Kategorija: Uncategorized

UDAR NA SLOBODU I SLOBODU KRETANJA, ZABRANU POSJETILACA JEZERA I RS JE KRIVIČNO DJELO

“Donijećemo mi  zaključak nepoželjnih posjetilaca i mrzioca Republike Srpske – ima vas sa Halilovićem u kolu. A vas čekaju prijave!” Citat sa Facebook stranice “SNSD Jezero” od 30. marta 2025.

Iznad tog napisa zrcali se fotografija načelnice Jezera u trećem mandate Snježane Ružičić.

U nastavku je moj odgovor na najavu donošenja tog diskiriminirajućeg zaključka:

Već i sama najava takovog zaključaka je krivično djelo u pokušaju spračivanja lične slobode i slobode kretanja. To je smišljeno opasno javno crtanje mete i na mom čelu.

Ovo pišem kao odgovor načelnici i SNSD-u Jezero, boraveći baš sad u tzv. RS u Jezeru, ali u svom i na svom.

Popalava se povlači iz Jezera, mada se i zbog zbog nehata načelnice oko njenog placa voda duže zadrđžala nego što je trebalo i na našem pristupnom putu i u mojoj avliji.

Evo me u tzv. Republici Srpskoj u Jezeru u kojem je moja obitelj podigla lijepu kuću bez marke pomoći države, tzv. RS i tzv. Federacije, države RBiH, ili općine Jezero. Svi pomažu Jezeru, a ono poplavljeno, ne samo vodom.

“SNSD Jezera” i načelnica bi da i mene proglasi nepoželjenim posjetiteljem na našem privatnom posjedu, u našoj kući, onako, od kamiša (sic!), kako valjda i pristoji jednoj takvoj pravnici.

Baš ćekam donošenje tog zaključka i zabranu posjete toj našoj vlastitoj kući u Jezeru, RS, državi RBiH.

Pravnica po javnom hvalisanju, načelnica, nije objasnila pravno utemeljenje te njene nebuloze.

Stoga, ovo nije ništa drugo nego prijetnja samovoljnom zabranom slobode kretanja i crtanje mete na mom čelu. To je pokušaj udara ne samo i na moju slobodu, već i na privatni posjed i imovinu! Načelnica kao deklarirana pravnica, morala bi znati posljedice tog  krivično djela!  

Ne nemam iluzija da će me zaštiti policija od njenih jurišnika, nemam nadu da će me zaštiti neko od od novinskih udruženja, niti političara.

Ali, poručujem “SNSD Jezeru” i načelnici Snježani Ružičić čija je ikona na toj prijetnji, da sam odavno operiran od straha. Neka znaju kako mi ne mogu nikakvim zaključkom uskratiti slobodu, pristup našoj kući na obali Plive, kretanje po RS, RBiH, niti me za života mogu zastrašiti i ušutkati.

Taj zaključak koji namjerva “zaključiti” SNSD Jezero sa ikonom načelnice u pročelju, neka objese nekom mačku lutalici o rep, kojih u Jezeru ima za izvoz.

I neka niko po tom zaključku ne nastupa na moj privatni posjed!

Moguće je da hoće, jer mi je na kučni prag načelnica već bespravno samovoljno slala policiju kako bi me ušutkala i zastrašila. Umjesto što pokušava i mene zastrašiti, neka se načelnica upita da li je ona ustvari prepadnuta!

Ne bojim se ni tebe ni jurišnika sve dok nisi osporila ni jednu činjenicu iz mojih tekstova, niti dementirala ono što sam pisao, nego si umjesto svega pokazavala mi javno srednji prst i slala policiju na kućni prag da me zastraši i ušutka zloupotrebljavajući svoj položaj.

Ne bojim Te se sve dok i od moga poreza i urednog plaćana komunalija primaš plaću čak i onda kada mjesecima ne potrošim ni kap vode, niti bacim u kontejner kesicu smeća.

Ne bojim te se jer je zakon na mojoj strani, mada misliš da si ti i tvoj šef u bjekstvu od zakona izuzeti!

Kao deklarirana pravnica bi moirala znati da to što pokušavaš činiti je krivično djelo i da mora biti zakona i suda za sve, pa naizad i za tebe i za onoga ispod čijeg šinjela viriš!

Moguće je da bi neke budale i prije donošenja tog tvog zaključka, budale koji te slijepo slijede mogli nasrnuti fizički na moj život i moju imovinu, ali znaj niti ću se kriti, niti bježati, niti mi živom možeš zabraniti ne samo posjećivati entitet, nego i živjeti u Jezeru. Adresu znaš, ta komšije smo, zar ne! A i znam i ime i adresu one koja stoji iza svega.  

Moju mržnju ili moju ljubav prema RS nisi mjerodavna mjeriti tvojim kantarom!

Kako god bi mjerila, ne bi ni u plusu ni u minusu vagnula pravilno.

I nemoj svoju javno iskazanu nemoć i nekulturu, prijetnje i zaključke kriti iza te tvoja RS jer genocidna tvorevina, u kojoj sam građanin stotog reda!

Pa kad bi skinula tu kokardu s glave, bih li povjerovao o tvoju javnu samohvalu o suživotu!  Nije li lokarda odraz tvoje ideologija, nije li ti to u duši, jer s kokardom na glavi javno se predstavljaš u društvu sinova presuđenih ratnih zločinaca, krivaca za genocide u Jezeru?  

Kako bih ti vjerovao pričama o sužvotu, ako se javno hvališ kako bi (pre)suđenim ratnim zločincima za genocid u zatvor nosila ponude, da bi prešla u HDZ, a sa bjeguncima od pravde zbog udara na Državu i u hajduke bi išla!

Malo ti i to, pa pokušavaš onima koji se usude o tome govoriti, koji ti javno postvaljaju pitanja o samovolji i greškama, začepiti usta zastrašivanjem policijom ili donošenja zaključaka o zabrani posjećivanja Jezera i(li) RS, to jeste RBiH. Samo izvoli!

Malo ste se zaigrali vi iz “SNSD Jezero” sa načelnicom kao kolovođom, ikonom koja  prosipa maglu o suživot s kokardom na glavi baš u Jezeru gdje je počinjen genocid mad Bošnjacima! Drage ti pare od države BiH, ali je mrziš i spomenuti, a nekome palamudiš o mržnji i prijetiš uskrćivanjem slobode.

De malo ohani!

Ničija ipak nije do zore!

Sulejman Krivdić iz Rike u Varcar Vakufu, moj prvi komšija, umro je u Bugojnu.

Odrasli smo zajedno.

Pamtim ga kao tihog i mirnog dječaka i insana, pobožnu osobu kakva mu je bila sva obitelj njegova oca hadži Mustafe Krivdića i majke hadži Đule Krivdić.

Bila je to brojna, ugledna težačka obitelj vrijednih domaćina.

Imali su velike posjede zemlje na Brigovima pod Lisinom i u Starom Selu pokraj Crne rike. Mustafa, Mahmut, Muharem, Alija, Sulejman, Vahida i Tiđa, svi bi radili u bašći ili na njivi gdje bi odlazili zorom uz hadži Mustafu – Mutu koji je bio glava familije kojeg se bez pogovora slušalo, prvi u molitvi u kući, prvi u postati na njivi.

Znao je s nama djecom, učio nas je kako cijeniti svoj rad i znoj, učio nas težačkim poslovima na njivi – vodanju volova u brazdu, tucanju busenja, tribljenja kamenja po njivama i livadama, držanju pluga i zubače. Rado smo zapristajali za Mutom; bio strog, ali pravedan, volio nas iskreno, podučavao poslovima i vjeri našoj, znao se našaliti, cijenio nas i nagrađivao za naš rad, petkom plaćao, slijedio muslimanske običaje bilo da samo na njivi ili za sofrom u kući, klnjao ispred nas, molio na glas kada iznenada zagrmi ili udari pljusak i pospe nas krupa, a mi na njivi. Veselio se hori teškim poslovima. Ne sjećam se je li bio i mutafdžija.

U takvoj ljudskoj i vjerskoj radnoj harmoniji odrastao je i Sulejman koga smo zvali Suljo. Mlađi mu brat Mehemed (Menjo) umro je kao dijete, smrt ga naglo pokosila. Sjećam se kako je vlio sjediiti u sepetu dok smo u volovskim kolima zorom odlazili ili se u akšam vraćali s njive u Brigovima ili iz Luke u Starom Selu. Govorili smo, Menjo kunja u sepetu.

