom Kovačom (SSND) dala sve dozvole za gradnju mini hidrocentrale na Plivi u mjestu Sokolac, ali izbjegli su pribaviti dozvolu o ekološkoj opravdanosti. Odbornici su bili protiv gradnje (kao i u Jezeru protiv rudarenja) ali načelnik Kovač i ministar Đokić guraju projekat. (Kovač je već jednom prevario narod oko izgradnje MHE na Plivi, tako što je javno bio protiv, a tajno je sa svojim suradnicima učinio sve da se dobiju dozvole za njenu gradnju. MHE “Jovići” predviđa zid dužine 120 metara, podizanje nivoa rijeke Plive za tri metra i formiranje jezera u dužini od nekoliko kilometara nedaleko od samog izvora Plive.

Šta ako branu nabujala Pliva odnese i vodeni val pohara Šipovo, Jezero… Hoće li odgovarati Kovač i ekipa uz njega, ili će narod odriješiti kesu i donirati pomoć preživjelim.

Načelnik Kovač je svojevremeno izjavljivao kako bi bio najsretniji kada bi se isušila Pliva i u njenom koritu napravio autoput. Kovač kaže ne trepnuvši:

Narod bira takve, valjda iz sebičnog interesa, ili je najmjerno ćorav kod očiju, što je neizliječiva bolest. Hoće li progledati kada ga ,moguće, zadesi sudbina Jablanice?

Dio stanovništva Jezera, Mrkonjića i Šipova se buni, ali njihov glas udara na gluhe uši vlasti, čak se i izigravaju i odluke lokalne zajednice protiv geoloških istraživanja, mijenjaju zakoni, viši nivoi vlasti ne bendaju općinske odluke i zahtjeve za prekidom ekoloških istraživanja. Jedan od (izvršilaca/kreatora) takve politike je i ministar Petar Đokić koji u svojoj biografiji ima sudsku presudu za kriminal. Baš takav je potreban Dodiku.

Šta će sutra biti ako se otvore rudnici (“od republičkog značaja, sic!), pa Jezero i okolinu poklopi i uništi elementarna nepogoda, sve izglednija i nakon besplanske sječe šuma, otvaranje kamenoloma, zagađenja okoline… Tada će doći Dodik udijeliti sadaku, proliti krokodilske suze i utješiti preživjele, ako ih bude.

A tada će preživjeli pričati kao u Jablanici sada, kako su znali tačno po imenu i prezimenu ko je sukrivac za nesreću koja ih je zadesila, ali su šutjeli.

Već sada upirem prst i u Dodika i u Petra Đokića (ministar, krivično kažnjavan. Ima takvih širom Bosne, eno načelnik Trnova čameći u zatvoru osvojio novi mandat, a krčmio državnu imovinu, uhvaćen u korupciji…)

Javno prozivam odbornike prošlog saziva Općine Jezero koji su digli ruke da bi se prekopavala Ada, Pisak, da bi se pogazio ionako nevažeći Regulacioni plan na koji se pozivaju, gradilo i rovilo tamo gdje je to zabranjeno, tamo gdje je po mišljenju geologa na opasna gradnja (pogotovo na Adi) zbog sedre koja je nestabilna! Pliva može postati ponornica ili udariti na sedrenu prepreku, pa poplaviti Jezero i okolinu; tu bojazan iskazuju oni koji se makar zehru razumiju u geologiju pozivajući se na prvi Regulacioni plan Jezera, koji su imali prilike čuti mišljenja geologa o tome. Građene ionako niko ništa pita, oni su tu da plaćaju porez, da šute i trpe teror i žive u strahu i od političara i od elementarnih nepogoda. Ne zna se ko je gori, a još kad se upare!

Tu su Ajla i Željko Del Cukut koji su moguće bez ikakvih pravnih osnova, elaborata, bez građevinskih dozvola (osim one koju je na nekoliko dana potpisala rečena Načelnice) počeli preoravanje Ade, spojivši kanalom oba plivska rukavca.

