Otvoreno pismo Reisu-ul-ulemi Huseinu ef. Kavazoviću i muftijama 

ISLAMSKOJ ZAJEDNICI JE U NAJVEĆEM INTERESU UKIDANJE GENOCIDNE RS NA OSNOVU PRESUDA ZA GENOCID – ALI NE SAMO DA NIŠTA NE READITE NA TOME, NEGO STE ZABORAVILI I VLASTITU FETVU O SREBRENICI

Poštovani Reisu-ul-ulema Huseine ef. Kavazoviću, uvažene muftije!

Islamska zajednica dužna  je starati se o vjerskoj, ali i državotvornoj svijesti muslimana jer – “Voljeti svoju domovinu – sastavni je dio vjerovanja.”

Jer, Islamska zajednica je pretrpjela najveću štetu u agresiji i ratu koji je bio planiran i izvršen  genocidnim zločinom protiv muslimana – građana Republike Bosne i Hercegovine, te urbicdnim zatiranjem njihovih povjesnih, vjerskih i kulturnih tragova.

Islamska zajednica je pretrpjela najveće ljudske gubitke. Građani Republike Bosne i Hercegovine su ubijani zato što su muslimani. Zatrvene su čitave obitelji. Poubijani su i mnogobrojni imami i vjerski službenici na bigajri hak. Četnici su planski silovali oko 40.000 muslimanki.

Muslimani su dobili otkaze na poslu, otimana im je  imovina oduzimana ljudska i građanska prava, pravo na život i ispovijedanje svoje vjere. Uskraćivani su im lijekovi i humanitrna pomoć.

Od građana RBiH,  najviše je muslimana prognano sa njihovih vjekovnih ognjišta. Sve je to rađeno sistematski i planski kako bi se broj muslimana sveo na zanemarljivu manjnu, u čemu se u okupiranim dijelovima RBiH i uspjelo.

Islamska zajednica je pretrpjela i najveće materijalne gubitke. Porušene su džamije, mesdžidi, knjižnice, od neprocjenjive vrijednosti, što se smatra urbicidom. Oteti su i uništeni vakufi, vakufska imovina.

Porican je Islam kao vjera, Bošnjaci kao narod.

Stoga, islamskoj zajednici mora biti od od najvećeg interesa opstanak i zaštita države Republike Bosne i Hercegovine kao jedine domovine muslimana Bošnjaka bez  – koje im nema opstanka.

Zato bi Islamskoj zajednici trebalo biti u najvećem interesu sprovođenje u život već dobijene Tužbe na Svjetskom sudu pravde koji je 26. februara 2007. presudio da je RS počinila genocid u Srebrenici, a da ga Srbija i pored sudskih obavezujućih naloga – nije spriječila. Ta Presuda je osnov za ukidanje genocidne tvorevine RS. Na to nas sve obavezuje i Konvencija o sprečavanju i kažnjavanju genocida iz koje proizilazi svjetska pravna norma nad normama – jus cogens. Upravo tim pravnim duhom odiše i Fetva Vijeća mufija donesena pred 20. godišnjicu genocida u Srebrenici i još jednu veliku džennazu u Srebrenici, ali i mnogobrojne velike džennaze širom Bosne.

Ukoliko pak dođe do revizije Tužbe na Svjetskom sudu u sporu koji još traje, Islamska zajednica bi mora zatražiiti angažiranje najboljih svjetskih i bosanskih pravnika na čelu sa prof. dr. Fancisom A. Boyle-om koji će taj spor voditi kao vrhunski profesionalac u poznavanju međunarodnog prava, ujedno i naš veliki prijatelj. Taj sudski proces se mora voditi  bez upliva političara.

Od velikig je značaja presuda za genoid izrečena prvom predsjedniku „RS“ Radovanu Karadžiću.  Dokaza o genocidu i urbicidu ima i previše na čitavom podrućju Republike Bosne i Hercegovine.

U toku suđenja Karadžiću otkrivena je masovna grobnica u Tomašici koja nije bila obuhvaćena Tužbom protv Karadžića. Izišli su na navidjelo i prljavi poslovi suca Trinunala Merona koji je sakrio vrlo važne dokumnte koji se odnose na srbijansko učešće u genocidu. Ti dokumenti moraju biti izuzeti od Tribunala kako bi se mogli koristiti u evnetuaalno obnovljenom  procesu na Svjetskom sudu pravde. 