Muta je jedno vrijeme bio mujezin našeričke Džamije. Svojim volovskim kolima razvozio bi drvni abfal sa pilhane po narudžbi, ali i od sebe mukte. Bio džometne ruke. Nije sirotinja mogla ozepsti dok je Muta bio živ.

Kao i babo mu, Suljo je bio tih i ne baš veliki eglendžija, a pametno bi govorio. Od Sulje te glava nije mogla zaboljeti. Bio je dureći, ali ljutila ga je nepravda, Sulejman se po svemu bacio na oca, i kao vjernik i kao radnik i komšija, Ričanin.

Držili smo se i kao mladići.

Sjećam se našeg putovanja u Dubrovnik preko Mostara iz Sarajeva do Dubrovika ćirom, a iz Durovnika do Splita brodom.

Za tu avanturu smo se isprva dogorili nas dvojica Meho i ja, a u zadnjem momentu, po Mehinom nagovoru, pridružio nam se i Suljo. Kasnije sam saznao da je Suljo za to putovanje prodao nešto graha iz kuće. Vjerovao sam da za to znaju i Muta i Đula…

U Sarajevu smo kupili jeftini foto-aparat da bi ovjekovječili to dugo i smjelo putovanje. Snabdjeli smo se sa sindikalnim povlasticama i krenuli ćirom, i to onim noćnim, brzim, te rano ujutro stigli u Mostar. Razgledali, slikali se na Starm Mostu, pa se našli u nekom parku u Mostaru da bi na klupama prilegli jer svu noć nismo oka sklopili što od uzbuđenja, što od ćirinog dima.

Kao da gledam Sulju kako žmireći, bnovan, pali cigaretu, baca neugašenu šibicu u opalo crnogorično lišće koje na toj ljetnoj žezi odmah planu.

“Suljo zapalio Mostar” – šalili smo se.

Nastavljamo ćirom u Dubrovnik, razgledamo grad, slikamo se pokraj zidina za uspomenu. Uvečer se ukrcavamo na brod “Jadrolinije” i opet ne spavajući stižemo zorom u Split… Odlazili bi na plažu. Suljo i nije baš volio more, ili ga je volio na svoj način. Nije plivao niti ronio. Unišao bi u vodu do kolina, prebacio desnu ruku na lijevo rame i sahatima gledao u vodu,

Kasnije smo se rjeđe družili, svako svojim putem, ali smo smo, kad god bi se trefili prijateljski razgovarali. Suljina je svaka bila na mjestu.

Suljo se oženio Ajkom iz Krajine, velikom valjanicom.

Zbog kućnog odgoja i vrednoći, predanosti Bogu, nije joj bilo do ričkih tračeva i prenošenja habera, uvijek je bila u nekom poslu, u kući, u bašči, na njivi. Osmijeh joj nije silazio s lica prlikom pozdrava. Divili smo se Ajki zbog vradnoće i karaktera. Čudili smo se kako uspjeva na glavi nositi tevsiju ili ranjku, a da joj ono što nosi ne spadnu s glave. Ta umješnost do tada nije bila viđena u Rici.

I Muta i njegov brat Ibro, pa tako i svi ostali Krivdići gajili su lijepe odnose sa susjedima pravoslavcima i katolicima, kako u Varcaru, tako i na Brigovima (Marići) i u Starom Selu (Milašinovići). (Muta bio u partizanima, a Ibri četnici u onom ratu zakrhali nož u leđa, pa ipak ostao živ.)

U izbjeglištvu Suljo se našao u Bugojnu odakle bi mi se ponekad javio na Facebooku. Raspitivao sam se jesu li prodali Luku u Starom selu gdje smo nekad kao djeca orali i o ručku hladovali pod obližnjom krošnatom vrbom.

Jesu.

Prolazeći kroz Staro Selo vidim da je na Luci, nekad vrlo plodnoj krivdića zemlji, sada auto-otpad.

U Mutinoj avliji i bašći ni traga Krivdićima.

Suljina dženaza je u Bugojnu, daleko, daleko od rodne Rike i mezara Krivdića.

Dobivši vijest o preseljenju Suljinom na Ahiret, sada sam i u daljini i tuđini usaljeniji i tužniji. Rika je odavno pustoš, sad i veća.

Rahmet tvojoj plemenitoj duši daragi moj hadži Sulejmane, fini insanu i uzoriti rički komšija Suljo!

Bog Te džennetom nagradio!

Načelnica Jezera žali za uhapšenim Nenadom Nešićem

Sudeći po haberima koji stižu iz Jezera, ovdašnjoj Načelnici teško je palo hapšenje ministra sigirnosti BiH Nenada Nešića. Moji jezerski izvori tvrde da je čak bila bijesna kolika ju je huja obuzela. Bijes i strah imaju jako tanku liniju razgraničenja, smatra psihijatar!

Šta Načelnica iz SSND,  i Nešić iz DNS imaju zajedničko?  

Nešić ne prizna državu BiH, a Načelnica stalno ističe ljubav prema (genicidnoj) RS? BH somene kad dobije pare od države ili Federacije, i tada to radi na guranje.

Možda njih dvoje veže zajednički smisao za bogaćenje bez pokrića u legalnim primanjima.

Da li je uzrok Načelnicnom naricanju i jadikovanju emotivne prirode i međusovnih simpatija ovo dvoje pripadnika različitih političkih partija, ali istih interesa?

Da li se ovdje radi o zajedničkom smislu za  moć i utjecaju, kako na najvišem državnom, tako i na lokalnom nivou i da li se ti interesi međusobno prepliću, samo pitam, a odgovor Načelnica i njen ljetošnji gost znaju. Razlika između njih ipak postoji i to velika, Nešić je u istražnom zatvoru za kriminal.

Da li se Načelnica sa tugom u srcu prisjeća derneka na njenom placu pokraj Đola u Jezeru u njenom kampu „Mars“ gdje je u svojstvu gostoljubive načelnice/domaćice ugostila Ministra sigurnosti koji je sada o pritvoru u zatvoru u Vojkovića zbog teškog kriminala i koruptivnih djela za koje mu je određen jednomjesečni pritvor, ili njena teška tuga ima dublje razloge?

Ako je Načelnica pravnik po vokaciji i istinski borac za pravdu, kakvim se često javno predstvalja, ako zna da niko nije kriv dok se krivnja ne dokaže, makar i uhapšen bio, ako zna da je njen prijatelj nevin, zašto tuga i huja!?

Da li je i Načelnica Jezera i sama ugrožena hapšenjem Nešića?

Da li će tim hapšenjem ona izgubiti dio neupitne moći i u Jezeru, ne samo u odlučivanju u poslovima u Općini (sa svojim lutkama na koncu – odbornicima, čiju poslušnost Jezerani opisuju izrekom „Snježana i sedam patuljaka), nego i na utjecaj u Policiji koja je u Jezeru često postupala po njenim naređenjima i ćeifu, bez ikakvog zakonskog osnova i pokrića.

Po njenom nalogu i naređenju policija je ispitivala osobe koje su se usudile kritizirati Načelnicu.

I potpisnik ovih redova je iskusio samovolju i moć, kućnu i javnu nekulturu Načelnice Jezera.

Ona je ljetos došla u obilazak radova na polaganja asfalta do tog njenog placa na Adi (!) u Jezeru gdje mu je bez povoda i razloga pokazala srednji prst. Malo kasnije, na kućni prag poslala mu je policiju sa namjerom da ga zastraši i da se okane Načelnice i pisanja o njoj u medijima.

Nije li Načelnica u tuzi strahu jer je moguće da je izgubila moćnu zaštitu „prvog policajca u BiH“ nakon njegova hapšenja? Da li je to strah kako se  i njoj jednoga jutra  može ukazati policija na njenim kućnim vratima?

Iako načelnička plaća u siromašnoj Općini nije velika, ona kupuje plac za placem, čak i na Adi(!) gdje je zabranjena gradnja. Ne mijenja li Regulacioni plan da bi ona i njeni ahbabi mogla nekažnjeno graditi!?

U obiteljskoj kući, kući na drvetu, uredu, na službenom putu, na bazenu, u akšam ili u sabah, policija bi je mogla sustići čak i  na „Marsu“ – njenom kampu na Đolu gdje je ne tako davno ugostila Nenada Nešića za kojim tuguje, naravno ako je sumnja u Načalnicu opravdana i utemeljena.

