Pogled na spisak osoba koje su korisnici donacija Ministarstva za izbjegla i raseljena lica FBiH za obnovu kuća povratnika u RS u Mrkonjić-Gradu potvrđuje staru narodnu izreku: “Ko umije, njemu dvije!” Na svome primjeru to najbolje potvrđuje bračni par Zijada i Zineta Šehović.
Zineta nije (ni) na ovogodišnjem spisku, niti neko od njenih iz rodne obitelji Cerića. Na spisku je Zijad Šehović, njen muž.
Donacijom je obnovljena kuća Zinetinih roditelja na Kljućkoj cesti, a njen suprug će obnoviti obiteljsku kuću na Imamovcu u kojoj stanuje sa Zinetom.
Kuća Zinetinih roditelja njena je rodna kuća je useljiva, lijepo uređena i dotjerana. Obnavljana je donacijom.
Ko je podnio zahtjev za donaciju, nije toliko bitno.
Ali, Zinetina mama Biba je u Švedskoj, brat Sulejman sa familijom također. Da li i razmišljaju o povratku ako je kuća obnovljena donacijom dobijenom u njihovo ime, to znaju samo oni, a trebalo bi znati i Ministarstvo koje dodjeljuje donacije. Ta kuća je obnovljena novcem poreskih obveznika da bi bila izdata pod kiriju, a stvarnih vlasnika ni na vidiku.
Prizemlje rodne kuće Zinetine izdato je Slobodanu Vukoviću koji tu drži pekaru.
Pekara nema natpis, parkirani auto pokraj kuće je “za vlastite potrebe” Slobodana Vukovića, to jeste (pekare).
Pendžeri su zamrljani kako bi se pomislilo da je to prizemlje nedovršene kuće, odnosno da tu niti ko stanuje niti ko posluje. Nisu li i ti zamrljani prozori kao znak nedovršene gradnje dobar razlog za neku novu donaciju (Zinetinim Cerićima ili njoj samoj) iako niko od njih kao povratnik u njoj ne živi. Kuća je pod krijom.
Slobodan Vuković, kojem se izdaje pod kiriju prizemlje Zinetine rodne kuće, jedan je od najgorih ratnih gradskih ekstrema, zadrti nacionalist, ponosni četnik s puščetinom koji je svojevoljno hapsio nevine građane koji su završili u logoru na Manjači poput pokojnog Davora Demirovića.
Kada je poslovanje u pitanju, Zineti i njenim očito ne smeta ni deal čak sa tim opasnim psom rata niti im njegov joj novac zaudara.
Zineta Šehović je aktivista SDA, bivša odbornica te stranke u SO-e Mrkonjić-Grad, bivša članica Glavnog odbora SDA, bivša predsjednica Merhameta, osoba koja (je) vedri(la) i oblači(la) u Islamskoj zajednici Mrkonjić-Grada, pa joj ili njenoj obitelji valjda i priliči poslovati sa jednim od pasa rata i to ubirući kiriju za pekaru u prizemlju kuće svojih rodtelja: otac Šukrija je po zemljom, a majka Biba je izvan zemlje, u Švedskoj, kao i brat Sulejman. Niko se za sad ne vraća!
Zineta stanuje u svojoj kući na Imamovcu za koju njen muž dobija donaciju za obnovu. Ubrana je donacije za roditeljsku kuću, naplaćuje se kirija od „Tanćilovog“ – bijesnog psa rata, danas biznismena, poslovnog partnera od kojeg su stradali muslimani koje zastupa gospođa Zineta Šehović po više funkcija i zaduženja. I kao što njena SDA sabotira Tužbu protv Srbije za genocid, tako i Zineti Šehović, nekad članici Glavnog odbora, šefici Merhameta i IZ u Mrkonjiću ne pada na pamet tražiti sudski progon Tanćilovog. Zineta je u delegaciji koja sa bivšim muftijom Banjalučkim Čamdžićem kamči sadaku od Opštine Mrkonjić-Grad za obnovu Kizlar-agine džamije, umjesto da se angažira da se u život provede važeća odluka Doma za ljudska prava po kojojjeta Opština ugrozila ljudska i vjerska prava muslimana i koja je dužna namiriti štetu za porušenu Kizlar-aginu džamiju. Zineta Šehović sa Muftijstvom brani hodžu psovača Mufida Haskića…
Ta kuća je oblijepljena novčanicama poklonjenim od našeg novca; moglo se nešto i od kirije popraviti, ako je trebalo, ali umjesto potegnuti u svoj džep, bliži je federalni fond…
Povratnici koji su ostali bez donacija za obnovu svojih kuća, svi redom upiru prstom u Zinetu Šehović kao glavnog krivca za to. Oni smatraju kako Zineta Šehović vedri i oblači i kada su u pitanju donacije za obnovu povratničkih kuća. Postavlja se pitanje šta rade komisije ako ih uopće ima Ministarstva, ako Zineta vedri i oblači u raspodjeli donacija koje koristi njena obitelj, dok drugi kojima je pomoć potrebna ostaju kratkih rukava… Ne postoje nikakve komisije, tvrde oni koji su upućeni u proces dodjele donacija. Ako je to tako, zašto je tako i ko će tome najzad stati tome u kraj, pitaju se oni koji smatraju da su podobni za donacije, ali su im one izmakle.
