Četnički teror Načelnice Jezera Snežane Ružičić ODBIJA PRIMITI TRAŽENE DOKUMENTE POSLANE POŠTOM, ZABRANJUJE DA IH PREDAM NA PROTOKOL, UPADA NA SJEDNICU SO-e, PA LAŽUĆI DA VERBALNO NAPADAM SLUŽBENICE, TRAŽE ZAŠTITU OD POLICIJE!

Istina je kako načelnik s kokardom na glavi Snežana Ružićić uz pomoć službenica u Opštini i ovdašnje policije provodi svoj bespravni teroror nada mnom i mojom obitelji zloupotrebljavajući službeni položaj načelnika i predsjednika OO SNSD javno me kleveće i prostački vrijeđa kako bi me zaplašila i ušutkala!

U pokušaju da mi se osveti za činjenice iznesene u mojim novinskim tekstovima, traži dokumente o izgradnji naše kuće u Jezeru za koju tvrdi da je ilegalno obnovljena. Podignuta je na temeljima objekta koji su uništili četnici, što ona odlično zna. Kada tražene dokumente pošaljem poštom u zadanom roku od sedam dana, ona ih odbije ih primiti. Kada ih pokušam predati u Pisarnici/Protokolu Opštine Jezero, tamo ih ne smiju primiti, nego šalju me na poštu uz obrazloženje da je je načelnik Snežana Ružičić usmenom naredbom strogo zabranila prijem. Da zlo bude gore, njeno potrčkalo, službenica Suzana Tufegdžić, agresivno, drsko i bezobrazno upada u razgovor, mada joj se ne obraćam, nego pokušavam razgovarati sa službenicom na pragu Pisarnice.

Kada Suzanu Tufegdžićdva puta odlučno upozorim da me ne prekida, jer to je verbalno nasilje, ona laže kako sam ja agresivan. Nakon toga, načelnica upada u tekuću sjednicu Skupštine opštine samo da bi bezočno slagala i obmanula odbornike, koji potom usvajaju laž kako ja verbalno napadam službenice u Opštini, pa im je potrebna zaštiita. U Opštinu je hitno stigao policajac da bi me disciplinirao, ili priveo u zatvor. Nije li to bezabrazlok, lopovluk, smišljeno bespravno nasilje, zloupotreba položaja, gaženje ljudskih prava i sloboda u cilju osvete meni kao novinaru i povratniku?!

Ne postoje granice samovolje, bezobrazluka, nekulture, obmana, izmišljotina, laži i prijetnji koje načalnica s kokardom na glavi Snežana Ružičić agresivno i nekažnjeno provodi i nadamnom.

Ne nezire se kraj teroru koji nad mojom porodicom, a specijalno na meni, provodi načelnica Jezera s kokardom na glavi Snežana Ružičić. Ona zlupotrebljava svoj položaj da bi se prostački, drsko i bezobrazno iživljavala nad nama kao povratnicima. Ne samo što se diči četništvom, nego sije strah među mještanima, strankama i svojim potčinjenim u Opštinskoj upravi. Vrijeđa i globi prživjele žrtve genocida.

Dana 10. juna 2025. uputio sam preporučenom pošiljkom dokumente na adresu Opština Jezero – Opštinska uprava, N/R Načelniku Snežani Ružičić i Fabioli Knežević koje su tu dokumentaciju i tražile.

Neraspakovana pošiljka sa dokumentima o gradnji kuće vraćena je 16. 06. 2025. uz napomenu da uručenje nije bilo moguće jer je primalac “otputovao.” Ali, u Pošti Jezero mi je pismeno potvrđeno da je načelnik odbio prijem pošiljke. Znači, nije otputovao, ili je Snežanu Ružičić, načelnika Optine Jezero, poštarica pronašla negdje na putu, možda u Kini ili Japanu, gdje zna otputovati, pa joj je tamo odbila prijem.

Svakako samovoljna načelnica lice može odbiti prijem pošiljke, ali Pisarnica u Opštini mora pošiljku zaprimiti. Ali, ne smije, jer je načelnica tako naredila. Šalju na poštu i tako stranku pokušavaju napraviti budalom koju načaknica vrti u tom svom nasilničkom krugu.

Pošto odbijaju primiti dokumentaicju koju su tražili, smatrao sam da Opština Jezero, to jeste načelnik Snežana Ružičić odustaje od našeg progona zbog naše obnovljene kuće. Na protokol sam donio pismo u kojem zahtjevam od da se moja dokumnetacija stavi ad akta i okonča taj slučaj.