Ne pokazuje li i Načelnica svoje bogatsvo i moć kupovinom tolikih placeva? Neće li joj zbog samovolje i kršenja zakona, nacionalizma, zloupotrebe položaja, ucjene i zastrašivanja najzad policija zakucati na vrata? Za sada, na sudu joj niko ništa ne može.  

Da li za sve to upućeni u Jezeru tvrde kako Načelnica ima puno razloga za tugu i brigu, iako joj do sada pozicija bila sve čvršća i čvršća, zahvaljujući i bošnjačkim glasovima koje je pokupila, usprkos kokardi na glavi?

Ničija nije do zore gorjela.

I Nešić se silno obogatio, ali to bogatstvo bi mu moglo prisjesti. Da li se istog scenarija boji i Načelnica?

Dodik je pustio niz vodu Nešića. Da li je ta činjenica dovoljan razlog za strah sitnijih riba, iako njegovih obožavatelja?

Bloger Slobodan Vsković piše da je na redu Sanja Vulić koju istražuju baš zbog veze sa Nešićem. Podsjetimo, Sanja Vulić je prva javno zakukala zbog hapšenja Nešića pokušavši slagati da je to udar na RS, mada se radi o udaru na kriminal u RS-u.

Hoće li  se Dodik odreći svog presuđenog ministra za kriminal Petra Đokića koji rudarenjem prijeti uništiti Jezero, kako je to učinio s Nešićem kad Dodiku voda do grla i pokuša spasiti svoju kožu?

Dodik je upravo ustvrdio kako i među Srbima ima lopova, bitangi i kriminalaca i kako je svima mjesto u zatvoru! Dodik se za sada ponaša po onoj „Dr'žte lopova!“ Tvrdi kako su i njega provjeravali za nečane radnje, ali mu nisu našli ništa. Možda su ga provjeravali oni isljednici koji su dali zeleno svjetlo Nešiću za državnu ministarsku fotelju? Možda su takvi zažmirili i na sve lopovluke lokalnih moćnika!  

Za sada policijske službe ne progone nikog u Jezeru ni zbog izgradnje dječijeg obdaništa, niti trošenja državnog novca u predizbornoj kampanji Načelnice. Ne smeta ni kršenje predizborne šutnje, a dok cijela Bosna mora šutjeti, Načelnicini abožavatelji nose njenu sliku kao ikonu po Jezeru, što CIK smatra pravom na iskazivanje svog mišljanja. Niko u Bosni nema to pravo, osim obožavatelji Načelnice u Jezeru i niko se ne buni zbg izborne šutnje.  

Četnički pokret vrlo je snažan i žilav u Jezeru. Koliko, svjedoči i javni žal Načelnice Jezera nakon izricanja presude za genocid Ratku Mladiću, a i kokarda na njenoj glavi! I ova slika sa ovogodišnje Badnjaka govori više od tisuću riječi o Načelnici; nije se usudila ponovno staviti kokardu na glavu, ali je u četničkom društvu na čelu sa sinom ratnog zločinca. S kim si takav si, važi i za onog s kokardom na glavi i za onu sa kokardom u srcu!

Izjalovila se njena javna najava posjete Mladiću nakon što je zakukala nad njegovom doživotnom presudom za genocid. Toliko je uvjerena u Mladićevu nevinost, toliko joj se gadi Sud u Haagu, da bi u znak protesta i kao izraz poštovanja i ljubavi odnijela Mladiću u zatvor  banane i narandže. (Nije li poslije javne kritike za to, pobrisala je tu izjavu?) 

Šansa ipak  postoji, ne da ponude stignu do Mladića, nego da ih uz manje putnog troška i zahmeta odnese u Vojkoviće, tamo gdje je trenutno iza rešetaka njen drugi miljenik i troprstaš, Ministar policije BiH Nenad Nešić kojeg sumnjiče za korupciju.

 Moglo bi se kao i u slučaju Nešića ponoviti da onome ko šalje drugom policiju na vrata, ta ista policija zakuca i njemu samom (samoj) na vrata. Ni dimna zavjesa o ljubavi prema genocidnoj RS i Dodiku ne može takve spasiti pod policijskog progona, suda i rešetaka. Dodiku se ukazuje slučaj Pavlovića banke, ogromni kredit za vilu na Dedinju, u strahu je, a čega se Načelnica boji, zna samo ona.

Kada im policija jednog dana zakuca na vrata, ni noćni vukovi, ni sveci neće im biti od koristi. Tada će se strah građana otopiti brže nego ovaj zadnji snijeg…

(Bijeli čovjek) “Odnosi se prema majci-zemlji i prema bratu-nebu kao prema stvarima što se mogu kupiti, opljačkati, prodati kao stado ili sjajan nakit. Njegov apetit prožderat će zemlju i ostaviti samo pustoš.”

Citat iz pisma indijanskog poglavice Seattle-a iz 1854. godine, upućeno američkome predsjedniku Franku Pierceu u Washington kao odgovor na ponudu da bijelci kupe indijansku zemlju.

Pohlepa ždera zemlju i ostavlja pustoš iza sebe u Jablanici i drugim mjestima koja su stradala osim Božje volje i zbog pohlepe i nehata političara koji nemaju pojma o prirodnim zakonima., Oni su umješni kada je u pitanju potrošnja našeg novca i javnih resursa kao da je to njihov, privatni novac. Tako su umjesto obrane od elementarnih nepogoda spiskali naš novac namijenjen za to. Bujice haraju, jer korite nisu regulirane niti su izgrađeni sistemi za obranu od poplava. Oko 12 posto naših šuma progutala je vatra dok se političari utrkuju u kupovini skupocjenih limuzina, helikoptera, pa zbog toga i njihove drske i sebične pohlepe, nije nabavljen ni jedan “canader.” Kada gori, entiteti se natežu oko gašenja. Ljudi ginu, nehatom i terorom dobro plaćenih političara koji umjesto u zatvor licemjerno posjećuju unesrećene, dijele sadaku od našeg novca i tješe ih.

Stoga, kada bih bio neko, onda bih pohapsio ne samo vlasnika kamenoloma koji se s bujicom sručio na Jablanicu, ni samo vlasnika mini-hidrocentrale koja je također kumovala nesreći, nego bih uhapsio i mjesnog starješine jer nije reagirao na vakat i ukazao na opasnost koja se nadvila nad naseljem, Podnio bih krivične za sve one u dugom lancu vlasti od općinskog i kantonalnog do federalnog i državnog nivoa vlasti. Svi ti džabalebaroši, uhljupi snose dio odgovornosti za gubitak ljudskih života i ogromne materijalne štete.

Samo se u tzv. Federaciji prikupi se godišnje oko 20 milijuna maraka za obranu od elementarnih nepogoda, Godine 2014. slegle su se ogromne pare domaćih i stranih donacija za saniranje posljedica poplava, za regulaciju bujica, sanaciju klizišta, ali ni sanacije, ni zašite od nepogoda, niti jednog “canadera,” a ni para! Pare poput ponornice, nestale. Isparile, pa nam se vratile kao nepogoda koja odnosi živote i materijalna dobra. Otvoreni novi rudnici, posječene šume, izgrađene mini hidrocentrale, otvoreni kamenolomi, čak i iznad Sarajeva.

I sada je u jeku donatorska akcija da se pomogne Jablanici i drugim stradalim područjima. To je humano i lijepo, Bosna pokazuje svoje lijepo lice solidarnosti i jedinstva.

I Dodik je iz svog (privatiziranog!) fonda od pedeset mlijuna maraka našeg novca poslao 20.000 maraka kao pomoć ugroženim. Nije li to licemjerno i bezobrazno ako imamo na umu da je samo koji dan prije katastrofe u Jablanici, Konjicu, Prozoru, Fojnici.., izjavio kako je otvaranje rudnika u dolini Plive i po okolnima planinama od republičkog (čitaj entitetskog) značaja, pa uzgred spomenuo i ekologiju koja se, je li mora poštovati. Dodik okom, a njegovi trabanti skokom. Narod voli takve, posebno one sa kokardom na glavi, pa ih po treći put bira da ih umjesto u prosperitet uvede u mogući katastrofu i nesreću.

I Dragan Čović je samo u košulji bez kravete, došao u obilazak postradalih, da li na mjesto i svoga zločina. On je udarnički atakirao na rijeku Radibolju, pa joj skrenuo tok, ali nije odgovarao za to! Ni luk jeo, ni luk mirisao, žurno je nazočio mjestima postradalih i njegovom zaslugom!