A odbornici SO-e koji desetak dana pred izbore dižu ruke da bi legalizirali gradnju na placu načelnice Snježane Ružičić i megalomanske, do sada i od sada ilegalne projekte Ajle i Željka Del Cukuta na Pisku i Adi uz dozvolu Načelnice kako bi ovaj dragulj prirode bio uništen ilegalnom – legalizacijom. (Znam koristiti Google, ali i pored upornosti nisam uspio pronaći nigdje sadržaj te odluke o izmjeni Regulacionog plana užeg dijela Jezera! Prepričao mi je jedan opozicioni odbornik koji tu odluku još nije dobio napismeno. Tvrdi da se radi o Adi. Koristeći pojam “Jezero,” Google je izbacio “Jezero II” – ali u Općini Živinice. Kako se mijenja Regulacioni plan, kako se slušaju stručnjaci, neka posvjedoči taj primjer Živinica:

Citat: IZMJENE I DOPUNE REGULACIONOG PLANA „JEZERO II“ ŽIVINICE NACRT IZMJENE I DOPUNE REGULACIONOG PLANA „JEZERO II“ ŽIVINICE Nosilac pripreme Nosilac izrade Služba za prostorno planiranje i komunalne poslove Općinski Načelnik „STIL PROJEKT“d.o.o.Zavidovići „ATRIUS PROJEKT“ d.o.o. Živinice Alije Izetbegovića br.28 75 270 Živinice Mehmed paše Sokolovića ZPC PP 11 72 220 Zavidovići I ulica 61 75 270 Živinice Stručni planerski tim: Koordinator plana: Odgovorni planer: Husein Ćurić dipl.ing.arh. Husein Ćurić dipl.ing.arh. Prostorni planeri i saradnici: Direktor „STIL PROJEKT“d.o.o.Zavidovići: Direktor „ATRIUS PROJEKT“d.o.o.Živiice: Nina Smajić, dipl. inž. arh. Amerisa Demirović, dipl. inž. arh. Vedran Labendž, dipl. inž. građ. Amir Dedić, dipl. inž. građ. Branka Đember, dipl. inž .građ. Edis Osmić, dipl. inž. građ. Danijel Rossi, dipl. inž. građ. Hamdo Salkić, dipl. inž.el. Dario Đonlić, dipl. inž. građ. Vedran Labendž, dipl. inž. građ. Zavidovići, Živinice, Septembar 2019.godine.” Kraj citata.

Pitam odbornike koga su oni, osim Načelnice koja, uz Željka i Alu Del Cukut, ima privatni interes za promjene nevažećeg Regulacionog plana, pitali za stručno mišljenje i da li su svjesni rizika u koji su se upustili!? Znaju li odbornici da je Pliva u nedavnoj prošlosti već jednom bježala pod zemlju? Jesu li odbornici ikad čuli za pojam “korupcija” i da li su se ikad upitali da li u tom dealu ima ikakvih natruha korupcije!? Ako se mijenja nešto nevažeće, kao Regulacioni plan Jezera, da li te izmjene mogu biti pravno valjane! Ko je nadležan da ih ospori? Postoji li inspekcija za komunalno i prostorno uređenje na lokalnom i entitetskim nivoima jer nije u pitanju samo Jezero i tzv. RS. U Federaciji postoji, ali malo fajde. Ne samo Pliva, ne samo Jablanica, nego i samo Sarajevo je ugroženo kamenolomima, sječom šuma, klizištima, bespravnom gradnjom… Krivce na son, davno je vrijeme bilo!

Citat iz jedne predstavke jajačkih zaštitnika Plive i okoliše upućen nadležnim institucijama u Sarajevu u vezi sa betoniranjem korita Plive i Vodopada u Jajcu:

“Prema Zakonu o zaštiti prirode FBiH bilo kakva intervencija u prirodi mora imati dozvolu za izvođenje te intervencije od strane Federalnog ministarstva okoliša i turizma. Svaka intervencija u prirodi koja može uništiti prirodu, ugroziti biljne i životinjske vrste i njihova staništa mora biti odobrena od strane Federalnog ministarstva okoliša i turizma. Pored toga intervencije na rijekama prve kategorije, što jeste rijeka Pliva, također moraju imati urbanističku i građevinsku dozvolu odobrenu od strane Federalnog ministarstva prostornog uređenja.” Zakonska obaveza koja važi u Federaciji BiH, a koja se odnosi i na Plivu koja teče i pravi jezera i u Federaciji, da li je sličan zakon na snazi i u RS-u budući da se na Plivu atakira duž čitavog njenog toka, kako na vrelima, tako i na Vodopadu, a ovom prilikom je riječ o Jezeru gdje načelnica Snježana Ružičić uz klimoglav njenih odbornika mijenja nevažeći Regulacioni plan kako bi se (i)legalno atakiralo na prirodni dragulj koji se zove Pliva. Koga su pitali, koga su konsultovali, od koga su dobili suglasnost za uništenje Ade u Jezeru?

