I ovom objavom na Facebook stranici Opštinskog odbora SNSD načelnica Jezera Snežana Ružičić pokušava me dovesti makar i indirektno u vezu sa nečim što mi ni u snu nikad ne bi palo na um.
Ona se čudi kako nije (lažno dojavila o postavljenoj bombi u NSRS) ona (Vukanovićeva, (op. I.H.) iz Mrkonjića ili Halilović iz Jezera.”
Da li bi rečenoj načelnici bilo po volji da jesmo i da nas policija progoni za zastrašivanje i terorizam?
Ona se izvještila u podmetanju i lažima.
Evo kako ona sama sebi skače u stomak: Snežana Ružičić javno tvrdi danas da sam “iz Jezera.” Skoro je, međutim, javno tvrdila kako nisam prijavljen u Jezeru, nego u Jajcu!
Nedavno je upala na sjednicu Skupštine opštine i pod tačkom razno, obmanula narodne poslanike kako zastrašujem njene službenice u Opštinskoj upravi. Obećala se lično založiti da me policija isljeđuje za agresivnost…”
I, obornici Dodikovog i njenog vladajućeg SNSD-a, i iz opozicije, nasjeli su na ove laži, pa su složno digli ruke i podržali svoju načelnicu koja ih je svjesno obmanula i izmanipulirala u svom interesu.
Sada se neki kaju što su joj povjerovali!
(Danas se načalnica lijepo “zahvalila” opoziciji javno ih prizivajući jer joj je okrenula leđa prilikom usvajanja “rezolucije” kojom ni ona ni Dodik, ni SNSD ne priznaju vladavinu prava.)
Istina o lažnoj dojavi odbornicima da sam agresivan i da zastrašujem njene službenice je sasvim suprotna.
Mene je verbalno terorizirala njena službenica (matičarka) Suzana Tufegdžić. Ona se neupitana dva puta uplela u moj razgovor sa službenicom Pisarnice Opštine Jezero, pa sam je upozorio da je nisam ništa pitao. To kako se gospođa Tufegdžić ponijela prema meni, nije ništa drugo nego verbalno nasilje! Umjesto da mi se izvine zbog verbalnog nasilja, a načelnica i sužbenice zbog odbijanja prijema traženih dokumenata polanim poštom i donesenim na Protokol, prijavljen sam policiji za “agresivno ponašanje,” pa su svi odbornici na mig Snežane Ružičić digli ruku da me se isljeđuje kao naslnika.
Istina je i ovog puta na suprotnoj strani. Načelnica Ružičić je ta koja zastrašuje službenice Opštiske uprave Jezero. (Pitanje je ima li u Općinskoj upravi Jezera službenika, uopće?) Načelnica Ružičić zabranjuje službenicima raditi posao za koji primaju plaću! I ona i njene službenice odbijaju primati moju dokumentaciju poslanu poštom i donesenu na protokol. Da li je to krivično djelo? Da li to priliči jednom dipl. pravniku (sic!)? Da li to priliči načelnici koja mora tretirati sve građane jednako? Da li to priliči studentici koja se hvali kako je upisala magisterij na fakultetu i to baš iz oblasti lokalne samouprave!?
Koliko se specijalizirala u lažima i obnanama ne samo odbornika, nego i javnosti neka posvjedoči i slijedeće neistine iznesene u ovoj objavi na Facebook stranici OO SNSD Jezero:
Jednu po jednu osporiću ovu vreću laži Snežane Ružičić, a ona ih neka dokazuje na Sudu.
Nikad nisam bio ratni huškač, jer mi to kućni, društveni i školski odgoj ne dozvoljava, a ni moral. To mi ne može biti na umu jer me rat otjerao daleko od Bosne, od živih i mrtvih, dragih, od Pramdidovog, Didovog, Očevog i Majčinog mezara, od kućnog praga i avlije, rodnog grada, prijatelja, TV Sarajevo… Ko huškao na rat, rat mu u kući bio!