Puna usta ekologije, a nigdje ne vidjesmo stručne i naučno utemeljene elaborate da ti rudnici oko Jezera neće naškoditi i Plivi i ljudima na njenim obalama, selima i zaseocima po obroncima planina. Svaka vlast koja odlučuje o svemu, koja nas terorizira i ne šljivi, koja troši nas novac za svoj lični interes, koja nas pokušava zastrašiti policijom i ukidanjem penzija, koja nas pljačka i robi, može naručiti ekološki elaborat po svojoj mjeri i potrebi i provesti planove na unišatavanju životne sredine i života. Tako je u Šipovu nova/stara vlast na čelu sa načelnikom Kovačom (SSND) dala sve dozvole za gradnju mini hidrocentrale na Plivi u mjestu Sokolac, ali izbjegli su pribaviti dozvolu o ekološkoj opravdanosti. Odbornici su bili protiv gradnje (kao i u Jezeru protiv rudarenja) ali načelnik Kovač i ministar Đokić guraju projekat. (Kovač je već jednom prevario narod oko izgradnje MHE na Plivi, tako što je javno bio protiv, a tajno je sa svojim suradnicima učinio sve da se dobiju dozvole za njenu gradnju. MHE “Jovići” predviđa zid dužine 120 metara, podizanje nivoa rijeke Plive za tri metra i formiranje jezera u dužini od nekoliko kilometara nedaleko od samog izvora Plive.

Šta ako branu nabujala Pliva odnese i vodeni val pohara Šipovo, Jezero… Hoće li odgovarati Kovač i ekipa uz njega, ili će narod odriješiti kesu i donirati pomoć preživjelim.

Načelnik Kovač je svojevremeno izjavljivao kako bi bio najsretniji kada bi se isušila Pliva i u njenom koritu napravio autoput. Kovač kaže ne trepnuvši:

Narod bira takve, valjda iz sebičnog interesa, ili je najmjerno ćorav kod očiju, što je neizliječiva bolest. Hoće li progledati kada ga ,moguće, zadesi sudbina Jablanice?

Dio stanovništva Jezera, Mrkonjića i Šipova se buni, ali njihov glas udara na gluhe uši vlasti, čak se i izigravaju i odluke lokalne zajednice protiv geoloških istraživanja, mijenjaju zakoni, viši nivoi vlasti ne bendaju općinske odluke i zahtjeve za prekidom ekoloških istraživanja. Jedan od (izvršilaca/kreatora) takve politike je i ministar Petar Đokić koji u svojoj biografiji ima sudsku presudu za kriminal. Baš takav je potreban Dodiku.

Šta će sutra biti ako se otvore rudnici (“od republičkog značaja, sic!), pa Jezero i okolinu poklopi i uništi elementarna nepogoda, sve izglednija i nakon besplanske sječe šuma, otvaranje kamenoloma, zagađenja okoline… Tada će doći Dodik udijeliti sadaku, proliti krokodilske suze i utješiti preživjele, ako ih bude.

A tada će preživjeli pričati kao u Jablanici sada, kako su znali tačno po imenu i prezimenu ko je sukrivac za nesreću koja ih je zadesila, ali su šutjeli.

Već sada upirem prst i u Dodika i u Petra Đokića (ministar, krivično kažnjavan. Ima takvih širom Bosne, eno načelnik Trnova čameći u zatvoru osvojio novi mandat, a krčmio državnu imovinu, uhvaćen u korupciji…)

Javno prozivam odbornike prošlog saziva Općine Jezero koji su digli ruke da bi se prekopavala Ada, Pisak, da bi se pogazio ionako nevažeći Regulacioni plan na koji se pozivaju, gradilo i rovilo tamo gdje je to zabranjeno, tamo gdje je po mišljenju geologa na opasna gradnja (pogotovo na Adi) zbog sedre koja je nestabilna! Pliva može postati ponornica ili udariti na sedrenu prepreku, pa poplaviti Jezero i okolinu; tu bojazan iskazuju oni koji se makar zehru razumiju u geologiju pozivajući se na prvi Regulacioni plan Jezera, koji su imali prilike čuti mišljenja geologa o tome. Građene ionako niko ništa pita, oni su tu da plaćaju porez, da šute i trpe teror i žive u strahu i od političara i od elementarnih nepogoda. Ne zna se ko je gori, a još kad se upare!

Tu su Ajla i Željko Del Cukut koji su moguće bez ikakvih pravnih osnova, elaborata, bez građevinskih dozvola (osim one koju je na nekoliko dana potpisala rečena Načelnice) počeli preoravanje Ade, spojivši kanalom oba plivska rukavca.

A odbornici SO-e koji desetak dana pred izbore dižu ruke da bi legalizirali gradnju na placu načelnice Snježane Ružičić i megalomanske, do sada i od sada ilegalne projekte Ajle i Željka Del Cukuta na Pisku i Adi uz dozvolu Načelnice kako bi ovaj dragulj prirode bio uništen ilegalnom – legalizacijom. (Znam koristiti Google, ali i pored upornosti nisam uspio pronaći nigdje sadržaj te odluke o izmjeni Regulacionog plana užeg dijela Jezera! Prepričao mi je jedan opozicioni odbornik koji tu odluku još nije dobio napismeno. Tvrdi da se radi o Adi. Koristeći pojam “Jezero,” Google je izbacio “Jezero II” – ali u Općini Živinice. Kako se mijenja Regulacioni plan, kako se slušaju stručnjaci, neka posvjedoči taj primjer Živinica:

Citat: IZMJENE I DOPUNE REGULACIONOG PLANA „JEZERO II“ ŽIVINICE NACRT IZMJENE I DOPUNE REGULACIONOG PLANA „JEZERO II“ ŽIVINICE Nosilac pripreme Nosilac izrade Služba za prostorno planiranje i komunalne poslove Općinski Načelnik „STIL PROJEKT“d.o.o.Zavidovići „ATRIUS PROJEKT“ d.o.o. Živinice Alije Izetbegovića br.28 75 270 Živinice Mehmed paše Sokolovića ZPC PP 11 72 220 Zavidovići I ulica 61 75 270 Živinice Stručni planerski tim: Koordinator plana: Odgovorni planer: Husein Ćurić dipl.ing.arh. Husein Ćurić dipl.ing.arh. Prostorni planeri i saradnici: Direktor „STIL PROJEKT“d.o.o.Zavidovići: Direktor „ATRIUS PROJEKT“d.o.o.Živiice: Nina Smajić, dipl. inž. arh. Amerisa Demirović, dipl. inž. arh. Vedran Labendž, dipl. inž. građ. Amir Dedić, dipl. inž. građ. Branka Đember, dipl. inž .građ. Edis Osmić, dipl. inž. građ. Danijel Rossi, dipl. inž. građ. Hamdo Salkić, dipl. inž.el. Dario Đonlić, dipl. inž. građ. Vedran Labendž, dipl. inž. građ. Zavidovići, Živinice, Septembar 2019.godine.” Kraj citata.

Pitam odbornike koga su oni, osim Načelnice koja, uz Željka i Alu Del Cukut, ima privatni interes za promjene nevažećeg Regulacionog plana, pitali za stručno mišljenje i da li su svjesni rizika u koji su se upustili!? Znaju li odbornici da je Pliva u nedavnoj prošlosti već jednom bježala pod zemlju? Jesu li odbornici ikad čuli za pojam “korupcija” i da li su se ikad upitali da li u tom dealu ima ikakvih natruha korupcije!? Ako se mijenja nešto nevažeće, kao Regulacioni plan Jezera, da li te izmjene mogu biti pravno valjane! Ko je nadležan da ih ospori? Postoji li inspekcija za komunalno i prostorno uređenje na lokalnom i entitetskim nivoima jer nije u pitanju samo Jezero i tzv. RS. U Federaciji postoji, ali malo fajde. Ne samo Pliva, ne samo Jablanica, nego i samo Sarajevo je ugroženo kamenolomima, sječom šuma, klizištima, bespravnom gradnjom… Krivce na son, davno je vrijeme bilo!

