Na Facebok stranici “Narodnog frnta Jezero” može se pročitati izvještaj sa posljednje sjednice Skupštine opštine Jezero na kojoj je, pod tačkom razno, usmeno, Snežana Ružičić, načelnica i predsjednica OO SNSD Jezerro tražila od odbornika usvajanje zaključka po kojem bi je ovlastili da u ime SO-e (i odbornika) tužuje ekološke aktiviste koji su, po njenoj (pr)ocjeni oskrnavili (amblem/grb) “znamenja Jezera.”
U saopćenju Narodnog Fronta Jezero, čitamo, citat:
“
Nismo podržali ni prijedlog načelnika da se donese zaključak i DA ovlaštenje načelniku da podnosi tužbe protiv svojih neistomišljenika koje javno blati i proziva po društvenim mrežama kako na privatnom tako i na profilu SNSD-a opštine Jezero, koji je postao trač stranica i plato za laži i blaćenje svih onih koji ne podržavaju Snežanu Ružičić uz podršku lažnih profila za koje mislimo da vodi ista.
Nase mišljenje je da ona kao načelnik ima dovoljno ovlasti i sve institucije na raspolaganju i nema potrebe da se krije iza SKUPŠTINSKE VEĆINE kako bi mogla da pravno “goni”sve one za koje smatra da su prekršili zakon.” Kraj citata.
Donošenju zaključka uspritivila se jedino odbornik Radica Milanović.
Deder, pogledajmo ko zaista skrnavi znamenja Jezera danas, a ko ih je skrnavio u prošlosti!
Čast amblemu – znamenju – Jezera, ali ovo što su napravili aktivisti djeluje tako da nema blage veze sa zvaničnim amblemom rađenim prije nekoliko godina koji je uprošćeno idealiziran. Ti simboli, poput vode, ribe…, nisu osknavljeni od strane ekoloških aktivista, nego baš od “Lykosa” i buduće tužiteljice.
Grb ekoloških aktivista je ozbiljno upozorenje na ugroženo Jezero koje je “Lykos” ruku pod ruku sa načelnicom Ružičić namjerio pretvoriti u sumornu zagađenu stvarnost bez ljudi, životinja i bilja, punom otrova. Nema tu nikakvog skrnavlejnja znamenja Jezera od strane boraca za zdravu prirodnu sredin , nego jedno realno viđenje kakvo bi oskrnavljeno Jezero moglo izgledati u budućnosti. To nije skrnavljenje, to je opomena onima koji svojim rabotama zaista skrnave Jezero i okolinu atakirajući na životnu srednu. Za takvu sumornu sliku odgovorna će bitii načelnica i njeni opštinski klimoglavci/kukavice, ne samo “Lykos” i već i oni koji su kukavički na sve to šutjeli.
Helem, načelnica se ovog puta ne obraća Policiji da bi je pritiskala da radi potiv zakona. Obraća se u svoju mirnu luku, odbornicima kako bi joj ponovo, na lijepe oči, čitaj obmane i potvare, odriješile ruke kako bi ona tuživala autore “skrnavljenja znamenja Jazera” očekujući da neki ustrašeni partijski sud osudi ekološke aktiviste, ako ne na vješanjem, ili strijeljanjem, ili makar samo na doživotnu robiju. Ona će po već uhodanoj praksi taj usmeni zaključak pretvoriti u opasan općinski akt, kako je to već radila kada je lagala na moju malenkost. To joj se izjalovilo, izjaloviće se i svako drugo skrnavljenje i lažne prijave. Policija joj okreće leđa, a CIK je podnio Tužilaštvu BiH krivičnu prijavu protiv nje.
Stoga, pokušaj obračuna sa nesitomišljenicima uz pomoć dijela odbornika, nije ništa drugo nego pokušaj samovoljnog skrnavljenja zakona, ljudskih sloboda, slobodnog izbora mjesta boravka građana, sve potvarom, zloupotrebom službenog položaja i ovlasti, manipulacijom sa poslušnim odbornicima, jalovim pozivom grđanima Jezera da se udruže protiv istine, te da sami sebi stave omču oko vrata pristankom na skrnavljenje i trovanje životne okoline.