Kada sam pokucao na-polu otvorena vrata Pisarnice, a nisam ni prag prekoračio, pitao sam službenicu Suzanu Tufegdžić da li je slobodno. Mislio sam se obratiti službenici u istoj kancelariji koja je bila nevidljiva zbog napola otvorenih vrata, a radi na zaprimanju podneska, pisama, dokumenata. Namrgođena Suzana Tufegdžić je rekla je da pričekam. Mimikom i šapatom obratila se službenici protokola nezadovoljna i zatečena što sam tu. Najzad. službenica protokola se pojavila, a da nisam prešao prag tog ureda. Pokušala mi je objasniti da je naređeno od strane načelnika da ne primaju ništa na protokolu, nego da moram poslati poštom. Odmah sam rekao da mi to ne pada na pamet, jer mi je poštanska pošiljka vraćena. Bio sam jasan da neću ići na poštu, a i da neću izaći iz zgrade Opštine dok mi Protokol ne primi moje papire.

U po razgovora dva puta uplela se službenica Suzana Tufekdžić, mada je nisam ništa pitao.

Reagirao sam na njenu drsku i nekulturnu upadicu odlučno i žustro, zahtijevao se ne upliće u razgovor jer se njoj ne obraćam niti je se to tiče. Rekla je da i ona radi na Protokolu, što mene ne zanima. Ponovo je pokušala uplesti se u razgovor i opet sam odlučno reagirao jer je nisam ništa pitao. Ostao sam u hodniku odlučan da neću otići iz Opštine dok Protokol ne zaprimi moje dokumente.

Malo kasnije je stigao je policajac, odmah sam ga pitao je li došao po mene. Rekao je da je došao svojim poslom kod Suzane Tufegdžić, unišao u kancelariju Pisarnice, zatvorivši vrata za sobom.

Kada je izišao, već sam sjedio na podu, jer ne mogu dugo stajati, ta skoro mi je 80, a niko mi nije ponudio stolicu da sjednem. Ličio sam im na prosjaka, ali duhom sam bio bogataš, milijarder nad takvim beskičmenjacima i dodvoricama.

Policajac mi se obratio rekavši da ono što imam trebam poslati Poštom! Rekao sam mu da neću ići na poštu jer mi načalnik Snežana Ružičić vraća pošiljke. Pokazao sam mu dokument Pošte u kojem se vidi da je pošiljka koju sam slao preko pošte vraćena, a sada ništa ne mogu predati..

Policajac je to objašnjenje prihvatio i odlazeći me zamolio da se ponašam pristojno. Tada sam sam se uvjerio da sam prijavljen vjerovatno od strane Suzane Tufekdžić i načelnika Snežane Ružičić koja se ukazivala u prolazu u hodniku pred Pisarnicom.

Sjedeći na podu u hodniku Opštine Jezero, policajcu sam rekao da mi on može biti unuk, da sam prošao dosta svijeta, da imam kućni odgoj i da se kulturno ponašam na svakom mjestu, za razliku od načelnice koja mi javno pokazuje srdnji prst i vrši agresivno nasilje. Policajac, koji je korekno obavio svoj posao, potom se udaljio iz Opštine, a ja sam ostao još neko vrijeme u pred Pisarnicom. Pošto ne smijem ostavljati suprugu samu kod kuće, i ja sam napustio Opštinu. Svoje papire umjesto preko Protokola ili pošte poslao sam preko zvaničnog e-meila načelnika Opštine Jezero Snežane Ružičić.

Saznajem kasnije, kako je nakon upada na sjednicu Skupštine opštine tražeći policijsku zaštitu od mene (sic!) informirala odbornike da čak nisam ni prijavljen u Jezeru. Po svemu sudeći, priprema teren da bi me nezakonito prisilila da napustm Jezero i obnovljenu finu kuću. Ona je umsilila da je Bog i batina u Jezeru sve dok je Dodik na slobodi!

Nisam prijavljen u Jezeru, niti hoću. Moja lična karta je prije rata izdata u Jajcu jer u Mrkonjiću ni tada nisam mogao ostvariti svoja ljudska prava i slobode. Nisma nikad dboji poziv za glasanje, naprimjer. Tada je Jezero bilo mjesna zajednica sklopu Skupštune opštine Jajce. MZ Jezero će postati općina kao nagrada četnicima nakon izvršenog genocida – ubojstva, progona, rušenja, paljevine i otimanja imovine, sprečavanja povratka. Četnički zločin počinjen u ratu, načelnica nastavlja svojom drskom politikom. Prikazuje se u sa kokardom na gavi, a u pomoć joj pristiže brat četnk koji se takođen javno pokazuje u četničkoj šubari s kokarodom. Progoni i globi preživjele žrtve genocida ako joj se suprotstave. U Jezeru je zavadao stah i muk.

Lani je bila velika gužva u uredu službenice Suzane Tufekdžić. U izbornoj godini, u Jezeru je izdata 291 lična karta! Inače u prosjeku se godišnje izda tek pedesetak, to jeste skoro šest puta manje. Ova navala na lične karte bila je iz uglavnom iz Srbije, kako bi po izbornom inžinjeringu načelnika Snežane Ružičić, za koju su autobusima dovoženi Srbijanci u Jezero i glasali za nju da bi pobijedila na izborima i tako nam krojili sudbinu i oni koji ne žive u Jezeru.