Citat iz jedne predstavke jajačkih zaštitnika Plive i okoliše upućen nadležnim institucijama u Sarajevu u vezi sa betoniranjem korita Plive i Vodopada u Jajcu:

“Prema Zakonu o zaštiti prirode FBiH bilo kakva intervencija u prirodi mora imati dozvolu za izvođenje te intervencije od strane Federalnog ministarstva okoliša i turizma. Svaka intervencija u prirodi koja može uništiti prirodu, ugroziti biljne i životinjske vrste i njihova staništa mora biti odobrena od strane Federalnog ministarstva okoliša i turizma. Pored toga intervencije na rijekama prve kategorije, što jeste rijeka Pliva, također moraju imati urbanističku i građevinsku dozvolu odobrenu od strane Federalnog ministarstva prostornog uređenja.” Zakonska obaveza koja važi u Federaciji BiH, a koja se odnosi i na Plivu koja teče i pravi jezera i u Federaciji, da li je sličan zakon na snazi i u RS-u budući da se na Plivu atakira duž čitavog njenog toka, kako na vrelima, tako i na Vodopadu, a ovom prilikom je riječ o Jezeru gdje načelnica Snježana Ružičić uz klimoglav njenih odbornika mijenja nevažeći Regulacioni plan kako bi se (i)legalno atakiralo na prirodni dragulj koji se zove Pliva. Koga su pitali, koga su konsultovali, od koga su dobili suglasnost za uništenje Ade u Jezeru?

Imaju li odbornici SO-e Jezero ikakvo ili bar minimum znanja o ekologiji, o pravu, Regulacionom planu! Umjesto da poslušaju riječ nauke, oni se brinu kako zaštiti svoj sebični interes i tako udovoljiti sebičnom interesu Snježane Ružičić, Ajle i Željka Del Cukuta. (Da li bi policija trebala ispitati o kakvoj se međusobnoj vezi ovo troje radi, a ne slati svoje djelatnike na kućni prag nemoćnim ljudima, hapsiti i globiti nevine?

Šta misle odbornici i svi oni koji su ih naveli na usvajenje te odluke kako sutra ne daj Bože baš i zbog njih Jezero zadesi katastrofa.? Šta misli načelnik Šipova Kovač, šta načelnik Mrkonjića dr. Vođević? Kakvo je mišljenje načelnika Jajca Hozana? Hoće li ih mašiti odgovornost? Čemu se nada Dodik, Petar Đokić i svi oni koji su prvenstveno iz svog ličnog interesa, kao mogući kumovi moguće ekološke katastrofe, ako se ta katastrofa sruči na Jezero? Hoće li sva odgovornost pasti na odbornike, hoće li se nalogodavac izvući? Čemu se nadaju građani koji iz straha ili Bog zna kojih razloga sve ovo prešućuju, a koji će kao i u Jablanici, možda otvoriti usta i reći ono što moraju reći sada, ako ne žele da sve ne bude kasno.

Da u ovoj državi ima zakona, na vrata onih koji se igraju našim životima, koji uništavaju okoliš, troše naš novac i resurse, dovode nas u smrtnu opasnost, bi bili predmet policijske istrage, a ne oni koji javno i argumentirano iznose na vidjelo njihov prljavi veš. Na snimku video nadzora policija na našem kućnom pragu na osnovu prijave načelnice Snježane Ružičić nakon što mi je pokazala srednji prst! Nije li to zlloupotreba službenog položaja u cilju zastrašivanja i uznemiravanja?

Pošto je polupala lončiće i zamijenila teze, načelnica Jezera “časti” autora ovog teksta podižući srednji prst, pa mu šalje na kućni prag policiju da bi ga zastrašila i ušutkala kako bi rahat mogla provoditi svoj apsolutizam i kako bi sa svojim lutkama na koncu u Općini mogla se igrati sa našim sudbinama i sudbinom Jezera. Bez asistencije policije, to je privatno pokušao i Željko Del Cukut, onako daljinski.

Bude li imalo reda i zakona, policija će zakucati i na vrata načelnice i na vrata njenih trabanata! Neka se vršu pravda sad, dok ne bude kasno kao u Jablanici.

U suprotnom, može se dogoditi da njihov sibični “apetit proždere će zemlju i ostavi samo pustoš” kako to jasno napisa indijanski poglavica Seattle.

Dok se u Jablanici, i ostalim poplavljenim mjestima prebrojavaju žrtve poplava, a prst ekologa upire i u ljudski faktor kao uzrok katastrofe, na um mi padaju riječi mudrog indijanskog poglavice Sietla koje je napisao američkom predsjedniku Franku Pirsu nakon što je predsjednik zatražio da mu Indijanci prodaju svoju zemlju.

Dobro bi bilo da to pismo ne samo pročitaju nego ga i u praksi primjene svi oni koje i danas biramo da nas predstavljaju, oni koji odlučuju o prekomjernoj sječi šuma, gradnji mini hidrocentrala, izdavanju koncesija za rudarenje, te prekrajanju zakona zbog ličnih interesa. Ovo se odnosi na sve nas u našoj državi, a posebno na nas u već napadnutoj dolinu Plive i njenih pritoka koje je ova zadnja katastrofa mimoišla, ali nas opominje! Učinimo sve kao svjesni građani da nam se ne dogodi Jablanica, da nam Dodik ili njemu slični licemjerni političari koji izdaju koncesije na prirodne resurse šalju sadaku nakon katastrofe koja je izgledna ako se naruši prirodni sklad doline Plive i njenih pritoka, kopa u utrobu Hotomalja, Lisine, Sinjakova, ako se izgrade nove mini hidrocentrale, ako se uništi jezerska Ada, plivska sedra…

Izdvajam nekoliko rečenica iz pisma Poglavice Sietla američkom Predsjedniku;

“Morate naučiti svoju decu da je zemlja pod vašim stopalima pepeo vaših djedova. Da bi vaša djeca poštovala zemlju, moraju znati da je zemlja ispunjena dušama predaka, da je zemlja sa nama u srodstvu. Naučite vašu djecu ono što smo mi naučili našu, da je zemlja naša majka. Šta god snađe nju snaći će i sinove zemlje. Ako čovjek pljuje na zemlju, pljuje na sebe samoga. Mi znamo: zemlja ne pripada čovjeku. Čovek pripada zemlji. Mi to znamo. Sve je povezano kao krv koja ujedinjuje porodicu. Sve stvari su povezane. Čovjek ne tka tkivo života, mi smo samo jedna nit u tkanju. Šta god da čini tkanju čini i sebi samom. ” Kraj citata.

To pismo poglavice Sietla mnogi smatraju ekološkim manifestom, temeljnim dokumentom ekologije.

Ekolog Anes PADIĆ danas upozorava:

“Svi smo zastraši (od neodgovornih političara op. I.H.). Dozvolili smo da nas ta šaka uplaši i terorizira na svaki mogući način… Jedina svrha izbora je da političke stranke zamijene posrednika između naših resursa i onih koji imaju pare…”

Tako i u Jezeru šačica lokalnih moćnika uz podršku ministra rudarstva Petra Đokića (ianče postao ministar iako krivično kažnjen) i Dodika koji selameti da je iskorištavanje naših resursa od entitetskog značaja, pa će ga biti makar nas svih nestalo, teroriziraju lokalno stanovništvo dovodeći ga pred svršen čin rudarenja koje može imati katastrofalne posljedice po Dolinu Plive. Planira se i gradnja još jedne mini hidrocentrale nedaleko od vrela Plive. U Jezeru su građani digli svoj glas protiv rudarenja, stali su i odbornici uz njih, poneko protestira i u Šipovu, ali sve to udara na gluhe uši moćnika, Dodikove i njegovih trabanata i postaje zakon.

U Jezeru je lokalna vrhuška na vlasti prilagodila Regulacioni plan vlastitim potrebama načelnice Snježane Ružičić i dueta Željka i Ajle Del Cukut. Oni sada i pravno mogu razvaljivati, prekopavati i uništavati Adu u Jezeru za svoje sebične interese. Opozicija bojkotuje, ali za sada niko ne tužuje

Ima građana koji se boje poplava u Jezeru baš i zbog toga, ali koga briga. Oni koji bi trebali brinuti, znaju dobiće koju marku na našoj nesreći, poslaće nam sutra sadaku, proliće krokodilske suze – ako nas moguća katastrofa ostavi u životu. I, za desetak dana ćemo biti zaboravljeni, a poplave će harati na nekom drugom mjestu. Mi nismo ništa naučili ni od katastrofalnih poplava 2014., a pare za regulaciju bujica su isparile, para se pretvorila u kišu i bujice koje nose živote. Račun se ispostavlja nama u vidu prirodnih nesreća, ljudskih i materijalnih gubitaka. Njima nikad dosta novca!

Šta ako ne spriječimo narušavanje prirodnog sklada uopće, a posebno u Dolini Plive od njenih vrela do Plivskog vodopada?