Imaju li odbornici SO-e Jezero ikakvo ili bar minimum znanja o ekologiji, o pravu, Regulacionom planu! Umjesto da poslušaju riječ nauke, oni se brinu kako zaštiti svoj sebični interes i tako udovoljiti sebičnom interesu Snježane Ružičić, Ajle i Željka Del Cukuta. (Da li bi policija trebala ispitati o kakvoj se međusobnoj vezi ovo troje radi, a ne slati svoje djelatnike na kućni prag nemoćnim ljudima, hapsiti i globiti nevine?

Šta misle odbornici i svi oni koji su ih naveli na usvajenje te odluke kako sutra ne daj Bože baš i zbog njih Jezero zadesi katastrofa.? Šta misli načelnik Šipova Kovač, šta načelnik Mrkonjića dr. Vođević? Kakvo je mišljenje načelnika Jajca Hozana? Hoće li ih mašiti odgovornost? Čemu se nada Dodik, Petar Đokić i svi oni koji su prvenstveno iz svog ličnog interesa, kao mogući kumovi moguće ekološke katastrofe, ako se ta katastrofa sruči na Jezero? Hoće li sva odgovornost pasti na odbornike, hoće li se nalogodavac izvući? Čemu se nadaju građani koji iz straha ili Bog zna kojih razloga sve ovo prešućuju, a koji će kao i u Jablanici, možda otvoriti usta i reći ono što moraju reći sada, ako ne žele da sve ne bude kasno.

Da u ovoj državi ima zakona, na vrata onih koji se igraju našim životima, koji uništavaju okoliš, troše naš novac i resurse, dovode nas u smrtnu opasnost, bi bili predmet policijske istrage, a ne oni koji javno i argumentirano iznose na vidjelo njihov prljavi veš. Na snimku video nadzora policija na našem kućnom pragu na osnovu prijave načelnice Snježane Ružičić nakon što mi je pokazala srednji prst! Nije li to zlloupotreba službenog položaja u cilju zastrašivanja i uznemiravanja?

Pošto je polupala lončiće i zamijenila teze, načelnica Jezera “časti” autora ovog teksta podižući srednji prst, pa mu šalje na kućni prag policiju da bi ga zastrašila i ušutkala kako bi rahat mogla provoditi svoj apsolutizam i kako bi sa svojim lutkama na koncu u Općini mogla se igrati sa našim sudbinama i sudbinom Jezera. Bez asistencije policije, to je privatno pokušao i Željko Del Cukut, onako daljinski.

Bude li imalo reda i zakona, policija će zakucati i na vrata načelnice i na vrata njenih trabanata! Neka se vršu pravda sad, dok ne bude kasno kao u Jablanici.

U suprotnom, može se dogoditi da njihov sibični “apetit proždere će zemlju i ostavi samo pustoš” kako to jasno napisa indijanski poglavica Seattle.

Dok se u Jablanici, i ostalim poplavljenim mjestima prebrojavaju žrtve poplava, a prst ekologa upire i u ljudski faktor kao uzrok katastrofe, na um mi padaju riječi mudrog indijanskog poglavice Sietla koje je napisao američkom predsjedniku Franku Pirsu nakon što je predsjednik zatražio da mu Indijanci prodaju svoju zemlju.

Dobro bi bilo da to pismo ne samo pročitaju nego ga i u praksi primjene svi oni koje i danas biramo da nas predstavljaju, oni koji odlučuju o prekomjernoj sječi šuma, gradnji mini hidrocentrala, izdavanju koncesija za rudarenje, te prekrajanju zakona zbog ličnih interesa. Ovo se odnosi na sve nas u našoj državi, a posebno na nas u već napadnutoj dolinu Plive i njenih pritoka koje je ova zadnja katastrofa mimoišla, ali nas opominje! Učinimo sve kao svjesni građani da nam se ne dogodi Jablanica, da nam Dodik ili njemu slični licemjerni političari koji izdaju koncesije na prirodne resurse šalju sadaku nakon katastrofe koja je izgledna ako se naruši prirodni sklad doline Plive i njenih pritoka, kopa u utrobu Hotomalja, Lisine, Sinjakova, ako se izgrade nove mini hidrocentrale, ako se uništi jezerska Ada, plivska sedra…

Izdvajam nekoliko rečenica iz pisma Poglavice Sietla američkom Predsjedniku;