Da li su i sami krivi za to?!
Da li prokišnjava krov na kući Hamzalije Verema u Donjoj mahali, ili njegovoj kući nešto drugo fali, pa mu je dodijeljen novac za onovu?
Ako bi prokišnjavala, vlaga bi doprla i do prodavaonice „Best“ koja godinama posluje tu, ne bi smjela u memli poslovati, ali izgleda da godinama radi u suhom prizemlju Hamzalijine kuće! U najmanju ruku, čudini su i sumnjivi kriteriji za obnovu te dobro stojeće kuće u svakom pogledu. Da li je Hamzalija mogao i od kirije šta popraviti na svojoj kući, a donacija data nekom potrebitijem!? Uostalom, Hamzalija Verem nije nikad ni napuštao RS, dakle on i nije povratnik. On je starosjedilac. Možda je donacija namijenjena da ne odseli negdje!
Za obnovu devestirane kuće koja se nalazi u istoj mahali gdje i Hamzina, povratnik Jusuf Dubica nije dobio ni feninga od kako se vratio u nju prije dvadeset i pet godina.
Za kriterije za dodjelu trebalo ne bi trebalo pitati samo Zinetu Šehović, nego u prvom redu Federalno ministarstvo za izbjegla i raseljena lica koje gospodari tim našim novcem. Ali, ko će! Ko i upita, naiđe na tvrde uši, poput potpisnika ovih redova.
Da je drugačije, zar bi bilo moguće da donaciju u obliku građevinskog materijala dobije osoba S. Z. u Baljvinama, a ni kuće, ni građevinskog materijala. Prodat.
Da postoje neki kriteriji, donaciju u Baljvinama ne bi mogao dobiti E. H. koji ni zahtjev nije predao, nego mu je data donacija osobe koja je od te donacije odustala. Nije važno što nije 1/1 (jedan kroz jedan) vlasnik kuće za obnovu donacijom, tvrdi upućeni mještanin.
N.M. je izgradila kuću doniranim sredstvima po sistemu „ključ u bravu“ pa je ipak dobila novu donaciju. Zabilježen je slučaj i Baljvanca koji radi dvadesetak godina u Austriji, kćerka mu studira na privatnom fakultetu Burch u Sarajevu, godišnja školarina za nju je 7.000 KM, tvrde upućeni, a otac je korisnik već druge donacije za obnovu kuće kao da je puka sirotinja. Da li Zineta Šehović ima ikakve veze s tim donacijama, teško je utvrditi, ali neke Baljvance zainteresirane za donacije je obilazila, tvrde očevici.
Ko odlučuje na sceni, a ko vuče konce u sjeni, pitaju se ne samo Baljvanci koji tvrde da nikakve komisije ne obilaze one koji traže donaciju, niti utvrđuju kome je ona stvarno potrebna. A donacije idu i u džepove onih koji već imaju – pune džepove.
Koliko u tome udjela i da li ga uopće ima Zineta Šahović, to samo ona, oni oko nje i dragi Bog znaju! Ipak, bez Zinete se ne može dobiti ni Merhametov paketić humanitarne pomoći ako nisi po njenoj mjeri. O tome svjedoči i ovaj isječak iz medijskog napisa
“IZVOR DOBROČINSTVA” OBRADOVAO 20 PORODICA PREHRAMBENIM PAKETIMA U MRKONJIĆ GRADU
Udruženje “Izvor dobročinstva” Sarajevo i Regionalni odbor Merhamet Banja Luka , ponovno su iskazali svoju uspješnu saradnju, na način da su realizovali zajedničkim snagama podjelu ramazanskih paketa za socijalno ugrožene korisnike koji žive na prostoru Opštine Mrkonjić Grad.
Ova donacija obuhvatila je ukupno 20 ramazanskih paketa s osnovnim životnim namirnicama vrijednosti više od 100 KM. Hvala našoj predsjednici Osnovnog odbora Merhameta u Mrkonjić Gradu Zineta Šehović na pripremi i organizaciji podjele paketa.(Facebook, 5. april 2023.)
Na slici – Zinetin prst na spisku…
Ibrahim Halilović 