Eh, da sad vidimo ko je zaista osknavio Jezero, koje je do proljeća 1992. mirno, u ljepoti Plive i sjeni Hotomalja, bilo idilično mjesto suživota. (Možemo pitati i Naidu Ribić, ona je dobar i pouzdan svjedok hroničar. Odlično pamćenje služi i druge, pa tako i Mirelu Hajder.)
Ne može se uklanjanjem ovih znakova urbicida i genocida sakriti niti ukloniti zločin i uljepšati
povijest Jezera, niti se smije zaboravti ovo krvavo skrnavljenje života, imovine, kao ni pokušaj
sknavljenja svega toga danas – uz sudejstvo sa “Lykosom,” tim prije što nas na sve to stasom i glasom stalno podsjeća Snežana Ružičić
Negdje u proljeće 1992. spodobe sa znamenjima koje na šajkači nosi dotična Ružičić, zločinci i barbari sa ideologijom ubojica, popalili su Jezero, poklali i pobili što im se nije izmaklo od Bošnjaka, oteli im imanja i priječili povratak na zgarišta. I danas je dotična protiv obnove, prijeti rušenjem kuća koje su potpuno legalno i svojim parama izgradili povratnici. Samo bi ostavila ono što je njeno i njenih darodavaca…
Ubijeno je, rasuto po grobnicama, 57 mještana Bošnjaka (balija, muslimančina!) svih uzrasta, a za osmnaestoro se ne zna ni danas gdje su im kosti.
To je skrnavljenje Jezera, tim gore ako dodamo protjerivanje, rušenje džamije Sultan Bajazita, prisvajanje imovine, protivljenje povratku.
Na TV Jajce smo objavili snimke Mumina Keljalića koji je objelodanio paljenje bošnjakih kuća, urbicid.
ruševina ostalo ostačlo kao bolno podsjećanje na zločin skrnavljenja
Zar to nije najgore skrnavljenje Jezera, ne njegovog zaštitnog znaka, nego života, suživota, kuća i imetka?! Mnogi su utekli, pa ih danas Snežana Ružičić u ime partije na vlasti, u ime i sa svojim četničkih botova željnih krvi, kao “balije” progoni po svijetu prijete i ismijavaju ih, ispitujući ilegalno kako su stekli socijale i penzije, nastojeći im oteti nafaku, zagorčati život, proglasiti ih kriminalcima, sve svjesno i sračunato ali udaraja na bedem civiliziranih zemalja koje opsatju na zakonu ipravu. Kad su već preživjeli bježeći na vakat od četničkog noža od onih čije znamenja ona nosi na svojoj bašuni, treba iim uskrtiti nafaku, pa neka crknu.
Pri tome ona zaboravlja kako je ostvarila penziju za svoga oca koji nije pao u borbi protiv “balija.” Podsjetićemo i nju, a i organe gonjenja na to. Umijemo i na njemačkom, engleskom…, jeziku pisati ambasadama, što ćemo i dokazati. Pokazaćemo i kako je izazvala diplomatski skandal pišući ambasdorima moleći ih da joj spase Didika od krivičnog gonjenja. Sve se to izajlovilo. Pisaćemo i kineskoj, japanskoj i svakoj drugoj ambasadi o koje se pokušava očešati.
Snežana Ružičić, umišljena i neobuzdana vlasnica Jezera, posebno se žestoko okomila na Suzanu Rajković, upornog ekolopkog aktivistu, što je “bacala” ruže u Plivu u spomen za pobijene Bošnjake u Jezeru i okolini, jer joj se to ne uklapa u njenu ideologiju koju ispoljava znamenjem na svojoj šajkači, obloporna na empatiju i ljudskost. Ona time pokušava ne samo oskrnaviti lik i djelo Suzane Rajković kao moralnu, obrazovanu i čestitu osobu, borca za spas životne sredine, nego je opanjkati kod četnika, zastrašiti i ušutkati, u ovom slučaju i lažno optužiti.
Svojim slizanjem sa “Lykosom” Snežana Ružičić pokušava oskrnaviti vodu, zrak, zemlju, što su lahko prepoznali akološki aktivisti, pa i karkaturom (amblemom) u kojem su slikovito pokazali na što bi Jezero ličnilo ako joj se snovi ostvare. Zato bi ih ona tužila zbog svog ličnog interesa i hajrovanja od “Lykosa,” zar ne!? Ona zna da je kukavica, da ne može sama, pa se uzda u zaštitu poslušnih odbornika iza kojih se kao miš (mekinjaš) krije.