“Morate naučiti svoju decu da je zemlja pod vašim stopalima pepeo vaših djedova. Da bi vaša djeca poštovala zemlju, moraju znati da je zemlja ispunjena dušama predaka, da je zemlja sa nama u srodstvu. Naučite vašu djecu ono što smo mi naučili našu, da je zemlja naša majka. Šta god snađe nju snaći će i sinove zemlje. Ako čovjek pljuje na zemlju, pljuje na sebe samoga. Mi znamo: zemlja ne pripada čovjeku. Čovek pripada zemlji. Mi to znamo. Sve je povezano kao krv koja ujedinjuje porodicu. Sve stvari su povezane. Čovjek ne tka tkivo života, mi smo samo jedna nit u tkanju. Šta god da čini tkanju čini i sebi samom. ” Kraj citata.

To pismo poglavice Sietla mnogi smatraju ekološkim manifestom, temeljnim dokumentom ekologije.

Ekolog Anes PADIĆ danas upozorava:

“Svi smo zastraši (od neodgovornih političara op. I.H.). Dozvolili smo da nas ta šaka uplaši i terorizira na svaki mogući način… Jedina svrha izbora je da političke stranke zamijene posrednika između naših resursa i onih koji imaju pare…”

Tako i u Jezeru šačica lokalnih moćnika uz podršku ministra rudarstva Petra Đokića (ianče postao ministar iako krivično kažnjen) i Dodika koji selameti da je iskorištavanje naših resursa od entitetskog značaja, pa će ga biti makar nas svih nestalo, teroriziraju lokalno stanovništvo dovodeći ga pred svršen čin rudarenja koje može imati katastrofalne posljedice po Dolinu Plive. Planira se i gradnja još jedne mini hidrocentrale nedaleko od vrela Plive. U Jezeru su građani digli svoj glas protiv rudarenja, stali su i odbornici uz njih, poneko protestira i u Šipovu, ali sve to udara na gluhe uši moćnika, Dodikove i njegovih trabanata i postaje zakon.

U Jezeru je lokalna vrhuška na vlasti prilagodila Regulacioni plan vlastitim potrebama načelnice Snježane Ružičić i dueta Željka i Ajle Del Cukut. Oni sada i pravno mogu razvaljivati, prekopavati i uništavati Adu u Jezeru za svoje sebične interese. Opozicija bojkotuje, ali za sada niko ne tužuje

Ima građana koji se boje poplava u Jezeru baš i zbog toga, ali koga briga. Oni koji bi trebali brinuti, znaju dobiće koju marku na našoj nesreći, poslaće nam sutra sadaku, proliće krokodilske suze – ako nas moguća katastrofa ostavi u životu. I, za desetak dana ćemo biti zaboravljeni, a poplave će harati na nekom drugom mjestu. Mi nismo ništa naučili ni od katastrofalnih poplava 2014., a pare za regulaciju bujica su isparile, para se pretvorila u kišu i bujice koje nose živote. Račun se ispostavlja nama u vidu prirodnih nesreća, ljudskih i materijalnih gubitaka. Njima nikad dosta novca!

Šta ako ne spriječimo narušavanje prirodnog sklada uopće, a posebno u Dolini Plive od njenih vrela do Plivskog vodopada?

Pogodiće nas tragedija kao i Jablanice, zateći nas nespremne na kućnom pragu kojeg poplava može odnijeti zajedno s nama koji živimo na obalama Plive.

Danas su izbori.

Pamet u glavu!

Ne dajte da vas potkupe našim parama za šaku brašna ili za metar asfalta, lažnim obećanjima, dok potkopavaju okoliš i naše živote! Ne dajte da vas zastraše, vi ste kapetani svojih brodova i vlasnici svoje sudbine, trenutno i zemlje ove na Zemlji! Mars je daleko!!!

U moju avliju pokraj Plive u zadnje dvije noći video-nadzor je snimio lasicu i lisicu. Lija se poigrala sa mojim kožnim cipelama, lasica zaronila u Plivu.

Dvije divlje patke redovno dolaze po mrvice kruha na našu terasu, glasaju se i kucaju nam kljunom na staklena vrata.

Do kada?

Valjda sve dok i nas i biljni i životinjski svijet i okoliš ne zadesi sudbina Jablanice! Stoga natjerajmo one koje mi plaćamo neka rade za nas, a ne protiv nas!

 Poglavica Sietle: “Šta je čovjek bez životinja? Ako sve životinje odu, čovjek će umrijeti od velike usamljenosti duha, jer sve što se događa životinjama ubrzo će se dogoditi i čovjeku. Sve stvari su povezane. Sve što pogađa zemlju, pogađa i zemljine sinove.”