Nije uopće teško dokazati da je genocid počinjen na čitavom području RBiH. Po Konvenciji o sprečavanju i kažnjavanju genocida čak i ubojstvo samo jednog pojedinca može se smatrati genocidom ako je ubojica  počinio to ubojstvo svjestan velikog plana uništenja čitave grupe ili  njenog dijela. Koji Srbin u Bosni to nije znao?  

Stoga, umjesto da se bavi pozivnica Dodiku i Vučiću na otvor Ferhadije –  Islamska zajednica bi morala u ime svojih vjernika ponovo objaviti svoju Fetvu o Srebrenici i još jednom podvući obavezu njenog provođenja, kako za muslimane, tako i za one koji su je donijeli.  Dodik i njemu slični, kao i njegovi ahbabi među bosanskim muslimanima i ulemom,  neće se nikad smilovati niti priznati genocid, jer obraza nejmaju, a Boga se ne boje. Jedina prava kazna za sve je ukidanje genocidnog djela i vraćanje u život Ustava RBiH.

To je dužnost i obaveza iz Kur'ana časnog, kao i islamskih propisa na koje se Fetva poziva.

 Dodiku i Vučiću nije mjesto ni u Srebrenici ni na otvaranju Ferhadije jer oni su su nastavljači one zločinačke politike koja je džamije i porušila, a  nad muslimanima počinila genocid i urbicd koji oni negiraju.

Oni  koji ih dovode u Srebrenicu ili Banju Luku su njihovi pomagači u genocidu, što je kažnjivo djelo Po Konvenciji o sprečavanju i kažnjavnaju genocida. To je i pravni i politički i moralni zločin.  Kako bi bilo da Jevreji iz Auschwiza pozovu Himlera na otvaranje neke sinagoge i još ga zakite nekim priznanjem?

Simon Wiesenthal, lovac na nacističke zločince je rekao: “Navikavanje žrtava na geonocid je isto kao i ponovo ga počiniti.

Fetva  o genocodu  je farz za sve muslimane, najveća obaveza za one koji su je donijeli i potpisali. Ona se temelji na Kur'anu i islamskim propisima, ali se poziva i na međunarodno pravo i Presudu i presudu Svjetskog suda pravde.

Kukanju zbog nasrtaja na vjernike i vjerske objekte muslimana koje traje duže od dvije decenije, neće umilostiviti Dodika niti Vučća, a ni njihove sljedbenike.

Provođenje Presude Svjetskog suda na ukidanju rezultata genocida i urbicida, namirivanej ratne štete u punom iznosu – vraćanje u život suspendiranog, ali važećeg ustvano-pravnog poretka RBiH – bila bi jedina prava kazna RS i Srbiji i poruka čitavom svijetu kako se genocid i zijan ne isplate. To bi bio znak poštivanja nevino pobijenih žrtava genocida i satisfakcija preživjelim.

Islamskoj zajednici ne ide u prilog nikakav javni ili tajni dogovor sa Vučećem, Srbijom, Dodikom, RS- u ime muslimana koji nije u skladu sa spomenutom Fetvom o Srebrenici i međunarodnim pravom i dobijenim presudama za genocid na Svjetskom sudu i Tribunalu.

Ukazivanjem gostprimstva vojvodi Vučiću u Srebrenici i kićenjem tog četničkog vojvode Cvijetom Srebrence, počinjen je moralni zločin i pogažena Fetva u prisustvu najviše uleme koja ju je i donijela, i to na mezaru u Potočarima, na mjestu genocida i učenja Fatihe nevino pobijenim, ali i na svim drugim mjestima širom RBiH gdje su počinjeni zločini, genocid i urbicid.

Islamska zajednica ne bi smjela doći u poziciju da pozivanjem Vučića i Dodika na otvor Ferhadije ponovo pogazi vlastitu Fetvu i počini novi moralni i politički zločin.

Jer i Banja Luka je mjesto genocida i urbicida. 