Pogodiće nas tragedija kao i Jablanice, zateći nas nespremne na kućnom pragu kojeg poplava može odnijeti zajedno s nama koji živimo na obalama Plive.

Danas su izbori.

Pamet u glavu!

Ne dajte da vas potkupe našim parama za šaku brašna ili za metar asfalta, lažnim obećanjima, dok potkopavaju okoliš i naše živote! Ne dajte da vas zastraše, vi ste kapetani svojih brodova i vlasnici svoje sudbine, trenutno i zemlje ove na Zemlji! Mars je daleko!!!

U moju avliju pokraj Plive u zadnje dvije noći video-nadzor je snimio lasicu i lisicu. Lija se poigrala sa mojim kožnim cipelama, lasica zaronila u Plivu.

Dvije divlje patke redovno dolaze po mrvice kruha na našu terasu, glasaju se i kucaju nam kljunom na staklena vrata.

Do kada?

Valjda sve dok i nas i biljni i životinjski svijet i okoliš ne zadesi sudbina Jablanice! Stoga natjerajmo one koje mi plaćamo neka rade za nas, a ne protiv nas!

 Poglavica Sietle: “Šta je čovjek bez životinja? Ako sve životinje odu, čovjek će umrijeti od velike usamljenosti duha, jer sve što se događa životinjama ubrzo će se dogoditi i čovjeku. Sve stvari su povezane. Sve što pogađa zemlju, pogađa i zemljine sinove.”

Podsjetnik:

Snježana RUŽIČIĆ je bila perjanica mitinga organiziranog na administrativnoj liniji između tzv. Federacije i tzv. RS u Jezeru pod nazivom “Granice postoje!” Branila je lik i djelo Milorada Dodika kojem se sudi za nepoštivanje odluke OHR, a gleda kroz prste na plansko rušenje države RBiH i enormno bogaćenje…

U stvarnom životu granice postoje samo u glavama idiota.

Ali, granice ne postoje kada je u pitanju pohlepa za vlašću i lični interes, kao u slučaju načelnice Jezera; za nju granice ne postoje kada je u pitanju novac koji stiže s one strane njene granice, to jeste iz Federacije BiH kojeg ona zloupotrebljava kao resurs svih građana u političke svrhe u finansiranju njene predizborne kampanje.

Novac je Opštini Jezero bio na raspolaganju već u prvom kvartalu ove godine, ali načelnica Jezera ga je počela trošiti na popravku i izgradnju komunalne infrastrukture prvog dana kampanje kada su položeni prvi metri asfalta u Đumezlijama. Na zakusci u prigodnoj zdravici načelnica je obećala asfaltiranje pristupa kućama pojedinaca. Javno se hvalila tim poslom kao da je novac njen, a ne naš. To je klasičan vid zloupotrebe javnih resursa u lične svrhe. U predizbornom hvalisanju na videu “Srpske info” ona se hvali i izgradnjom mosta na Plivi, povećanom broju turista, nazivom kratera na Marsu po Jezeru, i svega što je u Jezeru postignuto i izgrađeno i u toj hvali granice ne postoje. Ko ne glasa za tu i takvu načelnicu, teško njemu, teško Jezeru. Njeni trabanti provlače podvalu po Jezeru kako Dodik neće dati novac Jezeru ako na izborima ne prođe Snježana Ružičić. Ma, satro se davanjem i do sada! Nije to Dodikov, već naš novac i o utrošku novca morao bi odgovarati i on i oni koji taj novac zloupotrebljavaju.

Osim našeg novca iz državnih (entitetskih, sic!) fondova, u lične svrhe načelnica koristi i svoju moć kao apsolutističku vlast. Ni tu granice ne postoje, niti zajednički interes, niti ekologija koje su puna usta i načelnici i Dodiku.

Desetak dana pred izbore, u petak 17. septembra Kolegij (sic!) stavlja na dnevni red odluku o izmjeni Regulacionog plana užeg dijela Jezera kako bi legalizirala gradnju na placu na Adi koji su joj prodali Željko i Ajla Del Cukut, na mjestu gdje je zabranjena gradnja, i gdje je dotična već položila asfalt.

Umjesto da joj jezerska opozicija na toj sjednici skreše u brk da je to što radi nedopustivo i štetno, oni bojkotuju sjednicu, među njima i oni koji su i načelnicu i Dodika javno hvalili i podržavali.

Načelnica je već izdavala dozvolu za prekopavanje Ade rečenim Željku i Ajli Del Cukutu. Ovim rabotama od zajedničkog interesa prodavca i kupca placa, načelnica je pogazila Regulacioni plan, a sada je tu ilegalnu odluku legalizirala uz pomoć svojih marioneta. (Pitanje je kako je moguće mijenjati ionako nevažeći Regulacioni plan u ličnom i interesu jarana i jaranica. Da li je to falsifikat? Da li je to po zakonu? Da li je to u redu desetak dana pred izbore?

Prethodno je načelnica podigla nosivost mostova sa 12 na 40 tona kako bi geolozi “Lykosa” mogli prelaziti s teškom mehanizacijom, a i Ajla i Željko Cukut navlačiti i nasipati materijal na tek probijene puteve na Adi, gdje su kanalom spojili oba rukavca Plive. Umjesto jedne Ade, sad su u Jezeru dva ostrva. Da je Bog to htio, davno bi to uradio. Čekao, valjda, na Željka i Ajlu Del Cukut, na “bogobojaznu” Snježanu Ružičić!

Kad su u pitanju “Vijesti iz Jezera” treba reći – kada je u pitanju ovaj Facebook profil koji se glasa kao megafon načelnice, koji širi vjersku i nacionalnu mržnju, uz slogan “Granica postoji,” ali koji nema granice u glupostima, kritikuje jednog od protukandidata načelnice u bici za vlast, kako on, zamislite, u predizbornoj kampanju troši svoj novac! Logično – po “Vijestima iz Jezera,” zašto se ne bi ugledao na načelnicu koja obilato koristi naš novac i državne resurse za promoviranje načelnice. U tom tekstu bez potpisa autora, zabada se nos u poslovne i obiteljske odnose protukandidata i njegove supruge, spominje tazbina i tako redom – gluposti bez granica, čak i najosnovnijeg kućnog odgoja i opće kulture.

Ali, po “Vijestima iz Jezera” načelnica bi mogla izgubiti izbore, ne zbog svojih promašaja, nego zbog toga što je odana Bogu i pravoslavlju.

Citat: “Jasno je kao dan koji je osnovni motiv da se skloni Snežana Ružičić . Nije u pitanju ni stranačka pripadnost , nije u pitanju ni njen rad I zalaganje , jedna stvar je srž – to je njena ljubav prema pravoslavlju, prema Gospodu . Za sve što je uradila ona se zahvalila Gospodu I to je ono što boli , jer onaj koji voli Gospoda neće se prodati nikada . Nikada neće onaj lukavi moći da ga kupi ni za groš.” Kraj citata.

“Vijesti iz Jezera” bi morale znati da je vjera privatna stvar svakog pojedinca, pa ako izgubi izbore, Snježana Ružičić bi svojom odlukom mogla zarediti se i kao monahinja ili čak igumanija u nekom manastiru provesti ostatak života u isposništvu svake vrste i bogoštovlja!

Tako bi ugodila i sebi i Bogu, a i narodu!

U suprotnom, srednji prst koji mi je pokazala, nije upućen samo meni!

Post scriptum

U svom obraćanju na predizbornoj tribini u Jezeru, Milorad Dodik je rekao i ovo, citat:

“U opštini Jezero, koja je bogata prirodnim resursima, od izuzetne je važnosti da na najbolji mogući način iskoristimo ove resurse, vodeći računa o održivom razvoju i zaštiti životne sredine. Pametno korištenje prirodnih bogatstava može donijeti ogromne koristi, ali zahtijeva strateško planiranje i odgovorno upravljanje. Nažalost, mnogo je lažnih informacija i ekologa u pokušaju da za trenutak slave i mizernu novčanu nadoknadu spriječe napredak. Njihovi interesi ne smiju kočiti razvoj opštine.”

Bilo bi poželjno i kulturno od Dodika da je naveo ko od ekologa širi lažne informacije i ko dobija “mizernu novčanu nadoknadu” da bi spriječio napredak Jezera.

Taj napredak Dodik i njegovi trabanti na terenu žele postići uništavanjem prirodne sredine, pa je pitanje ko je koliko novca dobio baš za to! (Dobar odgovor nalazi se u Bilajcu! Nije li Dodikovom i Tegeltijinom zaslugom podignuta fabrika fero-silicijuma koja godišnje u svojim pećima sažeže stotinu hiljada kubika drveta i pri tome nemilice zagađuje okolinu.)