Očito je kako sam ja neželjen gost u Jezeru za kojeg načelnik s četničkom kokardom na glavi laže kako sam verbalno agresivan. Trebalo bi me strpati u zatvor! S načalnikom s kokardom na glavi nisam godinama riječ progovorio, a ona svoju agresivnost prema meni kao novinaru iskazuje slanjem policije na moj kućni prag nakon što mi pokaže srednji prst. Zloupotrebljava službeni položaj i u općinii u OO SNSD da bi me pokušala diskvalificirati i kao novinara i kao osobu – povratnika. Zbog te nekulturne agresivnosti i pokazivanja srdnjeg prsta prijavljivao sam je Policiji, ali ona se ponaša kao da gospodari i tamo, isto kao i u Pošti, Opštini.

Mimo zakona o prostornom uređenju mijenja Regulacioni plan da bi mogla bespravno graditi i izdavati građevinske dozvole svojim prijateljima koji su joj (pro)dali plac na Adi do kojeg je asfaltirala pristupni put o trošku nekog ministarstva u Srajevu za izbjegla i raseljena lica. Tonažu mostova preko Plive je sa 12 podigla na 40 tona bez eleborta, pa naređuje komunalcima da s mosta pobacaju žardinjere s cvijećem koje su mještani postavili, jednog je mještanina natjera da istivareni kamion kamena ponovo natovari na kamion i odveze. Zalaže se za rudarenje i uništenje Jezera i Plive zagađenjem teškim metalima, a na televiziji države koju ne prizna, reklamira turizam i obiteljski Autokamp “Mars” koji nema ni klozeta. I za to uz pomoć direktora BHRT Belmina Karamehmedovića i novinara Elvira Bucala troši javne resurse za samoreklamu. Stavlja se javno na stranu ratnih zločinaca, protestira zbog njihovih presuda za genocid, a zbog odmetnika od zakona nejna šefa Milorada Dodika spremna je povesti narod u šumu, u hajduke. Progoni povratnike koji svojim novcem obnavaljaju ono što su četnici srušili. Kupuje nekretnine, gradi objekat za objektom, da li s planovima, dozvolama, da li legalno?!, Bog zna kojim novcem, da li platom koju dobija od najsiromašnije i najmanje općine!?

Zlouptrebljava javne resursa za privatne svrhe. Odabrala je skuplju ponodu za Dječiji vrtić za oko 70 hijada KM. Ne nazire se ni poslije haman dvije grone završetak radova na tom njenom Skadru na Bojani skoro pola miliona skupog objekta od stotinjak kvadrata, potuno promašene investicije jer u Jezeru niti ima djece, niti će biti novca za rad vrtića, osim ako ga zloupotrebom javnih resursa, a da li i koketiranjem, ne namakne, to najblje zna ona sama?! A ona je vješta s državnim parama. Primila je 12.000 maraka za opremu vrtća za koji se ne zna hoće li i kad biti završen. Fond za izbjegla i raseljena lica Vojvidine dinirao joj je za taj skupi nedovršeni objekat 15.000 eVra baš 16. juna 2025. u njenom uredu u Opštini Jezero, i to zadnjeg dana kada se mogla zaprimiti moja dokumenticija poslana poštom, pa zabanila prijem u Pisarnici i nardila ponovno slanje jedino i jedino poštom, preko koje vraća tražnu dokumentaciju. Nije li to agresivni teror!

Da paradoks bude veći, Snežana Ružičić, načelnik lokalne samouprave, se hvali na službenoj stranici Opštine Jezero kako je završila pravni fakultet Apeiron u Banjoj Luci, pa se potpisuje kao dipl. pravnik, iako je kursista sa umnoženom diplomom, bez solidnog pravničkog znanja i poznavanja zakona. Hvali se kako studira magisterij na Univerzitetu u Banjoj Luci. Odabrala je oblast “lokalna samouprava.” Neće suza, nego na oko!

Budući magistar i doktor Snežana Ružičić zaista zaslužuje čak dupli doktorat po tome kako je organizirala samoupravu i potčinila građane i stranke, posebno svoje službenike u Opštini, uvela strahovladu, kako ne poštuje Zakon o lokalnoj samoupravi. Ona je kursista, a ne diplomirani pravnik. Kako li će tek progoniti neistomišljenike nakon što se još ispraksa na nedužnim, pa postane “duktur”?! Lokalne samoprave!

Zbog svega toga odbijm prijem bilo kakve pošte poslane iz Skupštine opštine.

Tako će biti sve dotle dok u Opštini Jezero ne počnu priznavati i poštivati moja građanska prava i slobode i raditi po zakonu, a ne samovolji načelnika Opštine Jezero Snežane Ružičić.

Neka se ovo shvati kao moj građanski neposluh!