Podsjetnik:

Snježana RUŽIČIĆ je bila perjanica mitinga organiziranog na administrativnoj liniji između tzv. Federacije i tzv. RS u Jezeru pod nazivom “Granice postoje!” Branila je lik i djelo Milorada Dodika kojem se sudi za nepoštivanje odluke OHR, a gleda kroz prste na plansko rušenje države RBiH i enormno bogaćenje…

U stvarnom životu granice postoje samo u glavama idiota.

Ali, granice ne postoje kada je u pitanju pohlepa za vlašću i lični interes, kao u slučaju načelnice Jezera; za nju granice ne postoje kada je u pitanju novac koji stiže s one strane njene granice, to jeste iz Federacije BiH kojeg ona zloupotrebljava kao resurs svih građana u političke svrhe u finansiranju njene predizborne kampanje.

Novac je Opštini Jezero bio na raspolaganju već u prvom kvartalu ove godine, ali načelnica Jezera ga je počela trošiti na popravku i izgradnju komunalne infrastrukture prvog dana kampanje kada su položeni prvi metri asfalta u Đumezlijama. Na zakusci u prigodnoj zdravici načelnica je obećala asfaltiranje pristupa kućama pojedinaca. Javno se hvalila tim poslom kao da je novac njen, a ne naš. To je klasičan vid zloupotrebe javnih resursa u lične svrhe. U predizbornom hvalisanju na videu “Srpske info” ona se hvali i izgradnjom mosta na Plivi, povećanom broju turista, nazivom kratera na Marsu po Jezeru, i svega što je u Jezeru postignuto i izgrađeno i u toj hvali granice ne postoje. Ko ne glasa za tu i takvu načelnicu, teško njemu, teško Jezeru. Njeni trabanti provlače podvalu po Jezeru kako Dodik neće dati novac Jezeru ako na izborima ne prođe Snježana Ružičić. Ma, satro se davanjem i do sada! Nije to Dodikov, već naš novac i o utrošku novca morao bi odgovarati i on i oni koji taj novac zloupotrebljavaju.

Osim našeg novca iz državnih (entitetskih, sic!) fondova, u lične svrhe načelnica koristi i svoju moć kao apsolutističku vlast. Ni tu granice ne postoje, niti zajednički interes, niti ekologija koje su puna usta i načelnici i Dodiku.

Desetak dana pred izbore, u petak 17. septembra Kolegij (sic!) stavlja na dnevni red odluku o izmjeni Regulacionog plana užeg dijela Jezera kako bi legalizirala gradnju na placu na Adi koji su joj prodali Željko i Ajla Del Cukut, na mjestu gdje je zabranjena gradnja, i gdje je dotična već položila asfalt.

Umjesto da joj jezerska opozicija na toj sjednici skreše u brk da je to što radi nedopustivo i štetno, oni bojkotuju sjednicu, među njima i oni koji su i načelnicu i Dodika javno hvalili i podržavali.

Načelnica je već izdavala dozvolu za prekopavanje Ade rečenim Željku i Ajli Del Cukutu. Ovim rabotama od zajedničkog interesa prodavca i kupca placa, načelnica je pogazila Regulacioni plan, a sada je tu ilegalnu odluku legalizirala uz pomoć svojih marioneta. (Pitanje je kako je moguće mijenjati ionako nevažeći Regulacioni plan u ličnom i interesu jarana i jaranica. Da li je to falsifikat? Da li je to po zakonu? Da li je to u redu desetak dana pred izbore?

Prethodno je načelnica podigla nosivost mostova sa 12 na 40 tona kako bi geolozi “Lykosa” mogli prelaziti s teškom mehanizacijom, a i Ajla i Željko Cukut navlačiti i nasipati materijal na tek probijene puteve na Adi, gdje su kanalom spojili oba rukavca Plive. Umjesto jedne Ade, sad su u Jezeru dva ostrva. Da je Bog to htio, davno bi to uradio. Čekao, valjda, na Željka i Ajlu Del Cukut, na “bogobojaznu” Snježanu Ružičić!