“Vijesti iz Jezera” (ne ukidajte tu stranicu, zaboga, valjda će SIPA najzad vidjeti ko širi vjersku i nacionalnu mržnju!!!) iznose monstruozne laži i neutemeljene optužbe na račun Bošnjaka. Tvrde da Bošnjaci – dok javno pričaju o suživotu, podmuklo i tajno rade na uništavanju i raseljavanju Srba u Jezeru.

Citat: “Neće nas zastrašiti lažima i podvalama, niti će nas skloniti sa našeg ognjišta.”

Historija pokazuje ko je koga sklanjao i kome je ko gasio živote i ognjišta, ko je Jezero raselio, imovinu palio, pljačkao i otimao! Ta ideologija je i danas prisutna u Jezeru, a dokazuje je i načelnica Jezera, ma šta govorila. Jedna slika govori više od tisuća riječi.

Neće Bošnjaci ni gasiti živote i ognjišta po Jezeru, nije im to ni na kraj pameti. Jer to bi bio genocid kakav je već počinjen u Jezeru.

Ali, tu je Dodik koji je već raselio trećinu stanovništva tzv. RS, među njima najviše Srba. Doći će na red i Jezero kad Dodik realizira svoje namjere o otvaranju rudnika po brdima oko Plive i Jošavke, što on smatra republičkim interesom. Briga ga za lokalnom zajednicom Jezera koja se buni otvaranju rudnika jer će rudnici na račun tajkuna uništiti prirodu i rastjerati stanovništvo.

Elmedin Bajramović, koji je fotografiju načelnice Ružičić s kokardom na glavi i osmijehom na licu preuzeo od Naide Ribić na Facebooku, uhapšen je u ranim jutarnjim sahatima i kažnjen je sa 200 maraka! Četnici su ubili Majku Elvedina Bajramovića Ekremu koji plaća kaznu jer preuzima sliku s kokardom načelnice Snježane Ružičić, simbola ideologije koja je pobila 57 nevinih Bošnjaka Jezera. Još se ne zna gdje su grobovi 17 ubijenih. Ekremu su našli.

Kada su Ekremu strijeljali, rekla je:

“Strijeljaj komšija. Ubij!”

Potom je raskopčala svoju vestu.

Prkosno, prije nego je pokošena uzviknula je:

“Ima Ekrema pet sinova. Bar će me jedan osvetiti!”

Nema osvete.

Elmedina, jednog od pet sinova Ekreminih, borca ARBiH, ranjavanog viš puta od četnika, kažnjavaju sa 200 maraka kazne jer pokazuje načelnicu sa kokardom na čelu, kao simbol ideologije koja mu je ubila Majku i Komšije u klasičnom teškom zločinu genocida.

Ovo je faksimil pisma koje je načelnica Jezera Snježana RUŽIČIĆ uputila Islamskoj zajednici BiH, muftijstvu Travničkom, Medžlisu IZ Jajce i udruženju “3. juni” na dan 4. juna 2022. u kojem izražava suosjećanje sa civilnim žrtvama rata u Jezeru.

Da li je ovo pismo iskreno ako se dotična gospođa bez imalo stida i srama javno slika sa četničkom kokardom na glavi!

Da li to ima ikakve veze sa pijetetom i poštivanjem žrtve, ili je to sol na rane mještana koji su izgubili svoje najmilije! Da li to ima veze sa izazivanjem nacionalne, vjerske i svake druge mržnje!

Šta više, Načelnica s Kokardom na Glavi je zaštićena: Elmedin Bajramović, koji je fotografiju načelnice Ružičić s kokardom na glavi i osmijehom na licu preuzeo od Naide Ribić na Facebooku, uhapšen je u ranim jutarnjim sahatima i kažnjen je sa 200 maraka! Klasična, opsana zamjena teza! Pa valjda je trebalo kazniti Onu Koja Nosi Kokardu i to hiljadama maraka globe, nikad više joj ne dozvoliti da se kandidira za bilo kakvu javnu službu.

Četnici ubili Majku Elvedina Bajramovića koji plaća kaznu jer preuzima sliku s kokardom načelnice Snježane Ružičić.

Pismo saosjećanja koje upućuje načelnica Snježana Ružićić Islamskoj zajednici je za ćenifu!

Bože, u kojem to dijelu srednjeg vijeka mi živimo!.

Tako Ona s Kokardom na Glavi sije strah po Jezeru.

(Meni je Načelnica pokazala srednji prst, pa mi po klasičnoj zamjeni teza poslala policiju na kućni prag…)

Ova dva čina, pismo i kokarda se međusobno isključuju, oni su suprotnost jedno drugome!

Kokarda na glavi je jezivo nekažnjeno podsjećanje na četnički krvavi pir u Jezeru i okolnim selima i zaseocima. Da je sreće, da je kulture i pijeteta, da je želje za suživotom, pokajanjem, žaljenjem…, načelnica koja hoće zastupati sve građane, nikad ni u snu ne bi stavila kokardu na glavu, ili ako bi je stavila ne bi napisala ovo pismo onima koji žale za ubijenim na pravdi Boga. Zato se pismo dojma kao licemjerje, a kokarda kao istinska ideologija. To potvrđuju i činjenice da je dotična gospođa, po tvrdnjama Duška Šajina, prekorila ovog bivšeg načelnika Jezera što je dao pare “balijama” za izgradnju spomenika ubijenim u Čerkazovićima. Tvrdi da nije dao, ali je poštovao zakonsku proceduru oko izdavanja građevinske dozvole.

Pismo Načelnice sa krokodilskim suzama za pobijenim civilima u Jezeru i okolini upućeno Islamskoj zajednici sa žaljenjem za ubijenim javno se čita i objavljuje, a onaj ko objavi njenu sliku s kokardom, plaća kaznu!

Na obilježavanju dana sjećanja na nevine žrtve spušta se cvijeće u Plivu, stotinjak metara daleko od Ureda načelnice, ali to je za nju udaljenost od hiljadu milja. Ne pojavljuje se, ne spušta cvijet, ne čita, nego šalje pismo!

Podsjetimo: “Od ukupno 57 ubijenih, pet je dječaka, jedna djevojka i devet staraca životne dobi od 65 do 87 godina!” Jednoj trećini ubijenih ni do danas nije pronađen grob.

Umjesto da iskreno žali za nevino ubijenim, da iskreno suosjeća sa preživjelim, načelnica Ružičić sa kokardom na glavi i u društvu istomišljenika, demonstrira javno ideologiju koljača s osmijehom. Ona se fotografira sa sinom jednog od ratnih zločinaca u Jezeru, koji se kukavički skriva od pravde. Nije li i to dokaz nastavka četničke ideologije! Ako u Jezeru ima njenih ideolških istomišljenika, a kažu kako ih ima, ona će pobijediti, a sve ovo što joj su postavljena javno pitanja na koja ne odgovara, sve što javno radi, može joj ići u prolog. Pa neka ide, ali istina i pravda će pobijediti kad-tad. Do tada, teško svakom građaninu Jezera i Jezeru samom, priznali mi to ili ne!

Post scriptum

Dodatno pitanje za načelnicu Snježanu Ružićić, inače pravnicu:

Po kojem zakonu je moguće održavanje Sjednice SO-e Jezero oko sedmicu dana pred izbornu šutnju sa dnevnim redom usvajanja odluke o izmjeni ionako nevažećeg Regulacionog plana užeg dijela naselja Jezero!

Pitanja u vezi sa ovim ne postavljam pristalicama i zastupničkoj većini SSND-a u Općini Jezero.

Neka rade po svijesti i savjesti!

Ali neka znaju, i načelnice i načelnici, odbornici, sadašnji i budući, svi mi smo prolazni, samo su Bosna i Jezero vječni!

Granice postoje samo u duhovno ograničenim glavama! U glavama takvih granice ne postoje jedino kada su u pitanju pare!

***

Kandidat PDP-a za načelnika Kalinovika kažnjen zbog četničke šajkače na glavi i veličanja ratnih zločinaca, šta CIK čeka sa Načelnicom Jezera? Boji se Dodika?

https://www.slobodna-bosna.ba/vijest/377664/velichao_ratnog_zlochinca_mladica_cik_ostro_kaznio_kandidata_za_nachelnika_kalinovika_vladu_sladoju_i_stranku_pdp.html

Za 27. septembar 2024. zakazana je (posljednja u ovom sazivu?) sjednica Skupštine opštine Jezero. Posljednja tačka dnevnog reda je

Demokratski bi bilo da se razmatra ta Odluka, demokratski bi bilo da se stavi na javnu raspravu građana, a konačan sud daju odbornici.