Ne bi se li načelnica trebala upitati da li je ona ratni huškač ako se u Jezeru gdje je pričinjen klasični vid genocida, pojavljuje sa kokarom na glavi u društvu sina presuđenog ratnog zločinca dok javno žali nad presudom genocidnom zločincu Mladiću. Ko zaista šitri ratno-huškačku retoriku po Jezeru?
Ustvrdila je načelnica Jezera kako u svome dvorištu izvodim nelegalne radove. Da li je iko u Jezeru tražio dozvolu od vlasti da poploča svoju avliju da ne gazio blato? Ako jeste, i ja ću, pogovoto ako mi načalnica pokaže makar neko ćage koje dokazuje njeno pravo na plac na Adi zbog kojeg je mijenjala urbanistički plan, državnim parama asfaltirala pristupni put, da bi ona i Cukuti mogli roviti i graditi po Adi, spajati kanalom plivske rukavce, sasipati kamenje u Plivu!
Dalje tvrdi kako je naša kuća koju smo podigli na temeljima objekta kojeg su četnici zapalili Jezeru bila “mala i stara,” što je laž. Kuća je bila novogradnja, osam godina stara, a nije ni bila mala. Kao čvrst moderan objakat gradio ju je vlasnik koji je na gradnju izdašno trošio novac zarađen u Njemačkoj. Dimenzije su joj bile 9,5 X 8,5 metara, a imala je svu potrebnu propisanu dokumentaciju u koju načalnica odbija uvid, ne prima poštom, zabranjuje prijem na protokolu Općine…
Tvrdi da su radovi na kući izvođeni skriveno vikendom kad ne rade javne ustanove! Zar se radovi na tolikoj kući mogu sakriti!!! Da, radilo se i vikendom, pa i petkom, koji bi za majstore, muslimane vjernike, trebao biti vikend jer tada se ne radi, ide se u džamiju, omara. Moji majstori su ponekad iz poštovanja prema meni, ali samo meni, radili i petkom, mada je njihovo nepisano pravilo da petkom ne rade. Kada bi s epojavi petkom na gradilištu, prekidali bi poslove, pa odlazili u obnovljenu, četničkom rukom srušenu džamiju u Jezeru, pa klanjali džumu. Jednu džumu su otklanjali i u našoj čistoj kući. Kuća je tako “proklanjana” što bi se reklo bosanskim jezikom. Ako je petak svetac za majtore muslimane Bošnjake, nije petak svetac za službenice Opštine Jezero i načelnicu Ružičić! Mogle su poslati inspekciju i tada i svakim drugim danom na gradilište naše lijepe kuće, pa obustaviti radove ako nešto nije u redu. Nije li sama Načelnica nekad dolazila preko vode kod Ševala Ribića, slikala radove na kući, divila se i veselila gradnji, slala mi fotografije!?
Ne trepnuvši, načelnica Snežana Ružičić, slagala je da sam napravio štetu na “kvaru vode” kamionima i da sam kamione okretao na tuđem imanju, pa se lijepljenjem nekih zabrana za me, lično pobrinula za obranu imanja Cukutovih, za svaki slučaj i svoga placa koji se katarski vodio na ime Ajle Ribić Cukut, zašto je dobila demant ovdje:
Sve ovoi još hrpa drugih dokaza biće priloženo tužbi koju sam zbog klevete podnio Osnovnom sudu u Mrkonjić-Gradu protiv Snežane Ružičić, načelnice Jezera i predsjednice OO SNSD Jezero.
Ako izgubi spor, neka opet organizira vanrednu sjednicu i usvoji neku rezoluciju kojom ne prizna vladavinu prava. Vjerovatnio će uspješnije nego danas, imati podršku, svih odbornika.
Ako izgubim, to neće biti do mene. Žaliću se višoj sudskoj instanci, pa i u EU sud za ljudska prava…
P.S.
Umjesto rezolucijama, i odbornicima i načelnici bi bilo bolje da se svojski prihvate rješevanja važnih životnih problema.
Dok ispisujem ove redove, jedva ima vode u pipi, curi po malo, a jutros, u petak 22. augusta, kontejneri kod mosta su bili puni smeća.
Zlobnici bi rekli, “Šta hoćete, ponovo imate rasvjetu na Adi!”
Ibrahim Halilović 