Kad su u pitanju “Vijesti iz Jezera” treba reći – kada je u pitanju ovaj Facebook profil koji se glasa kao megafon načelnice, koji širi vjersku i nacionalnu mržnju, uz slogan “Granica postoji,” ali koji nema granice u glupostima, kritikuje jednog od protukandidata načelnice u bici za vlast, kako on, zamislite, u predizbornoj kampanju troši svoj novac! Logično – po “Vijestima iz Jezera,” zašto se ne bi ugledao na načelnicu koja obilato koristi naš novac i državne resurse za promoviranje načelnice. U tom tekstu bez potpisa autora, zabada se nos u poslovne i obiteljske odnose protukandidata i njegove supruge, spominje tazbina i tako redom – gluposti bez granica, čak i najosnovnijeg kućnog odgoja i opće kulture.

Ali, po “Vijestima iz Jezera” načelnica bi mogla izgubiti izbore, ne zbog svojih promašaja, nego zbog toga što je odana Bogu i pravoslavlju.

Citat: “Jasno je kao dan koji je osnovni motiv da se skloni Snežana Ružičić . Nije u pitanju ni stranačka pripadnost , nije u pitanju ni njen rad I zalaganje , jedna stvar je srž – to je njena ljubav prema pravoslavlju, prema Gospodu . Za sve što je uradila ona se zahvalila Gospodu I to je ono što boli , jer onaj koji voli Gospoda neće se prodati nikada . Nikada neće onaj lukavi moći da ga kupi ni za groš.” Kraj citata.

“Vijesti iz Jezera” bi morale znati da je vjera privatna stvar svakog pojedinca, pa ako izgubi izbore, Snježana Ružičić bi svojom odlukom mogla zarediti se i kao monahinja ili čak igumanija u nekom manastiru provesti ostatak života u isposništvu svake vrste i bogoštovlja!

Tako bi ugodila i sebi i Bogu, a i narodu!

U suprotnom, srednji prst koji mi je pokazala, nije upućen samo meni!

Post scriptum

U svom obraćanju na predizbornoj tribini u Jezeru, Milorad Dodik je rekao i ovo, citat:

“U opštini Jezero, koja je bogata prirodnim resursima, od izuzetne je važnosti da na najbolji mogući način iskoristimo ove resurse, vodeći računa o održivom razvoju i zaštiti životne sredine. Pametno korištenje prirodnih bogatstava može donijeti ogromne koristi, ali zahtijeva strateško planiranje i odgovorno upravljanje. Nažalost, mnogo je lažnih informacija i ekologa u pokušaju da za trenutak slave i mizernu novčanu nadoknadu spriječe napredak. Njihovi interesi ne smiju kočiti razvoj opštine.”

Bilo bi poželjno i kulturno od Dodika da je naveo ko od ekologa širi lažne informacije i ko dobija “mizernu novčanu nadoknadu” da bi spriječio napredak Jezera.

Taj napredak Dodik i njegovi trabanti na terenu žele postići uništavanjem prirodne sredine, pa je pitanje ko je koliko novca dobio baš za to! (Dobar odgovor nalazi se u Bilajcu! Nije li Dodikovom i Tegeltijinom zaslugom podignuta fabrika fero-silicijuma koja godišnje u svojim pećima sažeže stotinu hiljada kubika drveta i pri tome nemilice zagađuje okolinu.)

“Vijesti iz Jezera” (ne ukidajte tu stranicu, zaboga, valjda će SIPA najzad vidjeti ko širi vjersku i nacionalnu mržnju!!!) iznose monstruozne laži i neutemeljene optužbe na račun Bošnjaka. Tvrde da Bošnjaci – dok javno pričaju o suživotu, podmuklo i tajno rade na uništavanju i raseljavanju Srba u Jezeru.

Citat: “Neće nas zastrašiti lažima i podvalama, niti će nas skloniti sa našeg ognjišta.”

Historija pokazuje ko je koga sklanjao i kome je ko gasio živote i ognjišta, ko je Jezero raselio, imovinu palio, pljačkao i otimao! Ta ideologija je i danas prisutna u Jezeru, a dokazuje je i načelnica Jezera, ma šta govorila. Jedna slika govori više od tisuća riječi.

Neće Bošnjaci ni gasiti živote i ognjišta po Jezeru, nije im to ni na kraj pameti. Jer to bi bio genocid kakav je već počinjen u Jezeru.

Ali, tu je Dodik koji je već raselio trećinu stanovništva tzv. RS, među njima najviše Srba. Doći će na red i Jezero kad Dodik realizira svoje namjere o otvaranju rudnika po brdima oko Plive i Jošavke, što on smatra republičkim interesom. Briga ga za lokalnom zajednicom Jezera koja se buni otvaranju rudnika jer će rudnici na račun tajkuna uništiti prirodu i rastjerati stanovništvo.