Kada sam jučer kalibrirao moj dron, nisam ga mogao ni uključiti, a kamo li koristiti dok nije napravljen automatski “up date” njegova čvrstog diska. Radilo se o zadanim automatskim ogranićenjima korištenja u BiH.
Danas sam htio provjeriti hoće li me “slušati” i spustiti na mjesto polijetanje (Home point) ili će se oteti komandi i letjeti po “svojoj volji.” Poligon je bio neograđena livada iznad Đola – podalje od Plive.
Dron je bio na zemlji. Nisam ništa snimao.
Odjednom se pojavilo taxi vozilo koje se van utabanog puta, livadom, približavalo prema meni. Vozač taksija je namjerno nagazio na moj dron na zamlji, a zatim se udaljio preko livade, izišao na asfaltni put i nestao u pravcu mosta u Čerkazovićima. Točak njegova auta je odbacio dron u stranu, presavio jedan od četiri nosača propelera… Nije mu se skroz posrećila namjera.
Malo kasnije vratio se – izvan utabanog puta, preko livade, prema mjestu gdje sam stajao. Dok je prolazio pokraj mene, uspostavili smo očni kontakt, to jeste jasno smo vidjeli jedan drugog, Davao sam vozaču znak da stane, čak i dok se udaljavao. Vidio je, ali nije stao…
Stotinjak metara dalje parkirao je taxi-vozllo, na mjestu do kojeg vodi utabani put. Sjeo sam u svoj automobil, uputio se ka tom parkngu u namjeri obavistetiti ga šta je uradio.
Registarske oznake njegova taxija su:
T8-K-162
Kada se vozač taksija pojavio na parkingu, uljudno sam ga pozdravio nekoliko puta sa “zdravo” kroz otvorena vrata moga auta, ne izlazeći iz vozila. Uporno sam ponavljao, insistirao da mi odzdravi, pa da prijateljski, ljudski porazgovaramo o onom šta je uradio. Naizad se udobrovoljio i “pozdravio” on mene sa;
“Pomoz’ Bog!”
Odgovorio sam na taj pozdrav sa:
“Bog Ti pomogao!”
(To sam naučio od rahmetli Dida koji je tako odpozdravljao pravoslavcima.)
Vozač taksija je odmah tražio da se udaljim sa njegovog posjeda.
Posjed nije ograđen.
Nigdje nema znaka da je to privatni posjed.
Nigdje nema upozorenja da je to privatni parking. Nikad ne bih ni došao tu da mi nije pokušao zgaziti dron.
Umjesto da porazgovara sa mnom i eventualno se makar formalno izvine za namjerni pokušaj uništenja moje vrijedne imovine, vozač taksija pozvao je policiju koja se na licu mjesta stvorila za nekoliko minuta. Taksista je uporno fotografirao i mene i moje vozilo više puta.
Policija je uradila svoj posao.
Jedan policijac je zvao komandira koji je razgovarao sa mnom na temu o tome kolika je težina drpna, koja su ograničenja, od koga treba tražiti dozvolu za pilotiranje… Za vrijeme i poslije policijskog uviđaja, vozač taksija koji je pokušao zgazitimoj dron, ponavljao je:
“Mislio sam da je žaba!”
Rekao sam mu:
“Pa i da je bila žaba umjesto drona, Vi ste namjerno skrenli s puta da je zgazite. Ja ne bih nikad žabu zgazio!”
Na te moje riječi, vozač taxija je rekao:
“Vi ste brižni!”
Da!
Ali vozaču se moj dron učinio žaba i to van njegovog privatnog imanja, van puta, na livadi pa je namjerio da je pregazi. Za njega žaba nije Božje stvorenje, niti on zna šta je grijeh.
Vidjećemo da li se policiji svidjelo to “objašnjenje” o žabi, hoće li podnijeti krivičnu prijavu.
Znaćemo uskoro, nadam se. da li taj taxista ima oko sokolovo pa da se sa oko 300 metara udaljenosti namerači na žabu baš na livadi koja nije njegova, van puta, baš tamo tamo gdje se ukazuje moja sijeda glava!
Uzgred, životom potvrđujem da sam zbilja brižan prema svakom živom biću.
Ne stigoh mu reći kako me u Jezeru najviši vrh vlasti ne podnosi baš zbog te brige.
Umjsto da taksistu koji, je svojim vozilom namjerio uništiti moju skupocjenu imovinu, prijavim policiji, on je prijavio mene. Jezerska, tipična zamjena teza!
Da li je svjestan da mi tom prijavom je načinio uslugu, da je prijavio sam sebe – ne znam, ali znam da mu zamjena drona za žabu, bar što se mene tiče, neće piti vode.
Namjera mu je očita, a materijalni dokazi su u mom posjedu.
Policija je na potezu!
LIVADA NA KOJOJ JE VOZAČ TAKSIJA
T8-K-162
POKUŠAO UNIŠTITI MOJ DRON – NIJE NJEGOV POSJED!
Ibrahim Halilović 