Dok se u Jablanici, i ostalim poplavljenim mjestima prebrojavaju žrtve poplava, a prst ekologa upire i u ljudski faktor kao uzrok katastrofe, na um mi padaju riječi mudrog indijanskog poglavice Sietla koje je napisao američkom predsjedniku Franku Pirsu nakon što je predsjednik zatražio da mu Indijanci prodaju svoju zemlju.
Dobro bi bilo da to pismo ne samo pročitaju nego ga i u praksi primjene svi oni koje i danas biramo da nas predstavljaju, oni koji odlučuju o prekomjernoj sječi šuma, gradnji mini hidrocentrala, izdavanju koncesija za rudarenje, te prekrajanju zakona zbog ličnih interesa. Ovo se odnosi na sve nas u našoj državi, a posebno na nas u već napadnutoj dolinu Plive i njenih pritoka koje je ova zadnja katastrofa mimoišla, ali nas opominje! Učinimo sve kao svjesni građani da nam se ne dogodi Jablanica, da nam Dodik ili njemu slični licemjerni političari koji izdaju koncesije na prirodne resurse šalju sadaku nakon katastrofe koja je izgledna ako se naruši prirodni sklad doline Plive i njenih pritoka, kopa u utrobu Hotomalja, Lisine, Sinjakova, ako se izgrade nove mini hidrocentrale, ako se uništi jezerska Ada, plivska sedra…
Izdvajam nekoliko rečenica iz pisma Poglavice Sietla američkom Predsjedniku;
“Morate naučiti svoju decu da je zemlja pod vašim stopalima pepeo vaših djedova. Da bi vaša djeca poštovala zemlju, moraju znati da je zemlja ispunjena dušama predaka, da je zemlja sa nama u srodstvu. Naučite vašu djecu ono što smo mi naučili našu, da je zemlja naša majka. Šta god snađe nju snaći će i sinove zemlje. Ako čovjek pljuje na zemlju, pljuje na sebe samoga. Mi znamo: zemlja ne pripada čovjeku. Čovek pripada zemlji. Mi to znamo. Sve je povezano kao krv koja ujedinjuje porodicu. Sve stvari su povezane. Čovjek ne tka tkivo života, mi smo samo jedna nit u tkanju. Šta god da čini tkanju čini i sebi samom. ” Kraj citata.
To pismo poglavice Sietla mnogi smatraju ekološkim manifestom, temeljnim dokumentom ekologije.
Ekolog Anes PADIĆ danas upozorava:
“Svi smo zastraši (od neodgovornih političara op. I.H.). Dozvolili smo da nas ta šaka uplaši i terorizira na svaki mogući način… Jedina svrha izbora je da političke stranke zamijene posrednika između naših resursa i onih koji imaju pare…”
Tako i u Jezeru šačica lokalnih moćnika uz podršku ministra rudarstva Petra Đokića (ianče postao ministar iako krivično kažnjen) i Dodika koji selameti da je iskorištavanje naših resursa od entitetskog značaja, pa će ga biti makar nas svih nestalo, teroriziraju lokalno stanovništvo dovodeći ga pred svršen čin rudarenja koje može imati katastrofalne posljedice po Dolinu Plive. Planira se i gradnja još jedne mini hidrocentrale nedaleko od vrela Plive. U Jezeru su građani digli svoj glas protiv rudarenja, stali su i odbornici uz njih, poneko protestira i u Šipovu, ali sve to udara na gluhe uši moćnika, Dodikove i njegovih trabanata i postaje zakon.
U Jezeru je lokalna vrhuška na vlasti prilagodila Regulacioni plan vlastitim potrebama načelnice Snježane Ružičić i dueta Željka i Ajle Del Cukut. Oni sada i pravno mogu razvaljivati, prekopavati i uništavati Adu u Jezeru za svoje sebične interese. Opozicija bojkotuje, ali za sada niko ne tužuje
Ima građana koji se boje poplava u Jezeru baš i zbog toga, ali koga briga. Oni koji bi trebali brinuti, znaju dobiće koju marku na našoj nesreći, poslaće nam sutra sadaku, proliće krokodilske suze – ako nas moguća katastrofa ostavi u životu. I, za desetak dana ćemo biti zaboravljeni, a poplave će harati na nekom drugom mjestu. Mi nismo ništa naučili ni od katastrofalnih poplava 2014., a pare za regulaciju bujica su isparile, para se pretvorila u kišu i bujice koje nose živote. Račun se ispostavlja nama u vidu prirodnih nesreća, ljudskih i materijalnih gubitaka. Njima nikad dosta novca!
Šta ako ne spriječimo narušavanje prirodnog sklada uopće, a posebno u Dolini Plive od njenih vrela do Plivskog vodopada?
Pogodiće nas tragedija kao i Jablanice, zateći nas nespremne na kućnom pragu kojeg poplava može odnijeti zajedno s nama koji živimo na obalama Plive.
Danas su izbori.
Pamet u glavu!
Ne dajte da vas potkupe našim parama za šaku brašna ili za metar asfalta, lažnim obećanjima, dok potkopavaju okoliš i naše živote! Ne dajte da vas zastraše, vi ste kapetani svojih brodova i vlasnici svoje sudbine, trenutno i zemlje ove na Zemlji! Mars je daleko!!!
U moju avliju pokraj Plive u zadnje dvije noći video-nadzor je snimio lasicu i lisicu. Lija se poigrala sa mojim kožnim cipelama, lasica zaronila u Plivu.
Dvije divlje patke redovno dolaze po mrvice kruha na našu terasu, glasaju se i kucaju nam kljunom na staklena vrata.
Do kada?
Valjda sve dok i nas i biljni i životinjski svijet i okoliš ne zadesi sudbina Jablanice! Stoga natjerajmo one koje mi plaćamo neka rade za nas, a ne protiv nas!
Poglavica Sietle: “Šta je čovjek bez životinja? Ako sve životinje odu, čovjek će umrijeti od velike usamljenosti duha, jer sve što se događa životinjama ubrzo će se dogoditi i čovjeku. Sve stvari su povezane. Sve što pogađa zemlju, pogađa i zemljine sinove.”
Ibrahim Halilović 