U prilogu – Fetva o Srebrenici

***

FETVA O SREBRENICI

Na osnovu člana 10. i člana 33. Poslovnika o radu Vijeća muftija, na trećoj redovnoj sjednici Vijeća muftija održanoj u Sarajevu dana 16. ramazana 1436. h.g., odnosno 03. jula 2015. godine, na prijedlog reisu-l-uleme, donesena je slijedeća

FETVA

Polazeći od islamske zabrane skrnavljenja (hurmet) života, vjere, dostojanstva, slobode i imovine svakoga pojedinca, kao temeljne zabrane koju je ustanovio časni Šerijat, a koja je sadržana u Allahovoj knjizi Kur'an-i kerimu, u riječima: „Zbog toga smo Mi propisali sinovima Israilovim: ako neko ubije nekoga ko nije ubio nikoga, ili onoga koji na Zemlji nered ne čini – to je kao da je sve ljude poubijao…“ (El-Ma'ide, 32),

i oslanjajući se na hadis Allahovog Poslanika, a.s., izrečen na Oprosnom hadžu: “O ljudi, vaša krv, vaš imetak i vaše dostojanstvo sveti su vam (haram), kao što vam je svet (haram) i ovaj dan i ovaj mjesec i ovo mjesto…” (Sahih al-Bukhari, 1739,1741,1742; Sunen Abu Dāwūd, 1905; Sunen Ibn Madže, 3055),

Uzimajući u obzir rezolucije Vijeća sigurnosti Ujedinjenih nacija S/RES/819(1993) od 16. aprila 1993. godine i S/RES/824(1993) od 6. maja 1993. godine,

te presudu Međunarodnog suda pravde u Hagu br. 91, od 26. februara 2007. godine, po kojoj su nad muslimanima zaštićene zone Ujedinjenih naroda Srebrenica i Žepa, sistematski i organizirano, „snage bosanskih Srba“, uz znanje Republike Srbije, „koja je prekršila obavezu da spriječi genocid“, u periodu od 13. jula 1995. godine, provodile teror, ubijanje i progone što predstavlja djelo genocida, sa ciljem uništenja bosanskih muslimana,

Vijeće muftija Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, na svojoj III redovnoj sjednici, održanoj 3.7. 2015. godine, donosi fetvu kojom radnje terora, ubijanja i protjerivanja muslimana u zaštićenoj zoni Srebrenice i Žepe, i sa stanovišta islamskog prava, kvalificira genocidom nad muslimanima Bošnjacima (al-ibadah al-jamā'īyah dida al-muslimīn)

Na osnovu ove Fetve, Vijeće muftija Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, kao vrhovno vjersko tijelo muslimana u Bosni i Hercegovini i Sandžaku, Hrvatskoj, Sloveniji, Srbiji i bošnjačkoj dijaspori, obavezuje svakog muslimana i muslimanku da čine što je u njihovoj moći kako bi se posljedice genocida otklonile(al-darar yuzālu). Ova vjerska obaveza ima snagu pojedinačne i zajedničke obaveze za sve muslimane i muslimanke.

Imajući u vidu da je počinjeni genocid obuhvatio šire područje Srednjeg Podrinja, Vijeće muftija proglašava lokalitete Srebrenica i Žepa

Šehitlucima Genocida nad muslimanima Bošnjacima.

Ovi šehitluci za trajno imaju svoj hurmet, s posebnim normama ponašanja za muslimane i muslimanke. Svakom muslimanu i muslimanki preporučuje se da prouči Fatihu šehidima, žrtvama genocida, i da vodi računa o moralnom ponašanju na području šehitluka.

Vijeće muftija smatra da je suđenje odgovornima za zločin genocida protiv muslimana Bošnjaka, koje je preneseno na međunarodne i domaće sudove, važno i prihvata odluke sudova. Samim time, svaka osveta koju bi preduzeo pojedinac ili grupa je zabranjena i predstavlja kršenje principa zakonitosti u uređenom ljudskom društvu.

Vijeće muftija preporučuje svim muslimanima i muslimankama da čine dobro i da se ponašaju u duhu islama i da ulažu veliki napor na zaštiti života, vjere, dostojanstva, slobode i imovine ljudi, bez obzira na njihovu religijsku i nacionalnu pripadnost.

A Allah najbolje zna!

Husein-ef. Kavazović, reisu-l-ulema