Briga nje što se iako osoba bez dobrog poznavnja preava lažno predstavlja potpisom “dipl. pravnik.” Ona misli da je normalno skrnaviti obrazovni sistem i još kao lažni doplomiani pravnik sa sumnjivom diplom privatnog fakulteta može upisati magisterij. Ona je čak oskrnavila i i akedmsku zajednicu, fakultet, pravnu nauku, zvanje, zanimanje. Može tuživati, ali ne može zaustaviti ekološke aktiviste u sada u udruženoj borbni mnogih ekoloških udruženja na zaštiti životne sredine, ne može sakriti istinu o otporu ugrožavanja ljudi, biljaka i životinja.
Da li je plaćena za to? Da li svu silnu imovinu baš zbog toga mora pripisiati sinu Slavenu koji još nije počeo primati punu platu, kako znalci tvrde. Njen sin, kao i mnogi “nadri-ekolozi” i ne živi u Jezeru, btw. Zašto se kao kukavica zaklanja i iza svog sina i obitelji, zašto to radi, ona najbolje zna. Mene je puno kritikovala na osnovu laži da sam plac i kuću u Jezeru pripisao na svoju djecu, mada to nema veze sa istinom. Eto, ona pripsuje, a moje je samo pitati zašto. Čak je prisvojeno i državno zemljište (putni pojas, a od male hudžare, kafane sa par stolova, sada je to ugostiteljski objekat koji se neprestano širi.
U svom jednom od posljednih video nastupa (izvan automobila u vožnji) snimljenog na pustoj jezerskoj ulici u rano jutro, dotična se dala izvijestiti pučanstvo kako će ih uskoro obveseliti novim trotoarima u Jezeru za koje već po starom običaju prosi novac (aplicira!).
Ona se raduje i zato što je po Jezeru manje ruševina. Ljudi ih uklanjaju, ali ipak ima ruševina koje su iza sebe ostavili oni čije znamenje nosi na svojoj šajkači čak i kad se ide u šumu usjeći badnjak. A ruševine su joj trn u oku. Ona bi da vlasnici uklone te ruševine, da li zbog narušavanje ljepote Jezera, Jezera koje niko ne može više voljeti od nje, ili podsjećanja na skrnavljenje ljudi, kuća, Jezera u cjelosti? Ne znam, znam da nosi šajkaču sa kokardom.
Ili, možda samo želi napraviti Potenkinovo selo o trošku nas poreskih obveznika ili stranih ambasada, kako bi se digla u nebesa za svoje zasluge!
Da li ona u posljednje vrijeme javno skrnavi Jezero svojim glupostima, izazivanjem nacionalne i vjerske mržnje, govorom mržnje, neutemeljenim optužbama, nekulturom, neznanjem, lažnom diplomom, potvarama, slizanjem sa “Lyokosima,” pritiskom na Policiju- neka se upita sama, a neka sude i drugi!
Da je pravde, skrnavljenje Jezera kao i mjesta u kojem žive Bošnjaci (balije, muslimančine) bilo bi sankcionirano brojnijim sudskim presudama za genocid i urbicid. Trebalo je naplatiti svaku kap krvi, razbijeni crijep, obnovu ćumeza, platiti za izbjegličke suze i muke i to sve ugravirati u “novo znamenje Jezera” kao podsjećanje na zločin koji se ne smije ponoviti.
Ovako, načelnica Jezera kolo vodi, ojka i stavlja šajkaču na glavu, pa drska, nekulturna i bezobrazna pokušava tužiti građane kojima po znanju, moralu, ljudskosti, kulturi, titulama i zvanjima, nije ni do koljena.
Ohrabrujući je i znak da to neće još dugo potrajati jer je CIK poslao krivičnu prijavu protiv Suzane Ružičić zbog kokarde na glavi.
P.S. Mediji su puni karikatura, kojima smiješno ili gorko ismijavaju Dodikove, pa tako i automatski njene uzore koji su izvršili brutalnu agresiju na Iran i koji ubijaju nedužni svijet i sravnjuju zemlju.
Svaka slučajnost sa našom prošlošću i skranvaljenjem Bošnjaka i Bosne i slučajna je.
Jedna od novijih je i ova.
Ibrahim Halilović 