Da li ovakvom formulacijom istovremenog hitnog “razmatranja i usvajanja” neko nameće svoj ultimativni zahtjev da se ta važna Odluka o izmjeni Regulacionog plana užeg dijela naselja Jezero mora i i usvojiti? Ko? Da li je taj neko osjetio kraj svoje apsolutne vladavine, pa je sada u hitnji usvojiti u zadnji čas ovu odluku? Da li se to moglo i prije, ali nije smjelo?

Kome je stalo da sedam-osam dana pred izbore stavlja na dnevni red baš tu, za urbano naselje jezero važnu odluku?

Koji dio “užeg dijela naselja Jezero” obuhvata ta odluka?

Da li je u pitanju Ada (Pisak) gdje je i Vaš plac?

Da li je u pitanju nastavak radova na prekopavanju Ade koje su započeli Željko i Ajla Del Cukut uz Vaše odobrenje, mimo Regulacionog plana? Da li zato što su Vam oni prodali taj plac?

Da li Vam je poznato da po Regulacionom planu na tom mjestu predviđen jedino most preko Plive i ništa drugo?

Da li se tom Odlukom želi ad hoc usvojiti neka druga izmjena Regulacionog plana užeg naselja Jezera, odobriti lokacija (vrtića, koji nije u užem dijelu naselja), uklanjanje neke nezakonito podignute zgrade, objekta, kolibe, kao one na nekadašnjoj benzinskoj crpki?

Ne znam, pitam!

Kako je moguće mijenjati Regulacioni plan kad taj Plan uopće ne važi već dugi niz godina? Zašto nije donesen novi jer to nije u nečijem interesu? Čijem? Pa Jezero je kao Mjesna zajednica imala svoj Regulacioni plan, jedna od dvije mjesne zajednice u SR BiH.

Gospođo Načelnice, halalite mi na pitanjima!

Kao ni drugi građani Jezera, nisam informiran o sadržaju i razlogu za hitnost te Odluke, ni preko Dnevnog reda, ni zvaničnog site-a SO-e Jezero, ni putem medija, ali baš kao građanin RBiH i Jezera koji uredno plaća porez i sve obaveze prema državi i Jezeru, želim biti informiran. Imam i pravo, a nije li to i Vaša obaveza? Meni je sve to oko izmjene Plana vrlo znakovita!

Da li je to strah od gubitka izbora koji se zrcali prema nekim anketama?

Ako nećete biti mukajet prema meni i mojim pitanjima, niste li dužni obznaniti sadržaj prijedloga te Odluke na svojim predizbornim skupovima! Neka građani iznesu svoj stav, ali opet ne zaboravite zakone! To bi bilo demokratski, zar ne?! Demokracija Vaam je u nazivu stranke, zar ne?

Ne znam, povaljam, šta obuhvata ta Odluka o izmjeni Regulacionog plana užeg dijela urbanog naselja Jezero.

Post scriptum

Ako je u pitanju Ada, dobro bi bilo prije donošenja te odluke pitati geologe. Dobre informacije postoje i u prvom Regulacionom planu Mjesne zajednice Jezero u Urbanističkom zavodu u Sarajevu ili poslušati neke uposlenike SO-e Jezero koji su upućeni u tu materiju.

Ako se prekopava špic Ade koji za podlogu ima sedru, može doći do teških posljedica. Upućeni u materiju tvrde da Pliva može uteći pod zemlju i postati podmornica…

Načelnica Jezera Snježana RUŽIČIĆ pojavila se u video snimku sa osmijehom na licu nakon asfaltiranja ulice Meše Selimovića i dva jezerska mosta.

Dala se snimiti sa Džamijom Sultana Bajazita u Jezeru u pozadini kako bi, valjda, na ovaj jeftin trik pridobila koji bošnjački glas više na predstojećim lokalnim izborima i osvojila treći mandat.

Ovom predizbornom informativno-reklamnim trikovima načelnica Snježana RUŽIČIĆ očito računa na glasove Bošnjaka Jezera koji su se igrom sudbine spasili četničkog genocida koji je počinjen u Jezeru, kao i na ponekog iz mlađih generacija, riječju svih onih koji ne njeguju kulturu sjećanja. Takvi su ili zastrašeni, ili izgubili ponos i pogazili žrtve genocida i svoje dostojanstvo za šaku brašna i metar asfalta. (Dobro je, stigao asfalt, neće biti prašine u Jezeru, kako reče neko na TV (sic!).

Načelnica Snježana Ružičić je vučica u janjećoj koži.

Ona se svojevremeno slikala sa četničkom šubarom i kokardom. Slikala se u četničkom društvu sina jednog od okrivljenih ratnih zločinitelja u Jezeru.

Na licu joj onaj isti osmijeh kojeg sada prodaje na videu nakon polaganja asfalta u Ulici Meše Selimovića sa džamijom u pozadini.

Pobila, protjerala Bošnjake, Džamiju planski srušila zločinačka četnička alaša s kokardom na glavi, kokardom koja resi i šajkaču načelnice Snježane Ružičić.

Video na kojem je načelnica na Ulici Meše Selimovića i Džamija u njenoj pozadini, bio bi vjerodostojiniji da se načenica snimila s kokardom na glavi. To ne znači da i tada neki od Bošnjaka zatravljenog uma sklonog zaboravu ne bi glasao za nju.

Prvi dan svoje predizborne kampanje rečena Načelnica počela je u Đumezlijama. U zdravici se hvalila kao da je ona svojim parama asfaltirala dio puta do tog zaseoka sa većinskim bošnjačkim stanovništvom.

Tek u videu sa Džamijom kao kulisom objavila je pučanstvu da su pare u omjeru 60:40 posto donirale RS i Federacija. Oba entiteta su u teškim gubicima, s tim što Federacija financira secesiju iz PDV koji joj pripada, a evo i četničku predizbornu kampanju.

Pare su navodno davno namaknute, ali se početak radova na infrastrukturi planski poklopio sa prvim danom predizborne kampanje načelnice Snježane Ružičić. Šutjela je o donatorima, pa se mogao steći utisak kao da su pare iz njena džepa.

To je teška zloupotreba našeg novca. To je kažnjivo krivično djelo!

Praktično, RS nije godinama izdvojila ni marke za popravku trošnih mostova, a rupe je nedavno krpio Faruk RIBIĆ kad je asfaltirao svoju avliju. Iako trošni, mostovima je povećana nosivost sa 12 na 40 tona!

Odjednom, desetine hiljada maraka troše se bukvalno za propagiranje načelnice Ružičić od prvog dana predizborne kampanje.

Na jumbo plakatu Snježana Ružičić je uz Dodika. Dodik široke ruke dijeli i krčmi naš novac kome on hoće i kad on hoće, prijeti ko ne glasa sa SSND čak i ugrožavanjem života u operacionoj sali. Odlikuje ratne zločince koji su školskim udžbenicima heroji, vrijeđa muslimane, smeta mu ezan crta granice. Snježani Ružičić Dodik je uzor i njena podrška. I ona poput njega pokazuje srednji prst neistomišljenicima.

Federacija je u deficitu  500 milijuna KM.

Zar nije lijepo i pohvalno što Ministarstvo za izbjegla i raseljena lica i u toj financijskoj dubiozi ipak brine i o Jezeru, ali ogavno je ružno što se taj naš novac troši nenamjenski i u propagiranje reizbora načelnice Ružičić, u finaciranje secesije, a niko ni mukajet, ni Ministarstvo ni CIK, a ni Tužilaštvo. I mnogim građanima – svejedno!

Da je pravde, trebalo bi u haps i ministra Nerina DIZDARA ili bilo koga drugog odgovornog za donaciju Federalnog ministarstva za izbjegla i raseljena lica, ali ne što su dali pare Jezeru, nego što se novac nenamjenski nekažnjeno bez kontrole Ministarstva troši, čak i za predizbornu četničku kampanju i to u mjestu gdje je po definiciji počinjen klasični vid genocida.

Pamet u glavu!

Sve što daju od naših para, uzmite, čak i ako su u pitanju prazni cegeri.

Ali, glasajte po svijesti i savjesti za najbolje – kako bi cegeri bili puni!